Karolina Lice, predsjednica Hrvatskog logopedskog društva, govori o novom i dugoiščekivanom zakonu o logopedskoj djelatnosti koji će konačno nadoknaditi manjak stručnjaka tog profila

U Hrvatskoj trenutno posluje 1100 logopeda, a više od polovice ih radi u Zagrebu. Nije to ni približno dovoljno za pokrivanje potreba stanovništva za logopedima. Prema europskom standardu koji navodi predsjednica Hrvatskog logopedskog društva Karolina Lice, optimalan broj „logopeda iznosi jedan na 2000 do 3000 stanovnika“. Zagreb, u kojem većina logopeda posluje, i dalje doživljava deficit od 50 logopeda. Brojčano je on zanemariv i malen, pogotovo u usporedbi s drugim, mnogo ugroženijim područjima poput Ličko-senjske županije, Šibensko-kninske ili Dubrovačko-neretvanske.

Sada je predložen zakon o logopedskoj djelatnosti koji bi tome trebao stati na kraj. Prema riječima Karoline Lice, „poslovanje magistara logopedije u Hrvatskoj do sada nije imalo sveobuhvatnu regulativu i standarde, što je tijekom godina izazvalo niz problema i prepreka“, što je ujedno i pridonijelo ovakvim deficitima. Logopedi do sada nisu bili pravno regulirana struka. Različiti uvjeti rada, organizacijski i pravni izazovi te manjak regulative rada u privatnoj praksi otvorilo je mogućnost da osobe koje nisu stekle potrebne kompetencije za to pružaju logopedske usluge. Uz sve to, i studij logopedije koji bi trebao biti uvjet za rad u struci također je škakljiva tema jer je do prije 4 godine kvota upisanih studenata u Zagrebu iznosila samo 50; tek se 2020. otvorio novi studij logopedije u Rijeci, ove se godine otvorio i u Osijeku, a posljedice tih povećanja će se osjetiti u narednim godinama.

„Logopedi pomažu od najranije predškolske dobi djeci s komunikacijskim, jezičnim i govornim teškoćama, školskoj djeci s teškoćama čitanja, pisanja, računanja i specifičnim teškoćama učenja, a u velikom postotku i odraslima s komunikacijskim, jezičnim i govornim poremećajima i poremećajima gutanja nastalih kao posljedica moždanih udara, traumatskih ozljeda glave, infekcija mozga, tumora ili različitih neurodegenerativnih oboljenja kojih je sve više. Ovakva široka lepeza i dobnih skupina korisnika i poremećaja neminovno je otvorila potrebe za logopedskim uslugama i radna mjesta za magistre logopedije u različitim sustavima, od predškolskog obrazovanja, obrazovanja u osnovnim i srednjim školama, u svim zdravstvenim ustanovama na svim razinama zdravstvene zaštite do ustanova u sustavu socijalne skrbe. Logopedska terapija pojedinih poremećaja je dugotrajan proces koji nosi višemjesečni intenzivni, a često i višegodišnji kontinuirani rad sa svakim korisnikom kako bi se uzajamnim radom logopeda, korisnika i njegove obitelji postigli željeni rezultati. Stoga čimbenici kao što su navedene povećane potrebe za logopedskom uslugom, okolnosti intenziteta i trajanja logopedske terapije, individualnog pristupa u terapiji i nedostatne upisne kvote pridonose deficitarnosti zanimanja magistra logopedije“, rekla je Karolina Lice za Zagreb News.

Konačna reguliranost profesije logopeda će omogućiti svim građanima „pravovremenu i ravnopravnu dostupnost logopedske usluge“ . Ovo je važno kada se uzme u obzir to da „od 30 do 40% djece predškolske dobi i oko 15% školske dobi trebaju logopeda“, a i starije osobe sve češće traže logopedsku pomoć zbog sve češćih povezanih oboljenja. Deset godina nakon što su Hrvatsko logopedsko društvo i drugi pojedinci lobirali za donošenje prvog Zakona o logopedskoj djelatnosti, konačan prijedlog tog zakona „predstavlja ključan korak u regulaciji logopedske profesije kroz osiguranje kvalitete pružanja usluga i standardizaciju uvjeta rada putem jasnih smjernica o profesionalnoj praksi’’. Privatna praksa konačno će biti regulirana putem prikladnih institucija koje će licencirati rad logopeda.

„Mi u HLD-u snažno podržavamo donošenje ovog zakona, za njega smo se jako dugo zalagali, smatrajući ga ključnim za osiguranje standardizacije i sigurnosti logopedskih usluga. S obzirom na rastuću potražnju za logopedima, donošenje Zakona o logopedskoj djelatnosti dolazi u zadnji čas. Iako je predlagatelj tog zakona Ministarstvo zdravstva, važno je naglasiti da magistri logopedije osim u sustavu zdravstva rade i u drugim sustavima kao što su sustavi predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja te sustav socijalne skrbi. Mjesto rada magistra logopedije u pojedinom sustavu neminovno nosi određene specifičnosti, ali je važno da se ovim zakonom omoguće jednake temeljne mogućnosti, obveze, prava i uvjeti rada magistara logopedije neovisno o sustavu u kojem rade, kako bi u konačnici magistri logopedije pružali jednaku razinu kvalitete logopedske usluge korisnicima kojima je ona potrebna“, zaključila je Karolina Lice i rekla da se nada kako će prijedlog tog zakona proći proceduru i osigurati bolju budućnost logopedske prakse u Hrvatskoj.