Predsjednik Skupštine grada Zagreba, SDP-ovac Joško Klisović u intervjuu je govorio o borbi s karcinomom štitnjače, zdravlju, sportu i radostima življenja. 

Karcinom je otkrio posve slučajno, na sreću i na vrijeme i to je uvelike promijenilo način na koji živi i razmišlja.

“Na licu sam imao malenu flekicu na kojoj mi nije rasla brada. Tretirao sam to raznim kremama, ali ništa nije pomoglo. Nije me to previše brinulo. Ipak, moja teta internistica mi je rekla da napravimo pregled cijelog tijela da vidimo u kakvom sam uopće stanju. Bilo je to prije točno sedam godina. Kako sam i očekivao, svi nalazi su bili odlični. Za kraj je ostao ultrazvuk štitnjače. Liječnik je bio na godišnjem i za tjedan dana sam obavio i taj pregled. Pokazalo se da imam nekoliko kvržica i izraslina i liječnica je to odlučila punktirati da vidi o čemu je točno riječ. Nazvala me za sedam dana i rekla mi da imam zloćudni tumor. Mislio sam da se šali. Pa ja sam u naponu snage, odlično se osjećam, treniram triatlon, spremam se za svoju prvu Ironman utrku. Bio sam na vrhuncu fizičke i mentalne snage”, objasnio je u intervjuu za Jutarnji list.

Operaciju je bilo potrebno napraviti što prije, buduće je karcinom bio na rubu opne i postojala je mogućnost da maligne stanice uđu u limfu i rašire se po cijelom tijelu, a najopasnije je ako uđu u pluća. Srećom, to se nije dogodilo, a prije operacije je stigao i na utrku.

“Liječnica mi je objasnila da se nakon tako zahtjevnog fizičkog pothvata tijelo treba vratiti u normalno stanje, za što mi je trebalo mjesec dana. Nakon toga sam otišao na operaciju.”

Zanimljivo je ispričao je, da pri obdukciji preminulih ljudi patolozi često utvrde rak štitnjače. Naime, možete ga imati u tijelu godinama da ni ne znate, a može biti vrlo komplicirano ako probije opnu i raširi se limfom. “To objašnjava zašto sam se ja cijelo vrijeme dobro osjećao i nisam imao baš nikakve simptome. Danas potpuno normalno živim bez štitnjače.”

Izbjegavanje negativnih ljudi

Bolest je doživio kao još jedan novi životni izazov. “Moja snaga volje i želja za životom mi je pomogla da dijagnoza ne utječe na moje psihičko i fizičko stanje“, ispričao je i dodao da je shvatio da ne može promijeniti prošlost niti predodrediti budućnost, već da ima sebe ovdje i sada i da o tome sve ovisi.

Ozbiljnost situacije je nametnula i neke promjene. Jedna od njih je bila i izbjegavanje negativnih ljude u svojem okruženju.

“Puno toga je prirodno otpalo. Ipak, jasno sam znao da se neću prepustiti depresivnim mislima. Znao sam da će me negativne emocije preplaviti ako ih osviješteno i jasno ne zaustavim. Odlučio sam to kontrolirati jer želim imati kontrolu nad sobom. Kao što na tulumima nikada nisam pio do mjere da ne vladam sobom, tako sada nisam dopustio da me preplave crne misli. Bio je to izazov za mene. Pobijediti snagom volje ta tmurna stanja. Htio sam zadržati vjeru u život i želju da živim ispunjen život ma koliko on trajao.”

Godinu dana nakon operacije odlučio je opet ići na utrku, onu istu koju sam već odradio s karcinomom. “Ovaj put nisam imao dijagnozu, ali niti štitnjaču i postigao sam bolje rezultate nego prije. Bilo mi je važno sebi dokazati da to mogu i da mogu biti još i bolji.”

Potreseni su svi koji vas vole, ali barem detektirate tko vas voli

“Kada sam rekao obitelji naravno da nije bilo lako. Djeci su se oči napunile suzama i potreseni su svi koji vas vole, ali barem detektirate tko vas voli. Šalim se naravno”, objasnio je.

Danas redovito ide na kontrole, živi zdravo, trudi se biti pozitivan i takve ljude i privlačiti u svoj život. “Privatno volim teme sporta, umjetnosti i svega drugoga što nije politika. To puno pomaže. Prolaznost života je činjenica koju ne možemo promijeniti, ipak čeka nas još puno godina, vrlo izvjesno. Važno je to osvijestiti i upravljati svojim životom. Odlučiti neke stvari, uživati pomalo, širiti svoje obrasce funkcioniranja.”

Probleme sa štitnjačom kod starijih ne treba uvijek liječiti hormonima

Stres kao okidač

“Kažu da je to karcinom uvjetovan stresom uz sve druge biološke predispozicije. Ja sam godinama u diplomaciji radio na važnim državnim pitanjima od rata, sukcesije, ulaska u NATO, Europsku uniju, gospodarske diplomacije. Radio sam uistinu puno i predano. Na takvim poslovima nemate radno vrijeme i ja sam se doveo do toga da neke noći spavam manje od pola sata. Nisam redovito jeo, vježbao, a na kraju nisam niti spavao“, objasnio je u intrevjuu te dodao da je doživio i burnout.

“Pa prije svega sam osjećao ogromnu brigu i odgovornost cijelo vrijeme. Tada sam bio u UN-u i radio sam na važnim pitanjima za RH. To me okupiralo toliko da su naleti adrenalina i kortizola potpuno ovladali te nisam osjećao niti umor, a kamoli da sam mislio da će tome doći kraj. Osvijestio sam to tek kada noćima nisam mogao spavati. Donio sam racionalnu odluku da to promijenim i malo sam usporio. Počeo sam redovito spavati. To mi je i danas jako važno.”

ALARMANTNO U Hrvatskoj svake godine od raka oboli 25.000 ljudi, posebno ugroženi pušači

Uz spavanje jako brine i oko svojih odnosa. ” Stvarno mislim da se taj segment života ne smije podcijeniti. Svatko od nas mora naći svoj put za sretniji i ispunjeniji život. Nije se lako mijenjati, nije lako promijeniti obrasce i navike, ali to je jedini način. Odluke treba donositi i provoditi ih i ako treba uz stručnu pomoć. Mi smo sami odgovorni za vlastiti život i način na koji živimo”, zaključuje.