Lipanj 2000. u Vinkovcima nikad neće zaboraviti. U drugom kolu Intertoto kupa u goste im je dolazio srpski Obilić, momčad čiji je gazda bio ratni zločinac Željko Ražnjatović Arkan. Samo dva mjeseca prije te utakmice Arkan je ubijen, no dolazak njegove momčadi podigao je na noge cijeli grad. Susreta se prisjetio Saša Branežac (48), Srbin koji se rodio u Osijeku. 

Branežac se jako dobro sjeća utakmice i svega što je prethodilo, iako je prošlo četvrt stoljeća.

– Bilo mi je čudno što ne idemo Obilićevim autobusom. Išli smo nekim Putnikovim autobusom, ali autobus kao autobus. Mi smo došli dan ranije, tu je bilo sve u redu. Išli smo na teren i tu nas je dočekalo oko 1.000 njihovih navijača. Na putu od hotela do stadiona, to nije više od kilometar, kilometar i pol, mi smo bili zasuti, više ne znam čime. Limenkama, kamenjem…Nije to bio strah, ali jednostavno se maknete da vas ne udari kamen. Niste hrabri ako idete glavom na kamen – počeo je Branežac za Mondo, koji je brzo shvatio da autobus nije bio baš običan. To im je i sačuvalo glave na ramenima.

Utakmica je završila 3-1 za Cibaliju, a golove su zabili Ivan Bošnjak, Ivan Maroslavac i Mladen Bartolović. 

– To što smo tamo doživjeli ne postoji u nogometnom svijetu. Ima tu nekih objašnjenja, ali to divljačko ponašanje tamo i sve šta su radili nije normalno. Vinkovci su bili u zoni ratnih sukoba. To je uzrok, otud taj animozitet, a to što je u pitanju Obilić je dodatno pojačalo. Mislim da se narod hrvatske nacionalnosti tamo plašio Arkana – kaže Branežac.

Osiguranje je bilo veliko, bio je to prvi dolazak srpskog kluba, nakon Partizana 1997, na Maksimir. 

– Nismo znali, ali mi smo blindiranim autobusom išli tamo. Da je moglo da se slome, mi ne bismo imali nijedno staklo. Oni su udarali po tom autobusu, policija nas je pratila, ali ih policija nije mogla zaustaviti. Iako, nisu se nešto ni trudili, kao da su htjeli da nam izazovu neki strah. Poslije je policija okružila navijače da ne uđu u teren. Mi smo se zagrijavali na glavnom terenu i u jednom trenutku trebali smo istrčati jednu stotku… Kako je nas dvadesetak istrčalo, to je izazvalo strašno negodovanje publike da mi nismo ni istezanje završili, pobjegli smo s terena jer nam je policija rekla da uđemo u svlačionicu. Oni su jedva uspjeli osigurati naš trening. Na utakmicu smo taj kilometar putovali jedno 45 minuta. Bilo je 12 ili 15.000 ljudi, ne znam koliko prima taj stadion. Jedva su nas doveli. Ljuljan je autobus, udaran…

Goran Ferbezar/PIXSELL

Vinkovčani kažu da tu utakmicu nisu smjeli izgubiti, a Ultrasi su noć prije već počeli vrijeđati gostujuću momčad.

– Sama utakmica se jedva održala, ali ni prije utakmice nije bilo svejedno… Večer prije utakmice, bilo je oko 12 sati , čujete sve kroz otvoren prozor… Stigla su neka tri vozila s ogromnim zvučnicima, puštali su nam muziku, nitko nije mogao spavati. Mi smo se po terasama hotela gledali, smijali se. Tijekom tog dana nismo smijeli napustiti hotel. Jedva je policija to osigurala. Na terenu se to i odrazilo. Imala je Cibalija dobru momčad, čini mi se da su tri igrača iz te ekipe sljedeće sezone igrala Bundesligu. Oni su pobijedili 3-1 meni je pripisan jedan gol, iako je to bio autogol – prisjetio se Branežac.

Na utakmici su mu bili i prijatelji iz djetinjstva.

– Dan prije utakmice kontaktirao me prijatelj iz školskih klupa, s kojim od 1991. nisam imao nikakav kontakt. Deset godina! To mi je izazvalo neke emocije, nabavio je moj broj telefona, zvao me i rekao da je nabavio ulaznicu i da će me doći vidjeti. Ja nisam na to odgovorio tog dana, nisam htio ništa da me remeti na dan utakmice. Nakon toga smo se našli preko društvenih mreža i u kontaktu smo i danas. Međutim veću emociju mi je izazvao brat od tetke iz miješanog braka. On je bio na hrvatskoj strani, poslao mi je ulaznicu s utakmice baš na Facebooku. Dao mi je do znanja da je bio tu, od tada smo obnovili kontakt i imamo i danas dobar kontakt. Ipak krv nije voda, imamo dosta toga zajedničkog bez obzira na to ludo vrijeme. Dosta je prošlo i sretan sam što se danas viđamo. Bilo je puno emocija, kada sam saznao da mi je došao prijatelj iz klupe zapitao sam se tko će sve doći mene da gleda. A siguran sam da je bilo takvih ljudi. Ali eto njih dvojica su mi ostali najupečatljiviji. Dao sam sve od sebe, htio sam više od svega pobijediti Cibaliju, baš žalim za tim utakmicama. Iz nekog praznovjerja sam promijenio i broj na dresu, svašta nešto – završio je Branežac.

U uzratnom susretu u Srbiji bilo je 1-1 i Cibalia je prošla dalje.