Objavljeno u Nacionalu br. 759, 2010-06-01

KIRSAN ILJUMŽINOV, šef svjetske šahovske organizacije FIDE i ruski političar, osoba koja tvrdi da se susrela s izvanzemaljcima, vodi svjetski šah u propast, smatraju slavni velemajstori

Dvojica najvećih svjetskih šahista posljednjih desetljeća, donedavni ljuti sportski, intelektualni i politički neprijatelji, ujedinili su se jer smatraju da šahu prijeti propast. O šahu se u posljednje vrijeme malo govorilo, jer je ta nekoć istaknuta umno-sportska aktivnost izgubila nekadašnje političko značenje. No ovih dana šah je ponovo u središtu svjetske pozornosti upravo zbog bizarne veze s politikom. Nekoć je Sovjetski Savez pomoću te igre iskazivao intelektualnu nadmoć nad ostatkom svijeta, pa su najbolji sovjetski, a ujedno i svjetski šahisti bili nacionalni heroji, kojima je Kremlj pomagao i slavio ih.

Jedan od takvih bio je i velemajstor Anatolij Karpov, svjetski prvak od 1975. do 1985., te potom – u doba samostalne Rusije – od 1993. do 1999. (doduše, sad samo u sklopu jedne od dviju svjetskih šahovskih federacija). No taj Karpov, kojeg je moskovska vlast svojedobno slavila i pomagala mu, postao je sada veliki neprijatelj te vlasti, tolika opasnost za nju da je ona protiv njegovih pristaša čak nedavno poslala policiju. Uz to, ne samo da se Karpov zbog šaha posvađao s moskovskom vlašću, nego se dogodilo još nešto donedavno nezamislivo: sklopio je savez sa svojim nekadašnjim najvećim šahovskim suparnikom, osobnim i političkim neprijateljem velemajstorom Garijem Kasparovom.

Njih su dvojica sada, kako kažu, za dobrobit šaha udružili snage protiv Kremlja. Slučaj je bizaran i zbog čovjeka protiv kojeg se oni bune, a koji ima neobjašnjivu podršku moskovske vlasti da vodi svjetski šah. To je Kirsan Iljumžinov, 48-godišnji predsjednik Autonomne Republike Kalmikije unutar Ruske Federacije, veliki zaljubljenik u šah, koji je još od 1995. predsjednik Svjetske šahovske federacije (FIDE), koja ima čak 158 zemalja članica. Sjedište joj je u Ateni, a glavne su joj zadaće promoviranje šaha i organiziranje velikih međunarodnih natjecanja, posebno natjecanja za svjetskog prvaka. Iako FIDE ima tako mnogo članica, njime je ipak desetljećima – zbog snage i broja svojih igrača – dominirala sovjetska, odnosno ruska šahovska organizacija. Zahvaljujući njoj Iljumžinov je i došao na čelo FIDE-a i tu ostao 15 godina unatoč brojnim ludostima.

LJUDI KOJI SU GA UPOZNALI tvrde da je u najmanju ruku bizaran, a neki tvrde i potpuno lud. Siromašnu stepsku Autonomnu Republiku Kalmikiju, gdje većinu čine budisti, vodi od 1993. kad je na položaj predsjednika izabran kao 31-godišnjak. Kalmikija je u europskom dijelu Rusije, sjeverno od Kavkaza, ima izlaz na Kaspijsko more i jedina je budistička europska zemlja. Kalmici su narod mongolskog podrijetla. Širenjem ruskog carstva izgubili su samostalnost i postali ruski podanici, čime nisu bili zadovoljni. Kalmikija danas ima 300.000 stanovnika, i dalje je vrlo zaostala te preživljava od stočarstva i ratarstva.

NJEN PREDSJEDNIK SMATRA da bi mogla imati perspektivu samo kad bi svijet o njoj više znao, a upravo to on pokušava postići šahom. Vrlo aktivan u ruskoj šahovskoj organizaciji, preko nje je izabran i za predsjednika FIDE-a. O Kalmikiji se odista prvi put više govorilo 1998. kad je iskoristio svoj položaj predsjednika FIDE-a i ondje organizirao 33. Šahovsku olimpijadu, koja je okupila više od tisuću igrača iz 100 zemalja iz svih dijelova svijeta. Održana je unatoč pozivima ruskih organizacija za zaštitu ljudskih prava igračima da je bojkotiraju. Mnogo je bilo prigovora organizatoru, a najteža optužba bila je – za ubojstvo. Iljumžinova su kalmički opozicionari, nakon što je preuzeo vlast, optuživali da je, umjesto da se posveti razvoju zemlje, nacionalne resurse počeo iskorištavati za svoj hobi. Umjesto da gradi stanove, bolnice i škole, Iljumžinov je naredio da se izgradi cijeli grad za šahiste, koji su trebali nastupati na Olimpijadi. Na skandaloznost te njegove odluke osobito je ukazivao jedini kalmički oporbeni list Sovjetska Kalmikija, koji je hrabro i energično neprestano otkrivao razne financijske skandale u koje je bila umiješana Iljumžinovljeva vlast. Predsjednik je imao velikih mogućnosti za financijske manevre sumnjivog tipa, jer je Kalmikiju pretvorio u bescarinsku i besporeznu zonu pa su mnogi poslovni ljudi u Kalmikiji obavljali međunarodne financijske poslove. Mnogi su hrabroj urednici Larisi Judinoj prijavljivali razne nepravilnosti vlasti i davali dokumente i informacije da ih ona objavi u svojim novinama. U lipnju 1998. neki neznanci pozvali su je da iziđe iz svog stana kako bi joj dali neke dokumente. U stan se nije vratila, a njezino mrtvo, nožem izbodeno tijelo pronađeno je nakon nekoliko dana u bari izvan grada. Ruske organizacije za zaštitu ljudskih prava optužile su kalmičkog predsjednika da stoji iza tog ubojstva, pozvale šahiste da bojkotiraju Olimpijadu, ali Olimpijada je ipak održana. O Kalmikiji se dosta govorilo i 2004. kad ju je posjetio tibetanski vjerski vođa Dalaj-lama. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja napokon je dobio rusku vizu i uspio posjetiti budističku Kalmikiju. O Kalmikiji se ponovo govorilo 2006. zbog važnog šahovskog meča kojim je riješena dotadašnja shizma među šahistima, stvorena nakon što se 1993. tadašnji svjetski šahovski prvak Kasparov, nezadovoljan djelovanjem FIDE-a, s istomišljenicima od nje odcijepio i osnovao vlastitu svjetsku šahovsku federaciju (Asocijaciju profesionalnih šahista, PCA), po čijoj je verziji sam bio prvak, dok je FIDE organizirao novi meč za svjetskog prvaka, pa su tako u svijetu postojala dva prvaka. Tako je to bilo sve do 2006., pa je prvak šaha po FIDE-u bio bugarski velemajstor Veselin Topalov, a nasljednik Kasparova na mjestu prvaka svijeta po PCA ruski velemajstor Vladimir Kramnik, koji je Kasparova pobijedio u meču 2000. godine.

DVIJE ŠAHOVSKE ORGANIZACIJE 2002. su se dogovorile da ujedine titulu prvaka mečom dvojice prvaka, ali je trebalo četiri godine da se on organizira. Veliku ulogu u organizaciji tog meča imao je Iljumžinov, koji je namamio dvojicu velemajstora da odigraju taj meč u Elisti, glavnom gradu Kalmikije, davši svakomu po milijun dolara. Igralo se u zgradi kalmičkog parlamenta, iz kojeg su se zbog toga zastupnici privremeno iselili, obojici igrača dao je na raspolaganje otmjene vile, Mercedese s vozačima i po ergelu konja. Iljumžinov se silno obogatio i danas posjeduje privatni avion i šest Rolls- Royceova, u Moskvi vozi crni, a u Elisti bijeli. Tvrdi da je čovjek s nadnaravnim sposobnostima, da se dosad 69 puta inkarnirao i da se nekoliko puta susreosa izvanzemaljcima.

ŠTO SE PAK ŠAHA TIČE, on je možda mnogo učinio za afirmaciju te igre u Kalmikiji, ali ne i u svijetu. Vrhunski šahovski igrači smatraju da je u 15 godina otkako je on na čelu FIDE-a zanimanje za šah u svijetu opalo i da je on za to odgovoran. Zbog toga ima manje medijskog zanimanja za šahovske događaje, manje sponzora, manje turnira, a i manje novca za nagradne fondove. Zbog toga su već dugo nezadovoljni i ruski šahisti, na čelu s Karpovom. U rujnu će se ponovo održavati izbori za predsjednika FIDE-a, a Iljumžinov se namjerava ponovo kandidirati, računajući na podršku Ruske šahovske federacije. Ali na sastanku ovih dana, na opće iznenađenje, ona nije podržala Iljumžinova, nego je za svog kandidata za predsjednika FIDE-a istaknula Karpova. To je izazvalo pravu pomutnju u ruskom državnom vrhu, gdje Iljumžinov ima jaku podršku. Sjedište Ruske šahovske federacije zaposjela je policija. Istražitelji su pregledali i zaplijenili dokumentaciju, objašnjavajući da postoje sumnje da je u Ruskoj šahovskoj federaciji bilo zloupotreba i da to treba preispitati. Dano je do znanja kako bi cijela Ruska šahovska federacija mogla biti suspendirana, pa tako i odluka o kandidaturi Karpova. Iza cijele te operacije stoji navodno moćni političar Arkadij Dvorkovič, savjetnik predsjednika Dmitrija Medvjedeva, koji je donedavno bio potpredsjednik Ruske šahovske federacije, a sad je u nadzornom odboru. On kaže da je Karpov nedvojbeno mnogo učinio za sovjetski i ruski šah kao igrač, ali da nema organizatorskog i administrativnog znanja za vođenje šahovske organizacije, a pogotovo ne FIDE-a, za što je mnogo bolji Iljumžinov. Dvorkovič najavljuje daljnje oštre mjere u onemogućavanju Karpovljeve kandidature kako bi Iljumžinov ostao na svom položaju. Navodno rusko vodstvo želi Iljumžinovu sačuvati mjesto šefa FIDE-a da ga time utješi, jer ga do kraja godine Medvjedev namjerava smijeniti s položaja predsjednika Kalmikije.

KARPOVA PAK PODRŽAVAJU moćne šahovske nacije, premda je Dvorkovič svima njima poslao pismo da mu uskrate podršku. Karpova navodno podržavaju federacije SAD-a, Francuske, Britanije, Njemačke, Švicarske i još petnaestak zemalja te brojni igrači. Vodeći britanski šahovski velemajstor Nigel Short, bivši izazivač svjetskog prvaka Kasparova, podržao je Karpova, a za Iljumžinova rekao da je “diktator sklon izmišljanju kojeg su oteli izvanzemaljci, koji se nikad nije ustručavao lagati u lice, a posebno se toga neće libiti sada kad se bori za svoje političko preživljavanje”. Karpovu je posebno važna snažna podrška Kasparova, s kojim se pomirio prošle godine, i čak s njim odigrao memorijalni meč. Kasparov smatra da Iljumžinov mora otići: “Kad se u Rusiji nešto događa, uvijek morate istražiti financijsku pozadinu. Oni koji danas vode financije FIDEa djeluju iz Atene, rizničar je s Bermuda, a baš me zanima koliko je kompetentan neki bermudski financijaš. Ti ljudi skrivaju štošta nezakonito.” A Karpov kaže: “Za Rusiju sam osvojio 16 svjetskih prvenstava. Uza sve poštovanje prema gospodinu Dvorkoviču, on je samo običan savjetnik predsjednika za ekonomska pitanja, koji sam priznaje da mu je šah samo hobi, pa zašto je onda uvjeren da o šahu zna više od mene? Sada pokušava srušiti figure na ploči da spasi izgubljenu partiju. Zar ne zna da je tako ne može spasiti?”