Pisac i sveučilišni profesor rođen je u Mostaru 7. listopada 1932. godine. Iako ga mnoge stvari vežu za rodni grad, na Neretvi ipak nije naučio plivati. “Proplivao sam u Šibeniku, gdje sam živio jedno vrijeme. Na Neretvi me bilo strah. U početku sam se bojao brzaca, pura, koje su nekada u moje vrijeme, dok još nije bilo mostarskog jezera, bile mnogo veće i jače.”

Dio najranijeg djetinjstva provodi u Šibeniku, a kasnije i u Srebrenici. Potom se vraća u Mostar, gdje kod ‘Časnih sestara milosrdnica’ završava osnovnu školu. Jedno vrijeme je svirao i klavir. Bio je i jako pobožan, što je zanimljivo jer mu je otac, pravoslavac, porijeklom iz Ukrajine, koji je čak jedno vrijeme bio sudac u Širokom Brijegu. Ljudi su ga, iako nije bio u partiji, voljeli, pa su mu na pogreb, krajem ’80-ih došli poznanici iz cijele Hercegovine.

“Obožavam svoj kraj, iako ga se nerijetko predstavlja u drugom svijetlu. Politički razlozi nikada nisu utjecali na moje odnose s Hercegovinom, Bosnom i tako dalje. Upoznao sam toliko lijepih i poštenih ljudi. Ja sam rat doživljavao kao rat dobra i zla. Nikada nisam dopuštao neku generalizaciju. U Zagrebu se nekad priča kako su Hercegovci ovakvi, onakvi, ‘to su ljudi u bijelim čarapama’ i ovo i ono… No, to nije tako. U Hercegovini ima mnogo dobrih ljudi, ali ima i onih koji su činili svašta.”

Predrag Matvejević preminuo je u veljači 2017. u Zagrebu.