Sastanak savjetnika predsjednice za unutarnju politiku Mate Radeljića i šefa kabineta ravnatelja SOA-e Davora Franića 5. prosinca 2018. u slastičarnici Torte i to, u zagrebačkoj Grahorovoj ulici, zaista se i održao, kao što je to u svojem priopćenju 21. prosinca sam Radeljić otkrio, ali svrha i sadržaj tog sastanka nisu bili onakvi kako je to u priopćenju Radeljić opisao, tvrdi za Nacional nekoliko visoko pozicioniranih i pouzdanih izvora bliskih i Vladi i Uredu predsjednice. Radeljić je u priopćenju, sastavljenom tako da difamira i kompromitira predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, napisao da ga je na tom sastanku Franjić u ime predsjednice namjeravao smijeniti i da je tada prvi put čuo za to. To nije točno, tvrde izvori, jer je Radeljić već ranije vrlo dobro znao da mu se priprema smjena, a sastanak je na inicijativu SOA-e bio održan da bi ga se upozorilo na to da pazi što radi nakon što mu to službeno kažu. Ono što je Radeljić namjeravao uraditi, prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, izravno bi moglo ugroziti nacionalnu sigurnost, a sprječavanje takvih mogućnosti spada u izravne poslove koje je SOA dužna obavljati.

Javnost ne zna kontekst u kojem je do sastanka došlo jer je taj sastanak održan u jednom posebnom trenutku velike istrage koju razne državne institucije koordinirano vode u vezi tzv. afere SMS, a koja bi mogla imati dramatične posljedice za cijelu hrvatsku političku scenu. Ono što je počelo u Belišću kao ograničena kriminalistička istraga oko lažnih falsificiranih SMS poruka kojima je nogometni moćnik Zdravko Mamić pokušavao raditi pritisak na razne pravosudne dužnosnike u sklopu procesa protiv njega zbog korupcije, tijekom posljednjih tjedana i mjeseci, zbog fascinantnih otkrića tijekom istrage, pretvorilo se u nešto sasvim drugo. U medije dolaze samo vrlo ograničene informacije, ali i iz tih informacija može se vidjeti da su istražitelji od prvoosumnjičenog informatičara Franje Varge, koji je izrađivao te lažne SMS poruke, saznali detalje o tome za koga je sve on takve poruke izrađivao, koje je druge nelegalne poslove za te ljude obavljao, a to su bili ključni ljudi desnog krila HDZ-a. Vargina otkrića potvrđivali su i forenzični dokazi skupljeni pregledom njegove informatičke opreme. Istraga se tada usredotočila na te vodeće ljude desnog krila HDZ, da bi se kasnije proširila i na Ured predsjednice jer je jedan od članova te grupe radio tamo kao savjetnik za nacionalnu sigurnost. U jednom trenutku istražitelji su ocijenili da neke stvari koje su se događale u Uredu predsjednice predstavljaju izravnu ugrozu nacionalne sigurnosti pa se tada u istragu jače angažirala i SOA, upravo da bi te ugroze spriječila.

Sve to se dramatično zaoštrilo nakon što je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović odlučila promijeniti svoju političku strategiju, s čime se neki moćni ljudi u njenom Uredu nisu slagali i to su željeli spriječiti. Analiza odnosa u Uredu predsjednice pokazala je da nacionalnu sigurnost ne ugrožava samo ona grupa koja se koristila Varginim uslugama, nego i druga frakcija u Uredu kojoj je na čelu bio Radeljić, a čijih se usluga predsjednica također željela lišiti. Štoviše, Radeljić, donedavni savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović za unutarnju politiku, formalno još za vrijeme trajanja njegova mandata na toj funkciji, tijekom posljednja dva tjedna prometnuo se u prijetnju za nacionalnu sigurnost. To Nacionalu tvrde dva neovisna visoka politička izvora – jedan blizak hrvatskoj predsjednici, drugi blizak Vladi.

Suočen s najavom da bi mogao izgubiti povjerenje hrvatske predsjednice i ostati bez utjecajne funkcije koju je sve do prošlog petka obnašao, on je u Uredu predsjednice posljednjih tjedana neslužbeno počeo najavljivati da njegova smjena po Kolindu Grabar-Kitarović neće proći bez neugodnih posljedica.

Radeljiću pripisuju da se zbog najavljenog otkaza drznuo zaprijetiti hrvatskoj predsjednici da će joj se osvetiti, kao i da će proizvesti ozbiljnu krizu institucija u zemlji. Ta otkrića, tvrde spomenuti izvori, ne pokazuju samo razmjere Radeljićeve reakcije, nego i kakva je politička ostavština Tomislava Karamarka, čovjeka koji ga je nametnuo Kolindi Grabar-Kitarović za savjetnika, kao i to koliko je ona pogriješila što ga je prvo prihvatila za savjetnika, a potom i toliko dugo tolerirala na toj poziciji.

Upravo zbog ovakve Radeljićeve reakcije, tvrde izvori, predsjednica je proteklih tjedana počela sumnjati da bi metode kojima se Radeljić najčešće koristio tijekom svog savjetničkog mandata u Uredu predsjednice, a to su medijski spinovi i otkrivanje sadržaja raznih povjerljivih dokumenata koji su mu zbog funkcije koju je obnašao bili dostupni, što je ona dugo tolerirala, mogao početi koristiti protiv nje. Slično je procijenila i SOA, čiji su agenti i inače, zbog funkcije koju je Radeljić u Uredu predsjednice obnašao, s njim redovito komunicirali. Nije to bila prva situacija kada je SOA detektirala da je Radeljić svojim aktivnostima ugrožavao nacionalnu sigurnost, tvrde Nacionalovi izvori.

Stoga je Franić, koji je s njime i ranije više puta komunicirao, zamolio da se 5. prosinca sastanu. Oni su toga dana, prema Nacionalovim saznanjima, više puta komunicirali telefonski te su se na koncu dogovorili da se sastanu u poslijepodnevnim satima u slastičarnici Torte i to, u Grahorovoj ulici 5 u Zagrebu, u blizini Radeljićeva stana. Radeljić je i prije tog sastanka bio u zategnutim odnosima s hrvatskom predsjednicom. Među ostalim, nešto ranije oduzeli su mu vozača i službeni automobil pa je i zbog toga on mogao naslućivati da se zbiva nešto neuobičajeno, odnosno da mu se šalje poruka da više ne uživa predsjedničino povjerenje.

Agent SOA-e na tom ga je sastanku informirao da je njena funkcija, među ostalim, kontraobavještajna zaštita vodećih hrvatskih političara, kao i da bi prekršio zakon ako bi se pokušao obračunavati s hrvatskom predsjednicom odavanjem sadržaja njihovih povjerljivih razgovora ili dokumenata koji su mu bili dostupni. A upravo je to Radeljić učinio gotovo već u prvim satima nakon što je izgubio njeno povjerenje – počeo je prepričavati sadržaj nekih njihovih razgovora.

Među ostalim, SOA izdaje sigurnosne certifikate većem broju osoba koje obnašaju istaknute javne funkcije, a jedna od njih je i funkcija savjetnika predsjednice za unutarnju politiku. Takav certifikat izdan je i za Radeljića koji je nakon toga mogao imati uvid u državne tajne i druge povjerljive državne dokumente. Međutim, kako su se pojavile ozbiljne indicije da bi se Radeljić mogao početi obračunavati sa svojom poslodavkom u slučaju da mu uskrati svoje povjerenje, SOA ga je, tvrde Nacionalovi izvori, odlučila upozoriti da bi time prekršio zakon. Prošlo je od tog sastanka više od dva tjedna, tijekom kojih je Radeljić nastavio kalkulirati i raznim metodama pokušavao se održati na savjetničkoj funkciji. Tijekom tog perioda, sve dok nije formalno informiran da je izgubio predsjedničino povjerenje, on nije osjetio potrebu prijavljivati ikakve prijetnje.

Ali se zato odmah nakon što se to dogodilo oglasio dramatično intoniranim priopćenjem, u kojem je ustvrdio da ga je o smjeni sa savjetničke funkcije obavijestio Franić u zagrebačkoj slastičarnici, koji mu je tom prilikom i zaprijetio. Izvor blizak Vladi Nacionalu je o angažmanu SOA-e u ovoj situaciji rekao sljedeće:

‘’Ako SOA treba snositi odgovornost, onda je to samo zato što je trebala puno prije i puno energičnije upozoriti hrvatsku predsjednicu da se Radeljića iz sigurnosnih razloga zbog njegova načina ponašanja treba žurno riješiti’’.

Nacional je od više izvora bliskih hrvatskoj predsjednici doznao detalje iz njegova savjetničkog angažmana koji otvaraju pitanje zašto je hrvatska predsjednica toliko dugo pristajala biti okružena takvim profilom suradnika.

Prema tvrdnjama jednog izvora iz Ureda predsjednice, Radeljić je imao velike političke ambicije. On je od prvog trenutka nakon što je Kolinda Grabar-Kitarović preuzela položaj predsjednice imao na nju ogroman, ako ne i presudan utjecaj. Iako predsjednica smatra da je njegova pomoć u kampanji bila neznatna i svela se tek na povezivanje s Velimirom Bujancem, Radeljić je smatrao da mu ona zbog njegova predizbornog angažmana mora biti zahvalna, a vidio je da se ona na njega izuzetno mnogo oslanja u političkim pitanjima. On je očito uočio da se ona u tim pitanjima ne snalazi i nametnuo se kao ključni čovjek u njenom uredu, kao osoba koja joj je objašnjavala pojedine situacije te sugerirala, pa čak i nametala poteze, odluke i rješenja.

Tako je Radeljić pred više svjedoka izravno nagovarao Kolindu Grabar-Kitarović da tijekom 2016. podnese ostavku na funkciju hrvatske predsjednice, kandidira se potom za predsjednicu HDZ-a te povede stranku na izvanredne parlamentarne izbore, kako bi postala hrvatska premijerka. Izvori bliski Uredu predsjednice navode kako je u tom zamišljenom scenariju Radeljić očekivao postati potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova. Ona je taj prijedlog tada odbila. No to nije bio jedini put kada ju je Radeljić izravno nagovarao da se angažira da preuzme HDZ. Drugi put to se dogodilo nedavno, u jeku desničarske histerije protiv usvajanja Istanbulske konvencije. Radeljić je tada uporno nagovarao hrvatsku predsjednicu da se javno izjasni protiv njenog usvajanja, što je moglo politički dodatno destabilizirati HDZ, pa čak dovesti i do pada Andreja Plenkovića. Upravo to je Radeljić priželjkivao i otvoreno sugerirao Kolindi Grabar-Kitarović da se angažira kako bi preuzela HDZ. Ni tada ona taj njegov savjet nije prihvatila. Radeljić je među kolegama u Uredu predsjednice u više navrata govorio kako je Plenković politički mrtvac i da jedino premijer to ne vidi.

Nacional je još u studenom 2017. Radeljiću posvetio naslovnu stranicu, navodeći kako je on prepreka za normalizaciju odnosa između predsjednice i premijera Plenkovića. U vrhu Vlade već tada su smatrali da Radeljić gura predsjednicu u svađu s Plenkovićem, da je potiče da ga kritizira, ali da to ne radi samo kako bi popravio njen imidž u javnosti. On je to i tada radio da destabilizira Plenkovića jer je unutar HDZ-a predstavnik unutarstranačke opozicije, prvenstveno slavonskog lobija HDZ-a i jedne frakcije nezadovoljnika koji su i dalje bliski bivšem šefu stranke Tomislavu Karamarku.

Početkom studenoga 2017. Kolinda Grabar-Kitarović najžešće je napala politiku Vlade. Ona ju je kritizirala na otvorenju 25. savjetovanja koje se u organizaciji Hrvatskog društva ekonomista tradicionalno održava u Opatiji. Ona je tada kritički govorila o hrvatskom gospodarstvu, što je bilo u potpunoj suprotnosti s optimizmom koji su tih dana širili premijer Plenković i njegovi suradnici.

Izjavila je tom prilikom da Hrvatska predugo stoji, da je drugi prestižu ili joj sve više odmiču te je ponovila i svoju raniju tvrdnju da je Hrvatska zbog demografskih problema u izvanrednom stanju, podsjećajući da je država u miru, iseljavanjem, izgubila mnogo više ljudi nego u ratu. Večer prije tog istupa Radeljić je širio glas da će taj govor Kolinde Grabar-Kitarović označiti početak završnog sukoba između predsjednice i premijera Plenkovića. Zato su u vladinim krugovima sumnjali da je upravo Radeljić gurnuo predsjednicu u taj obračun. Vidjevši da je pretjerala ona je ubrzo reterirala, navodeći da je za probleme u državi i osobno pomalo odgovorna.

U političkim krugovima koncem 2017. pojavila se informacija da Radeljić ima neke posredne veze s jednom zanimljivom kaznenom prijavom koju su Uskoku podnijele gradske vlasti u Slavonskom Brodu. Radi se o kaznenoj prijavi protiv Ivana Rimca, osnivača tvrtke RIMC iz Svete Nedjelje, ali se u njoj spominju ministar graditeljstva i potpredsjednik Vlade Predrag Štromar i državni tajnik u tom ministarstvu, Danijel Meštrić i Mate Granić, specijalni savjetnik predsjednice. Uskok je tu prijavu primio samo dan nakon što je Plenković s većim brojem ministara u Slavonskom Brodu s lokalnim vlastima diskutirao o problemima s kojima se susreću i kako ih riješiti. Gradonačelnik Slavonskog Broda i njegov pročelnik za graditeljstvo tvrdili su da su ih dužnosnici Vlade, osobito savjetnik predsjednice Mate Granić, pritiskali da nelegalno izdaju uporabnu dozvolu za upravo izgrađen trgovački centar. Bilo je procjena da su lokalne vlasti time napale premijera Plenkovića, svega dan nakon što je on posjetio njeno vodstvo.

Radeljića neki smatraju odgovornim za više neugodnih situacija u kojima se Kolinda Grabar-Kitarović našla tijekom prve polovice mandata. On se isprva zalagao da kandidat HDZ-a za predsjednika bude Ivica Vrkić, a ne Kolinda Grabar-Kitarović, ali se kasnije uz pomoć Josipa Petrovića i Ane Karamarko ugurao u tim koji je vodio njenu predizbornu kampanju. Izvori bliski Uredu predsjednice tvrde da je Kolindi Grabar-Kitarović sugerirao da se tijekom predizborne kampanje javno založi za kemijsku kastraciju pedofila, što je izazvalo velik javni interes, ali i proturječne reakcije oko teme koja je po mnogima bila izvan konteksta kampanje. Također se tvrdi da je Radeljić tijekom predizborne kampanje sugerirao tadašnjem šefu HDZ-a Karamarku da javno najavi da će HDZ pokrenuti proceduru za ukidanje izravnih izbora za predsjednika. To se pokazalo kontraproduktivnim jer nije moguće da tadašnji šef HDZ-a istovremeno istinski podržava kandidatkinju svoje stranke, a istodobno se zalaže za redefiniranje načina izbora predsjednika države.

Nacionalov izvor blizak Uredu predsjednice tvrdi da je Radeljić snažno utjecao na predsjednicu kada je ona zatražila da se Dragana Lozančića makne s čela SOA-e, što je bila prva velika državna kriza u odnosima između Ureda predsjednice i vlade kojoj je tada na čelu bio Tihomir Orešković. Radeljić joj je govorio kako joj Dragan Lozančić nije lojalan, da je prisluškuje i radi protiv nje. Nakon tromjesečne agonije, Lozančić je podnio ostavku, što je hrvatskoj predsjednici trajno naštetilo, jer je ostala trajna negativna percepcija u javnosti da je Lozančićevu ostavku tražila kako bi zaštitila Zdravka Mamića i krug ljudi oko njega. Operaciju rušenja Dragana Lozančića medijski je vodio Radeljić, s još jednim tadašnjim kolegom iz Ureda predsjednice, pri čemu su u medije, navodno, puštali i neke tajne informacije koje su ugrozile i nacionalnu sigurnost.

Radeljić je imao udjela i u aferi koja je izbila kada je Kolinda Grabar-Kitarović, kako se tada tvrdilo, naštetila imidžu Hrvatske u očima SAD-a, a možda i ugrozila neke tajne zajedničke operacije dviju zemalja. To se tvrdilo zbog jedne izjave potpredsjednika Sabora Ivana Tepeša, inače čelnika marginalne desničarske stranke HSP–AS, koji je na početku emisije “Otvoreno” 8. veljače 2016., među ostalim, izjavio sljedeće: “Ja imam jedan podatak da je gospodin Lozančić uspostavio suradnju s obavještajnom službom jedne države koja je tada bila pod međunarodnim sankcijama, bez znanja Vijeća za nacionalnu sigurnost i bez znanja predsjednice i saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost. Rečeno mi je da je to također protuzakonito”. Istog trenutka replicirao mu je saborski zastupnik SDP-a Peđa Grbin, također gost te emisije, navodeći kako mu se čini da je Tepeša netko brifirao s klasificiranim podacima. Radeljić je kasnije optužen da je upravo on brifirao Tepeša o sadržaju nekih državnih tajni. Tepeš je to izjavio da pojača pritisak na Lozančića, nakon što mu je Kolinda Grabar-Kitarović uskratila svoje povjerenje, ali je to naposljetku proizvelo negativne učinke.

Prema istim izvorima Radeljić je imao stanovitu ulogu i u poznatoj aferi sa srpskim čokoladicama. Izgleda da je upravo on savjetovao predsjednici da javno ustvrdi da se više neće ponoviti da djeci u Hrvatskoj dijeli čokoladice koje su proizvedene u Srbiji, što se dogodilo u Dubrovniku, u prosincu 2016.

SOA je rekonstruirala da je Radeljić iz Ureda predsjednice u drugoj polovici siječnja 2017. uručio novinaru tajni interni dokument, bilješku o radnom posjetu predsjednice SAD-u, kako bi se ublažio skandal kada se danima u medijima kritički izvještavalo o neobičnim okolnostima njenog boravka u SAD-u jer se nije znalo što je ona tamo radila.

Radeljić je tijekom 2017. pokušavao lobirati za smjenu Luke Burilovića iz Hrvatske gospodarske komore. Zato mu je Burilović u više navrata poručio da mu ne padne na pamet da se pokuša vratiti na svoje radno mjesto, na koje je u HGK-u svojedobno bio zbrinut prije uzleta u Ured predsjednice.

Radeljić je završio Pravni fakultet u Splitu, a od 1995. do 2001. bio je zaposlen kao novinar-reporter i komentator Hrvatske radiotelevizije. U skraćenoj romansiranoj verziji njegova životopisa koji je bio objavljen na internetskoj stranici Ureda predsjednice spominje se i da je od 2001. do 2004. obnašao dužnost glavnog urednika Televizije Slavonije i Baranje, da je te 2004. prešao u Ministarstvo obrane na mjesto načelnika Službe za odnose s javnošću te da je od 2005. obnašao dužnost pomoćnika ministra u Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Potom je Radeljić iz životopisa izdvojio da je 2005. postao direktor Zavoda za stanovanje u Osijeku, kao i da je od 2008. do 2013. obnašao dužnost direktora Osječke televizije. Zaključno je naveo da je 2013. postao pročelnik Ureda gradonačelnika Grada Osijeka i da je godinu dana kasnije prešao u Hrvatsku gospodarsku komoru na mjesto savjetnika.

U toj kraćoj verziji njegova životopisa preskočeno je više zanimljivih epizoda. Na Hrvatskoj televiziji surađivao je s Miljenkom Manjkasom na notornom projektu Motrišta, a potom je uspio surađivati i razići se s nizom poznatih političara s desne scene, uključujući Branimira Glavaša, Ivu Sanadera, Antu Đapića, Jadranku Kosor, Berislava Rončevića, Tomislava Karamarka i Ivicu Vrkića. To mu je, kako se čini, najviše zamjerio Glavaš koji je svojedobno javno optužio Radeljića da on stoji iza objavljivanja u medijima Udbinih dosjea o Vladimiru Šeksu.

Na svoju donedavnu poziciju u Uredu predsjednice Radeljić je došao uvelike zahvaljujući Josipu Petroviću i Željku Bilošu. Petrović se tim svojim doprinosom Radeljićevoj karijeri na više mjesta hvalio. Petrović je u vrijeme kada se u HDZ-u odlučivalo o tomu koga podržati za predsjedničkog kandidata bio jedan od najutjecajnijih ljudi u stranci te osobni prijatelj tadašnjeg predsjednika stranke Tomislava Karamarka koji ga je s Karamarkovom suprugom Anom i stajao ozbiljne političke karijere, nakon što se otkrilo da ju je kao lobist MOL-a angažirao za savjetodavne poslove.

Nacional je još u srpnju 2015. otkrio kako je Radeljić bio detaljno upućen u sporne aktivnosti osječkog poduzetnika Željka Biloša, svojeg bivšeg šefa, odnosno da je znao da je uključen u podmićivanja policajaca kako bi mogao dobiti pristup najtajnijim informacijama iz policijskih istraga i ostalih tajnih aktivnosti. Prema dokumentaciji dostupnoj Nacionalu, Radeljić je za te Biloševe sporne aktivnosti doznao od Biloša, ali i od nekih drugih osoba. Radeljić je s Bilošem o tome diskutirao, a vrlo vjerojatno je i prisustvovao sastancima na kojima se razgovaralo o tim Biloševim nezakonitim aktivnostima.

To se vidi iz optužnice koja je u travnju 2014., zbog odavanja tajni iz najosjetljivijih policijskih istraga, podignuta protiv ukupno petnaest osoba, među kojima je bio i Željko Biloš. Sedmero osumnjičenih su djelatnici policije, s tim da su neki bili zaposlenici policijskog USKOK-a, elitne policijske jedinice koja bi se trebala boriti protiv korupcije i organiziranog kriminala. Po navodima u optužnici, to se zbivalo od 2010. do 2012.

U to sporno vrijeme Radeljić je bio direktor Osječke televizije kojoj je vlasnik bio upravo Biloš. Iz optužnice se vidi da je o tome saznanja iz prve ruke imao i Radeljić. Zanimljivo je to da se u toj optužnici Radeljić spominje uz bivšeg ministra financija Slavka Linića. Tvrdi se da su i Radeljić i Linić komunicirali s Bilošem i da su bili svjesni da Bilošu netko odaje podatke o istragama koje se vode protiv njega. U optužnici protiv Biloša spominje se i Radeljić.

“Iz već spomenutog razgovora između Vladimira Rajića i Stipe Barišića od dana 16. srpnja 2012. u 12.37 sati, u kojem je predmetna provjera tražena, također je razvidno da je i prilikom upravo spomenutih, ranijih provjera, Vladimir Rajić i tom prilikom Stipi Barišiću pribavio i dao na uvid službenu dokumentaciju iz nepoznatog spisa predmeta. Time ujedno postaje razvidno odakle Željku Bilošu podaci da je do sada četiri do pet puta bio „na mjerama”, kako navodi u svojim telefonskim razgovorima s Matom Radeljićem od 22. listopada 2012. u 09.08 sati i sa Slavkom Linićem od 26. listopada 2012. u 11.53 sata “, stoji u optužnici.

Jutarnji list u to vrijeme objavio je da je Radeljić bio osoba od povjerenja Željka Biloša i da je on bio osoba za vezu sa SDP-ovom zastupnicom u Europskom parlamentu Biljanom Borzan koja se zalagala za odgodu otplate poreznog duga Biloševoj tvrtki OLT. U nizu razgovora koje je Biloš gotovo svakodnevno vodio s Radeljićem u tom razdoblju, a koje je objavio Jutarnji list, Radeljić se poziva upravo na Biljanu Borzan kao posrednika koji će pomoći Bilošu da izbjegne ovrhu. “Javila mi se Biljana i kaže da joj se javila nova šefica Porezne u Osijeku, Ružica Kovačević te je rekla Biljani da joj stoji na raspolaganju za sve što joj treba.” Radeljić vjerojatno tada nije slutio da je Bilošev mobitel pod tajnim nadzorom Uskok i da se svi njegovi pozivi, po nalogu istražnoga suca, snimaju. Tada, pune tri godine nakon što je taj razgovor vođen, njegova snimka jedan je od dokaza kojima će Uskok pokušati potkrijepiti optužbu da je bivša ravnateljica Porezne uprave, a sada saborska zastupnica SDP-a, Nada Čavlović-Smiljanec u srpnju 2012. spriječila ovrhu Porezne uprave nad Biloševom tvrtkom OLT koja je u to vrijeme imala 27,2 milijuna kuna poreznoga duga, pa stoga novac koji je u međuvremenu sjedao na račune OLT-a nije bio ovršen. OLT je u svibnju 2013. pokrenuo predstečajnu nagodbu, a prema optužbama Uskoka, državni proračun je stopiranjem ovrhe oštećen za 9,498.176 kuna.

Suđenje u tom predmetu započelo je u studenome 2016., a do travnja 2018. Radeljić je čak tri puta izbjegao to da se pojavi na zagrebačkom Županijskom sudu kao svjedok. Svoj nedolazak Radeljić nije ispričao, a poziv mu je poslan tri puta, no sudu se vratio s naznakom da ga nije podigao. Poziv mu je upućen i putem policije koja je, međutim, mogla sud samo izvijestiti o tome da ga je više puta bezuspješno tražila na prijavljenoj adresi, ali ga nije našla. Iako je riječ o uobičajenoj proceduri pozivanja na sud svjedoka koji se nisu odazvali pismenim pozivima, Radeljić je našao za shodno sa službenog telefona u Uredu predsjednice zbog slanja policije na njegovu kućnu adresu prozvati sutkinju u tom predmetu Danielu Kustec. Ona je to i sama rekla na ročištu u lipnju ove godine, obrativši se Radeljiću riječima: “Vi ste 4. svibnja u 15.15 preko Ureda predsjednice nazvali Ured predsjednika Županijskog suda te tražili da vas se spoji sa mnom kako bih vam objasnila zašto vam je poziv upućen po policiji. Smatram to nepotrebnim i neprimjerenim te zaključujem da ste si htjeli dati na važnosti. U protivnom ste me kao i svaki drugi građanin mogli nazvati preko centrale suda”. Radeljić je na to replicirao: “Čujete, meni su djeca sama doma, a kada im policija dolazi na vrata, ja to shvaćam kao pritisak na sebe”, ali mu je sutkinja ovako odgovorila: “Ni meni baš nije simpatično kada me zove Ured predsjednice”.

Radeljić je vrlo vjerojatno znao za većinu spornih radnji za koje je Biloš optužen i bio je njegova osoba od povjerenja. Iako je otkriveno da se Radeljić nalazio u blizini optuženika kada su razgovarali o kompromitaciji najosjetljivijih policijskih istraga, zasad njega istražitelji još ne povezuju s bilo kakvim kaznenim djelom. U to vrijeme te okolnosti nisu na kušnju stavile povjerenje koje mu je ukazala predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Zbog svega toga Radeljića u SOA-i već duže vrijeme smatraju ključnim eksponentom jednog od dvaju interesnih desničarskih klanova koji naveliko koriste usluge paraobavještajnog podzemlja. O paraobavještajnom podzemlju se dugo priča, ali se godinama ništa nije događalo. Čine ga ljudi koji nelegalno i nelegitimno nastoje utjecati na poslovne i političke procese u svom interesu, pri čemu ne prežu od korištenja medijskih spinova, puštanja tajnih dokumenata i tajnih snimaka, stvarnih ili lažnih, osobnih ucjena i javnih kompromitacija, a sve kako bi ostvarili svoje uglavnom financijske interese.

Dva su glavna kraka paraobavještajne hobotnice u Hrvatskoj i oba su trenutno pod pritiskom državnih institucija. Jedan krak hobotnice odnosi se na skupinu osoba u aferi SMS, a radi se o ljudima koji su nekad radili u policijsko-obavještajnim strukturama i koji su, između ostalog, povezani i sa Zdravkom Mamićem. Afera SMS i suđenje Mamiću ih je pritisnulo i pitanje je do kuda će sve istraga odvesti. Drugi krak ove hobotnice odnosi se na krug ljudi koje povezuje Radeljić. I njegov krug čine ljudi koji su koruptivno-kriminalno povezani, poput “čepinske” kriminalne skupine pa čak i bivših sigurnosno-obavještajnih djelatnika. Oba kraka povezuju zajednički interesi, čak i neki pojedinci poput Ivana Zvonimira Čička.

Kako im se prostor djelovanja sužava, a pritisnuti su s jedne strane istragom u slučaju SMS, a s druge strane smjenama u Uredu Predsjednice, Radeljić je uvidio da cijela struktura oko njega gubi političku potporu i sad preko ostataka svojih medijsko-političkih veza pokušava sebe prikazati kao žrtvu i osvetiti se SOA-i i hrvatskoj predsjednici zbog smjene.

Uz brojne druge stvari, tvrdi Nacionalov izvor iz Ureda predsjednice, Kolinda Grabar-Kitarović mu je zamjerala što se previše nametao kolegama, a čak ga se i pribojavala. Često je nekim svojim suradnicima govorila da se Radeljić ponaša kao da je on predsjednik države, a ona njegova podređena suradnica. Više je njenih savjetnika napustilo Ured predsjednice upravo zbog Radeljića.

Vjerojatno zato i što ga se pribojavala, Kolinda Grabar-Kitarović dugo je tolerirala njegovo ponašanje. Međutim, posebno mu je zamjerila to kada je Radeljić bez njenog odobrenja, zahvaljujući neopreznosti njene glasnogovornice, plasirao preko emisije ‘’Bujica’’, svoga kuma Velimira Bujaneca, sporno priopćenje o Marakeškom sporazumu, što je ponovo izazvalo sukob predsjednice i Vlade.

Odnosi Kolinde Grabar-Kitarović počeli su se kvariti iz još jednog razloga. Njena najveća želja je to da HDZ podrži njenu kandidaturu za drugi predsjednički mandat, a ona je doznala kako se Radeljić u zadnje vrijeme ponovo počeo povezivati s Karamarkom koji se izgleda također namjerava kandidirati na nadolazećim predsjedničkim izborima. U takvom razvoju događaja Karamarkovu kandidaturu osim Radeljića podržali bi vjerojatno Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih, kao i njihov zajednički prijatelj, notorni Velimir Bujanec. Bio bi to prvi pravi test njihovih političkih kapaciteta mimo političkog brenda HDZ-a koji bi mogao ugroziti njenu kandidaturu, ako joj uspiju oteti desne birače.