Nacional je upozoren na podatke iz registra HVO-a koji sugeriraju da Ivan Anušić zapravo nije bio pripadnik HVO-a, iako je proteklog vikenda izjavio da je 1993. kao pripadnik HVO-a sudjelovao u ratu u BiH

U registru branitelja Hrvatskog vijeća obrane postoje dva Ivana Anušića – ali ni jedan nije „pravi“ Ivan Anušić, odnosno, hrvatski ministar obrane i potpredsjednik Vlade Ivan Anušić koji je prošloga tjedna u Mostaru izjavio da je 1993., kao dragovoljac i pripadnik HVO-a, sudjelovao u ratu u Bosni i Hercegovini.

Nacional je upozoren na javno dostupne podatke iz tog registra koji sugeriraju spomenuto, da Ivan Anušić zapravo nije bio pripadnik HVO-a. To dodatno otvara pitanje što je i u kojoj funkciji Anušić u to vrijeme radio u BiH, a tu je temu tijekom proteklog tjedna otvorio on sam.

“Kao što je veliki broj Hrvata 1991. godine došao braniti Vukovar, tako sam i ja 1993. kao dragovoljac bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane ovdje u Mostaru gdje sam branio hrvatski narod u BiH“, rekao je Anušić ispred novog Muzeja HVO-a na obilježavanju 32. obljetnice operacije “Lipanjske zore”, prve vojne pobjede u Bosni i Hercegovini nad udruženim srpskim snagama i snagama Jugoslavenske narodne armije (JNA) na području Mostara i Hercegovine, u kojoj su zajednički sudjelovale postrojbe Hrvatske vojske i Hrvatskoga vijeća obrane.

Ta je njegova izjava izazvala žestoke reakcije u Bosni i Hercegovini, i to zbog činjenice da su upravo 1993., 9. svibnja, jedinice HVO-a napale zapovjedništvo Armije BiH u zgradi Vranice, a zatim ušle u zapadni dio grada i tisuće civila izbacile iz stanova te zatočene muškarce odvele na Heliodrom, a žene i djecu potjerale u istočni dio grada.

Prve su reagirale Majke Srebrenice prozvavši hrvatsku vladu da pojasni što je Anušić radio u akcijama koje je Haaški sud proglasio ratnim zločinom. Zatim je reagirao i mostarski SDA iz kojeg su poručili kako “ova izjava ministra obrane Hrvatske nedvosmisleno još jednom potvrđuje karakter rata i agresiju na Mostar i Bosnu i Hercegovinu”, a zatim su ga još prozvali i za “teritorijalne pretenzije koje su očito i danas prisutne”.

To je kontekst u kojem su Nacional upozorili da registar branitelja HVO-a dodatno produbljuje pitanje Anušićeva angažmana u BiH.

Izvor s neposrednim saznanjima o Anušićevom ratnom putu izjavio je za Nacional da je Anušić ondje došao s pripadnicima drugih postrojbi iz Hrvatske u ispomoć HVO-u. Nacionalov izvor pokušao je pojasniti zašto ga onda nema u registru pripadnika HVO-a:

„S njim je bilo i dvadesetak branitelja iz Osijeka, ali i branitelji iz Splita, Rijeke, Zagreba, iz cijele Hrvatske. Oni su bili dio specijalnih jedinica, bili su pod zapovjedništvom zapovjednika 68. bojne vojne policije Ante Gilje i išli su dragovoljno braniti, pomoći pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane i svemu onome što je bitno i što je u hrvatskom interesu. Mjesec, mjesec i pol bili su de facto pripadnici Hrvatskog vijeća obrane. Međutim, oni su bili samo potporna posebna postrojba koja je radila na obuci, bili su s pripadnicima HVO-a i na linijama, ali njihova uloga nije bila sudjelovanje u operacijama, već je bila sasvim druga. Anušić nije bio na području Heliodroma, nije bio ni u kakvim aktivnostima koje bi kompromitirale časni put njega i njegovih suboraca. On je i prije i poslije toga bio na stotinama terena. A u Mostar su išli pomoći, obučiti i dati podršku svojim Hrvatima u obrani grada Mostara.“

Na ponovljeno pitanje zašto onda Anušićeva imena nema u registru branitelja HVO-a, taj je izvor rekao:

“Zato što službeno nije pripadao tim formacijama, već je bio neslužbeno tamo. Nije mogao ni biti uveden u službeni registar jer je službeno vođen u Hrvatskoj vojsci gdje je primao i plaću u Oružanim snagama.“

Taj izvor pokušao je sugerirati da je riječ o osjetljivom pitanju koje je najbolje ne otvarati, ali da je to tada naprosto diktirala vojna situacija, jer da je došlo do osvajanja Hercegovine od srpskih snaga, na udaru bi se odmah našli i hrvatski gradovi koji su na 20-ak kilometara od granice. Uostalom, zaleđe Dubrovnika bilo je granatirano s područja Bosne i Hercegovine.

Izvori bliski Ministarstvu obrane također nastoje kontrolirati štetu i tvrde da ovu situaciju političke snage u Bosni i Hercegovini pokušavaju iskoristiti za svoje dnevno-političke ciljeve, ali da zbog osjetljivog trenutka u odnosima između Hrvatske i Bosne i Hercegovine ne bi bilo dobro da ta tema nastavi prevladavati.

„Mi smo danas dovedeni u situaciju da se praktički dovodi u pitanje zašto smo uopće ratovali. Pa cijelo Južno ratište ovisilo je o Hercegovini. Da je Hercegovina bila u problemu i da se nije uspjela obraniti, oni nas ne bi više trebali gađati granatama, bilo bi dovoljno kamenje, koliko je to blizu.“

Anušić je prošloga tjedna u izjavi za Jutarnji list poručio da je njegov ratni put čist te da nema veze s događanjima na Heliodromu.

Na pitanje zbog čega su ga onda prozvale Žene Srebrenice, Nacionalov izvor kaže da ovo nije prvi put da ga se proziva zbog ratovanja u Mostaru te i spomenute prozivke također želi odvesti u kontekst dnevnopolitičkih interesa BiH.

“Napali su ga i ranije, kad je preuzeo vođenje kampanje bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Netko je napisao da je šef Kolindine kampanje bio u Mostaru u vrijeme kad su počinjeni najveći zločini nad Muslimanima. Što se tamo dogodilo, Anušić ne može znati jer tamo nikada nije bio osim sada kada je posjetio to spomen-obilježje.“