Filmski i televizijski redatelj i scenarist Obrad Gluščević rođen je 17. siječnja 1913. godine u Metkoviću. Autor je legendarnog dječjeg filma “Vuk samotnjak” (1972.) a žanr tzv. filma za djecu i omladinu zadužio je i filmom “Kapetan Mikula Mali”. Na festivalu u Puli 1974. godine Gluščević je s “Mikulom” osvojio nagradu publike – VUS-ovog “Jelena”, a nešto kasnije film je uvršten među najgledanije domaće filmove. Priča o djedu Mikuli Velikom i njegovom unuku Mikuli Malom, koji u surovim okolnostima njemačke okupacije Dalmacije pokušavaju s jednom starom barkom spasiti zbijeg u kome su žene, djeca i starci, naišla je na simpatije široke kino publike.

“Radi se, naime, o tome da dječaci, pošto stignu na slobodan Vis i počnu pohađati partizansku školu, ipak nekako saznaju da djed Mikula Veliki nije poginuo, već je teško ranjen pao Nijemcima u ruke. Oni ga liječe u namjeri da od njega izvuku podatke o partizanskim brodovima. Dječaci ga odluče osloboditi… a dalje vam neću pričati jer bi to značilo prepričavanje, što ja, razumljivo, nemam namjeru činiti”, rekao je tada Obrad Glušćević, te ispričao otkud mu ideja da se bavi snimanjem filmova za djecu.

“Film smo počeli snimati bez novca. Slično se, kasnije, dogodilo i s ‘Kapetanom Mikulom Malim’ – filmom koji je bio neka vrsta ostvarenja mojih želja o NOB-u na moru, kako sam vam već rekao. Zanimalo me kako su djeca gledala na rat, što su sve bila u stanju učiniti. Nekom je možda bilo čudno da mališan od dvanaestak godina vodi brod, ali svatko tko se poznaje Dalmaciju, zna o čemu se radi. Ako jedna obitelj ima trabakulu ili braceru onda je djed kapetan, otac strojar, a unuk mali od foguna ili kužine, kako hoćete. Unuci su, dakle, neka vrsta šegrta na brodu, ali od one vrste šegrta koji, ako se ukaže prilika, mogu preuzeti kormilo u svoje ruke”, ispričao je.

Obrad Gluščević umro je krajem ljeta 1980. godine u Zagrebu.