U ranim jutarnjim satima ponedjeljka, 25. travnja, samo nekoliko sati nakon što je SNS postigao ‘povijesnu izbornu pobjedu’, tridesetak muškaraca odjevenih u crne uniforme s fantomkama, opremljenih metalnim polugama i bejzbol palicama, zauzelo je beogradsku četvrt Savamalu

Srbijanski premijer Aleksandar Vučić pune četiri godine, od kada je postao najmoćniji čovjek Srbije, ne propušta priliku ukazati na to da je na udaru tajanstvenih svjetskih sila koje ga, uz pomoć domaćih izdajnika, na sve načine pokušavaju srušiti s vlasti jer su nezadovoljne njegovom uspješnom politikom čiji je rezultat uspostavljanje Srbije ne samo kao regionalnog, nego i europskog lidera.

Te tvrdnje često su tumačene kao ne baš uspješan pokušaj jačanja predstave o Vučiću kao hrabrom i beskompromisnom borcu za interese Srbije, spremnom da se suprotstavi svjetskim moćnicima u Moskvi, Bruxellesu i Washingtonu te njihovim lokalnim plaćenicima.

Ali prije nešto manje od mjesec dana pokazalo se da je Vučić zaista suočen s opasnim, moćnim i vještim neprijateljem, duboko uvučenim u vladu za koju se mislilo da je premijer čvrsto kontrolira.

U nedelju, 24. travnja, u 20 sati zatvorena su birališta u Srbiji. Već nakon nekoliko sati bilo je jasno da je Vučićeva Srpska napredna stranka (SNS) s koalicijskim partnerima dobila više od 48 posto glasova na izborima za Skupštinu Srbije, da je od Demokratske stranke preuzela vlast u Vojvodini i da će kontrolirati 13 od 17 općina u Beogradu.

BILA JE TO FASCINANTNA, ali i očekivana izborna pobjeda zato što Vučić kontrolira gotovo sve utjecajne medije u Srbiji preko kojih uvjerava javnost da Srbija uživa veće poštovanje u svijetu nego za vrijeme vladavine jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, da je izuzetno značajan partner SAD-a, Rusije, Europske unije i Kine i predvodnik ekonomskog oporavka Europe.

I upravo u tom trenutku slavlja, kada je u prostorijama SNS-a šampanjac trebao teći u potocima, udario je Vučićev neprijatelj.

U ranim jutarnjim satima ponedjeljka, 25. travnja, samo nekoliko sati nakon što je SNS postigao “povijesnu izbornu pobjedu”, tridesetak muškaraca odjevenih u crne uniforme, maskiranih fantomkama, opremljenih metalnim polugama i bejzbol palicama, zauzelo je četvrt Savamalu u centru Beograda. Kamioni su blokirali ulice. Pojavili su se crni džipovi sa zatamnjenim staklima i bez registarskih oznaka. Prolaznici koji su se zatekli na ulici su “privedeni”, oduzeti su im telefoni i osobni dokumenti, neki su vezani i prisiljeni da gledaju u zemlju kako ne bi mogli vidjeti što se događa. U jednoj zgradi pronađena su dva pištolja i puška. Uklonjene su sigurnosne kamere i zaplijenjen je videomaterijal. A onda su stigla tri bagera. Sljedećih nekoliko sati ti teški strojevi su sustavno i pedantno sravnjivali sa zemljom zgrade površine oko 1200 četvornih metara u Hercegovačkoj ulici, u centru Beograda, u Savamali.

• VUČIĆ VEĆ ČETIRI GODINE ispunjava obećanje o projektu vrijednom osam milijardi dolara i tvrdi da će ‘Beograd na vodi’ za šest do osam godina cijelu ekonomiju Srbije dovesti u vrh Europe i svijeta

Vučićev neprijatelj pažljivo je odabrao gdje će udariti. Savamala bi trebala biti dio “Beograda na vodi”, megalomanskog projekta “od nacionalnog značaja” koji predstavlja simbol Vučićeve vlasti.

Prije četiri godine Vučić je najavio da će na obali Save, u centru Beograda, na području Savamale, zahvaljujući ulaganju više od tri milijarde dolara iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), sagraditi oko dva milijuna četvornih metara poslovnog i stambenog prostora. Tvrdio je da će se tako otvoriti 200.000 novih radnih mjesta. Planirana je izgradnja trgovačkih centara, opere, “više od 2000 apartmana koje će kupovati najbogatiji ljudi na svijetu”, avenije široke 40 metara i duge gotovo dva kilometra.

Vučić je tvrdio da je projekt vrijedan osam milijardi dolara i da će “Beograd na vodi” za šest do osam godina cijelu ekonomiju Srbije dovesti u vrh Europe i svijeta. Zaštitni znak cijelog projekta trebala je biti “Kula Belgrade” visoka 220 metara.

Četiri godine kasnije gotovo ništa ne protječe u skladu s Vučićevim obećanjima. U okviru “Beograda na vodi” napravljeno je šetalište dugo nekoliko stotina metara. Počeli su radovi na dvjema stambenim zgradama. Sagrađen je, bez potrebnih dozvola, restoran “SavaNova”, za koji se prethodno tvrdilo da je “privremeni i promotivni štand”.

Što se tiče “Kule Belgrade”, planirana visina od 220 metara svedena je na 168 metara. Položen je kamen temeljac za zgradu ukupne površine 50.000 četvornih metara, s 42 kata, 222 luksuzna stana, hotelom “St. Regis Belgrade” sa 125 soba na devet katova, ali se ne znaju podaci o investitoru, građevinskoj dozvoli, rokovima izgradnje… Najinteresantnije je to što je rok za završetak projekta “Beograd na vodi” produžen na tri desetljeća.

UNATOČ TOME, “BEOGRAD NA VODI” je simbol Vučićeve vlasti u Srbiji, upečatljiviji od normalizacije odnosa između Beograda i Prištine, europskih integracija, borbe protiv korupcije, ekonomskog procvata, jačanja veza sa susjedima…

Zato ne čudi što je Vučićev neprijatelj odlučio da svoju snagu demonstrira baš u Savamali, na teritoriju “Beograda na vodi”. Ono što čudi je podrška koju je Vučićev neprijatelj dobio iz same vlasti.

Iako se na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije nalazi najvjerniji Vučićev suradnik Nebojša Stefanović, policajci su u sitnim jutarnjim satima 25. travnja, građane koji su ih obavijestili o akciji maskiranih terorista čiji je rezultat rušenje cijele jedne ulice u centru Beograda, uputili na – Komunalnu policiju.

Komunalna policija je misteriozna institucija čiji je osnivač bivši gradonačelnik Beograda i nekadašnji lider tada vladajuće Demokratske stranke Dragan Đilas. On je prije nekoliko godina podijelio plave uniforme s oznakom “komunalna policija” ljudima čiji je osnovni zadatak bio pružati podršku izuzetno nepopularnim kontrolorima u vozilima gradskog prometnog poduzeća, prilikom naplate kazne putnicima bez karte. Komunalni policajci i kontrolori bili su toliko revni u obavljanju svog posla da je putovanje preko Save, iz centra grada do Novog Beograda, često trajalo duže od ulaska iz Srbije u Hrvatsku na graničnom prijelazu Batrovci.

VUČIĆEVIM DOLASKOM NA VLAST beogradska je Komunalna policija, uz pokušaj značajnog proširenja ovlasti, postala neka vrsta represivnog aparata u službi SNS-a.

• VUČIĆEV NEPRIJATELJ pažljivo je odabrao gdje će udariti. Savamala bi trebala biti dio ‘Beograda na vodi’, megalomanskog projekta ‘od nacionalnog značaja’ koji predstavlja simbol Vučićeve vlasti

Ali u sitnim satima 25. travnja, Komunalna policija zabrinutim građanima je odgovorila da nije odgovorna za događaje u Savamali, nego da bi se time trebao pozabaviti MUP. Koji to nije učinio.

Kada su se građani sljedećih dana raspitivali o tome što se dogodilo, stigao je odgovor: “Grad Beograd ne posjeduje informacije o tome tko je sudjelovao u rušenju niti je li ikoja od nadležnih gradskih službi bila uključena. Treba se obratiti državnim organima u čijoj je isključivoj nadležnosti postupanje po takvim informacijama.”

Gradonačelnik Beograda Siniša Mali izjavio je da se, iako maskirani ljudi ruše grad na čijem je čelu, osjeća sigurno jer “nitko još ne zna što se točno dogodilo”. Mali je tvrdio da srušene zgrade nisu bile legalne. Kada mu je rečeno da nisu svi objekti bili nelegalni, Mali je odgovorio: “Svejedno.”

Predsjednik Skupštine Beograda Nikola Nikodijević nije govorio istinu kad je izjavio da “zasigurno nitko ništa nije prijavio policiji i nitko to nije vidio, nego se svodi na priču nekoliko ljudi”. Ministar policije Stefanović šutio je danima, a onda je preuzeo ulogu novinskog urednika i naglasio da noćno rušenje ne treba biti glavna vijest u Srbiji te ustvrdio: “To su tri nelegalna skladišta, nisu stambeni objekti, tu nisu živjeli ljudi.”

Stefanović je dao i zanimljivo objašnjenje zašto MUP nije reagirao – prilikom rušenja su presječeni kablovi za napajanje električnom energijom pa je postojala opasnost da u mrklom mraku policajce udari struja. Je li postojala opasnost da obični ljudi nastradaju, nije obrazložio.

Pučki pravobranitelj Saša Janković, čiji je zadatak kontrola državnih institucija, zaključio je, međutim, da se radi o “organiziranom kršenju prava građana, usklađenom na više razina i između više državnih i nedržavnih subjekata” i provedenom “u okviru ranije pripremljenog plana i odobrenih naloga”. Janković je naveo da “policijski službenici i zapovjednici, uključujući načelnika policijske uprave za Beograd i vršitelja dužnosti šefa policije, nisu znali ili nisu smjeli otkriti identitet nalogodavca”, a neki su i lagali kako bi se “zataškala prava narav tog slučaja”.

Njemu se pridružio povjerenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić, izjavom: “Da se po ovom lijepom gradu samo prošetala formacija od 30 ljudi s fantomkama na glavama i palicama u rukama, to bi morao biti događaj koji izaziva maksimalnu pozornost i reakciju. Dakle, samo da su se prošetali. Asocijacija je krajnje neugodna i ne treba uopće razmišljati o tome na što podsjeća.” Šabić je dodao da čak i da se radilo o bespravnim objektima, njihovo legalno uklanjanje ne obavljaju u “gluho doba” noći ljudi “pod fantomkama” i uz brojna kršenja prava građana. “Dobro je dok ne tuku po kućama”, zaključio je Šabić.

TUŽITELJSTVO JE TEK NA ZAHTJEV medija zatražilo od MUP-a da prikupi dokaze o događaju u Savamali, iako postoje indicije da je baš policija bila sudionik rušenja. S tim što su, dok je tužiteljstvo “prikupljalo informacije”, beogradske komunalne službe dva tjedna nakon incidenta, ali prije nego što je itko napravio uviđaj, uklonile gotovo sve tragove rušenja, a time i moguće dokaze.

Kada je i Vučić podržao rušenje objekata u Savamali, iako za to nije postojao nikakav zakonski temelj, postalo je jasno da se ne radi o udaru na premijera, nego o udaru vlasti na građane i njihovu privatnu imovinu.

• ROK IZ UGOVORA s arapskim investitorima se bližio, zgrade iz Hercegovačke ulice morale su biti što prije uklonjene, za što nije bilo legalnog rješenja pa se pristupilo protuzakonitom

Vučić je izjavio da mu nije jasna bit cijelog slučaja i da se, ako je netko iz vlasti to organizirao, radi o “kompletnom idiotu” jer se rušenje trebalo obaviti danju. Prema Vučićevim riječima, sve što je srušeno bilo je “stečeno kriminalom i korupcijom”. “Ono tamo je bilo odvratno, protupravno izgrađeno i nije bilo zakonske osnove da stoji tamo. Trebalo je doći s gradskim građevinskim strojevima, a mogli su i mene zvati”, rekao je Vučić i dodao da vlast u tom dijelu grada želi izgraditi “najljepši dio Beograda, a ne prljave straćare”.

Vlasnici srušenih zgrada odgovorili su da nijedan objekt nije stečen kriminalom i korupcijom, da su svi izgrađeni u skladu s ugovorima i urbanističkim planovima i da je to vlastima dobro poznato. Naveli su da nije točna tvrdnja da država nije imala koristi od njihova rada jer su tvrtke plaćale zakup i razne namete i poreze, ali da je istina da su se njihovi objekti nalazili na trasi izgradnje “Beograda na vodi”. Što je i bit cijele priče.

Savamala je, iako je desetljećima bila zapuštena i zapostavljana, autentični dio stare jezgre Beograda koji je proteklih godina postao kulturna i noćna destinacija za sve strance na prolazu kroz glavni grad Srbije.

Država Srbija obavezala se ugovorom s partnerom iz UAE-a, kompanijom Al Mabaar International Investment, da će do 30. lipnja izvršiti “pravno i fizičko raščišćavanje” prostora na kojem bi se trebao izgraditi “Beograd na vodi”. Rok iz ugovora se bližio, zgrade iz Hercegovačke ulice morale su biti što prije uklonjene, za što nije bilo legalnog rješenja pa se pristupilo protuzakonitom.

I to u trenutku kada Vlada Srbije tvrdi da je ispunila sve uvjete za otvaranje Poglavlja 23 u pregovorima o priključenju EU. Poglavlje 23 odnosi se na jačanje neovisnosti, nepristranosti i profesionalnosti u pravosuđu, borbu protiv korupcije i zaštitu ljudskih prava. Vjerojatno bi moglo obuhvatiti i fantomske noćne rušilačke radove.