Nacrt reformi zdravstvenog sustava izaziva mnogobrojne reakcije uključenih u proces zdravstvene zaštite, kao i korisnika. Jasna karačić iz Udruge za promicanje prava pacijenata  rekla je da su šokirani nacrtom reforme, jer je izostavljena svaka stavka koja se odnosi na pacijente “Recimo, Zakon o pravima pacijenata koji ne postoji u ovoj reformi, ne spominje ga se. Pitamo se kako se može provoditi reforma zdravstva ako se ne provodi na temelju potreba i pritužbi pacijenata. Sve ostalo je velika priča iz koje ništa korisno za pacijente neće izaći”, rekla je Karačić za N1.

Javna rasprava o nacrtu reforme traje još nekoliko dana, a Udruga za promicanje prava pacijenata aktivno sudjeluje te su već i slali dopise Ministarstvu:

“Najveći problem u hrvatskom zdravstvu je nedostupna zdravstvena zaštita. To nisu liste čekanja! Ako je netko naručen za dvije godine, onda ne možemo govoriti o listama čekanja nego nema zdravstvene zaštite. On mora ići privatniku, krše se sva njegova prava. Iz naših plaća odvaja se 16,5 posto, to nije malo, za to bi se mogla bolje reorganizirati zdravstvena zaštita. Odmah smo sazvali sjednicu i s inozemnim kolegama da vidimo što se može, napisali smo važne stavke koje ćemo objaviti u e-savjetovanju.”

Govoreći o načinima financiranja istaknula je da pacijenti prijavljuju da se osjećaju kao brojevi u nizu koji obave pretrag, a dok dođu na red, pretraga više ne treba ili su se već našli u velikim komplikacijama.

“Mogu biti bahati samo oni koji kreiraju zakone da pacijenti ne mogu doći do liječnika. Što se tiče financiranja, SAD i Europa se ne mogu uspoređivati. Ne slažem se s tim kako funkcioniraju stvari u Americi, vidjela sam sustav. Kod nas je potreban preustroj, za 16,5 posto plaće pacijent mora nešto dobiti. Mora im biti refundiran trošak kad idu privatniku.”

Dodaje da se pacijenti žale i da ne mogu do obiteljskog liječnika, no to ne čudi, kaže, s obzirom na činjenicu da su preopterećeni obavezama:

“Liječnici obiteljske medicine su prenatrpani poslom, veliko je nezadovoljstvo među njima, ali i među pacijentima. To je velik problem koji nije lako riješiti. Ako sankcioniramo liječnike da se nisu javili na telefon, kako očekivati da će se javiti ako imaju druge ljude u ambulanti? I medicinske sestre rade prenatrpano, pokrivaju administraciju, nedostaje administrativna podrška. Kod nas je velik priljev pacijenata kod liječnika, idu i više nego što bi trebali. U zapadnoj Europi, recimo, ne treba uputnica za bolnicu, nego se samo naručuju kod specijalista, ali nema gužvi u čekaonicama i to je pokazatelj pametnog korištenja zdravstvenih resursa.”

Na kraju je napomenula da bi sustav nagrade i kazne za one koji su aktivni i vrijedni u odnosu na neradnike, mogao funkcionirati.