Dana 4. kolovoza 1948. godine umrla je Mileva Marić, srpska matematičarka i prva žena Alberta Einsteina, jednog od najgenijalnijih ljudi 20. stoljeća. Postoje tvrdnje da je ona doprinijela ranim Einstenovih radovima, ali je njeno sudjelovanje u tim otkrićima nepoznato i predmet je brojnih polemika.

Mileva je rođena sa deformitetom zbog čega je šepala čitav život. Bila je djevojka briljantnog uma, pa je kao takva prva koja je primljena u mušku klasičnu gimnaziju, a nakon toga došavši u Zürich, postala i jedna od prvih žena koje su studirale matematiku u tom muško-znanstvenom svijetu. Bila je izuzetan student.

Onda je srela Alberta Einsteina. U početku su samo razmjenjivali misli i zajedno učili u njenoj sobi, na najvišem katu pansiona Engelbret. On je bio impresioniran ne samo njenim intelektom, već i disciplinom i odlučnošću. Obuzeta osjećajima  koje ni sama nije razumijela, postepeno se umjesto svojim, počela kretati njegovim putem i baviti se njegovim radovima. Plima emocija koja je u njoj sve više nadolazila pomutila joj je pamet u to doba kada žene nisu bile dobrodošle u znanstvene  ustanove. Radila je završni ispit usred emocionalne zbrke.

Ocijene su joj bile prolazne, ali joj je ispitna komisija odbila izdati diplomu iz neobjašnjivog razloga. Iskusila je pristrasnost profesora koji nisu vidjeli budućnost žena u znanosti. Ponovo je pokušala položiti diplomski ispit 1901. godine, ali kako se u to vrijeme rasplamsala njihova ljubav i strast, i kako je na ispit izašla u šestom mjesecu trudnoće, trajno je isključena sa Politehnikuma. Otputovala je u Novi Sad da bi roditeljima pripćila sramotnu vijest. U veljači 1902. godine, Milevin otac Miloš je obavijestio Einsteina da je dobio kćer i da je Mileva jedva preživjela. Albert je nije došao posjetiti, a svoju kćer Lieserl nikada nije vidio.