U izdanju diskografske kuće Rika Muzika iz Londona 6. studenog objavit će se diskografsko izdanje ‘’Chant Electronique’’ koje je rezultat međunarodne suradnje glazbenika predanih istraživanju glazbene baštine u spoju s elektroničkom glazbom.

Riječ je o skupini glazbenika iz Argentine, Irske, Francuske, Portugala i Hrvatske koji su odlučili spojiti polifono tradicijsko pjevanje i elektroničku glazbu. Povodom te ne toliko česte glazbene kombinacije članovi grupe Chant Electronique Darragh Quinn, Nils Peschanski, Helena Helft, Louise Calzada, Nenad Kovačić i Dunja Bahtijarević zapisali su: “Krenuli smo na ovo intenzivno putovanje istraživanja višeglasnih pjesama. I u doslovnom i u figurativnom smislu riječi. Željeli smo čuti što će se dogoditi kada se stare tradicije pjevanja susretnu sa sintesajzerima, ritam mašinama i računalno generiranim zvukom. Ove pjesme su toliko robusne da stoljećima opstaju. One su poput planina, i poput planina ih strašno volimo i poštujemo. Željeli smo saznati kako će im pristajati elektronički kontekst. Bilo nam je silno zabavno istraživati i oduševljeni smo što, baš kao i planine, pjesme i dalje odolijevaju.”

Ovo je drugo službeno izdanje diskografske kuće Rika Muzika koju je prošle godine pokrenula pravnica iz Karlovca Sara Al Hamad koja dvije godine živi u Londonu. Početkom ove godine uz pomoć glazbenika Maka Murtića inicirala je izlazak kompilacije “ZGB 2020″, s ciljem da se novac od prodaje donira glazbenicima s nezavisne scene koji su se nakon potresa koji je pogodio Zagreb 22. ožujka našli u teškoj situaciji. “Chant Electronique Vol. 1” je specifično izdanje zbog međunarodne glazbeničke postave te i promocija albuma nije klasična.

“S obzirom na to da je sedam umjetnika koji su radili na ovom albumu iz pet različitih država, odlučili smo projektu pristupiti teritorijalno. Prije izlaska albuma objavili smo tri singla i targetirali određeno područje oko kojeg se vrti pjesma. Tako smo primjerice za pjesmu ‘Kamen Gori’ stavili fokus na našu regiju, za ‘Quando Eu Era Pequenina’ prioritet su Francuska i Portugal, a za ‘Maiz de Viracocha’ Argentina je bila glavna. Naša promotivna kampanja je specifična po tome što nema dominacije engleskog jezika. Za svaku državu svi promotivni materijali su prevedeni na njen jezik”, rekla je Sara Al Hamad.

Chant Electronique je kolektiv producenata i pjevača iz pet različitih država s dvaju kontinenata, s interesom za istraživanje potencijala tradicijske glazbe i elektronike, a njihov prvi susret se dogodio 2019. “Povod je bio susret u predgrađu Pariza u veljači te godine, gdje je pola ekipe Chant Electroniquea radila na glazbenoj rezidenciji Ethno France. Radi se o projektu Međunarodne glazbene mladeži (JMI) koji u jednotjednim rezidencijama okuplja mlade glazbenike koji se bave tradicijskom glazbom. Postoji i hrvatska inačica projekta koja se kroz HGM 13 godina održava u Grožnjanu,a Dunja Bahtijarević i ja smo koordinatori. Na Ethno France smo te godine Nils Peschanski, Teresa Campos, Darragh Quinn i ja radili kao umjetnički voditelji. Ideja je krenula od Nilsa koji je pričao o tome kako bi volio napraviti rezidenciju sličnu Ethnu, ali da uključuje tradicijske glazbenike i producente na kojoj bi se stvarale elektroničke verzije tradicijskih pjesama. Budući da smo kao ekipa muzički i ljudski kliknuli, bilo je jasno da neće proći puno vremena da se taj projekt ostvari.

Teresa je ponudila svoju vikendicu u Queimadi, selu blizu Porta. Dogovorili smo termin, pozvali još troje ljudi i u studenome te godine napravili temelj albuma ‘Chant Electronique vol 1.’”, rekao je član skupine i hrvatski perkusionist Nenad Kovačić

Dunja Bahtijarević otkrila je kako se rodila ideja miješanja tradicionalnih narodnih napjeva i suvremene elektroničke eksperimentalne glazbe. “Skupina smo glazbenika koja tradicijske melodije i napjeve ne doživljava kao arhaičnu glazbu, nego glazbu bez vremena kojoj pristaju različiti konteksti, različiti moderni glazbeni žanrovi i svaki joj daje drugu dimenziju, ili više njih. Čini mi se da elektronika u našem slučaju tradicijskim pjesmama daje prostornost i emocionalnu dubinu koje se ne mogu postići drugim sredstvima.” Pitali smo je i kako su glazbenici birali napjeve iz zemalja koje će obraditi. “Pjesme su na prošlogodišnjoj rezidenciji birale pjevačice, svaka iz svoje zemlje. Tada je to bio eksperiment i isprva nismo znali da će se na kraju pretvoriti u album. Način rada svakodnevno smo prilagođavali razvoju situacije. Svaka od pjevačica ujutro bi otpjevala pjesmu koju je taj dan poželjela i dogovorili smo se s producentima tko će je snimati. Radili smo u grupama od dvoje ili troje ljudi. Detaljno smo i dugo razgovarali o svim mogućim aspektima pjesme: značenjima u prošlosti, mogućim interpretacijama u sadašnjosti, o tome što nam pjesma znači privatno i zašto je pjevamo. Meni je važno da je pjesma snažno, univerzalno metaforična ili da govori o nečemu s čime se svaki čovjek može povezati. Pjesme smo snimali u kući i oko kuće, u selu, u polju, među kukuruzima. Puno je zvukova Queimade ovjekovječeno na albumu.”

Većina članova skupine Chant Electronique živi profesionalno od glazbe i bave se edukacijom, skladanjem i nastupaju. Sara Al Hamad Reakcije je rekla da su reakcije na prve singlove pozitivne i da je svima interesantan način na koji Chant Electronique isprepliće tradiciju i elektroniku i stvara zvuk na koji se ne može ostati ravnodušan.

Ekipa je izuzetno zadovoljna postignutim i sprema nastavak suradnje. “Iako je album kompilacija, ima jak zvučni i emotivni zajednički nazivnik, što nas je ponukalo da se umjesto projekta počnemo nazivati bendom. Ako nas ne spriječi epidemija koronavirusa, za nekoliko dana se nalazimo ponovo u Francuskoj i radimo na novom materijalu. Koncept će biti isti, radimo nove kompozicije inspirirane elektronikom i tradicijom, ali sam siguran da će se ovaj put način na koji ćemo doći do cilja razlikovati i da će ga opet diktirati pjesme”, rekao je Kovačić. Iako svaka skladba ima vlastitu priču, album kao cjelina je rezultat kolektivnog istraživanja kulture, tradicije i identiteta kao temelja njihove kreativne vizije koju sažimaju riječima: “kao tradicijske glazbenike zanima nas potencijal elektronike da otvori nova vrata, da otkrije nove načine na koje možemo postojati, da nam pokaže nova mjesta susreta u međuprostoru. Ovo nam je izgovor za razmišljanje o kulturi, tradiciji, identitetu za otkrivanje novih dijelova sebe. Za glasove prošlosti gajimo poštovanje, sadašnjem trenutku kreacije u potpunosti smo predani, a što je s budućnošću? Jako smo radoznali.”