Rasprava na Općoj skupštini najveći je događaj u godini u sjedištu UN-a. Državnici iz svih kutaka svijeta sjate se u jednom užurbanom tjednu u New Yorku kako bi iskoristili govornicu za obraćanje svijetu.

Inače mirno UN-ovo sjedište u centru Manhattana tada postaje diplomatski cirkus, koji je s godinama pripredio i sasvim pristojnu količinu “cirkusarija”.

Hruščovljeva cipela 

Jedan od najpoznatijih trenutaka u povijest UN-a, iako se možda uopće nije dogodio, datira iz 1960. kada je sovjetski lider Nikita Hruščov udarao cipelom po stolu sovjetskog izaslanstva u u dvorani Opće skupštine.

Po pričama, Hruščova je razljutila rasprava o neslobodi sovjetskih satelitskih država u istočnoj Europi pa je skinuo cipelu i njome počeo udarati o stol.

Predsjedavajući Opće skupštine navodno je slomio čekić kojim je Hruščova pokušao dovesti u red.

Fotografije ili snimke o tom incidentu ne postoje. I dok Hruščov u svojoj autobiografiji piše da jest udarao cipelom, neki očevici kažu da je njome samo mahao, a treći ne vjeruju da se zbog veličine svoga trbuha Hruščov uopće mogao sagnuti ispod stoga i skinuti cipelu.

I tako je do danas zagonetka što je Hruščov stvarno napravio, ali mit o jednom od najkreativnijih “diplomatskih” trenutaka u UN-u i dalje traje.

Bibijevi crteži 

Ozbiljno upozorenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua o opasnostima razvoja iranskog nuklearnog programa zasjenio je način na koji je upozorenje iznio – crtežom okrugle bombe koji je svima nalikovao na karikaturu.

Bibi, kako ga svi zovu u Izraelu, doslovno je 2012. ilustrirao zašto međunarodna zajednica mora orediti granicu koju Iran u obogaćivanju uranija ne smije prijeći. Nacrtao je okruglu bombu i povukao crvenu liniju ispod fitilja.

Izazvao je podsmijeh među političkim komentarorima i otvoreno ruganje na društvenim mrežama, ali kako je napisao Jerusalem Post, uspio je u tome da o njegovom govoru svi govore.

“Karikatura ili ne, crtež je imao jednu svrhu – privući pažnju. A to je uspješno ispunjeno”, napisao je ugledni novinar Herb Keinon.

Gadafijev šator 

Bivši libijski diktator Moamer Gadafi koji je 2011. u narodnom ustanku izgubio i vlast i život, bio je slavan po tome što je i za vrijeme boravka u inozemstvu spavao u svom beduinskom šatoru.

A njegov prvi posjet UN-u 2009. nije bio iznimka. Problem je, međutim, bio što nije mogao pronaći mjesto gdje da ga postavi.

Njujorške vlasti nisu mu dopustile da šator razapne u slavnom gradskom Central Parku. Nisu mu dale niti da to učini prekoputa u New Jersyju.

U zanimljivoj igri sudbine, Gadafi je zatim iznajmio veliko imanje Donalda Trumpa na 45 hektara u Bedfordu, nedaleko od New Yorka. Iako je šator podignut, budući američki predsjednik nakon velikih prosvjeda osobno je zamolio “velikog vođu” da šator ukloni.

Chavezov vrag 

Venezuelanski predsjednik Hugo Chavez iskoristio je svoj red za govornicom Opće skupštine kako bi tadašnjeg američkog predsjednika Georgea W. Busha pred svima nazvao vragom.

“Vrag je jučer bio ovdje”, rekao je Chavez, misleći na Busha koji je s istog mjesta govorio 24 sata prije. “Još smrdi po sumporu”, dodao je i napravio znak križa.

Dalje je nastavio o tome kako su Sjedinjene Države najveća opasnost po Zemlju jer prijete opstanku ljudske vrste.

Castrov govor

Govornicima se savjetuje da govore samo 15 minuta, ali to je ograničenje dobrovoljno i rutinski se zanemaraju.

Bivši američki predsjednik Barack Obama obično je govorio između 40 i 50 minuta.

Gadafi 2009. nije uspio sa šatorom, ali je uspio protegnuti govor na 96 minuta.

Ali sve je to ništa prema nespornom šampionu dugih govora, pokojnom kubanskom lideru Fidelu Castru, čijih rekordnih 269 minuta iz 1960. vjerojatno nitko nikada neće dostići.