Saborska zastupnica Ivana Kekin upozorava da Vlada RH dozvoljava reklamiranja kladionica i ostalih kockarskih sadržaja bez obzira na njihov loš utjecaj na školsku populaciju

Igre na sreću su – kaže saborska zastupnica Ivana Kekin u razgovoru za Zagreb News – „jako zanemarena tema“. U svojoj nedavnoj saborskoj aktivnosti upravo se bavi temom kockanja. Već prije, prilikom saborskih rasprava o Zakonu o prekršaju, ona i njezini politički suborci tražili su zabranu reklamiranja kladionica. Vladajućoj stranci je to prošlo ispod radara tako da je Ivana Kekin odlučila o tome progovoriti javno. Saborska zastupnica uočila je kolikim je količinama kockarskog sadržaja, reklamnog ili prodajnog, izložen njezin sin srednjoškolac dok svakodnevno putuje do škole u Zagrebu. Kada je počela brojiti, ispalo je više od trideset različitih kockarskih sadržaja u jednom smjeru.

„Struci je jasno što sve čini kockarski sadržaj. Sve igre na sreću spadaju u jednu kategoriju i sve one nose određen rizik. Ali postoji ogromna razlika u njihovu ovisničkom potencijalu. Osobe koje igraju loto teško će razviti ovisnost – to su ekstremni i često bizarni slučajevi. Kasina i automat klubovi, kao i klađenje gdje su kladomati najzastupljeniji, stvaraju iznimno veći rizik ovisnosti za svoje korisnike. Inače, u nekim drugim zemljama postoji zakonska obveza da priređivači igara na sreću označe svoje igre s odgovarajućom kategorijom rizika za ovisnost“, opisuje na početku razgovora za Zagreb News saborska zastupnica Nove ljevice.

Alarmantna je razina kojima su građani, pogotovo mladi, izloženi kockarskim sadržajima. Tvrdi kako problem kockanja „raste kako populaciju više tome izlažete“. Prema relevantnim istraživanjima, broj mjesta koji prodaje kockarski sadržaj u posljednjih dvadeset godina čak je petnaest puta veći. Uz veliku ponudu na ulici, proces digitalizacije omogućio je pristup kockarskom sadržaju bilo kada i bilo gdje s niskom stopom regulacije.

„Nama klinci danas do klađenja mogu doći vrlo jednostavno. Ono što su meni rekli liječnici koji se bave ovisnošću o klađenju je to da se klinci najviše uvuku u tu ovisnost putem kladomata. Ja nisam ni znala što je kladomat, prije nego što sam se počela baviti ovom temom. Dakle, to je aparat koji može stajati u bilo kojem kafiću, gdje bi konobar trebao provjeravati ima li svaka osoba koja prilazi aparatu više od osamnaest godina. Mi ne smatramo da su konobari odgovorni za ovaj problem, već smatramo da se kladomati u kafićima jednostavno moraju zabraniti“, kaže Ivana Kekin.

Ono što zagovara je sveobuhvatan set mjera za regulaciju industrije klađenja, kao što je klub zastupnika Možemo! predložio i koji on planira implementirati nakon izbora. Prvotno, radi se o zabrani reklamiranja. Tvrdi kako se „u ostalim zemljama zapada strogo regulira takvo reklamiranje i namjerava se ukinuti u potpunosti ili je već ukinuto“. Saborskoj zastupnici šokantno je vidjeti reklamu u kojoj Luka Modrić, idol brojne djece, poziva na dolazak u kladionicu ili reklame koje se „vrte odmah prije večernjeg dnevnika“. Pitanje koje postavlja je jednostavno – ako se ne reklamiraju cigarete i žestoka pića, zašto se reklamiraju kladionice?

„Radi se o industriji rizika koja je jednaka s duhanskom. Smatramo da je uz zabranu reklamiranja potrebno i ograničiti i broj prodajnih mjesta. Ako možemo imati ograničen broj ljekarni po broju stanovnika, kako je moguće da nemamo ograničen broj kladionica? Ta prodajna mjesta, također, nemaju što raditi u gusto naseljenim područjima ili kraj škola, vrtića, bolnica i tramvajskih stanica. Mi sada doslovno imamo kladionice minutu hoda udaljene od zagrebačkih škola. Također, u nekim zemljama zapada igrači takvih igra na sreću imaju zasebne iskaznice pomoću kojih se uživo ili na internetu nužno prijavljuju. Oni tako mogu samoregulacijom odrediti svoje mjesečne iznose kojima kontroliraju svoju potrošnju“, komentira saborska zastupnica Ivana Kekin.

Razne pojave klađenja u javnosti imaju moć, tvrdi, da nas uvjere kako je to prihvatljivo. Kladomat je prvi primjer toga jer nije za osobe isto ući u kladionicu ili u kafiću uz sok biti na kladomatu. Nedostatak regulacije „ide samo na ruku priređivačima takvih igara“. Kada se promovira mogućnost sretnog života i izobilja putem klađenja, tvrdi Kekin, onda u državi ima puno klađenja. Prema informacijama kojim saborska zastupnica raspolaže, otprilike dvanaest posto srednjoškolaca imaju „poteškoće iz sfere ovisnosti o kocki, a ovdje se ni ne priča o broju srednjoškolaca koji su samo u kontaktu s takvim sadržajem“. Radi se o nacionalnoj studiji, tako da točni regionalni podaci ne postoje, ali ipak se radi o nacionalnom problemu.

„Ako to nije dovoljno da se ovime počnemo baviti, ja stvarno ne znam kakva nas budućnost čeka. Mi ne da kaskamo za Europskom unijom, već nismo gotovo ništa napravili. Ali ovo su sve stvari koje su nadoknadive. Ovo nije pitanje dugoročnog programa, već samo uvođenja adekvatnih regulativa. Potrebna je samo jedna stvar – politička volja. HDZ nije pokazao nikakvu reakciju. Koliko ja znam, postoji jedna radna skupina koja se bavi tim pitanjem, ali u njoj su priređivači igara i znamo koji je njihov interes. Liječnici koji se bave tom temom nisu pozvani u tu skupinu“, zaključuje za Zagreb News Ivana Kekin.