Ovogodišnji filmski festival u Cannesu bio je mjesto trijumfa Lole Karimove-Tiljajeve. Kako bi promovirala svoju marku parfema “The Harmonist”, najmlađa kći bivšeg predsjednika Uzbekistana Islama Karimova organizirala je 22. svibnja jednu od najvećih zabava tijekom festivala. Lola Karimova za potrebe te zabave iznajmila je klub Albane koji se nalazi na krovu hotela JW Marriott. Taj klub glasi za najekskluzivniji klub u Cannesu, a Lola Karimova u njemu je održala prvu dodjelu nagrade “The Harmonist Excellence” koju je osobno uručila dobitnici Oscara, francuskoj glumici Juliette Binoche. Među 102 slavna gosta bile su i glumice Catherine Deneuve i Kristin Scott Thomas kao i Pamela Anderson. Svi oni uživali su u mirišljavoj atmosferi koju su začinili kokteli od šampanjca, raskošna večera i privatni koncert koji je održao autor svjetski poznatog hita “Kiss from a Rose” Seal.

Ovo nije prvi put da je Lola Karimova (39) potrošila veliki novac na zabavu u Cannesu. Prošle godine iznajmila je cijelu plažu palače Martinez za koncert američke pop senzacije Jasona Derula i DJ-a Martina Solveiga. Prije koncerta prikazala je reklamu za svoj parfem na velikom ekranu pred publikom u kojoj su bile zvijezde poput Orlanda Blooma, Kate Hudson, Mélanie Laurent, Karoline Kurkove, Heidi Klum i Ivane Trump, bivše žene američkog predsjednika. Opijeni šampanjcem i luksuznim zrakom Francuske rivijere , velike svjetske zvijezde nisu imali grižnju savjest zato što promoviraju kći bivšeg predsjednika Uzbekistana Islama Karimova koji je dva desetljeća brutalno, mučenjem i nasiljem, suzbijao bilo kakav otpor kako bi osigurao bogatstvo.

Prema našim informacijama nekoliko gostiju, među kojima su Juliette Binoche i Catherine Deneuve, bilo je plaćeno da dođe na zabave u Cannesu, ali agenti za odnose s javnošću ovih glumica tvrde da one ne poznaju Lolu Karimovu i da im nije bilo poznato da je ona vlasnica marke parfema “The Harmonist”. Agenti Orlanda Blooma, Pamele Anderson, Kristin Scott Thomas and Mélanie Laurent nisu odgovorili na naša pitanja, a nisu ni bili zabrinuti zbog porijekla ogromnog bogatstva koje stoji iza tog parfema. To bogatstvo se procjenjuje na 700 milijuna dolara i dolazi iz države farma i mina u kojoj živi 32 milijuna stanovnika i u kojoj se djeca tjeraju na prisilan rad u poljima pamuka.

Poslovi Lole Karimove-Tiljajeve kojima upravlja njen suprug Timur Tiljajev, mnogo su manje glamurozni nego što je to večer isprobavanja eliksira vrijednog 285 dolara, dok se lagano pleše na živu muziku neke od poznatih R&B zvijezdi. Povjerljivi dokumenti do kojih je došao Mediapart i podijelio ih s Europskom istraživačkom suradnjom (EIC), pokazuju da je bračni par Tiljajev preko kompleksne financijske mreže tijekom 2013. i 2014. sakupio 127 milijuna dolara koje je sakrio na offshore bankovnim računima u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Švicarskoj.

U centru ovog sustava je trgovačka kompanija Securtrade, registrirana u Dubaiju. Glavna aktivnost te tvrtke je prodaja uvozne robe, kao što su odjeća i televizori, drugim tvrtkama koje opskrbljuju Abu Sahij, glavnu tržnicu u Taškentu. Tržnica je vlasništvo Timura Tiljajeva koji navodno uživa u posebnim poreznim privilegijama, iako Tiljajev te optužbe žustro odbacuje. Jedan od problema je i taj što Securtrade većinu poslova radi s desetak shell tvrtki koje su registrirane u poreznim oazama. EIC je primijetio i pogreške u računima i transportnim dokumentima koje sugeriraju to da bi neke od transakcija mogle biti lažne. Iznad ove tajnovite tvrtke nadvila se sjena šefa uzbečke mafije Salima Abdualijeva, čija su dvojica bivših suradnika držala ključne pozicije u tvrtka bračnog para Tiljajev u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Bračni par Tiljajev je preko kompleksne financijske mreže tijekom 2013. i 2014. sakupio 127 milijuna dolara koje je sakrio na offshore bankovnim računima

Uzbečki milijunaši nisu željeli razgovarati s novinarima EIC-a, ali je zato njihov američki odvjetnik Mark F. Raymond u pisanom odgovoru naveo da su naše informacije “netočne”. “Poslovi gospodina Tiljajeva su legitimni i on se nije upustio u nedopuštene aktivnosti”, napisao je Raymond te je dodao da je “siguran” da su naši dokumenti “ukradeni ili izmišljeni” i da nam ih je dostavio “nezadovoljni, pristrani i bezobzirni bivši savjetnik” koji je u sukobu s Timurom Tiljajevom te ga želi “diskreditirati”.

“Budite svjesni da će objava ikojeg klevetničkog članka rezultirati svim mogućim pravnim sredstvima mog klijenta prema vama i svima drugima koji su vam pomagali u tim pogrešnim namjerama”, napisao je Raymond.

Pribavljanje bilo kakvih informacija u Uzbekistanu je gotovo nemoguće. Mediji su izloženi stalnim napadima, a čak je disidente koji žive u drugim državama strah govoriti jer bi njihove obitelji koje su ostale živjeti u Uzbekistanu mogle biti meta napada i zastrašivanja. Međutim, EIC je u posjedu informacija o prošlosti Lole Karimove koje su objavljene na Wikileaksu. Najmlađa kći predsjednika Uzbekistana koja je tada imala 26 godinama, u porukama američkih diplomata opisana je kao party djevojka koja se svaku večer vozi svojim Porsche Cayenneom u najpoznatiji noćni klub u Taškentu. U poruci se navodi da je svaku večer pila alkohol i plesala do zatvaranja noćnog kluba sa svojim dečkom, budućim suprugom Timurom Tiljajevom, vlasnikom barova i restorana u glavnom gradu Uzbekistana.

Lola Karimova 2006. napustila je Uzbekistan. Kratko se zadržala u glavnom latvijskom gradu Rigi, a zatim se sa suprugom preselila u Pariz. Na kraju su se smjestili u Švicarskoj, gdje su u luksuznom predgrađu Ženeve 2010. kupili imanje vrijedno 30 milijuna eura. Tri godine kasnije Timur i Lola kupili su mega-vilu vrijednu 50 milijuna dolara u Beverly Hillsu. U nedavnom razgovoru za Vanity Fair, u kojem je promovirala svoj parfem, Lola je rekla da trenutno živi između Los Angelesa i Pariza, u kojem je središte njene tvrtke i u kojem radi kao veleposlanica Uzbekistana u UNESCO-u. Funkciju veleposlanice Lola Karimova obnaša od 2008. i postoje naznake da bi se uskoro trebala odreći te titule. Isto tako, Lola Karimova vodi i nekoliko dobrotvornih organizacija kao što je fondacija “Nikada nisi sam” koja se brine o napuštenoj djeci u Uzbekistanu.

Lola Karimova distancirala se od sestre Gulnare, bivše pop pjevačice i poslovne žene koja je od 2012. optužena za korupciju i pranje novca u najmanje pet država te ju se sumnjiči da je primila 340 milijuna dolara mita od stranih kompanija za pribavljanje dozvola za mobilnu telefoniju u Uzbekistanu. Gulnara koju je vlastiti otac stavio u kućni pritvor 2014., u zatvoru je od prošlog ljeta nakon što ju je uzbečki tužitelj optužio da je “prisvojila” 1,5 milijardi dolara. Nedugo nakon što se Gunara našla na udaru zakona 2013., Lola Karimova BBC-u je rekla da nema nikakve “obiteljske i prijateljske veze” sa sestrom i da “12 godina nisu razgovarale”. Lola Karimov je vrlo diskretna i kada je riječ o porijeklu njenog bogatstva. U istom razgovoru za BBC samo je rekla da je njen suprug “dioničar u tvrtki koja se bavi transportom i trgovinom”.

Po dokumentima EIC-a, bogatstvo bračnog para Tiljajev dolazi iz Abu Sahija, ogromne tržnice koja se proteže na 25 hektara u predgrađu Taškenta i na kojoj se može kupiti gotovo sve što čovjeku zatreba. Timur Tiljajev tržnicu je osnovao 2006., nakon što je počeo vezu s Lolom, a Abu Sahij je nakon nekoliko godina postala najveća tržnica u Uzbekistanu. Prema izvještajima medija koji nisu pod kontrolom režima, uspjeh tržnice utemeljen je na neslužbenim poreznim i carinskim povlasticama, a moguće je da Tiljajev uopće i ne plaća carinske takse. U razgovoru za turske novine Hürriyet Gulnara Karimova rekla je da Abu Sahij “nema poreznih obveza prema državnom proračunu” i da Timuru Tiljajevu tržnica stvara “mjesečni promet od oko 20 milijuna dolara”, ili 240 milijuna dolara godišnje. No američki predstavnik Timura Tiljajeva demantira sve ove navode. “Gospodin Tiljajev nije svoju poziciju stekao putem utjecaja svoje supruge ili njenog oca”, rekao je njegov odvjetnik Mark F. Raymond koji je naglasio da su “dobra lokacija Abu Sahija i niske cijene rezultat dobro organiziranog poslovanja na visokom standardu, s vrhunskom tehničkom i logističkom podrškom”. “Vođenje posla je u skladu sa svim zakonima što uključuje i plaćanje svih poreza i carinskih taksi. Abu Sahij nikada nije imao ikakve carinske ili porezne privilegije”, dodao je odvjetnik Raymond.

Lola i njezin suprug stvorili su zamršen sustav offshore trgovine čiji je rezultat bio transfer novca iz Uzbekistana na račune njihovih tvrtki u poreznim oazama. Početkom 2013. Timur Tiljajev osnovao je u Dubaiju tvrtku za uvoz i izvoz Securtrade u kojoj je on jedini dioničar. Vođenje tvrtke povjerio je svom sunarodnjaku i suradniku Alimbekovu Dovronbeku, inženjeru i prvaku u borilačkim sportovima. Službeno Securtrade kupuje proizvode u Kini ili Turskoj i potom ih prodaje drugim tvrtkama koje se bave izvozom. Te tvrtke zatim proizvode prodaju škotskim shell tvrtkama preko kojih konačno završavaju kod trgovaca na tržnici Abu Sahij. EIC je u posjedu dokumenata koji pokazuju koliko je mutna ova poslovna shema.

Kao prvo, tu su ogromne zarade tvrtke Securtrade čiji bankovni podaci pokazuju da je u 2013. i 2014. imala najmanje 127 milijuna profita na prometu od 151 milijun dolara. To znači da je neto dobit iznosila 85 posto, što je nerealno za tvrtku koja prodaje proizvode s malom maržom poput televizora ili odjeće. S dijelom tog novca financiraju se aktivnosti i osobni troškovi bračnog para. Tvrtki Silk Road International iz Bruneja, u čijem je vlasništvu Airbus A 300, teretni zrakoplov bračnog para Tiljajev, prebačeno je 12 milijuna dolara, a Securtrade je platio i 1,2 milijuna dolara tvrtki američkoj Vertfort LCC, u čijem je vlasništvu vila na Beverly Hillsu. Uplaćeno je i 675 tisuća dolara na račun tvrtke Harmonist Inc. koja upravlja Lolinim dućanom parfema u Los Angelesu. Preostalih 113 milijuna dolara ostalo je na bankovnom računu tvrtke u banci Mašrek u Dubaiju i banci NBAD u Abu Dhabiju, dok je 20 milijuna dolara prebačeno na račun u švicarskoj banci Vontobel preko tvrtke za upravljanje imovinom CPCI.

Kako Securtrade može imati tako veliku zaradu? Tvrtka Timura Tiljajeva prodaje proizvode, ali ih rijetko i kupuje. U bankovnim izvodima za 2013. i 2014. stoji da je tvrtka prodala proizvode u vrijednosti 151 milijun dolara, ali je dobavljačima isplatila samo osam milijuna dolara, gotovo 20 puta manje. U godišnjim financijskim izvješćima istovremeno stoji da je Securtrade kupio roba u vrijednosti 92 milijuna dolara u istom razdoblju, ali i da je na kraju 2014. akumuliran trgovinski dug dobavljačima od 79 milijuna dolara. To znači da je od 92 milijuna dolara, Securetrade dobavljačima platio samo 13 milijuna. Odvjetnik Timura i Lole nije želio javno komentirati ove podatke i samo je naznačio da su poslovne knjige Securetrade “ispravne i legalne”. Partneri tvrtke Securetrade također su sumnjivi. Tvrtka gotovo svu prodaju radi sa shell korporacijama koje nemaju urede i zaposlene. Na vrhu lanca su, prema Tiljajevu odvjetniku, trgovci koji prodaju robu prodavačima na tržnici Abu Sahij. Bizarno je da su svi ti trgovci koji prodaju u centralnoj Aziji, svoje tvrtke osnovali u Škotskoj koja je od Taškenta udaljena 5000 kilometara.

Tri trgovinska partnera Securetradea su Elcorp, Five Star Technology Support i Greenhall Management. Te tvrtke imaju tzv. status “Scottish Limited Partnerships”. Riječ je o kontroverznom statusu koji tvrtkama omogućava da zadrže tajnost vlasnika, a jednako su netransparentne kao i tvrtke u puno zloglasnijim poreznim oazama, ali ove posluju pod fasadom uglednih britanskih kompanija.

Ove tvrtke sjedišta imaju u sobi u stambenoj zgradi u Edinburghu i u malenoj kući u selu Douglas koje se nalazi u pokrajini Južni Lanarkshire. Selo Douglas postalo je slavno kada se jedna od 2662 tvrtke registrirane u tom selu našla pod istragom zbog prodaje oružja u Ukrajini i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Iza škotskih tvrtki koje trguju sa suprugom Lole Karimove stoji tvrtka Kearney Curran & Co iz Dublina, čiji predstavnici nisu željeli razgovarati s novinarima EIC-a.

Škotske tvrtke kupuju robu iz drugih trgovačkih firmi sa sjedištima u Švicarskoj i u UAE-u koje robu kupuju od Securtradea. Međutim, u stvarnosti su i te tvrtke potpuno prazne. Svrha njihova postojanja je da stvore zaštitu između Securtradea i škotskih ‘’klijenata’’. Jedna od tih tvrtki, švicarski Titan Traders, jako se namučila da bi stvorila takvu fasadu. Sjedište tvrtke je u zgradi u centru Luzerna. Na jednom od katova Titan ima sjedište, a na ulaznim vratima je stakleni napis na kojem je ime i logo tvrtke. Međutim, iza tih vrata su prostorije kompanije za nadzor koja ima svoj ulaz samo nekoliko metara dalje. Kada smo posjetili ovu zgradu i pokucali na Titanova vrata, zaposlenik druge tvrtke obratio nam se, a da vjerojatno nije bio svjestan ironije u njegovim riječima: “Nitko ovdje ne radi za Titan, to je samo njihov glavni ured”.

Titan ima bankovni račun u banci ABLV u Rigi, a vlasnik tvrtke je Patrick Gruhn, švicarski biznismen sa širokim rasponom interesa. Iako priznaje da poznaje Timura Tiljajeva, Gruhn se zaklinje da je sam došao na ideju da pokrene tvrtku za trgovinu s Uzbekistanom. U stvarnosti Titan trguje samo sa Securetradeom i Gruhnov glavni posao bio je potpisivanje ugovora i računa u zamjenu za proviziju koja je iznosila nekoliko stotina tisuća eura. Gruhnov glasnogovornik rekao je da je Titan “ugašen prije gotovo dvije godine”.

Patrick Gruhn preko Titan Tradersa posudio je i 350 tisuća eura pariškoj tvrtki koja upravlja s butikom The Harmonist koji se nalazi na prestižnoj lokaciji, u Aveniji Georgea V., u blizini Champs-Elyséesa. Gruhn tvrdi da je pozajmica u potpunosti vraćena. Odvjetnik Timura Tiljajeva uvjerava da je upotreba ovakvih posredničkih tvrtki “normalna za većinu tvrtki širom svijeta i to ne zbog kriminalnih razloga, nego zbog ispravnih, razboritih i legitimnih razloga poslovne prakse”. Dodao je i da je Securtrade “bila na meti intenzivnih revizija treće strane”, ali novinarima EIC-a nije pokazao te analize.

Međutim, EIC je u posjedu dokumenata koji otkrivaju nekoliko problematičnih transakcija. U studenom 2013. Securtrade je kupio pet pošiljka odjeće od kineskog izvoznika Xinjiang Bortale. Nakon toga Securtrade je robu za devet milijuna dolara prodao Titanu koji ju je preprodao škotskoj tvrtki Five Star, ali dokumenti EIC-a pokazuju da iza novčanih transakcija uopće nije bilo trgovine robom. U većini slučajeva Titan je preprodao odjeću tvrtki Five Star prije nego što je robu uopće i kupio. Računi koje je izdao kineski dobavljač za Securtrade nemaju ime tvrtke ni potpise. Na jednom računa Xinjiang Bortalea spominje se preprodaja proizvoda Securtradea za Titan, ali datum koji se spominje na računu dva tjedna je stariji od datuma kad je račun izdan. Drugim riječima, spominje se prodaja robe koja će se dogoditi u budućnosti. Odjeća je kamionima prebačena iz Kine do tržnice Abu Sahij u Taškentu, ali je bilo problema s transportnom dokumentacijom. Dokumenti su imali štambilj uzbečke carine, ali nisu bili pravilno ispunjeni jer je većina obveznih rubrika u njima bila prazna, uključujući i broj izvozne dozvole, vrijeme početka putovanja kamiona i predviđeni dolazak. EIC je iste pogreške primijetio i u drugoj seriji transakcija. U rujnu 2013. i veljači 2014. Securtrade je prodao televizore i laptope u vrijednosti od osam milijuna dolara offshore tvrtki Savana koja ih je preprodala škotskoj tvrtki Elcorp. Računi pokazuju da je Securtrade proizvode kupila od tvrtke DKA Trading iz Dubaija za 8,4 milijuna dolara, ali je tvrtka Timura Tiljajeva uplatila samo 800 tisuća dolara, što je samo devet posto predviđenog iznosa. Ovaj put televizori su prevezeni u Taškent sa zrakoplovom iz Dubaija. Tvrtka koja je organizirala operaciju je Silk Road FZE sa sjedištem u emiratu Šarjah. Ta tvrtka je podružnica Silk Road grupe koja je također u vlasništvu Timura Tiljajeva. Zanimljivo je to da na računima koje je izdala Silk Road FZE nema ni štambilja ni potpisa te tvrtke niti tvrtke DKA Trading, nego je na računu štambilj Xinjiang Bortalea, kineskog dobavljača koji je bio umješan u prethodnu operaciju.

Sporna je i transportna dokumentacija na kojoj se nalaze štambilji uzbečke carine, ali ne i oni iz Dubaija, a i a dokumentacija ponovno nije pravilno ispunjena. Za kraj je ostavljen još jedan sumnjivi detalj: Securtrade je čekao devet mjeseci prije nego što je obavijestio kupca, tvrtku Savana, da su televizori stigli u Taškent. Timur Tiljajev nije želio komentirati ove slučajeve, a njegov odvjetnik tvrdi da se Securtrade bavi samo “zakonitom preprodajom stvarne robe”. “Autentični i originalni dokumenti mogu otkriti grešku u bilo kojoj od navedenih transakcija i možemo priznati da Securtrade nije 100 posto savršena tvrtka, kao što to nije nijedna tvrtka na svijetu”, dodao je odvjetnik Mark F. Raymond. Poslovi Timura Tiljajeva u Ujedinjenim Arapskim Emiratima bili su sumnjivi vlastima i u svibnju 2013., nakon prijave centralne banke, policija emirata Šarjah pokrenula je istragu protiv tvrtke Silk Road FZE zbog sumnje u pranje novca. Dvojica direktora tvrtke, obojica državljani Uzbekistana, ispitani su i oduzete su im putovnice, ali im je na kraju dozvoljeno da napuste državu. Potpuno slučajno, 8. rujna te godine, održao se sastanak u palači šeika emirata Šarjaha. Na tom sastanku sultan bin Muhammad Al Qasimi ugostio je glavnog direktora Securtradea Alimbekova Dovronbeka, a po informacijama EIC-a čovjek od povjerenja Timura Tiljajeva šeiku je tom prigodom darovao novi Rolls Royce. Timur Tiljajev kaže da nema informacija o tom sastanku i da se njegove tvrtke ne bave “nikakvim koruptivnim aktivnostima i davanjem mita”.

Godinu dana kasnije, druga tvrtka u poslovnom carstvu Timura Tiljajeva sa sjedištem u Dubaiju, Silk Road cargo, također je bila pod istragom. U listopadu 2014. uhićen je i pritvoren direktor te tvrtke Aleksej Jaickij jer je sa 100 tisuća eura pokušao podmiti jednog državnog dužnosnika. I njemu je na kraju dopušteno da napusti Ujedinjene Arapske Emirate. Odvjetnik Timuta Tiljajeva kaže da Jaickij “nije radio u ime tvrtke” i da je odmah otpušten. Međutim, nedugo zatim Jaickij je zaposlen u londonskom uredu Uzbekistan Airwaysa. Iz te zrakoplovne kompanije potvrđuju da je Jaickij radio za njih, ali da je napustio tvrtku prije određenog vremena. Na svom LinkedIn profilu Jaickij danas kao svoj jedini posao navodi da je “savjetnik” tvrtke Silk Road kojoj je vlasnik Timur Tiljajev. Zanimljivo je da su Jaickij i glavni direktor Securtradea Alimbekov Dovronbek povezani s organiziranim kriminalom, odnosno s ‘’kumom’’ uzbečke mafije Salimom Abduvalijevom, poznatim pod nadimkom Salimboy. Očito je da mreža oko tvrtke Securtrade bračnom paru Tiljajev donosi ogromni profit. Dokumenti EIC-a pokrivaju samo 2013. i 2014. godinu i Lola Karimova i njezin suprug na poslovima u Dubaiju zaradili su puno više od 127 milijuna dolara, koliko pokazuju dokumenti EIC-a. Međutim, njihovo bogatstvo moglo bi biti ugroženo. Manje od tjedan dana nakon smrti Islama Karimova, 9. rujna 2016. uzbečki dnevnik UzMetronom izvijestio je da su vlasti poslale inspekciju na tržnicu Abu Sahij da istraži moguće porezne utaje i ilegalno korištenje stranih valuta.

Portal Ferghana News izvijestio je da je ova operacija znak da bi se profitabilna tržnica uskoro mogla naći u rukama rodbine novog predsjednika Uzbekistana Šavkata Mirzijojeva, odnosno u rukama njegova zeta Ojbeka Saidova, šefa predsjednikova ureda i jednog od njegovih najbližih suradnika. Ako su ovi navodi točni, u Uzbekistanu bi uskoro moglo doći do ozbiljnijeg sukoba između obitelji bivšeg i aktualnog predsjednika.