Best i Horne dobro su upućeni u otkrivanje tajni koje bi neki voljeli ostaviti skrivenima. Nekoć su obavljali ugovorne poslove za američke obavještajne službe, otkrila je Best. Doimaju se neustrašivo i provokativno. Svojom radikalnom transparentnošću kroz DDoS žele ostvariti napredak u području na kojem su političari posljednjih desetljeća postigli samo ograničen uspjeh i zatvoriti porezna utočišta širom svijeta. Prije četiri mjeseca podijelili su s Der Spiegelom veliku bazu podataka registra tvrtki u jednoj od najpoznatijih svjetskih poreznih oaza, na Bahamima. DDoS ima ulogu posrednika, s obzirom na to da aktivisti ne žele otkriti svoj izvor informacija.

Der Spiegel je u suradnji s novinarskom mrežom Europske istraživačke suradnje (EIC) i Školom novinarstva Henri Nannen u Hamburgu, proučio oko milijun dokumenata. Rezultati te analize objašnjavaju zašto se otočna država kontinuirano opire međunarodnom pritisku za uspostavljanje transparentnosti. I zašto se sada više ne trude toliko oko zaštite svojih klijenata i fiktivnih „letterbox“ tvrtki.

Osim toga, slučaj je pokazao i koliko je teško baratati gomilom tajnih podataka. DDoS želi bazu podataka učiniti dostupnom putem interneta tako da je svatko na svijetu može pogledati. Međutim, time će biti izloženi i pojedinci koji nisu učinili ništa loše i uredno su plaćali poreze – barem podaci ne govore suprotno. Naposljetku, na Bahamima nije zabranjeno imati tvrtku ili „letterbox“ tvrtku.

DDoS-ova objava razotkrila je poznate Nijemce koji se nisu baš najbolje snašli pokušavajući se opravdati, poput BMW-ovih većinskih dioničara Susanne Klatten i Stefana Quandta, kao i bivše nogometne legende Uwea Seelera i nekih njegovih kolega sportaša. Do sada se za njihove tvrtke u poreznim oazama nije znalo.

Aktivisti DDoS-a usmjereni su na širu sliku. “Trenutno živimo u jako bolesnom društvu, a pritom ne mislim samo na koronu. Nego i na ekonomsku nejednakost i istovremeno planetarno samoubojstvo klimatskim promjenama koje je stvorio čovjek”, smatra Horne i ističe da je utaja odnosno izbjegavanje poreza među glavnim problemima s kojima se svijet suočava i jedan od uzroka nejednakosti.

BMW se prošloga tjedna našao na meti kritika zbog izdavanja dividende od 700 milijuna eura Quandtovim nasljednicima usred pandemije koronavirusa

Privatne osobe i tvrtke iz inozemstva na Karibima za svoj novac dobivaju kompletni paket usluga. Ne moraju plaćati porez na dobit ili porez na dohodak niti postoje porezi na kapitalni dobitak, bogatstvo ili nasljedstvo – i sve je to legalno dokle god je prijavljeno u poreznoj upravi matične zemlje. Prema Indeksu porezne privlačnosti koji objavljuje Sveučilište u Münchenu, Bahami su na trećem mjestu svjetske ljestvice. Tisuće tvrtki tamo su otvorile svoja sjedišta, barem na papiru, kako bi iskoristile legalne porezne rupe ili ilegalno utajile poreze.

Do mreže tvrtki sa sjedištem na Bahamima navodno se jednostavno može doći putem javno dostupnog registra tvrtki, ali to je farsa. Službena web stranica ne dopušta korisnicima pretragu imena osoba koje stoje iza tvrtki, već se može pretraživati samo pomoću imena tvrtki i njihovih registarskih brojeva. Čak i da imate te podatke, uglavnom nećete pronaći informacije o stvarnim vlasnicima.

Ali sada, zahvaljujući DDoS-u, te su informacije javno dostupne.

Hladnoratovski strahovi

Da se pita Quandtove, njihove tvrtke na Bahamima nikada ne bi bile otkrivene. Susanne Klatten i Stefan Quandt nasljednici su Herberta Quandta, velike face u automobilskoj industriji, čovjeka koji je restrukturirao BMW. Ni brat ni sestra nisu skloni bombastičnosti ili pokazivanju i imaju reputaciju odgovornih korporativnih građana. Unatoč tome, BMW se prošloga tjedna našao na meti kritika zbog izdavanja dividende u iznosu većem od 700 milijuna eura Quandtovim nasljednicima usred pandemije koronavirusa, zbog koje su stotine tisuća njihovih radnika na čekanju.

Povijest Quandtovih nasljednika na Bahamima započela je, čini se, početkom 1985. U to vrijeme Stefan Quandt upravo je završavao srednju školu, dok je njegova sestra, koja je četiri godine starija, studirala biznis u Buckinghamu u Velikoj Britaniji. Oboje su, drugim riječima, još uvijek bili prilično mladi. Jednoga dana u veljači te godine na Bahamima su osnovane dvije tvrtke s odgovarajućim strukturama. Podaci pokazuju da je Susanne postala direktorica Suvel Holdinga, a Stefan je postavljen na čelo Stevel Holdinga. Kao dioničari tih tvrtki pronađene su dvije tvrtke – Wuhu i Winooski – a za obje je navedeno da im je sjedište u Nassauu, glavnom gradu Bahama. U bazi podataka mnoge su podudarnosti s tvrtkama Wuhu i Winooski. Koristi ih švicarska banka UBS kao fiducijare odnosno nositelje prava za svoje tvrtke sa sjedištem na Bahamima. Prema registru tvrtki, UBS je odgovoran i za fiktivne tvrtke koje pripadaju obitelji Quandt.

Iako se obitelj Quandt, primarni dioničari BMW-a, pokušava držati podalje od javnosti, kada je riječ o strukturi njihove imovine uglavnom su voljni podijeliti informacije. Recimo, poznato je kako je bilo organizirano nasljedstvo glave obitelji Herberta Quandta, koji je umro 1982., i njegove treće supruge Johanne. A uvijek je u javnom interesu da članovi najbogatijih obitelji komentiraju oporezivanje imovine, nasljedstva i darova. Zato još više iznenađujuće što u poslovnim knjigama i medijskim izvještajima nema ni riječi o aktivnostima porodice Quandt na Bahamima.

Kad je Der Spiegel kontaktirao Klatten i Quandta za intervju o offshore tvrtkama koje su tolike godine ostale u sjeni, glasnogovornik obitelji naglasio je da zagovara potpunu transparentnost. U nekoliko telefonskih razgovora i e-mailova objasnio je svrhu tvrtki Suvel i Stevel.

Prema njegovu tumačenju, ideja o osnivanju tvrtki na Karibima rodila se iz nervoze Herberta Quandta. Zabrinut da bi sukob Istoka i Zapada mogao eskalirati, na Bahamima je pohranio “crni fond u niskim, dvocifrenim milijunima”. Tvrtke su, prema riječima glasnogovornika, proizišle iz reorganizacije obiteljskih financija nakon smrti glave obitelji. Dakle, jedna od ključnih njemačkih industrijskih obitelji pripremala se za bijeg iz zemlje ako, nedajbože, Sovjeti napadnu? Nije na prvu jasno zašto bi 1985. u zemlji postojali toliki strahovi od rata koji bi ih potaknuli da pokrenu osnivanje prekooceanskih tvrtki. Samo mjesec dana nakon što su registrirani Suvel i Stevel, Mihail Gorbačov uspeo se na vlast u Moskvi i uveo reformu i transparentnost u formi glasnosti i perestrojke. Time je bitno smanjena, ako ne i nestala, vjerojatnost napada sovjetske vojske, raspao se sovjetski blok, a obje kompanije Quandtovih svejedno su nastavile postojati. Godinama su se Bahamima plaćale naknade. Suvel i Stevel ukinuti su tek 5. kolovoza 2005.

Glasnogovornik Quandtovih rekao je da tvrtke nikada nisu imale industrijske dionice, već samo likvidne vrijednosne papire, dodavši da je cijeli iznos, sa svim zaradama, domaćim i stranim, prijavljen njemačkim poreznim vlastima. Glasnogovornik je također poslao dva dokumenta poreznog ureda u Frankfurtu, kojima je potvrđeno da su obje tvrtke prijavljene njemačkim poreznim vlastima za godinu 1986. Porezni službenik kvačicom je označio okvir pored rečenice koja glasi: “Prebivalište tvrtke je na Bahamima, što znači na području s niskim poreznim stopama, povlaštenim poreznim stopama ili oslobođenjima za pravne osobe. Tvrtka je podložna niskom oporezivanju.” U dokumentima se ne govori o iznosu plaćena poreza.

Stefan Quandt i Susanne Klatten dosad su u nekoliko navrata javno isticali svoja stajališta oko oporezivanja. Klatten je u intervjuu 2016. godine ustvrdila da “i ovdje u Njemačkoj rado plaća porez, a tako će i ostati”. No obitelj je pokazala i da se itekako zna okoristiti poreznim zakonom. Kad je Klatten 2007. godine primila dividendu od 2,37 milijardi eura – najveću dosad isplaćenu u Njemačkoj – premjestila je taj iznos u holding kompaniju, što je smanjilo njena porezna davanja. U drugom slučaju Quandt i Klatten dobili su dio nasljedstva svoje majke Johanne nekoliko godina prije njezine smrti. Stefan Quandt objasnio je to povoljnijim uvjetima s obzirom na propise o porezu na poklone.

Što se tiče imovine obitelji Quandt na Karibima, glasnogovornik obitelji rekao je da su svi prihodi od imovine unutar i izvan Njemačke “primjereno oporezovani u skladu s poreznim propisima u zemlji i inozemstvu”. Nije odgovorio na pitanja gdje je novac završio nakon raspuštanja tvrtki i je li obitelj imala koristi od zakonskih poreznih olakšica. Također je izjavio da će obitelj izvijestiti frankfurtske porezne vlasti o istrazi Der Spiegela, iako je nejasno zašto bi poduzeli takav korak.

Sportski heroji

Uwe Seeler je, međutim, bio mnogo oprezniji kada smo ga kontaktirali. Bivša zvijezda nogometnog tima Hamburger SV (HSV) sada ima 83 godine, a činjenica da je njegovo ime upisano u registar tvrtki na Bahamima nikako ne odgovara njegovoj reputaciji. Teško da se ijedan nogometaš po skromnosti može mjeriti s “našim Uweom”. Sin je hamburškog lučkog radnika, karijeru je proveo u timu iz rodnoga grada, dosljedno odbacujući ponude stranih timova koliko god unosne bile. I dok se ostali umirovljeni nogometaši trude njegovati nekakav „džetseterski“ stil života, Seeler, koji i dalje živi u neposrednom susjedstvu HSV-ovih terena, radije igra jamb sa svojom suprugom Ilkom.

No njih dvoje očito su i vlasnici tvrtke sa sjedištem na Bahamima koja je i danas aktivna. Tvrtka Triton registrirana je u gradu Freeportu 1980. godine. Uz Seelere i još petero dioničara iz Njemačke, u registru se kao suvlasnici navode i Max Lorenz i Willi Holdorf, također sportski heroji iz 1960-ih. Holdorf je osvojio zlatnu medalju u desetoboju na Olimpijskim igrama 1964. godine, a od 2011. član je njemačke Kuće slavnih. Također je suvlasnik najuspješnije njemačke profesionalne rukometne reprezentacije THW Kiel. Lorenz je bio u nogometnoj reprezentaciji Werder Bremena koja je osvojila njemačko prvenstvo 1965., a dugi niz godina proveo je sa svojim prijateljem Seelerom u njemačkoj reprezentaciji.

Po završetku sportske karijere sva trojica putovala su Njemačkom kao predstavnici Adidasa. S Franzom Beckenbauerom i drugim sportašima odradili bi godišnji skijaški izlet do Obertauerna u Austriji, rušeći letvice i osvajajući staze. Ta tradicija započela je 1980. godine, kada su Seeler, Lorenz i Holdorf registrirali svoju tvrtku Triton na Karibima. Tijekom godina njemačka skupina morala je platiti značajne naknade registru tvrtki na Bahamima, između ostalog 7000 dolara 1998. godine i još 8000 dolara godinu dana kasnije.

Der Spiegel je kontaktirao Seelera početkom svibnja kako bi razgovarao o njegovoj offshore tvrtki. Seelerov ured odbio je zahtjev za intervjuom. Der Spiegel je potom poslao dugi popis pitanja izravno Seeleru, kao i Lorenzu i Holdorfu. Pitao ih je kojoj je svrsi služila tvrtka Triton na Bahamima i imaju li još uvijek udjele u tvrtki. Nisu odgovorili, kao ni na pitanje je li ta tvrtka ikad bila prijavljena njemačkim poreznim vlastima i je li možda čak bila predmetom dobrovoljnog razotkrivanja. Bez odgovora je ostalo i pitanje čini li se tvrtka na Bahamima kao strategija izbjegavanja poreza.

Borba za dokumente

Ovo nije prvo wcurenje dokumenata proizišlo iz aktivizma DDoS-a. Skupina je od 2018. godine na internetu objavila oko pet terabajta povjerljivih dokumenata. Neki članovi DDoS-a imaju iskustva u novinarstvu, neki su IT stručnjaci, a neki sebe opisuju kao hakere. Skupina pritom poriče da njezini članovi hakiraju druge osobe ili institucije kako bi se dočepali podataka.

Među osnivačima grupe je i spomenuta Emma Best. Provela je godine boreći se za objavu povjerljivih dokumenata američke vlade u javnosti. Od 2016. grupa je podnijela više od 5000 zahtjeva američkim vlastima pozivajući se na Zakon o slobodi informacija, uključujući brojne zahtjeve američkim obavještajnim službama i FBI-ju. Objavljuju dokumente, kao i svoje sporove s vlastima. “Dočepati se vladinih dokumenata i objaviti ih, znači u nekoliko godina napora promijeniti 50 godina povijesti”, rekla je Best o svojoj motivaciji.

Objasnila je da je prije nekoliko godina radila za podizvođače koje je angažirala američka kontraobavještajna služba: “Otišla sam nakon što sam naletjela na birokratsku opstrukciju i nepoštovanje sigurnosti izvora, i to od međunarodne organizacije koja je bila povezana sa slučajem na kojem smo radili.” Ali ne želi iznositi detalje o svojim obavještajnim aktivnostima. “To je bilo davno“, rekla je Best, “i nisam održavala vezu sa starim kolegama”.

Uwe Seeler izbjegao je odgovor na pitanje je li tvrtka na Bahamima prijavljena njemačkim poreznim vlastima ili se koristi kao dio strategije za izbjegavanje poreza

Bahami su, a ne misli samo Best tako, savršen primjer igre mačke i miša koju porezne oaze i međunarodne organizacije igraju već godinama. Godine 2000. karipska oaza dodana je na popis zemalja koje pomažu utaji poreza. Bahami su reagirali i činilo se da su promjenama u zakonodavstvu udovoljili zahtjevima. Međutim, 2009. i 2014. OECD je ponovno kritizirao Bahame. Početkom 2018. Europska unija je tu zemlju također nabrojila kao jednu od devet poreznih oaza koje odolijevaju propisima. Čak ni danas Bahami ne uzimaju svoja data obećanja o transparentnosti ozbiljno. Dokazuje to i podatak da je nedavno, početkom svibnja, Europska komisija ponovno stavila Bahame na popis 20 država u kojima postoji visok rizik pranja novca. Lakshmi Kumar iz američkog think-tanka Global Financial Integrity (GFI) istaknula je da “mogu postojati legitimni komercijalni razlozi za osnivanje offshore entiteta, ali nema legitimnog razloga da oni ostanu anonimni”. Istaknula je istraživanja Svjetske banke o slučajevima korupcije u posljednja tri desetljeća. U 70 posto slučajeva anonimne tvrtke igrale su bitnu ulogu.

OECD se od 2014. godine oslanja na automatsku razmjenu informacija među državama kako bi se osigurala veća transparentnost. “Vidim to kao veliko jezero u kojem opada razina vode. Što je ona niža, više će velikih riba isplutati na površinu“, rekla je Lakshmi Kumar.

Međutim, u DDoS-ovim podacima s Bahama mogu se pronaći i brojne srednje velike ribe. Mnoge tvrtke njemačkog Mittelstanda, male i srednje tvrtke koje čine okosnicu njemačkog gospodarstva, te brojni profesionalci navedeni su kao dioničari u karipskim tvrtkama, uključujući glavnog liječnika regije Donja Rajna, poljoprivrednika iz istočne Njemačke i trgovačkog posrednika iz regije Ruhr. Neke je možda privukla tajnost karipskog otočja, a drugi su tamo možda čak i zakonito poslovali. Kad je Der Spiegel kontaktirao jednu vlasnicu iz južne Njemačke da se raspita o njezinoj tvrtki na Bahamima, ona je inicijalno odbila komentirati. Trenutak kasnije promijenila je taktiku i naglo objasnila: “Nemam tvrtku na Bahamima.” Potom je spustila slušalicu.

Exxonov plan za izbjegavanje plaćanja poreza prilikom bušenja Jadrana

Jedna od interesantnih priča najnovijeg projekta ‘Radar za utaju poreza’ je i agresivna porezna optimizacija jedne od najvećih naftnih tvrtki ExxonMobil koja je bila u igri za bušenje nafte u Jadranu

U studenome 2014., tijekom vlade Zorana Milanovića, završen je javni natječaj za istraživanje i eksploataciju nafte i plina u hrvatskom dijelu Jadrana, koji je objavljen u travnju iste godine. Na natječaju je bilo ponuđeno 29 istražnih polja, površine od 1000 do 1600 četvornih kilometara, a među zainteresiranima bile su velike svjetske naftne tvrtke kao što su ExxonMobil, Total, Lukoil, Gazprom, RWE i JP Nippon.

Istraga gotovo milijuna dokumenata iz registra tvrtki s Bahama, koje je kao posrednik neimenovana izvora osigurao kolektiv Distributed Denial of Secrets (DDoS) i koje je Nacional istražio s medijskim partnerima u Europskoj istraživački suradnji (EIC), razotkrila je nekoliko vrlo neobičnih detalja na temelju kojih postoje ozbiljne indikacije da se u jednoj američkoj tvrtki planiralo kako u jednom od hrvatskih poslova desetljeća izbjeći plaćanje poreza.

Već pola godine prije početka natječaja za koncesije za bušenje u hrvatskom dijelu Jadrana, 5. studenoga 2013., na adresi 50 Shirley Street, Nassau, Bahami, osnovana je tvrtka ExxonMobil Exploration and Production Croatia Limited. Tvrtka je imala 75 milijuna dolara osnovnog kapitala, a njezini direktori bili su neki od vodećih ljudi iz sjedišta svjetske korporacije ExxonMobil u Teksasu.

Dana 8. siječnja 2014. na istoj adresi osnovana je i tvrtka ExxonMobil Exploration and Production Montenegro (Offshore) Limited, ponovo sa 75 milijuna dolara osnovnog kapitala i menedžerima iz Teksasa na najvažnijim mjestima. Tada je i Crna Gora najavila bušenje nafte u svojem dijelu Jadrana, zbog čega se otvorio sukob oko morskih granica među državama.

InfoLibre, španjolski partner Nacionala u EIC-u, na Bahamima je dodatno otkrio tri slične tvrtke, ali sa Španjolskom u imenu, ponovo sa 75 milijuna dolara kapitala. To su bile ExxonMobil Exploration and Production Spain (Onshore) Limited, ExxonMobil Exploration and Production Spain (Offshore) Limited and ExxonMobil Exploration and Production Spain (Mediterranean) Limited. Registracija tih tvrtki u jednoj od najtajnovitijih poreznih oaza na Karibima, ukazuje na sistematične i agresivne porezne optimizacije s namjerom izbjegavanja plaćanja poreza.

Inače, istraga EIC-a je potvrdila da ExxonMobil, koji je u 2018. godini imao 279 milijardi dolara prihoda, u različitim poreznim oazama ima više stotina sličnih tvtki kćeri čija se službena imena razlikuju samo u imenu države. Od Gabona, Angole, Nigerije do Rumunjske, Norveške, Iraka i mnogih drugih. Zapravo, takve tvrtke otvorene su za sve države u kojima postoji mogućnost bušenja nafte.

InfoLibre je u okviru EIC-a u Španjolskoj otkrio dodatnu holding tvrtku u vlasništvu ExxonMobila, koja je efikasno iskoristila španjolske zakone namijenjene lakšem poslovanju stranih investitora i preko koje je u samo tri godine, između 2009. i 2011., transferirano više od 10 milijardi eura iz Luksemburga u Sjedine Američke Države bez plaćanja jednog eura poreza.

Novac je putovao iz jedne ExxonMobilove tvrtke koja ima stotine tvrtki kćeri, osnovane u poreznoj oazi Luksemburgu, te preko Španjolske završio u Delawareu, koji također slovi kao porezna oaza. Pri tim transferima milijardi dolara porez nije plaćen ni u Luksemburgu, ni u Španjolskoj, ni u Delawareu, s obzirom na to da su uz pomoć španjolske holding tvrtke uspjeli izbjeći plaćanje poreza po odbitku u svim spomenutim državama. Sve te transakcije bile su potpuno legalne.

Španjolski stručnjak za poreze Tulio Rosembuj objasnio je za infoLibre da je riječ o „eroziji poreza na dobit“: „Tvrtke odlučuju od prvog trenutka da se ta dobit nigdje ne oporezuje pa postavljaju tijek novca tako da su od prvog do posljednjeg trenutka nedodirljive.“

Planovi za poreznu optimizaciju poslova bušenja nafte u hrvatskom dijelu Jadrana propali su 2015. godine, kad su se sve tvrtke povukle iz projekta jer su zbog najavljena ukinuća sankcija očekivale jeftiniju naftu iz Irana. Prema otvorenoj bazi podataka Opencorporates, tvrtka ExxonMobil Exploration and Production Croatia Limited izbrisana je iz registra na Bahamima u veljači 2019., a prema dokumentima DDoS-a koje je analizirao Nacional „crnogorska” tvrtka izbrisana je puno ranije, u kolovozu 2015., zbog čega je vjerojatnije da je i „hrvatska” tvrtka izbrisana nekoliko godina ranije.

ExxonMobil nije odgovorio na brojna konkretna pitanja partnera EIC-a o poslovanju i namjeni spomenutih tvrtki na Bahamima. Kratko su samo izjavili: „ExxonMobil poslovao je u skladu sa svim lokalnim zakonima i propisima i redovito je vodio dijalog s lokalnim poreznim vlastima. Tvrtke na koje se pozivate dio su korporativne strukture koja je legalno i pošteno sredstvo za učinkovito upravljanje kapitalnim zahtjevima globalnog poslovanja putem holding kompanija. Prihodi koje su primila holding društva već su predmet poreza u državi ili jurisdikciji u kojoj su nastali. ExxonMobil imao je globalnu efektivnu stopu poreza na dohodak od 34 posto za 2019. godinu, što je znatno više od one mnogih drugih kompanija. Godine 2019. troškovi poreza i carina širom svijeta ExxonMobila premašili su 38 milijardi dolara, što su vlade širom svijeta iskoristile za izgradnju škola, cesta, bolnica i drugih osnovnih usluga.”