Oporbena stranka Možemo! održala je u ponedjeljak konferenciju za novinare na kojoj su gradski vijećnici osudili mogućnost da se na sjednici u utorak Koranski most na Rakovcu preimenuje u Most SJP “Grom” jer je za njegovo preimenovanje “odabran najsporniji trenutak obrane Karlovca”.

Gradonačelnik Karlovca podupire preimenovanje Koranskog mosta po postrojbi ratnog zločinca

Gradski vijećnik Antun Alegro (Možemo!) rekao je da o događaju na Koranskome mostu 21. rujna 1991. imamo pravomoćnu osudu jer je ondje ubijeno 13 neprijateljskih vojnika te da on o tome “ne misli ništa drugo nego hrvatski sudovi, da je to bio ratni zločin”, a nazvati most po postrojbi te akcije upravo na dan kada je zločin učinjen je “protucivilizacijski besmisao”.

Alegro nikome ne osporava pravo na mišljenje da je Hrastov 21. rujna 1991. spasio Karlovac, ali ističe da je obrana Karlovca u Domovinskom ratu imala “puno neosporno svijetlih trenutaka, primjerenijih za razna nazivlja”.

Kako je ocijenio, “ovo je odabir najspornijeg trenutka obrane Karlovca” i time “vraćanje u mutnu prošlost i podjele, polarizaciju, što nije dobro jer predstavlja ponovno uvođenje nacionalnih ili identitetskih netrpeljivosti, animoziteta”.

U vezi s muralom s likom osuđenog Hrastova Alegro je rekao da je na grbu trobojnica koja umjesto grba ima strojnicu, a umetanje oružja u nacionalnu zastavu, istaknuo je, “nedopustivo je u bilo kojem civiliziranim društvu”. Za najavljenu bakljadu je rekao da su bakljade uvijek bile početak nekog fašizma, da je i Hitler počeo s bakljadom te da u kontekstu europske povijesti na njih ne gleda dobro.

Vijećnica Draženka Polović (Možemo!) rekla je da se dobro sjeća 21. rujna 1991. i dana nakon toga, da je grad bio okovan jezom i užasom od onoga što se dogodilo u neposrednoj blizini, šutnje ili tek šapata, poluinformacija, nepovjerenja, te da se takva atmosfera grada ne treba evocirati, slaviti niti obilježavati, niti “zabetonirati u gradskoj memoriji”, pogotovo ne nakon osuđujuće pravomoćne presude.

Vijećnik Dobriša Adamec, hrvatski branitelj i invalid Domovinskog rata koji je stradao na Turnju, nije govorio o mostu ni o ratu, nego o sadržajima budućnosti.

“Trideset se godina izvlačim iz tog bolnog doba, doba rata, želim sudjelovati u stvaranju bolje budućnosti, poboljšanju važnog dokumenta Plana razvoja do 2030. godine, poboljšanju javnog prometa, da on bude masovan, a ekološki, te da se poboljša rad gradskih tvrtki, da se svakoj tvrtki postave pametni, a dostižni ciljevi”, rekao je i ocijenio da gradu treba “resetiranje”.