U suradnji s Riječkim simfonijskim orkestrom te Hrvatskom i Talijanskom dramom u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci 27. travnja će se premijerno izvesti balet „Romeo i Julija“ Sergeja Prokofjeva. Jiří Bubeniček, međunarodna plesačka zvijezda koja je plesom zadivila publiku tijekom četvrt stoljeća karijere, sada kao koreograf pronalazi najprikladnije mjesto za Romea i Juliju. Iako balet „Romeo i Julija“ savršeno odražava zaljubljenost i želju da taj osjećaj potraje vječno usprkos obeshrabrujućim okolnostima, teme predstave su ponajprije nasilje i kaos, konfuzija i smrt. Najpoznatije svjetske ljubavnike na sceni riječkog HNK otplesat će prvakinja Baleta, Španjolka Maria Matarranz de las Heras, i talijanski plesač i prvak Baleta Nicola Prato.

Maria Matarranz de las Heras u riječkom je baletnom ansamblu tri godine. Imala je prijatelja s kojim je radila u Portugalu i koji je u Rijeci bio u ansamblu. Vidjela je, kaže, snimke predstava koje su radili u Rijeci, ali i ljepotu grada, mora, planina… Zaljubila se i odlučila posjetiti Rijeku te doći na audiciju i ostala je. Kaže da je tražila kompaniju u kojoj bi mogla eksperimentirati, njegovati svoj razvoj i rasti s različitim koreografima i različitim stilovima. Rijeka plesačima daje takvu priliku. Vrlo je različit repertoar, pojašnjava, nije samo klasičan ili samo suvremen. To omogućuje da plesač istraži sve svoje sposobnosti i vještine. Riječki balet nudi joj prostor i slobodu da se izrazi na mnogo različitih načina pa planira ostati neko vrijeme. Nastavit će se razvijati kao profesionalka, učeći iz dana u dan od svojih kolega te od sjajnih koreografa i učitelja s kojima ima priliku raditi.

Kako kaže španjolska balerina, Julija je vrlo intenzivna uloga, a put koji prolazi u predstavi je impresivan:

„To je prijelaz od tjelesnog i mentalnog djevičanstva do apsolutne ljubavi i tragedije, gubitka nevinosti kroz bol. Prekrasan je način na koji Shakespeare sve opisuje, sve sam to otkrila kroz knjigu, otkrivajući kako Julija objašnjava što je ljubav, što je voditi ljubav prvi put, obvezati se i na kraju ubiti jedno drugo zbog ljubavi. Metafore koje koriste uvelike su mi pomogle da shvatim veličinu svih njihovih osjećaja. Također sam gledala sve filmove snimljene o njihovoj priči. Vidjeti kako različite glumice utjelovljuju ovu ulogu puno mi je pomoglo u interpretaciji jer ćete u ovoj predstavi vidjeti puno plesa, ali na kraju je riječ o pravim i čistim osjećajima. Iskrenost kroz pokret. Nakon čitanja Shakespearea, gledanja filmova i drama Romea i Julije, osjećam da Julija od slobodnog leptira postaje zarobljeni leptir, ali ne prestaje mahati krilima.“

I Maria i Nicola u ansamblu riječkog baleta osjećaju se izvrsno i planiraju tu ostati. FOTO: Fanni Tutek Hajnal

Ljubavna priča Romea i Julije, osim plesno, mora naravno uvjerljiva biti i glumački – između njih dvoje, u ovom slučaju plesača, moraju se vidjeti i osjećati strast, energija, snaga. Maria Matarranz de las Heras opisala je kako to izgleda kad pleše s Nicolom Pratom:

„Nicola i ja smo prijatelji, provodimo 24 sata zajedno i zajedno živimo i radimo. Imamo jako dobar odnos, poput brata i sestre; zajedno smo podijelili i doživjeli mnoge stvari. S njim je vrlo lako raditi; razumijemo se, pomažemo jedno drugome, potičemo se i podržavamo. Ovo je bio lak dio projekta, udobnost rada s nekim koga savršeno poznajete, međusobno poštovanje koje gajimo jedno za drugo. Bilo je jako lijepo živjeti ovo putovanje s njim. Moj Romeo! Naravno, uvijek postoji nešto teško, a u našem slučaju je bilo teško pronaći tu jaku neobuzdanu strast jer smo jako dobri prijatelji. Ipak, mislim da smo to konačno pronašli pa vas pozivam da dođete, pogledate predstavu i prosudite sami.“

A Nicola Prato talijanski je plesač koji je u riječki baletni ansambl došao u siječnju 2020. Prvi put ima priliku plesati Romea, što smatra velikom čašću. Vjeruje da je najbolji način da uđe u lik Romea taj da u sebi traži pravu bit lude, iskrene i bezuvjetne ljubavi:

„Romeo je nevin dječak i jako ga privlače život i njegova iznenađenja. Nakon prvog kontakta očima s Julijom, zna da mu je srce ukradeno i ne namjerava se oduprijeti ovoj velikoj ljubavi. Kako bih analizirao sve aspekte Romea, ponovo sam pročitao knjigu i također vidio nekoliko filmova, koji su mi dali različite interpretacije lika. Tijekom procesa sa svojom partnericom Marijom Matarranz, odmah sam uspostavio odnos koji je s vremenom evoluirao do savršene ravnoteže između nje i mene. Inspirirala me partnerica i pomogla mi da dublje uđem u karakter. S Marijom, osim što imam odličan radni odnos, imam duboku prijateljsku vezu. To je kreativni proces učinilo vrlo lakim. Slobodno izražavamo svoje emocije jedno za drugo bez srama i straha. Osjećam se podržano i to me automatski tjera da se maksimalno odvažim dok plešem sa svojom Julijom.”

Prato je rekao i što mu je najveći izazov kod uloge – radikalna promjena u trenutku kada je ubijen Romeov najveći prijatelj Mercutio. Tada Romeo otkriva novi dio sebe koji još nikad nije poznavao te se u vrlo kratkom vremenu suočava sa stvarima s kojima se normalni ljudi neće suočiti cijeli život, sav dirnut ljubavlju prema Juliji.

U riječkom HNK-u osjeća se, kaže, kao kod kuće. Riječka kazališna plesna družina doslovno mu je, ističe, drugi dom:

„Nikad nisam mogao zamisliti da ću pronaći tako gostoljubivo i motivirajuće okruženje. Jako sam zahvalan svojoj ravnateljici Maši Kolar koja mi je otpočetka ukazala povjerenje. Došao sam kao gost u ovo društvo, a sada se osjećam počašćenim što sam jedan od glavnih plesača u ovom prekrasnom kazalištu. Želim što više doprinijeti stvaranju umjetnosti i ljepote unutar ove kuće. Repertoar je raznolik, a raznolikost i svestranost inspiriraju i motiviraju ljude obogaćujući ih novim iskustvima koja će uvijek nositi sa sobom. Moji planovi unutar ansambla su što više raditi na izgradnji jake, ujedinjene grupe plesača koji će napraviti razliku u svijetu plesa. Iskreno vjerujem u potencijal ovog kazališta i znam da će doći do još više razine. Jako sam ponosan na kazalište, a ujedno se osjećam na sigurnom mjestu, da rastem i doživljavam nove stvari. Nisam mogao tražiti ništa bolje.“

Balet Sergeja Prokofjeva plesat će se u koreografiji slavnog Jiříja Bubeníčeka

A Maša Kolar, ravnateljica Baleta HNK Ivana pl. Zajca, pojasnila je zašto je odlučila postaviti baš „Romea i Juliju“ te zašto su baš Maria i Nicola u glavnim ulogama.

Shakespeareova „Romeo i Julija“ svestrano je poznata priča. Osim u književnosti, različite interpretacije ove ljubavne drame nalazimo u drami, operi, mjuziklu i filmu. Naš medij ima tu neopisivu sreću što je upravo baletna verzija, „Romeo i Julija” Sergeja Prokofjeva, jedna od najboljih ikad postavljenih verzija Shakespeareovog djela u glazbu. Njegova bolno prožimajuća glazba pravi je emocionalni karusel. Moć ovog glazbenog remek-djela dobro poznajem. U svojoj plesačkoj karijeri plesala sam u dvije različite baletne produkcije, u dva različita koreografska rukopisa, i oba sam puta osjetila moć i snagu ove priče i glazbe da na neposredan način spoji rad različitih umjetničkih grana jednog kazališta u Gesamtkunstwerk, istovremeno privlačeći i fascinirajući vrlo široku publiku. Ovo je tek prvi plan razloga zašto su se baš „Romeo i Julija” našli na repertoaru riječkog Baleta. Drugi plan je činjenica da planiranju sezonskih naslova u Zajcu uvijek pristupamo suptilno, uvažavajući različite potrebe i kutove gledanja. One publike, a i one iznutra, iz srži riječkog Baleta. Publika želi gledati balete prepoznatljivih naslova, uz pratnju orkestra, a plesači žele na svojoj koži okusiti iskustvo uskakanja u identitete povijesnih ili drugih kulturološki oblikovanih likova upisanih u našu kolektivnu memoriju. Mnoge baletno-plesne kompanije žele imati „Romea i Juliju” na svojem repertoaru, ali ako unutar ansambla ne postoje plesači koji će na najprirodniji mogući način moći utjeloviti naslovne uloge, koncept postavljanja ovog baletnog djela nema puno smisla. Riječki Balet zadovoljava ove neformalno zadane kriterije. Maria i Nicola u naslovnim ulogama prava su poslastica. Gledajući završne scenske probe svjedočim ne samo zrenju plesačkih vještina ovo dvoje mladih umjetnika već i njihovoj interpretativnoj sposobnosti da nas publiku u dva sata trajanja ovog baleta transcendiraju u prostor gdje ništa drugo nema smisla do uživanja u mješavini esencija pokreta, plesa i glazbe.