Uspjeh koji je svojim knjigama postigla talijanska autorica Elena Ferrante nevjerojatan je u mnogočemu. Ne samo da je njezina “Napuljska tetralogija” nastala od 2012. do 2015. – koju čine romani “Genijalna prijateljica”, “Priča o novom prezimenu”, “Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju” te “Priča o izgubljenoj djevojčici” – došla do milijuna čitatelja, već je ta lijepa priča zaokružena serijom koja se krajem studenoga počela prikazivati na HBO-u, čime je ponovno porasla prodaja romana Elene Ferrante. Dosad je ta autorica prodala više od deset milijuna primjeraka u 40 zemalja svijeta, a svakako vrijedi zabilježiti i činjenicu da je u Hrvatskoj prodano gotovo 22 tisuće primjeraka romana iz tetralogije.

To što taj, slobodno se može reći, književni fenomen čini dodatno zanimljivim jest podatak da Elena Ferrante nije autoričino pravo ime. Riječ je o pseudonimu koji je ona – a pretpostavlja se da jest riječ o ženskoj osobi – uspješno uspjela sačuvati unatoč današnjim tehnološkim mogućnostima. Mistika oko njezina pravog imena, identiteta i porijekla samo je pojačala ionako ogroman interes za Elenu Ferrante i njezine knjige. Iako se još uvijek nagađa o kome je točno riječ, talijanski novinar Claudio Gatti navodno je otkrio pravi identitet književnice. Spekulira se da je to talijanska prevoditeljica Anita Raja, kći židovske Poljakinje i Talijana iz Napulja, rođena u Napulju 1953. No da je tajna oko njezina pravog imena samo jedan od faktora koji utječu na njezinu sve veću popularnost među čitateljima, dokazuje i činjenica da su se, nakon što je Gatti došao do tih saznanja prije dvije godine, mnogi obožavatelji Elene Ferrante uplašili da će otkriće njezina identiteta dovesti do toga da ona prestane pisati. Za to bi, kako su pisali po društvenim mrežama, optužili upravo Gattija. Stoga je halabuka oko potrage ili potvrde pravog identiteta Elene Ferrante utihnula. A ona sama o tome je rekla sad već poznate rečenice:

“Vjerujem da knjige, jednom kad su napisane, nemaju potrebe za svojim autorima. Ako imaju što poručiti, prije ili kasnije naći će svoje čitatelje; ako nemaju – neće… Osim toga, zar promocija ne košta? Bit ću autor koji će najmanje koštati vašu izdavačku kuću. Poštedjet ću vas čak i svoje prisutnosti.”

‘Elena Ferrante rasplamsala je interes za suvremenu talijansku književnost i potaknula čitatelje na rasprave o feminizmu i patrijarhatu’, kaže urednica u Profilu Adriana Piteša

Ali njezina je prisutnost preko knjiga više nego jaka, a hrvatski čitatelji samo su dio sveopće pomame za pričom o prijateljstvu dviju djevojčica, kasnije žena, kroz šest desetljeća u poslijeratnom Napulju. Tetralogija koju čine njezine najpopularnije knjige iako je napisala još nekolicinu romana, prati život i prijateljstvo Elene Greco i Lile Cerullo. Njihovo prijateljstvo protkano je rivalstvom, izdajom, sukobima i pripadanjem. Lila i Elena su šest desetljeća ostale najbolje prijateljice, a onda je Lila nestala bez traga. U prvom dijelu Elena se bavi njihovim zajedničkim odrastanjem 50-ih godina u siromašnijem dijelu Napulja, piše o djetinjstvu, osnovnoj školi, gimnaziji i uobičajenim radostima i problemima sazrijevanja. Sve je obilježeno neimaštinom, svađama susjeda i međusobno povezanim obiteljima, masovnim psovanjem i dernjavom. U takvom okruženju susrele su se Elena i Lila. Elena, kći noćnog portira, samozatajna je, plaha, savjesna, pametna i vrijedna. Lila, kći postolara, sve je obrnuto od Elene – divlja, strastvena, neuhvatljiva i privlačna. Lilin otac svojoj kćeri uskraćuje školovanje – tradicionalni patrijarhalni stav pobjeđuje i Lila treba pomagati ocu u postolarskoj radnji, a majci u kući, sve dok se ne uda. Elena ima veću podršku od roditelja iako i oni očekuju samo najbolje rezultate i ocjene, inače će i njoj biti uskraćeno daljnje školovanje. Djevojčice odrastaju, postaju djevojke, zaljubljuju se, putevi im se često razilaze i ponovno sastaju, ali se tako i međusobno izgrađuju. Rivalstvo je stalno prisutno i uvijek pomalo tinja.

U Hrvatskoj je iznimne knjige Elene Ferrante objavila izdavačka kuća Profil, urednica knjiga Adriana Piteša još 2014. prepoznala je upravo u njima “ono nešto”, a danas se, evo, mogu pohvaliti vrlo rijetkim uspjehom – više od 22 tisuće prodanih primjeraka: “Kolega mi je 2014. poslao link na tekst o Eleni Ferrante, stupila sam u kontakt s izdavačem, pročitala romane i to je bilo to. Prvi njezin roman koji smo objavili bio je ‘L’amore molesto’, po mom sudu remek-djelo, a koji smo u prijevodu Ane Badurine objavili 2015. U Hrvatskoj su romani Elene Ferrante od samog početka odlično prolazili. ‘Dani zaborava’ nisu, naravno, postigli naklade sage ‘Genijalna prijateljica’, ali su također bili bestseler. Ono što je možda zanimljivo, a takva su iskustva i većine zemalja u kojima je tetralogija objavljena, jest da se prodaja znatno ubrza nakon što izađe treći nastavak. To se dogodilo i nama. U prodajnom smislu je tetralogija – čiji smo prvi nastavak objavili u studenom 2016. – svakako fenomen. Otprilike do objavljivanja četvrtog dijela uoči Interlibera, prva tri nastavka prodana su u 18 tisuća primjeraka, a niti mjesec dana kasnije, prema rezultatima prodaje za studeni, već smo se približili brojci od 22 tisuću što su uistinu sjajne brojke.”

Adriana Piteša potvrdila je da je Elena Ferrante rasplamsala interes za suvremenu talijansku književnost diljem svijeta, pa tako i kod nas. A jako je važno i to što je potaknula čitatelje na bilo privatne, bilo javne rasprave o nekim bitnim temama: feminizmu, različitim licima i zamkama patrijarhata, važnosti obrazovanja, ali i važnosti ekonomske neovisnosti žena:

“Neupitno je da je Elena Ferrante postala književni fenomen. Tim je zanimljivije jer je sve do ‘Genijalne prijateljice’ autorica bila razmjerno poznata u Italiji gdje je prvi roman, spomenute ‘Dane zaborava’, objavila još 1992., ali nije bila poznata izvan granice svoje zemlje. Nakon prijevoda ‘Genijalne prijateljice’ na engleski jezik o njoj se počelo govoriti kao jednom od najvažnijih imena suvremene svjetske književnosti, a o tetralogiji prevedenoj diljem svijeta kao o književnom djelu desetljeća. A brojke su diljem svijeta fascinantne.”

Elena Ferrante pseudonim je koji je autorica uspjela sačuvati unatoč tehnološkim mogućnostima. Ta mistika oko imena samo je povećala interes za nju

Uvijek se kad neka knjiga i autor ili autorica dožive takav uspjeh, počnu propitivati razlozi – zašto baš ta knjiga ili zašto baš taj autor ili autorica. Adriana Piteša smatra da je teško odgovoriti na ta pitanja:

“Bez sumnje riječ je o sjajnoj prozi, ali to je rijetko kad dovoljno, koliko god željeli vjerovati da dobre knjige uvijek pronađu put do čitatelja i dobiju pozornost koju zaslužuju. Kad je književnost u pitanju, ako izuzmemo žanrovsku produkciju, hitovi obično postanu oni naslovi koji lako komuniciraju s čitateljima različitih čitateljskih iskustava, odnosno koji se sviđaju i zahtjevnijim i manje zahtjevnim čitateljima. Različitim čitateljima zanimljive su različite stvari: jednima je bio zanimljiv feministički aspekt ‘Genijalne prijateljice’, drugima politički, a trećima emocionalna previranja junakinja. Priča o prijateljstvu Elene i Lile tijekom šest desetljeća jest priča o prijateljstvu, odrastanju i iskustvu žena, ali to je ujedno i priča o transformaciji zemlje u više desetljeća, iskustvu različitih društvenih slojeva, političkih i ideoloških previranja, dakle, koliko je to intimna priča, toliko je i panoramska slika jednog nama bliskog društva, pisana jednostavnim jezikom, lišenim suvišnih riječi. Naravno da to nije lako postići, baš kao što je neupitno da Elena Ferrante – tko god ona bila – izvanredno poznaje književnu tradiciju i jako se vješto poigrava žanrovskim obrascima, ali i donekle se naslanja i na velike romane 19. stoljeća koji su objavljivani u nastavcima. Sve je to, naravno, utjecalo na uspjeh.

A na uspjeh je, svakako, utjecala i ekranizacija u visokoj produkciji. Serija koja se upravo prikazuje iznimno je gledana i potaknula je kupnju i posudbu njezinih knjiga.

“Apsolutno je serija pridonijela uspjehu knjiga. Kod nas se tu dogodila i jako dobra sinergija jer se premijera serije u produkciji HBO-a i RAI-a poklopila s izlaskom posljednjeg nastavka tetralogije, tako da je priča u jednom mediju završavala i automatski se nastavljala u drugom mediju. Ali zahvaljujući seriji i u drugim zemljama u kojima je tetralogija već u cijelosti objavljena, romani su ponovo dospjeli na ljestvice najprodavanijih knjiga. Nedavno je objavljeno da će serija dobiti i drugu sezonu, tako da nema sumnje da će se o Eleni Ferrante još dugo govoriti”, zaključila je Adrijana Piteša.

A osim što je prodaja knjiga objavljenih u Profilu dosegla za Hrvatsku rijetko viđene brojke, situacija s obzirom na posudbe knjiga Elene Ferrante vrlo je slična – interes je enorman. U 20 narodnih knjižnica u cijeloj Hrvatskoj, kako je rekao Ante Livajić iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice, za knjige Elene Ferrante vlada velik interes. Janja Maras, koordinatorica Informativno-posudbenog odjela Knjižnica grada Zagreba, potvrdila je da su naslovi Elene Ferrante, osobito “Napuljska tetralogija”, vrlo tražena građa u mreži KGZ-a koja sadrži 42 knjižnice. Gotovo svi primjerci svih četiriju dijelova posuđeni su u većini knjižnica, a mnogi su i rezervirani.

“Pojedini naslovi dožive velik interes čitatelja, kao što je slučaj s Elenom Ferrante. Tako iznimno veliku popularnost kod korisnika knjižnica godišnje izazove samo nekoliko naslova. Popularnost takvih traženih djela traje u prosjeku od šest mjeseci do godine dana. Knjižnice grada Zagreba kontinuirano prate čitanost pojedinog naslova i ako je potrebno nabavlja se dodatni broj primjeraka za one naslove za koje postoji pojačani interes. Uobičajena nabavna praksa je da se naslovi za koje se pretpostavlja da će biti više traženi nabavljaju u većem broju primjeraka već pri prvoj kupnji. Primjerice, pojedini dijelovi ‘napuljskih romana’ u KGZ-u dostupni su u više od 120 primjeraka”, rekla je Janja Maras.

‘U prodajnom smislu tetralogija Elene Ferrante svakako je fenomen, a u Hrvatskoj su romani ove autorice od samog početka odlično prolazili’, kaže Adriana Piteša iz Profila

Prisjetila se još nekih naslova koji su kod čitatelja izazvali toliku pozornost: “Veliki interes uvijek pobuđuju kriminalistički romani pa je tako prije pet godina bila velika potražnja za naslovima norveškog autora kriminalističkih romana Joa Nesbøa. To je autor koji godišnje napiše barem jedan roman, a kako naše izdavačke kuće vrlo recentno prevode i izdaju te naslove i na hrvatskom tržištu, interes korisnika ne jenjava. Mnogi drugi skandinavski pisci kriminalističkih romana i trilera bili su prvi na listama čitanosti kao što je Milenijska trilogija Stiega Larssona. Prije više od deset godina, primjerice, bila je to knjiga ‘Sjena vjetra’ Carlosa Zafóna koja je još uvijek vrlo tražena, dok je nekada davno, primjerice, to bila knjiga Colleen McCullough ‘Ptice umiru pjevajući’. Vrlo često i romani koji su preneseni na filmsko platno izazivaju dodatni interes korisnika. Sličnu popularnost povremeno dosežu i naslovi iz područja popularne znanosti, trenutačno je to, primjerice, ‘Danski odgoj djece’ Jessice Joelle Alexander, ‘Sapiens’ Yusufa Noaha Hararija i najnovija ‘Digitalna demencija’ Manfreda Spitzera. Neki čitateljski fenomeni doista su svjetski, poput serijala o Harryju Potteru. Nakladnici su vodili brigu da se svaki pojedini nastavak vrlo brzo prevede i na hrvatski jezik pa su se nastavci Harryja Pottera čitali gotovo u isto vrijeme kada bi izašao na svjetskom tržištu. Popularnost tog serijala ne smanjuje se ni danas, a tome zasigurno pridonosi i ekranizacija.”