Kako je novi val jenjavao, pažnju publike sve je više privlačio sirovi rock zvuk, a sredinom osamdesetih u Vinkovcima se razvila rock scena i grupe koje su garažnim punk rockom osvojile publiku. Zbog toga je Vinkovčanin Ivica Aničić odlučio napisati knjigu ‘’Rockanje u Vinkovcima’’ o vinkovačkoj rock sceni od 1980. do 1990. godine koja će se 15. rujna pojaviti u izdanju Croatia Recordsa u suradnji s ogrankom Matice Hrvatske iz Vinkovaca.

„Ovo je pripovjedačka rock’n’roll poslastica nastala nakon niza razgovora, poruka, kava i piva s akterima tadašnje scene. Kako su se pojedini bendovi pojavljivali na sceni, tako su oni kronološki i navedeni“, ispričao je autor knjige i objasnio zašto je odlučio napisati knjigu o toj lokalnoj rock sceni. „U drugoj polovici tih godina osjetio sam energiju koja je zračila na vinkovačkim ulicama. Doduše, ja sam s ekipom zbog vinkovačkog Dinama odnosno Cibalije, više skitao po tribinama, no itekako se sjećam punk rock scene, koncerata u Omladinskom domu, vinkovačkih motorista, prvog Salona stripa u tadašnjoj državi. Ta nostalgična i zdravija vremena su me potaknula na priču o vinkovačkoj sceni koja je, a da toga nije bila ni svjesna, jedina pratila puno veće sredine kao što su Rijeka, Beograd ili Zagreb.“ Aničić je više bio vezan uz nogomet i nogometni klub Cibalija o kojem je napisao knjigu ‘’Najvjerniji’’, o povijesti tog vinkovačkog kluba i navijačima kluba Ultras, no rock scena bila je neizbježan dio odrastanja.

Goran Bare frontmen je vinkovačke rock grupe Majke koja je djelovala od 1984. do 2000. godine te se ponovno okupila 2007.. PHOTO: Privatna arhiva

Goran Bare i Majke danas su za mnoge najbolji rock’n’roll bend koji se pojavio u Hrvatskoj, a upravo su oni svoje prve korake napravili u Vinkovcima, gdje su i odrasli. Kako ističe Aničić, uz Majke treba izdvojiti niz bendova koji su obilježili to razdoblje poput grupa Pogreb X i The Užas koji su bili drugačiji od drugih, zatim grupe Špilšul, Kaotične duše, The Karambol, Nepopravljivi, Pokvarena mašta i Satan Panonski, odnosno Ivica Čuljak. On je jedan od najpoznatijih pankera u povijest ex YU punka koji je karijeru počeo krajem 70-ih kao pjevač u grupi Pogreb X, da bi četiri godine kasnije počeo samostalnu karijeru pod pseudonimom Satan Panonski. Za nezavisnu etiketu Zdenka Franjića objavio je četiri albuma, a mnogima se urezao u pamćenje ekscentričnim ponašanjem, odijevanjem, scenskim nastupom i umjetničkim djelovanjem kao pjesnik i performer. Stoga smo pitali Aničića koliko je prostora u knjizi posvetio Satanu Panonskom. „Samo o Satanu Panonskom se mogla napisati knjiga. On je osoba za koju sam uvjeren da se više nikad neće roditi. Bez producenata, menadžera, marketinških stručnjaka sam je šivao punkerske dodatke koje je nosio na pozornicu koju je također scenski uređivao. Prije 40 godina je prepoznao i poštovao rad Marine Abramović, svjetski poznatu baku performansa, u svojim recitalima je pričao o štetnosti ultraljubičastog zračenja. Iz psihijatrijske bolnice je izdavao albume i napisao hvaljenu knjigu ‘Mentalni ranjenik’. Učinio je za pankere što dotad, a ni poslije nijedan panker nije učinio.“

Dubravko Mataković sa svojom prvom grupom u Lapidariju u Zagrebu; Pogreb X 1978. Prvi javni nastup, Dom omladine. PHOTO: Privatna arhiva

Knjiga ‘’Rockanje u Vinkovcima’’ pojavljuje se nakon što su se u izdanju Croatia Recordsa već pojavile dvije knjige „Rock u Vinkovcima“ Želimira Ivkovića i „Goran Bare – Budi ponosan“ Aleksandra Dragaš pa nas je zanimalo koliko se njegova knjiga oslanja na njih. „Jako malo. Moja knjiga je najvećim dijelom napisana puno prije, no zbog raznih razloga sve se to odužilo. Uvijek saznaš još nešto ili ti fali još nešto, a iskreno nije mi se ni žurilo. Pročitao sam obje knjige i jako je tu malo sličnosti. ‘Rock u Vinkovcima’ je zahtjevna i opća knjiga o domaćem rocku. Knjiga o Baretu je svojevrsna monografija s manje-više općepoznatim podacima koje i sam malim dijelom navodim u knjizi, no u mojoj knjizi Bare je tek jedan od zaslužnih na vinkovačkoj punk-rock sceni.“ Iako je u drugoj polovici osamdesetih bujala alternativna i punk rock scena u Zagrebu, a klubovi poput KSET-a, Galerije SC-a, Lapidarija i Kulušića bili su ispunjeni publikom, Vinkovci su živjeli svoju klupsku scenu na kojoj su stasali mnogi bendovi. „Sve se događalo u Omladinskom kulturnom centru koje je bio r’n’r svetište. Tu je bila dvorana, kafić i ljetna terasa, odnosno Saloon. Uz caffe bar Art tu su se svi okupljali. Upravo Omladinski dom i Art imaju svoje poglavlje u knjizi“, rekao je Aničić kojeg smo pitali i koliko su stanovnici Vinkovaca i gradske strukture imali sluha za punk rock. „Svi ti bendovi su najviše sami zaslužni što su neke stvari ostale iza njih. No mora se priznati kako je Omladinski dom koji je bio pod gradom imao razumijevanja. Davao im je prostor za vježbanje i dovodio poznate bendove. Dosta im je pomagao i izlazio u susret Želimir Babogredac koji je u Vinkovcima imao svoj studio. Naravno, bilo je i dosta onih koji takvu glazbu i one koji se okupljaju oko nje nisu prihvaćali. Ali to nije bilo masovno. Bilo je tada u gradu pankera i rokera, motorista, navijača, lopova pa su se nesuglasice, dobacivanja ili tučnjave znale dogoditi.“

Kako je istaknuo Aničić, uz Zagreb, Rijeku i Beograd upravo su se Vinkovci istaknuli kao nova rock sredina. „Bila je to generacija koja teško više da će odrastati na ovim prostorima. Oni su istinski živjeli sto posto rock’n’roll. Odrastali su uglavnom u prašini, zadovoljni s malim stvarima i maštajući o velikim. A i te velike stvari za njih su bili samo koncerti, koncerti i koncerti. Druga važna stvar je ta što su ovdje nastajali čarobnjaci na gitarama, Marin Pokrovac, Ivica Duspara, Nedjeljko Ivković Kilmister, Zoran Čalić itd. Odlični vinkovački gitaristi bili su Goran Dujmić Dujma i Zvonimir Štimac. Vinkovački gitarista je i Kruno Domaćinović. Na žalost, uz najistaknutijeg ali i najuspješnijeg vinkovačkog rokera Gorana Bareta mnogima na pamet prvo pada droga koja je obilježila njegovu karijeru i imidž. „Upravo je droga bila jedan od razloga što su rokeri bili na lošem glasu. Većinu bendova je obilježilo pogubno koketiranje s heroinom. Neki su se spasili, neki umrli, neki se još s tim bore. Definitivno je u to vrijeme droge na vinkovačkim ulicama bilo previše“, rekao je.

Bare je izjavio da nije postojala vinkovačka rock scena, već par ljudi koji su htjeli svirati rock’n’roll, dok je sve ostalo mit. No Aničić se ne slaže s tom izjavom. „Bare puno toga kaže pa bilo to i pogrešno. Mali Vinkovci su definitivno imali malu, ali urbanu scenu kakvu su imali Beograd, Rijeka i Zagreb. Puno je tu više od njih par sviralo rock’n’roll. Samo na kompilaciji ‘Bombardiranje New Yorka’ uz Majke se nalaze Satan Panonski i Kaotične duše. Malo je falilo da na njoj završi i Pokvarena mašta koja je kasnije činila okosnicu Kojota. Uskoro su nakon ‘Bombardiranja New Yorka’ i Pokvarena mašta i Nepopravljivi izdali kazete. Dakle, ne može se baš reći da se radi o par ljudi.“

Zoran Čalić i Satan Panonski, odnosno Ivica Čuljak, koji je objavio četiri albuma. PHOTO: Privatna arhiva

Kompilacija ‘’Bombardiranje New Yorka’’ objavljena je 1989. pod nezavisnom etiketom Slušaj najglasnije i promovirala je garažni rock i vinkovačku scenu pa smo pitali radijskog voditelja i urednika emisije ‘’2 hours of pulp fiction’’ na Radio Vinkovcima Gorana Čeliga koliko je ona zaslužna za promociju. „Dobro pitanje na koje nitko precizno nije odgovorio pa naravno neću ni ja. To je pitanje koje ulazi u sferu pitanja ‘što je starije, koka ili jaje?’. Mislim da se dogodio pravi trenutak i za Zdenka Franjića koji je to za Slušaj najglasnije objavio, i za bendove s vinkovačke scene. Prisjetimo se da je na legendarnom prvom ‘Bombardiranju’ bilo 50 posto Vinkovčana, a zamalo je taj postotak bio i veći. Neosporna je važnost te čuvene kompilacije za promociju i proboj vinkovačke scene, ali ne treba zaboraviti kako su je u konačnici ‘prodali’ ipak Satan Panonski i Majke. Pritom ne želim uvrijediti ostale izvođače jer ih sve iznimno štujem. Vinkovačka scena i prvo ‘Bombardiranje New Yorka’ su školski primjer savršene sinteze jednog vremena, hrabrosti, kreativnosti, želje, volje, ludosti i možda prije svega, mladosti.“

Unatoč tome, brojni su bendovi ipak ostali u sjeni. „Većina je njih iz raznih razloga mogla i trebala više, a u tome nisu uspjeli. Tekstovi i svirka su im bili jaki, prepoznatljivi, bili bi na korak do studijskog albuma i onda bi se raspali jer ne bi imali love za album ili bi otišli na faks, u vojsku, bili su daleko od ljudi koji su ih mogli pogurati. Mišljenja sam da su se neki ugašeni bendovi ranije sreli s nezavisnim izdavačem i dobrim vinkovačkim prijateljem Zdenkom Franjićem, da bismo vjerojatno danas imali vinkovačku kompilaciju“, rekao je Aničić.

Takva kompilacija pratit će i izlazak knjige ‘’Rockanje u Vinkovcima’’ koju je uredio Čelig. „Na dvostrukoj kompilaciji naći će se niz svima znanih rock i punk hitova tog doba, ali i materijali koji nikada nisu bili službeni objavljeni. Upravo su oni poslužili kao inicijacija za pokretanje ove glazbene priče. Slušatelji će tako osim Majki, Kaotičnih duša, Pogreba X, Satana Panonskog, The Karambola, Pokvarene mašte, Nepopravljivih i drugih biti u prilici čuti prvi put pomalo ‘mitske’ bandove The Užas ili Špilšul, bit će tu i snimaka Brener depilacije, Killing Feelinga i još nekih koje još neću otkriti.“