Ponajbolji svjetski klubovi i njihovi treneri ponekad nisu znali prepoznati talent pojedinih igrača koje su zato otpustili. Tempo donosi listu pogrešno procijenjenih nogometaša koji su kasnije postali vođe i reprezentativci

GERARD PIQUE (MANCHESTER UNITED)

Gerard Piqué je jedan od najboljih stopera 21. stoljeća i neizostavan član slavne Barcelonine generacije koju su uz njega činili Messi, Xavi, Iniesta, Puyol… a koja je osvojila tri Lige prvaka (2008/09, 2010/11, 2014/15) dok je s reprezentacijom Španjolske po jednom osvojio svjetsko i europsko prvenstvo.

Ipak, prije povratka u Barcelonu, u kojoj je nogometno odrastao, nisu mu baš cvale ruže; kao član Manchester Uniteda od svoje 17. do 21. godine, dakle u četiri sezone, skupio je samo 12 ligaških i četiri utakmice u Ligi prvaka u dresu Crvenih vragova, uz dodatak da je jednu sezonu, 2006/07, proveo na posudbi u Realu Zaragozi.

Teško je sada u to uopće vjerovati, posebno zato što je Manchester United za tada tek 17-godišnjeg igrača Barceloni platio ogromnih 5,25 milijuna eura, ali tadašnji trener, veliki Alex Ferguson, Gerarda Piquéa uopće nije doživljavao. Greška? Svakako, to je Piqué dokazao kroz kasnije godine u Barceloni. No i sam kaže da se u Engleskoj jednostavno nije snašao:

„Hrana nije bila kao u Španjolskoj, vrijeme nije bilo kao u Španjolskoj, a ni moj engleski nije bio savršen“, prisjetio se Piqué epizode u Manchesteru. „Odlučio sam doći sam, moji roditelji su radili pa nisam htio da napuštaju svoje poslove. Bila je to prevelika promjena za 17-godišnjaka“, dodao je.

Gerard Pique igrao je za Manchester United od 17. do 21. godine, ali tadašnji trener Alex Ferguson nije smatrao da ga treba zadržati u klubu. FOTO: imago images/Mary Evans/GuliverImage

Otegotna okolnost bila mu je i što je United tih godina imao Rija Ferdinanda i Nemanju Vidića, ali ako uzmete u obzir da je samo u sezoni 2007/08, a to je godina u kojoj je Manchester osvojio Ligu prvaka, stoper Wes Brown u svim natjecanjima skupio 52 utakmice, jasno je da Ferguson jednostavno Piquéa nije vidio u svojim planovima.

Piqué je ipak sreću našao u Barceloni, klubu iz kojeg je potekao. Tri lige prvaka, tri svjetska klupska prvenstva, osam prvenstava Španjolske, sedam kupova i tri osvojena europska Superkupa govore tome u prilog.

KEVIN DE BRUYNE (CHELSEA)

Možda nije najbolji nogometaš svijeta, ali Kevin De Bruyne (31) svakako je najkompletniji igrač današnjice. Teško je uopće nabrojiti sve pojedinačne i klupske trofeje koje je osvojio taj svestrani vezni/krilni igrač. S Genkom je osvojio prvenstvo, kup i superkup Belgije, s Wolfsburgom Bundesligu i njemački kup, s Manchester Cityjem četiri Premier lige, četiri EFL kupa i jedan FA kup. Pojedinačno, tri puta izabran je u UEFA-inu momčad godine, četiri puta bio je u najboljoj momčadi Premier lige, 2018. je izabran u najbolju momčad svjetskog prvenstva, dvaput je bio najbolji playmaker Premier lige…

Chelsea je u siječnju 2012. kupio De Bruynea od Genka za osam milijuna eura i ostavio ga u matičnom klubu na posudbi do kraja te sezone. Tada 21-godišnji De Bruyne se početkom nove sezone pojavio na Stamford Bridgeu, ali već je krajem siječnja otišao na posudbu u Werder iz Bremena. Naravno, Chelsea je tada imao strašne igrače na pozicijama koje je pokrivao De Bruyne, od Hazarda preko Oscara i Mate do Sturridgea i Ramiresa, ali to je tek pola priče. Druga polovica odnosi se na De Bruyneov povratak nakon uspješne posudbe u Werderu. Belgijca je na Stamford Bridgeu tada dočekao novi trener Jose Mourinho.

Kevin De Bruyne potpisao je prije 10 godina, kao 21-godišnjak, za Chelsea, ali José Mourinho nije smatrao da belgijski reprezentativac treba igrati u njegovu klubu pa je ovaj otišao u Wolfsburg. FOTO: imago sportfotodienst/GuliverImage

„Ne znam zašto nisam igrao. Mourinho mi se u šest mjeseci obratio samo dvaput. Ne samo da nisam igrao, često nisam ni na klupi bio“, prisjetio se nedavno De Bruyne kratkog perioda u Chelseaju. „Na treninzima sam bio najbolji što sam mogao biti, ali minute nisam dobivao i krajem godine sam odlučio otići.“ U prvih šest mjeseci sezone 2013/14 de Bruyne je odigrao 26 minuta u tri utakmice Lige prvaka i 132 minute u tri utakmice Premier lige. U zimskom prijelaznom roku je za 22 milijuna eura prodan u Wolfsburg u kojem je osvojio kup i superkup, a 2015. izabran je za najboljeg igrača Bundeslige. Nakon sezone i pol, u ljeto 2015. za 75 milijuna eura prešao je u Manchester City gdje se etablirao kao jedan od najboljih igrača svijeta.

PIERRE–EMERICK AUBAMEYANG (MILAN)

Četiri sezone Pierre-Emerick Aubameyang je bio član Milana, ali za klub sa San Sira nije upisao nijedan jedini nastup. Naravno, to ne znači da je ovaj aktualni član Chelseaja u tom periodu bio bez igre – Milan ga je slao na posudbe u francuske klubove Dijon, Lille i Monaco, međutim, Talijani očito u njemu nisu ništa posebno vidjeli pa su ga u zimskom prijelaznom roku sezone 2011/12 prodali u Saint Etienne za mizernih 1,8 milijuna eura.

Aubameyang je u Milan stigao u siječnju 2007., kao 18-godišnjak odmah je ušao u juniorsku momčad koja je igrala premijernu sezonu UEFA Champions Youth Cupa, odnosno natjecanja koje se naziva i juniorska Liga prvaka. Tamo je Aubameyang odmah dominirao, Milan je to europsko natjecanje završio kao četvrti, a mladi Gabonac je u šest utakmica zabio sedam golova i skrenuo svu pažnju te momčadi na sebe.

Pierre-Emerick Aubameyang bio je tri godine u Milanu, nakon čega su ga za 1,8 milijuna eura prodali u St. Etienne. FOTO: imago/Buzzi/GuliverImage

Aubameyangu je možda otegotna okolnost bila što mu je otac, bivši stoper nekoliko francuskih klubova s 80 nastupa za Gabon, bio skaut Milana. Pierre stariji je tako u Milan doveo tri svoja sina, ali uz Pierrea mlađeg i Willyja, samo je Catalina upisao, i to tek jedan, nastup za Rossonere. Nema sumnje da se u i oko kluba u to vrijeme govorilo kako stari Pierre gura svoje sinove, ali eto, vrijeme je pokazao da je jedan od njih trojice zaista pravi igrač.

Kako bi skupio seniorsko iskustvo, na početku sezone 2008/09 poslan je u Ligue 2, u Dijon, gdje je upisao osam golova i dvije asistencije u 34 utakmice. Sljedeće postaje bile su mu Lille u sezoni 2009/10 i Monaco u jesenskom dijelu sezone 2010/11. Drugi dio te sezone proveo je u Saint Etienneu, klubu u kojem je ostao i sljedeće sezone, prvo na posudbi, a zatim su, u siječnju 2012., u tom francuskom klubu za bagatelnih 1,8 milijuna odlučili otkupiti Aubameyangov ugovor. U Milanu su smatrali kako Aubameyang osim brzine nema ništa drugo, smatrali su da mu je tehnika preloša za vrhunski nogomet. Na sreću, Christophe Galtier, sadašnji trener PSG-a a ondašnji Saint-Etiennea, vidio je nešto više. „Odmah na prvom treningu postalo mi je jasno da na otvorenom terenu, kad ima prostor ispred sebe, može proći svakog igrača“, rekao je Galtier.

‘Ne znam zašto nisam igrao. Mourinho mi se u šest mjeseci obratio samo dvaput. Ne da nisam igrao, često nisam bio ni na klupi’, izjavio je De Bruyne

U prvoj cijeloj sezoni u Saint Etienneu bio je četvrti strijelac lige s 18 golova i 11 asistencija iza Girouda, Nenea i Hazarda. Nakon još jedne sezone kupila ga je Borussia Dortmund za 13 milijuna, a onda u siječnju 2018. i Arsenal za 63,75 milijuna eura. Kasnije je prešao u Barcelonu, a od ove sezone igra za Chelsea. Jedan je od najboljih svjetskih napadača zadnjih desetak godina, jedini ikad koji je osvojio trofej najboljeg strijelca Bundeslige i Premier lige.

GIORGIO CHIELLINI (ROMA)

Iako se tu može govoriti i o greški struke Milana, kluba u kojem je Giorgio Chiellini u ožujku 2000. bio na probi igrajući za njihovu U-17 selekciju na jakom turniru Torneo di Arco, pravi gubitnik u ovoj priči je Roma, koja je krivo procijenila stopera koji je tijekom punih 17 sezona za Juventus postao svjetska legenda i prepustila ga Livornu za neveliki novac.

Chiellini (38) od ove sezone igra u američkom MLS-u, za Los Angeles, koji mu je tek peti klub duge karijere. Počeo je kao šestogodišnjak u Livornu, a kao igrač ispočetka se, još uvijek u mlađim kategorijama, profilirao kao centralni vezni, a zatim kao lijevo krilo, da bi se kasnije preko lijevog beka, na toj poziciji igrao je na probi u Milanu, etablirao kao vrhunski stoper. Roma je 2002. godine, kad je Chiellini imao 18, za 3,1 milijun eura od Livorna otkupila 50 posto prava na Chiellinijev ugovor, ali ga je i odlučila ostaviti u matičnom klubu na posudbi, prvo do kraja te, a onda i sljedeće sezone. Roma je u tom periodu bila moćna, na stoperskim pozicijama i mjestu lijevog beka imali su Chivua, Zebinu, Samuela, Cufréa, Candelu tako da vjerojatno nisu puno razmišljali o mladim igračima. U Juventusu nisu tako mislili.

Giorgio Chiellini nije prepoznat prvo od Milana, a zatim i od Rome. Na kraju je završio u Juventusu gdje je igrao 17 sezona. FOTO: imago sportfotodienst/GuliverImage

Nakon dvije sezone na posudbi, Livorno je u lipnju 2004. odlučio vratiti spomenutih 50 posto prava na igrača i za to su Romi plaćena tri milijuna eura, a već mjesec kasnije prodali su Chiellinija Juventusu za 6,5 milijuna. Naravno da se ljudima u Romi to nije svidjelo, ali u tom momentu još nisu ni znali kakvog dragulja su ispustili iz ruku.

Juventus je nakon kupnje dao Chiellinija na posudbu u Fiorentinu da bi od 2005. do 2022. godine u Juventusu ovaj 187 cm visoki stoper, jednako cijenjen zbog igračkih i ljudskih kvaliteta, osvojio skoro sve što je mogao. Devet puta bio je prvak Italije, pet puta osvajač Kupa, dvaput je igrao finale Lige prvaka, osvojio je EURO 2020. Dvaput je biran u najbolju momčad Lige prvaka, jednom u UEFA momčad godine, triput je bio najbolji obrambeni igrač Serie A…

MARCO REUS (BORUSSIA DORTMUND) I MATS HUMMELS (BAYERN)

Mats Hummels i Marco Reus dijele praktički istu priču, koja ih i povezuje. Hummels je šest mjeseci stariji, rođen je u prosincu 1988., a od prvih nogometnih koraka pa do ljeta 2008. godine, kad je imao 19, bio je član Bayerna. Struka u Bayernu, onaj dio koji je zadužen za rad s mlađim igračima, tada je za Hummelsa rekla da „nije taj“, a mladi je stoper otišao u Borussiju Dortmund.

Rođen u svibnju 1989., Reus je proveo deset godina u omladinskom pogonu Borussije Dortmund da bi u ljeto 2005. „dobio papire“ i otišao u četvrtoligaša Rot Weiss Ahlen gdje je ispočetka kao junior igrao u njihovoj drugoj momčadi koja se natječe u šestoj ligi. Tamo se Reus zadržao četiri sezone dok u ljeto 2009. za samo milijun eura nije prešao u Borussiju, ali sada onu iz Mönchengladbacha.

Bayern je smatrao da Mats Hummels (lijevo) ‘nije taj’, a isto je mislila i Borussija iz Dortmunda za Marca Reusa (desno). Kada su uvidjela greške, oba kluba su ih vratila plativši pri tome višemilijunske odštete. FOTO: Christian Schroedter via www.imago-images.de/GuliverImage

Hummelsa i Reusa su kao mlade igrače krivo procijenili ljudi iz Bayerna i Dortmunda i te su greške ispravili, ali i masno platili. Bayern je u srpnju 2016. platio Dortmundu 35 milijuna eura kako bi Hummelsa vratio u svoje redove, dok je Dortmund u srpnju 2012. platio drugoj Borussiji 17 milijuna eura za povratak Marca Reusa u momčad Schwarzgelbena.

Hummels je u Bayernu krajem 2006., dakle kad je postao punoljetan, potpisao profesionalni četverogodišnji ugovor, no nije napredovao iz druge momčadi, osim 38 minuta zadnjeg kola te sezone. Ni u prvom dijelu sljedeće sezone Hummels nije bio s prvom momčadi, ali Dortmund ga je zapazio i odlučio dovesti.

U Milanu su smatrali da Aubameyang osim brzine nema ništa i da mu je tehnika preloša za vrhunski nogomet. Arsenal ga je platio 63 milijuna eura

U Bayernu nisu radili puno problema, prvo su ga posudili, a nakon što je Hummels odmah upao u prvih 11 i u paru s Nevenom Subotićem igrao sjajno, Borussia je za četiri milijuna eura otkupila njegov ugovor. Hummels je već u 21. godini postao dio reprezentacije za koju je do sada skupio 76 nastupa, a do 2016. i povratka u Bayern s Njemačkoj je 2014. postao prvak svijeta, osvojio dvije Bundeslige (10/11 i 11/12), igrao je finale Lige prvaka u sezoni 12/13, izabran je u najbolju momčad SP-a 2014…

Reus je u Borussiji Mönchengladbach proveo tri sezone u kojima je upisao 41 gol i 28 asistencija u 109 utakmica. U Dortmundu je svima postalo jasno da su pogriješili kad su prekrižili Reusa kao mladog igrača pa su Mönchengladbachu 2012. godine poslali ponudu od 17 milijuna eura. Od Reusova povratka u Dortmund prošlo je nešto više od 10 godina u kojima je ovaj sjajni ofenzivac zabio 156 golova i asistirao za još 118. Od tada je dvaput izabran za najboljeg igrača Bundeslige, osvojio je dva kupa, a SP 2014. s Njemačkom nije osvojio jer zbog ozljede nije mogao igrati.