Do 31. listopada u Institutu Liszt, Mađarskom kulturnom centru u Zagrebu, otvorena je izložba fotografija, o čemu je pisao Nacional, posvećena Ottu von Habsburgu, izdanku velike habsburške loze i carskom prijestolonasljedniku, najstarijem sinu posljednjeg austrijskog cara i ugarskog i hrvatskog kralja Karla I., političaru, publicistu i velikom europejcu. Politički je angažiran, između ostalog u Ukrajini, i njegov najstariji sin i šesto dijete, Karlo Habsburško-Lotarinški, rođen 1961., također znan kao nadvojvoda Karlo Austrijski, trenutačna glava obitelji Habsburg i poglavar Reda zlatnog runa. Bio je zastupnik u Europskom parlamentu od 1996. do 1999. gdje je predstavljao Austrijsku narodnu stranku. Završio je studij prava I filozofije. Član je Paneuropske unije od 1974. Njegov se otac 2007. odrekao titule glavara obitelji Habsburg te je to postao Karlo. Nacional je povodom izložbe o njegovu ocu s Karlom Habsburško-Lotarinškim, između ostalog, razgovarao o odnosima Ukrajine i Rusije, njegovu ocu, habsburškom, nacionalnom i europskom identitetu i budućnosti Europske unije.

NACIONAL: Zalažete se za Ukrajinu i u njoj ste prisutni sa svojom radijskom postajom. Možete li reći nešto o vašem zalaganju za Ukrajinu i o razlozima zašto ste se ondje angažirali? Je li u nekim slučajevima to bilo opasno za vas?

Kao poduzetniku na području radijskih programa za mene je i moje suradnike 2007., kada smo poslovno postali aktivni u Ukrajini, bilo dakako tržište interesantno. To je poduzetnički aspekt. Da je ulogu pritom igrao i politički aspekt, razumije se samo od sebe. Ukrajina je europska zemlja – to smo odavno na našoj postaji uračunali, a i danas igra veoma važnu ulogu. Biti radio otpora znači imati jasno političko poslanje: za slobodnu Ukrajinu, za slobodnu Europu, protiv Putinova despotizma i protiv vladavine Rusije nad Ukrajinom. U ratu je uvijek opasno. Radijska postaja koja ima jasno političko opredjeljenje za agresora je potencijalna meta napada.

Otto von Habsburg sa sinom Karlom i unukom Ferdinandom Zvonimirom koji je bio kršten u Zagrebu. FOTO: Arhiva obitelji Habsburg

NACIONAL: Što smatrate da su uzroci te agresije na Ukrajinu? Što su ciljevi ruske politike? Je li Rusija bitan igrač u svjetskoj politici? Kako očekujete da će ova situacija riješiti? Što će biti posljedice: za Ukrajinu, za Rusiju, za Europsku uniju?

Želimo li prosuditi uzroke toga ruskoga rata do istrebljenja, moramo razmotriti neke aspekte ruske i sovjetske povijesti, ali i načina mišljenja Vladimira Putina. Rusija sebe vidi kao imperijalnu silu. Tako je bilo i u doba careva i u doba kad je Rusija bila vodeća sila u Savezu Sovjetskih Socijalističkih Republika. Ta imperijalistička sila stoljećima se je vodila idejom širenja na zapad. U sovjetsko doba kao motivacija je pridošao i socijalizam. Čak je u ruskome pravoslavlju ta ekspanzija podcrtana tezom o trećem Rimu. Što se tiče Vladimira Putina, moramo uzeti u obzir njegov osobni razvojni put te svijet u kojem se kreću njegove misli. On je čovjek iz KGB-a. Zato mazanje očiju, varanje i laganje pripadaju njegovoj profesiji. Laganje je primjerice izraz njegove moći. Poznata je njegova izjava kojom je propast Sovjetskog Saveza ocijenio najvećom katastrofom 20. stoljeća, a poznato je i da je u jednoj od predsjedničkih kampanja izjavio da bi obnovio Sovjetski Savez kada bi samo mogao. Na nekim malenim primjerima, primjerice na himni, vidljivo je da je već veoma rano počeo raditi na tome. A stalo mu je podjednako i do zemljopisne veličine njegova carstva i do toga da je to carstvo igrač u svjetskoj politici. A upravo u svjetskoj politici je Rusija snažna samo zahvaljujući svojoj vojnoj sili i ekspanziji jer zemlja nikada nije uspjela – unatoč svojim gigantskim prihodima od sirovina – razviti svoje gospodarstvo. Daljnji je bitan aspekt Putinov sustav.

NACIONAL: Možete li reći više o tome?

U Sankt Peterburgu je organizirao neku vrstu udruživanja kadrova iz KGB-a s organiziranim kriminalom kako bi kontrolirao grad. Taj sustav potom je protegnuo na cijelu Rusku Federaciju. Rusija je danas mafijaška država koja radi prema načelima kriminalne organizacije. Ako nešto želim, to si i uzmem. Silom, dakako! Povrh toga, Ukrajina koja se demokratski i europski razvija predstavlja opasnost za Putinov sustav. Obje zemlje su 1991. proizašle iz Sovjetskoga Saveza. Ukrajina je jasno krenula u smjeru Europske unije, demokracije, tržišnoga gospodarstva, vladavine prava, premda su još mnoge reforme potrebne. Postoje mnoge veze na familijarnoj razini između zemalja i, shodno tomu, razmjena informacija. Ako se dakle Ukrajina pozitivno razvije, to je opasnost za Putinov sustav jer bi u njoj Rusi mogli spoznati svoj uzor.

NACIONAL: Ne smijemo zaboraviti ni Putinova filozofa miljenika Ivana Iljina, čija ideologija propagira fašistički istočnoslavenski imperij.

Da, Iljin je Putinovom odlukom postao predmetom ispita na maturi za sve Ruse. Putin prezire Zapad i sve što mi s tim povezujemo. Njegov rat do istrebljenja protiv Ukrajine također je dakle rat protiv Europe. Zato Ukrajina ne brani samo vlastitu slobodu nego i slobodu Europe. Što će biti posljedice, ovisit će jako o ishodu rata. Nadam se da će Ukrajina dobiti dovoljno potpore sa Zapada da može Rusiju potisnuti nazad u njene međunarodno priznate granice, da potom dođe do kraja rata i do promjene režima u Moskvi. Nadam se i da će Europa misliti na to da u vanjskoj i sigurnosnoj politici nastupa ujedinjeno. Tada ćemo moći i u Rusiji poduprijeti razvoj demokracije i vladavine prava.

NACIONAL: Bili ste veoma aktivan član Europskoga parlamenta. Što smatrate da je uloga Parlamenta? Kako vidite Europu ili Europsku uniju između paneuropskih ideala, koji prizivaju nadu i napredak za sve europske narode, i tendencija birokratizacije, koje među građanima bude sumnju u nju?

Europski parlament zastupništvo je građana EU-a u oblastima koje su europske. Zadaća je Parlamenta kontrolirati Europsko vijeće i Europsku komisiju, kao što i svaki drugi parlament u parlamentarnoj demokraciji ima zadaću kontrolirati vladu. Na tu bi se zadaću parlamentarci u svim zemljama trebali danas više usredotočiti. Birokratizacija mnogih područja života opasan je razvoj, i to na svim razinama. Upravo kao Paneuropljani moramo u prvi plan staviti ideal europske slobode, kako ga je formulirao utemeljitelj Paneuropske unije Richard von Coudenhove-Kalergi, i kako ga je i moj otac Otto von Habsburg uvijek iznova naglašivao. Zadaća je politike čuvati slobodu.

Otto von Habsburg sa sinčićem Karlom pod slikom svojega oca, posljednjega cara i kralja Karla Habsburškoga (lijevo); Otto von Habsburg i princeza Regina s njihovom djecom 1966.. FOTO: Arhiva obitelji Habsburg

NACIONAL: Možete li ispričati nešto o prilozima vašega oca hrvatskoj borbi za slobodu, za međunarodno priznanje Hrvatske i za proces pristupanja u EU? Možete li što dodati i o preprekama na tome putu Hrvatske u EU?

Mojega su oca često označivali kao hladnoratovskoga borca jer se je za slobodu naroda srednje i istočne Europe založio već u vrijeme kada još nije bila smišljena ni politika popuštanja napetosti. U Paneuropskoj uniji osnovali smo Radnu skupinu Alpe-Jadran kako bismo posebice narode tadašnje Jugoslavije podržali u njihovoj borbi za slobodu. Moj je otac kao zastupnik u Europskome parlamentu disidente iz regije pozivao u vanjskopolitički odbor Parlamenta kako bi širio izravne informacije o položaju naroda u tim zemljama. A mogli bismo još mnogo primjera navesti sve do konkretne potpore priznanju nezavisnosti Hrvatske ili njegova djelovanja u svrhu integracije te zemlje u EU. Najveće su prepreke zacijelo bile komotnost u mišljenju i djelovanju na objema stranama, kao i nepoznavanje povijesti. Danas možemo slične stvari promatrati kada se radi o Ukrajini.

NACIONAL: Bili ste tijekom rata i sami u Hrvatskoj i često slali humanitarnu pomoć. Kakva su vaša iskustva iz toga doba? S kim ste mogli tada u Hrvatskoj surađivati? Što ste doživjeli i kako se tada mogao objasniti položaj Hrvatske u međunarodnoj zajednici?

Tada sam imao veoma mnogo kontakata zahvaljujući Paneuropskoj uniji i mogao sam si tako pribaviti mnogo informacija o pravome stanju na licu mjesta. To je važno iskustvo, uvijek je potrebno imati informacije s mjesta događanja. Međunarodna je zajednica uglavnom troma i spora. Jugoslavija je postojala od kraja Prvoga svjetskoga rata kao ishod mirovnoga poretka pobjedničkih sila. A potom se je taj poredak odjednom počeo raspadati. Zemlje kao Hrvatska morale su nanovo objasniti da su zaseban narod s jezikom, tradicijom i vlastitom kulturom. Hvala Bogu da su tada postojali političari kao Alois Mock koji su to prepoznali i sukladno tomu mogli pružati podršku.

NACIONAL: Kakav je utjecaj na vas imao vaš otac?

Svaki otac logično ima utjecaj na svoju djecu. On je radio ispunjen dubokom sviješću o dužnosti, znao je za svoju odgovornost, nanovo je definirao političku ulogu za carsku dinastiju i proveo je u svojem zalaganju za europsko ujedinjenje. Sloboda i odgovornost bili su za njega neraskidivo povezani, zadaću politike vidio je, između ostaloga, u osiguranju slobode. I čvrsto je stajao na temeljima kršćanskih vrijednosti, iz kojih je crpio snagu za vlastiti angažman. Time je i za svoju djecu bio uzor po kojem smo se mogli orijentirati.

NACIONAL: Što znači biti Habsburgovac? Koji identitet ili identitete smatrate svojima: njemački, austrijski, mađarski, hrvatski? Nadvojvoda Otto von Habsburg izjasnio se je, između ostaloga, i Hrvatom. Kako vi stojite s obzirom na te identitete?

Budući da sam rođen kao Habsburgovac, za mene je sasvim normalno biti Habsburgovac. Ne mogu to uopće promatrati iz neke druge perspektive. Ali sada aludirate na nacionalne identitete. U tome sam dakako sličan svojemu ocu. Ja sam Europljanin. Također sam Austrijanac, svakako i u smislu nadnacionalnoga identiteta stare Austrije. Osjećam se doma u toj srednjoj Europi i osjećam obavezu prema njoj, a ona je obilježena mnoštvom naroda ili nacija. Tu svaka nacija ima dakako svoje specifične osobitosti na koje sam i ja ponosan, kao i pripadnici te nacije, ali to ne isključuje ponos na karakteristike drugih naroda. I ja mogu reći da sam Hrvat, kao što mogu reći i da sam Salzburžanin ili Galicijac ili Bukovinac. Ali iznad svega toga za mene je nadnacionalni poredak koji je bitan za razumijevanje procesa europskoga ujedinjavanja.

NACIONAL: Dok putujete Europom, osjećate li tragove Habsburške Monarhije? Gdje se i kako oni mogu otkriti i prepoznati? U kojim zemljama i u kojim područjima kulture ili umjetnosti?

Upravo smo razgovarali o identitetu, od Hrvatske do Bukovine. Ako putujem od Zagreba do Černivaca, onda ondje vidim jednaku zgradu kazališta ili opere. Arhitektura je nešto što karakterizira srednjoeuropski prostor. Poznamo fenomen učinka Habsburške Monarhije koji opisuje da u današnjim zemljama koje su jednim dijelom bile dio Habsburške Monarhije a drugim dijelom neke druge države još uvijek se može vidjeti granica na temelju stavova stanovništva. Primjerice, povjerenje u vlast veće je u nekoć habsburškim dijelovima tih zemalja. Ali isto tako bi se mogla i kultura kavana spomenuti kao primjer koji danas jednako kao prije ujedinjuje te zemlje.

NACIONAL: Održali ste govor o budućnosti Europske unije na vaš rođendan 11. siječnja. Možete li nam ukratko reći kako vidite tu budućnost? Što je najvažnije da se postigne u toj budućnosti? Što bi trebala biti uloga Europske unije u svijetu?

Godine 2018. poželjeli smo stotu obljetnicu kraja Prvoga svjetskog rata dostojno obilježiti posebnim događajem. Pritom nam je bilo stalo da ne zapadnemo ni u kakvu nostalgiju, nego da učeći iz povijesti razvijemo ispravne zamisli za oblikovanje budućnosti Europe. Tako je nastala ideja ‘’govora o budućnosti Europe’’. Događaj se u toj godini odvio u Beču s brojnim gostima, između ostaloga i iz Hrvatske. A onda je u siječnju 2021. nastupio moj 60. rođendan koji zbog korone nismo mogli proslaviti. Stoga smo se vratili ideji ‘’govora o budućnosti Europe’’. Govor je održan online, a tako smo ga održali i u ovoj godini te ćemo učiniti i u 2023. godini. Govor je dakako uvijek nošen paneuropskim duhom, a radi se o tome igra li Europa samostalnu ulogu u svjetskoj politici. Zato će u tim govorima uvijek iznova težište biti u zalaganju za zajedničku europsku vanjsku i sigurnosnu politiku, ali isto tako i u opredjeljenju za Europu slobode, vladavine prava, demokracije i tržišnog gospodarstva. U njima ću oštro kritizirati promašene smjerove razvitka i porast regulacije koji onda vodi do sukoba oko političkih ciljeva, ali i obrazlagati ispravne spomenute zamisli.

Otto von Habsburg sa sinom Karlom u Sisku ratnih 1990-ih s Đurom Brodarcem; u Sarajevu 1996. Otto polaže cvijeće na mjestu stradanja ratnih žrtava. FOTO: Arhiva obitelji Habsburg