One održavaju svoja imanja, brendiraju proizvode i uvode nove ideje i sadržaje zahvaljujući kojima sve više turista u potrazi za novim doživljajima i okusima odabire ruralni turizam – Gastro&Wine otkriva zašto se obrazovane žene odlučuju pokrenuti biznise na selu

Razvoj ruralnog turizma, posebno onog u kojem djeluju obiteljska poljoprivredna gospodarstva, u Hrvatskoj je u konstantnom rastu, sve je više noćenja turista iz cijelog svijeta, sve je više sadržaja kao što su vinske ceste, interpretacijski centri, imanja koja njeguju starinske i tradicionalne običaje, a u porastu su i takozvani „cooking class“ turisti, odnosno oni koji u neku destinaciju dolaze ciljano zbog vina i hrane. Posebno se danas u hrvatskom selu ističu žene poduzetnice, one su te koje održavaju svoja imanja, uvode nove ideje, sadržaje, brendiraju proizvode. Za uzlet ruralnog turizma u Hrvatskoj uvelike je zaslužna i Hrvatska udruga za turizam i ruralni razvoj Klub članova Selo, koja ove godine obilježava 25 godina djelovanja.

Predsjednica Dijana Katica kaže da je udruga osnovana 1997. godine, kad je agro-turizam bio u povojima, ali je imala sreću da je bila okružena ljudima od kojih je o tome puno naučila: „Fokusirali smo se tada na razvoj ruralnih područja, na razvoj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva zato što je tada, zbog teške poratne situacije, rijetko tko razmišljao o diversifikaciji te djelatnosti. U to vrijeme nije bilo nekog interesa, ali smo se educirali i naučili da je ruralni razvoj cijela jedna turistička djelatnost, a važan dio toga je i razvoj OPG-ova. Udruga je napravila puno seminara, radionica, više od 300 dosad, organizirali smo i više tematskih konferencija te pokrenuli projekt Suncokret ruralnog turizma Hrvatske, koji će se ove godine održati jubilarni deseti put, a dodjela nagrada je početkom iduće godine.“

Sonja Glavić Krivičić na svom imanju Casa di Matiki u Žminju nudi uslugu spavanja na sijenu i aktualna je dobitnica Zlatne povelje Suncokreta ruralnog turizma Hrvatske. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Suncokret ruralnog turizma Hrvatske je nacionalna nagrada, a najbolji ruralni poduzetnici nagrade dobivaju u osam kategorija. Neke od njih su obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja se dopunski bave turizmom, zatim turistička domaćinstva koja ne moraju nužno biti OPG-ovi, zatim aktivni sadržaji u ruralnom prostoru, vinski turizam, a lani smo dodali i kategoriju craft turizam, zato što je sve više kušaonica i onih OPG-ova koji se bave izradom piva, rakija i sličnih proizvoda. Nagrade će se dodijeliti početkom siječnja.

Kad su u pitanju konkretne brojke OPG-ova, imanja i sličnih objekata ruralnog turizma, službene statistike nažalost nema, jedino se putem e-visitora mogu vidjeti brojevi noćenja na OPG-ovima. Dijana Katica kaže da se različiti objekti vode na različite načine, pa nema jedinstvene kategorizacije:

„Posljednjih nekoliko godina brojevi su zaista u izrazitom porastu, a veseli me što je sve više interpretacijskih centara vezanih uz prirodu, kulturu življenja. Oni su uglavnom financirani sredstvima EU-a i ima ih sve više. Dosta se počelo raditi i na tematskim putevima, jedan od njih je, primjerice, vinska ruta koja prolazi kroz 20 država, a središte je u Italiji. Mi kao jedan od europskih partnera radimo na unaprjeđenju kvalitete upravo takvih vinskih kulturnih ruta jer tu se nalazi zaista veliki potencijal. Plan nam je napraviti pravilnik o vinskim turističkim rutama kako bi se točno znalo što pojedina destinacija i pojedini objekt mora zadovoljiti da bi imao oznaku kvalitete. Sve više je turista koji u destinaciju dolaze ciljano zbog vina i hrane i to treba iskoristiti, to su takozvani ‘cooking class’ turisti koji uče nešto o imanju, o kraju, destinaciji, dođu u vrt pa si nešto uberu ili skuhaju autohtono jelo. To je zaokružena priča, pa često na radionicama u svim dijelovima Hrvatske dajemo upravo takve savjete, da ljudi probaju takvo što napraviti i ‘prodaju’ takav turistički proizvod. Tu moram spomenuti i vinogradarsku arhitekturu, hrvatske krajeve uz neke mađarske, talijanske i slovenske krajeve, u kojima djeluju kleti, izuzetno je to važno sačuvati.“

Dijana Katica predsjednica je Hrvatske udruge za turizam i ruralni razvoj Klub članova Selo, koja slavi 25 godina, a prije 10 godina pokrenula je dodjelu nagrade Suncokret ruralnog turizma Hrvatske. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Hrvatska je, kaže Dijana Katica, oko 90 posto ruralno područje, a ruralni turizam pomaže i potiče razvoj života na selu. Posebno je važno spomenuti sve veći broj žena koje su pokrenule biznis upravo na selu:

„Na nedavnoj konferenciji ‘Ruralne Europljanke’ bilo je riječi o tome koliko je žena nositeljica OPG-ova, i taj je broj u porastu. Ljudi kad nešto dobro pokrenu, kad naprave neki dobar posao, uglavnom su pokretači za cijelu svoju sredinu, a to je iznimno važno. Osim toga, na taj se način potiče razvoj infrastrukture, samo da spomenem brzi internet koji se donedavno nije mogao zamisliti u ruralnim krajevima, sada je sve bolja veza. Potičemo i ostanak mladih na selu, pa je sve više slučajeva da se mladi obrazuju i vraćaju na selo. Isto tako, treba razbiti predrasude o tome tko je žena na selu. Većina onih s kojima ja surađujem, a riječ je o stotinama OPG-ova po cijeloj Hrvatskoj, obrazovane su žene, poduzetne, razvile su vlastite proizvode, imanja, čitav biznis, govore jezike. Treba mijenjati svijest u Hrvatskoj o tome.“

Jedna od takvih uspješnih i obrazovanih poduzetnica, vlasnica OPG-a i aktualna dobitnica Srebrne povelje Suncokreta ruralnog turizma Hrvatske, u kategoriji ‘’Projekti/nositelji zaštićenih i marketinških oznaka’’, jest i Jasminka Gršković, koja se sa suprugom i četvero djece nakon školovanja u Zagrebu preselila u Vrbnik na Krku, gdje je suprugov djed imao vinograd i ovce. Posadili su novi vinograd, maslinike i povećali stado ovaca. Budući da Jasminka Gršković radi kao odgojiteljica u dječjem vrtiću, gdje je 2017. uvela vunu kao materijal za oblikovanje u radu s djecom i za izradu didaktike, već su prve godine predstavili svoj rad s vunom na godišnjoj izložbi vrtića pod nazivom „Ovčje runo pravo je blago, od njega radiš što ti je drago“.

Jasminka Gršković i njezina obitelj najviše se bave vinogradarstvom, zatim maslinarstvom i ovčarstvom:

„Dopunska djelatnost OPG-a je izrada predmeta od vune i održavanje radionica filcanja vune. Suprug isključivo živi od toga, a ja sam uz to zaposlena u vrtiću. Filcanje je postupak kojim se pomoću tople vode i sapuna vuna odnosno runo, ufilca u netkani tekstil. Osim ovog tzv. mokrog filcanja, može se i suho filcati pomoću igle za filcanje. Organiziramo i radionice filcanja za goste i jako su posjećene. Danas gosti žele doživljaj i sretni su kada sami naprave suvenir koji će ponijeti sa sobom, komuniciraju s lokalnim stanovništvom te od njih čuju o običajima žitelja otoka i povijesti otoka. Važno im je da osjete prirodne materijale, da sudjeluju u nečemu što se radi na našem gospodarstvu. Osim na organiziranim radionicama, gosti mogu i na našem OPG-u doživjeti iskustvo filcanja uz degustaciju autohtone sorte vina žlahtine i degustaciju ekstra djevičanskog maslinova ulja kroz doživljaj Wool&Wine.“

Loptice koje se dobiju filcanjem vune služe za sušilicu kako bi se skratilo vrijeme sušenja i uštedjela energija. Loptice se kapnu eteričnim uljem kako bi se dobilo mirisno rublje bez omekšivača, a osvješćivanje i educiranje ljudi da se trude more sačuvati plavim je misija Jasminke Gršković i njezine obitelji:

„Uistinu mislim da je to jako važno. Svjesna sam da je moja priča samo dio priče o očuvanju našeg mora, ali svi moramo dati svoj doprinos. Ono što je još bitno za plavu ovcu je to da njena vuna više nije otpad koji u prirodi ostaje u hrpama koje nagrđuju naš otok, već se pretvorila u korisnu sirovinu. Radionice isto utječu na populariziranje svijesti o očuvanju našeg planeta i identiteta otoka i zato sam ponosna na njih. Prijavila sam ih na natječaj za oznaku Hrvatski otočni proizvod i nadam se da će je dobiti. Edukacija novih generacija o održivom razvoju je jako važna jer kad nam stasaju te generacije, onda će to postati dio njihova načina života kojeg su u potpunosti svjesni.“

Jasminka Gršković vlasnica je OPG-a na Krku, ali i odgojiteljica u vrtiću gdje je 2017. uvela vunu kao materijal za oblikovanje u radu s djecom i izradu didaktike. FOTO: Privatna arhiva

Jasminka Gršković rekla je da je jako važno razbijati predrasude o ženama na selu, poduzetnicama u ruralnom turizmu, kao o starijim ženama bez obrazovanja i vizije. Predrasude se, kaže, mogu razbiti jedino edukacijom novih generacija:

„Treba ih voditi na sajmove, da upoznaju žene koje rade na OPG-u ili na njihove OPG-ove da ih upoznaju. Sudjelovala sam na panelu u našoj srednjoj školi i ispričala svoju priču. Isto tako, na Pagu sam u učeničkoj zadruzi održala radionicu filcanja i ispričala svoju priču. Živim vrlo aktivno. Moj zadatak je dobro podijeliti zadatke djeci i namotavati loptice.“

Kako kaže, kao ženi ništa joj ne nedostaje u njezinu malom mjestu. Štoviše, puno više stigne obaviti poslova na dnevnoj bazi. Kad se osjeti potreba za odmakom blizu su Rijeka, Zagreb i Istra kao inspiracija. Od OPG-a se, kaže, definitivno može živjeti:

„Živjelo bi se još bolje da se administracija približi nama koji želimo raditi, a ne mi njima. Činjenica je da OPG-ovac danas mora biti proizvođač, poduzetnik, ekonomist i trgovac. Oduvijek je to i bio, ali se nije pridavala važnost tome. Danas možete kao poljoprivrednik biti i priznati poduzetnik, a prije to niste mogli biti. Na kraju nije ni bitno. Ono što je bitno je to da radite što vas čini sretnim, a pritom od toga možete živjeti dobro i zdravo sa svojom obitelji.“

‘Dopunske djelatnosti našeg OPG-a su izrada predmeta od vune i održavanje radionica filcanja vune za goste koji žele doživljaj i sretni su kad izrade suvenir’

Još jedna žena poduzetnica sa svojim imanjem i OPG-om jest Sonja Glavić Krivičić, čija se Casa di Matiki nalazi u Istri, u Žminju. Ona je aktualna dobitnica Zlatne povelje Suncokreta ruralnog turizma Hrvatske, u kategoriji ‘’Turistička seljačka gospodarstva’’. Rođena je u Pazinu, ali je s 14 godina otišla u Zagreb i nakon četiri godine školovanja vratila se u Istru. Imala je 20 godina kada je krenula u Italiju, gdje je osnovala obitelj i gdje žive njezina dvojica sinova s obiteljima. Kaže da ju je uvijek privlačio kontakt s prirodom i jednostavan i zdrav život:

„Stoga sam se nakon 25 godina života u Italiji ponovno vratila u Istru. Odmah sam stvorila uvjete za upis u OPG, kupila deset ovaca i dva magarca, kokice i naravno psa, nema sela bez psa. Na takvom jednom imanju željela sam nadograditi svoja iskustva. Bilo je to prekrasno svakidašnje novo iskustvo i nova škola života jer i od ponašanja životinja čovjek može mnogo naučiti, primjerice ljubav i brigu koju mame ovce daju svojim jarićima, a isto tako magarice ili koke svojim pilićima, jer u nekoliko godina životinjska obitelj se vrlo brzo povećala novim životima. Bile su to posebno lijepe i ispunjene godine.“

Ali u isto vrijeme prije 25 godina došli su i prvi gosti – turisti u njihova četiri mala apartmana na imanju. Želja Sonje Glavić Krivičić bila je da omogući odmor i opuštanje u prirodi. Ono po čemu je ona jedina u Hrvatskoj jest to što ima vrlo zanimljiv sadržaj za goste – spavanje na sijenu:

„Svakodnevni život na gospodarstvu me podsjećao na djetinjstvo i štalu mog djeda, koji je imao sijeno iznad štale, a drvene stepenice su vodile gore do sijena. Te uspomene su me potaknule na to da napravim i ja isto – uslugu spavanje na sijenu s kupaonicom, bez struje, ali s toplom vodom grijanom sunčanom energijom. To je prostorija s pogledom kroz staklena vrata na magarce, koji u susjednoj prostoriji grickaju sijeno. Sretna sam i uživam u ovom izboru života, radim sve s ljubavlju i volim stvarati i kreirati, što i gosti prepoznaju. Volim dočekati i primiti goste, a najdraže mi je kada gosti odlaze zadovoljni i kada se osjećaju kao doma.“