Andrej Pivovarov je ruski opozicionar, lider pokreta Otvorena Rusija, svjestan da suprotstavljanje režimu šefa ruske države Vladimira Putina podrazumijeva značajne rizike za osobnu sigurnost. Zbog toga je teško znati koliko je Pivovarov bio iznenađen kada su ga prije pola godine iz aviona poljske aviokompanije LOT, na aerodromu Pulkovo u Sankt Peterburgu, neposredno prije polijetanja za Varšavu izvukli iz letjelice i uhapsili pripadnici ruske Federalne službe sigurnosti, s obrazloženjem da je prekršio zakon o “nepoželjnim organizacijama”. Podjednako je teško znati je li Pivovarov pomislio da je njegovo hapšenje vezano uz “seminar” predstavnika ruske opozicije, čiji su odabrani članovi mislili da su na sigurnom kada su nekoliko tjedana ranije organizirali svoje okupljanje u Beogradu, glavnom gradu zemlje čiji šef države i najmoćniji čovjek Aleksandar Vučić godinama ne propušta priliku iskazati nepremostivu vjernost Putinu i njegovu režimu.

Laik bi pomislio da bi Pivovarov, lider organizacije koja se povezuje s Putinovim protivnikom i nekadašnjim naftnim tajkunom Mihailom Hodorkovskim, trebao biti oprezniji prilikom određivanja lokacije okupljanja predstavnika opozicije. Posebno jer je njegova Otvorena Rusija još 2017. godine proglašena u Moskvi za “nepoželjnu” organizaciju, čime su, praktično, aktivnosti te grupe bile zabranjene.

Ruski predsjednik Vladimir Putin godinama suzbija bilo kakvu oporbenu političku aktivnost, njegovi protivnici često završavaju iza rešetaka, a neki od njih su i ubijeni. FOTO: Sputnik/Aleksey Nikolskyi/Kremlin via REUTERS/PIXSELL

Pogodnost da državljanima Rusije nije potrebna viza za boravak u Srbiji našla se, zbog na prvi pogled razumnih razloga, u sjenci činjenice da su režimi u Beogradu i Moskvi jako bliski, na više nivoa. Bilo kako bilo, ruski opozicionar Vladimir Kara-Murza nedavno je izjavio da je Pivovarov uhapšen jer je nekoliko dana ranije srpska policija u Beogradu prisluškivala skup Putinovih protivnika i podatke o tome odnijela u Moskvu.

Tridesetdevetogodišnji Kara-Murza je iskusan u suprotstavljanju Putinovu režimu i poznavatelj je, na drastičan način, sankcija kakve te aktivnosti nose. Bio je potpredsjednik Otvorene Rusije i 2018. je dobio nagradu za građansku hrabrost američkog fonda Northcote Parkinson.

Prva dobitnica tog priznanja bila je 2000. godine osnivačica beogradskog Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić. Među dobitnicima nagrade je ubijena ruska novinarka Ana Politkovskaja, a posthumno je priznanje dodijeljeno i talijanskom borcu protiv mafije Giovanniju Falconeu i švedskom diplomatu Raoulu Wallenbergu, zaslužnom za spašavanje velikog broja mađarskih Židova tijekom Drugog svjetskog rata.

Usprkos relativnoj mladosti, Kara-Murza već godinama ima ozbiljne zdravstvene probleme, koje često povezuju s njegovim opozicionim aktivnostima i odnosom Moskve prema protivnicima režima.

Kara-Murza je bio suradnik opozicionog političara i bivšeg potpredsjednika ruske vlade Borisa Njemcova, ubijenog na ulici s četiri metka ispaljena u leđa u blizini Kremlja 2015. godine. Iste godine je Kara-Murza primljen u bolnicu zbog akutnih problema s bubrezima, uz visoko prisustvo teških metala u krvi. Kara-Murza je zatražio istragu zbog mogućnosti da je otrovan, ali se to nije ostvarilo.

“Ako su nas željeli uplašiti – uspjeli su”, izjavio je Kara-Murzin otac.

Manje od dvije godine kasnije Kara-Murza se zbog zdravstvenih problema našao u kritičnom stanju na odjelu intenzivne njege iste bolnice. I opet je, poslije izvjesnog vremena provedenog u induciranoj komi, preživio.

Predsjednik i najmoćniji čovjek Srbije Aleksandar Vučić godinama ne propušta prilike za iskazivanje nepremostive vjernosti Putinu i njegovu režimu. FOTO: Florion Goga/REUTERS/PIXSELL

Usprkos takvom iskustvu i svijesti da je Srbija kosovskim problemom gotovo neraskidivo vezana uz Rusiju, zbog podrške Moskve “teritorijalnom integritetu i suverenitetu Srbije” Kara-Murza i istomišljenici su, uz obrazloženje da ih je pri sličnom pokušaju u travnju u Moskvi uhapšeno više od 300, organizirali u svibnju skup baš u Beogradu, misleći zbog nečega da će u tom gradu biti zaštićeni od ruskih obavještajnih službi. Skup je održan početkom svibnja, a Pivovarov je uhapšen par tjedana kasije. Kara-Murza tvrdi da je hapšenje rezultat aktivnosti srpskog ministra unutarnjih poslova Aleksandra Vulina, čija je služba, kako navodi, prisluškivala ruske opozicionare čak i dok su bili na krstarenju brodom Dunavom. Prema riječima Kara-Murze, Vulin je otputovao u Moskvu i tajniku Vijeća sigurnosti Rusije Nikolaju Patruševu predao snimke s opozicionog skupa.

Vulin je 14. svibnja saopćio da je bio u dvodnevnom posjetu Moskvi i da odnosi između Srbije i Rusije nisu nikada bili na višoj razini. Prema Vulinovim riječima, “Patrušev je izrazio veliku spremnost da nastavi surađivati sa Srbijom i da sve naše strukture sigurnosti rade oko zajedničkih tema, borbe protiv organiziranog kriminala, narko-dilera, terorizma”.

Andrej Pivovarov je ruski opozicionar, lider pokreta Otvorena Rusija, koji je uhićen na aerodromu u Sankt Peterburgu nedugo nakon što je boravio u Srbiji. FOTO: Владислав Постников/WikimediaCommons

“Srbija i Rusija nisu samo strateški partneri, već istinski prijatelji, a prijetnje koje dolaze i jednoj i drugoj zemlji učvršćuju nas u potrebi da se borimo protiv njih, budemo još organiziraniji i jedinstveni”, poručio je Vulin.

Poslije čega je Pivovarov uhapšen, a nekoliko mjeseci kasnije u medijima su se pojavile tvrdnje da je Vulin s Patruševom “u najstrožoj tajnosti” formirao “Radnu grupu za borbu protiv obojenih revolucija”, čiji je zadatak sprječavati ulične demonstracije i obavljati stalni nadzor opozicionih aktivista, nevladinih organizacija i novinara.

Vlada Srbije je, poslije sastanka Vulina s Patruševom, na osnovu iskustava iz Moskve pokrenula akciju protiv pedesetak nevladinih organizacija, pozivajući se na sumnje o pranju novca i financiranju terorističkih aktivnosti. Ruski pristup se, međutim, zbog negodovanja u javnosti i nepobitnih činjenica u Srbiji pokazao kao neuspješan.

U prosincu je Vulin, poslije novog sastanka s Patruševom, saopćio da su “obojene revolucije” postale tradicionalni instrument politike centara moći i zemalja čiji je cilj narušavanje državnosti i gubitak suvereniteta, pod izgovorom demokratizacije. Konstatirano je da se slobodne zemlje moraju tome oduprijeti.

Što je ukazalo na istinsko postojanje srpsko-ruske “Radne grupe za borbu protiv obojenih revolucija”, čije je spominjanje potaknulo Vučića i predsjednicu Vlade Srbije Anu Brnabić na izjavu da nemaju pojma o čemu se radi, da to nije moguće i da to, naravno, nikoga ne zanima. Iako je Vučić dodao da nikada neće podržavati obojene revolucije, jer su “uvijek izvana izvedene i organizirane”.

Vulin je bio istaknuti član Jugoslovenske levice, stranke bliske srpskom lideru Slobodanu Miloševiću, čijem je padu u uličnim protestima 5. listopada 2000. godine značajno pridonio pokret Otpor. Kasnijih godina su članovi Otpora svoj vid masovnog nenasilnog suprotstavljanja režimu “izvezli”, među ostalim zemljama, i u Gruziju i Ukrajinu, s kojima je Moskva, kao lider nekadašnjih sovjetskih republika, ušla u oružani sukob.

Možda bi se zbog toga moglo zaključiti da su Vulin i Patrušev pronašli zajedničku točku što se tiče “obojenih revolucija”.

Naravno da je Vulin – u skladu sa službenom politikom vojne neutralnosti Srbije, njenim “primarnim ciljem priključenja Europskoj uniji” i održavanju bliskih odnosa s Rusijom i Kinom – odbacio tvrdnje o cinkanju ruskih opozicionara.

Vladimir Kara-Murza već godinama ima ozbiljne zdravstvene probleme, koje često povezuju s njegovim opozicionim aktivnostima. FOTO: VOA/WikimediaCommons

“Svaki špijun se može predstaviti kao humanitarni radnik ili aktivist. Ne znam u koju kategoriju spada Kara-Murza, ali znam da je lažov koji će laži morati pravdati pred srpskim i ruskim sudovima, gdje god ga budem mogao izvesti pred lice pravde i dovesti poznavanju istine”, poručio je Vulin, navodeći da se takvim tvrdnjama unose nemir i nesigurnost među građane Srbije i šire srbofobija i rusofobija.

“Laž da ministar policije Srbije nosi bilo kakve podatke bilo kome, opasna je i sračunata podlost, kako bi se Srbija prikazala kao nesuverena zemlja kojom drugi upravljaju. Patrušev je prijatelj Srbije i profesionalac, koji zna da su poštovanje zakona i princip ravnopravnosti u odnosima naših zemalja mjera svih stvari, kao i način i njegova i mog rada”, naveo je Vulin.

Teško se u Srbiji suprotstaviti tvrdnjama koje polaze od toga da je Vulin osoba koja ulijeva povjerenje i čijim se riječima mora vjerovati.

Na razinu povjerenja ukazuje Vulinova izjava od prije nešto manje od četiri godine, kada je, kao ministar obrane, poručio da se vojska, u skladu s naređenjem vrhovnog komandanta Vučića, spremna aktivno uključiti u povećanje nataliteta među građanima Srbije.

I prije takve tvrdnje bilo je teško zamisliti da ugledu Vojske Srbije doprinosi ministar čije se postavljanje na tu funkciju povezuje s “objavom rata susjedima”, uz višegodišnju reputaciju “ratnog huškača”, ali je Vulinova ponuda vojnog uključenja u povećanje nataliteta ostavila trajan dojam.

Vulin je poručio da će vojska “kroz svoje mogućnosti, učiniti sve da se više rađamo, stimuliramo rađanje, pomognemo svakoj porodici koja hoće imati djecu i učiniti najljepše što jedna porodica može učiniti – dobiti dijete”.

Armija zna da je dio našeg naroda i svaka radost i svaka briga su i naša radost i naša briga. Zato je borba protiv bijele kuge i naš zadatak i dat ćemo sve od sebe da u njoj sudjelujemo, pobjednički kako Vojska Srbije uvijek i čini”, poručio je Vulin kao ministar obrane u ožujku 2018. godine.

Vulinovim namjerama treba vjerovati, ali ne i njegovim riječima. Jer je lagao o svom služenju vojnog roka. Tvrdio je da se 1999. godine, tijekom zračnih udara NATO-a na Srbiju, prijavio kao dobrovoljac, ali ga vojska nije primila, jer je bilo previše dobrovoljaca njegove vojno-evidencione specijalnosti (VES).

Ta izjava je postala aktualna poslije Vulinova izbora za ministra obrane, jer se pokazalo da 1999. nije mogao imati pješadijski VES ni bilo kakav drugi, s obzirom na to da – nikada nije bio u vojsci.

Vulin je dao objašnjenje da vojsku nije služio zbog velike dioptrije, mada se u javnosti nikada nije pojavljivao s naočalama.

Možda je pravi razlog što je Vulin, rođen 1972. godine, bio dužan vojni rok, u trajanju od 12 mjeseci, služiti u periodu između 1990. i 1999. godine, u vrijeme kada su se vodili ratovi na području Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Tada je Vulin bio istaknuti član Jugoslovenske levice, stranke čiji je lider bila Mirjana Marković, supruga Slobodana Miloševića.

Vulinovu sumnjivom ugledu pridonijela je i nemogućnost da objasni kako je stekao novac kojim je u centru Beograda za više od 244.000 eura kupio stan površine 107 četvornih metara. Izjavio je da je posudio 205.000 eura od suprugine tetke iz Kanade. O tome, međutim, ne postoji nikakav pisani trag.

Državljanima Srbije dozvoljeno je preko granice neprijavljeno prenijeti najviše 10.000 eura. O većoj sumi moraju obavijestiti carinu, ali nema podatka da su Vulin i njegova supruga, kao ni tetka iz Kanade, unijeli novac u Srbiju. To bi značilo da je Vulin dvadesetak puta letio u Kanadu kako bi donio tetkine pare.

Taj Vulin je osoba koja tvrdi da Kara-Murza laže kada tvrdi da ga je u Beogradu špijunirala srpska policija.

Na čijem je čelu Vulin.