Nacional je tijekom proteklog vikenda od izvora bliskih predstavnicima užeg vodstva srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj doznao da postoji širi politički dogovor između predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca s jedne i premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića s druge strane, koji je u pozadini i prethodio je najavi povijesnog iskoraka SDSS-a na putu trajne normalizacije odnosa hrvatskih vlasti s predstavnicima srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, koja se počela nazirati koncem prošloga tjedna uoči proslave 25. obljetnice oslobodilačke akcije Oluja.

Riječ je o odvažnoj političkoj operaciji koja može imati dalekosežne političke posljedice i u zemljama u hrvatskom okruženju, prvenstveno kada je u pitanju dugoročna agenda srpske nacionalne politike prema prostoru bivše Jugoslavije. Naročito jer je Milorad Pupovac sa svojim bliskim suradnicima tu operaciju isplanirao, a s nositeljima vlasti u Hrvatskoj započeo usuglašavati i operacionalizirati potpuno samostalno u odnosu na politiku koju prema Hrvatskoj vode službena Srbija i njen predsjednik Aleksandar Vučić.

Nedugo nakon što je u Hrvatskom saboru potpredsjednica SDSS-a Anja Šimpraga održala izuzetno važan emotivan govor o tomu kako je kao osmogodišnje dijete s roditeljima u ljeto 1995. u izbjegličkoj koloni napuštala Knin te nakon što je službeno najavljeno da će ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved biti dio službene delegacije koja će ove godine biti na obilježavanju godišnjice ratnog zločina u Gruborima, a Boris Milošević kao potpredsjednik Vlade i predstavnik srpske nacionalne manjine biti na obljetnici Oluje u Kninu, visoki izvor blizak vrhu SDSS-a o tom širem političkom dogovoru za Nacional je izjavio sljedeće:

„Radi se na tome da se napravi strukturalni napredak u odnosu prema ratnom naslijeđu i poštovanju uzajamnog stradanja i pokazivanju pijeteta prema žrtvama, počinjenim ratnim zločinima i nestalima, s obje strane. Moram reći, stvar kreće odavde, od nas, kreće od toga što se događa ovih dana i nadamo se da će se u skladu s dinamikom koja je s jedne strane zadana, a s druge realno moguća, to nastaviti u narednom vremenu. To je, prije svega, stvar hrvatsko-srpskih odnosa u Hrvatskoj, a onda i šire, to je u prvom redu stvar ratnog naslijeđa, ratnog tereta, ratnih trauma u hrvatsko-srpskom ratovanju i hrvatsko-srpskim politikama sjećanja i komemoracijama.“

Milorad Pupovac o tim je aktivnostima neslužbeno diskutirao sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, što je u svom nedavnom javnom istupu potvrdio i sam Vučić. Ali nije to bio razgovor u kojemu je Pupovac od Vučića tražio bilo kakvu suglasnost s onim što SDSS u Hrvatskoj planira napraviti. Na izravno pitanje Nacionala je li to bilo dogovoreno s Vučićem, isti visoki politički izvor blizak SDSS-u rekao je sljedeće:

„Ne mogu u ovom trenutku govoriti o detaljima tog razgovora, naročito o tomu kako je Vučić to primio, ali u svakom slučaju odluke su naše. Kad kažem da su naše, pritom mislim na institucije srpske zajednice i mislim na Borisa Miloševića i onda, naravno, na Andreja Plenkovića i njegove prve suradnike. Mogu samo reći da priča treba imati nastavak i kontinuitet.“

Tako postavljen okvir pomaže bolje razumjeti ono što je koncem protekloga tjedna premijer Andrej Plenković, među ostalim, već najavio u razgovoru za RTL:

“Dogovor koji danas imamo s SDSS-om i predstavnicima srpske manjine u Hrvatskoj je da oni sudjeluju na toj proslavi, sudjelovat će potpredsjednik Vlade Boris Milošević i mislim da je to dobro i korisno, korisno prije svega za odnose u hrvatskom društvu, odnos prema srpskoj manjini u Hrvatskoj, prema recentnoj prošlosti i snažna je poruka Hrvatske prema svim partnerima koji gledaju kako Hrvatska danas funkcionira”, rekao je Plenković.

On je tom prilikom opisao i kako vidi Medvedov najavljeni odlazak u Grubore:

“Ono što mogu reći jest da će potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved biti na obilježavanju zločina koji je počinjen u Gruborima nakon Oluje te tako poslati snažnu poruku Vlade da moramo poštovati sve žrtve i dostojno obilježiti ta mjesta. Ministar Medved ide u Grubore 24. ili 25. kolovoza kada točno odredimo datum. To je zasigurno vrlo važna i velika poruka, poruka potpredsjednika Vlade, ministra hrvatskih branitelja, generala Hrvatske vojske, zapovjednika Tigrova i čovjeka koji jako dobro na temelju svojih osobnih i obiteljskih iskustava iz Domovinskog rata može najbolje moguće u ime Vlade, a na određen način i hrvatskih branitelja, poslati važnu i snažnu poruku, poruku pomirenja i okretanja budućnosti.”

Tomo Medved nije jedini visoki politički predstavnik hrvatskih vlasti koji će ove godine službeno prisustvovati obilježavanju obljetnice ratnog zločina u Gruborima. Bit će tamo i hrvatski predsjednik Zoran Milanović.

Visoki politički izvor blizak vrhu SDSS-a za Nacional je otkrio da su s vrhom Plenkovićeve vlade dogovoreni i drugi koraci:

„Ne mogu govoriti što je dalje dogovoreno, to će predsjednik Vlade sam reći. Svaki sljedeći korak višestruko se provjerava i usuglašava. Kao i svaki Borisov korak, svaki postupak se izrazito provjerava i onda se radi sljedeći korak, tako to vrijedi i za sve ono što bi trebalo doći nakon 5. kolovoza. Govorim o Gruborima, ali i svemu što bi moglo ili trebalo doći nakon toga.“

O koliko važnom iskoraku za srpsku nacionalnu manjinu je riječ, možda najbolje ilustrira ono što je visoki politički izvor blizak vrhu SDSS-a rekao o ulozi koju je na sebe preuzeo Boris Milošević. Taj izvor izjavio je sljedeće:

„Pustite ga sada, ne postoji čovjek ovoga trenutka – niti je postojao – koji je u situaciji kao Boris Milošević. Nisam siguran koliko ljudi razumije ulogu koju on preuzima i koliko ljudi razumije ovlaštenje koje je dobio za tu ulogu i poziciju iz koje on govori.

On dolazi na mjesto na koje je trebao doći netko drugi. Boris Milošević i politika iz koje on dolazi ne nose nikakvu odgovornost ni za rat ni za žrtve. Štoviše, Boris je dio kruga žrtava, a preuzima odgovornost da nastupa na mjestu na kojem bi trebali biti oni koji su odgovorni za žrtve i koji su legitimirali ukupna stradanja, što hrvatska, što srpska. Dakle, Boris Milošević dolazi s ukupnim teretom srpsko-hrvatskih odnosa ne samo u ovom ratu. On je prvenstveno intelektualac i pošten čovjek, samo je stvar u tome koliko će se razumjeti njegovo prisustvo toga dana na tom mjestu. Ne govorim samo o hrvatskoj strani, nego i o drugoj strani.“

Krajnje je indikativno što je taj izvor blizak vrhu SDSS-a izjavio da Milošević dolazi na mjesto na koje je trebao doći netko drugi. Iako u razgovoru za Nacional nije to htio preciznije elaborirati, ključne su implikacije tog poteza u području ukupnih političkih odnosa između Hrvatske i Srbije, kao i na samoj srpskoj političkoj sceni.

A to znači da se ovih dana u Hrvatskoj u suradnji SDSS-a i HDZ-a postavljaju neki novi standardi za koje se tek treba vidjeti što će prouzročiti, kako na srpskoj političkoj sceni tako i u odnosima Srbije prema srpskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj.

Ali se u tom kontekstu može tvrditi i da je HDZ Andreja Plenkovića počeo proizvoditi dalekosežne posljedice za budućnost krajnje desne političke scene u Hrvatskoj, gurajući njenu ratobornu retoriku prema moguće nepovratnoj margini hrvatske društvene scene. Zato i ne čude halabuka i dramatične optužbe za veleizdaju koje su počeli proizvoditi pripadnici tog političkog miljea.

Ujedno je Plenkovićeva politika počela stvarati preduvjete za hrvatsko društvo da u cjelini, kroz izmijenjenu vizuru, počne sagledavati način na koji Srpsko narodno vijeće komemorira zbivanja uoči i tijekom Oluje. Komemoriranje je ove godine započelo 30. srpnja u mjestu Glinski Trtnik i u još jednom mjestu u okolici Gline pa se nastavilo prema Krnjaku, potom prema Lici. Prošle subote komemoracija je održana u Gruborima i taj dio završio je u ponedjeljak u Dvoru na Uni s centralnim komemorativnim skupom i govorom Milorada Pupovca. Ondje su ubijena 24 psihijatrijska bolesnika prebačena iz petrinjske bolnice u školu u Dvoru na Uni i još 56 žrtava iz samoga Dvora na Uni i okolice. Bili su to uglavnom ljudi koji su bježali u izbjegličkoj koloni.

Ta komemoracija organizirana je na groblju u Dvoru na Uni jer organizatori nisu željeli da mjesto održavanja bude škola kako se u današnje vrijeme škola ne bi povezivala s tim događajem. Organizatori su procijenili da bi se time mogla stvoriti dodatna trauma – iako se zločin zapravo tamo dogodio – pa je zato kao mjesto komemoracije izabrano groblje iako će se otići i na igralište blizu škole.

Sastavljena je i Izjava sjećanja SNV-a čiji Odjel za zaštitu spomenika i kulturu sjećanja godinama dokumentira videomaterijale s tih komemorativnih skupova, na kojima uvijek netko od svjedoka ili bliskih članova obitelji žrtava svjedoči o tome što je tijekom Oluje doživio. A to u velikoj mjeri korespondira s onime što je nedavno u Saboru izjavila Anja Šimpraga.

Visoki politički izvor blizak vrhu HDZ-a za Nacional je otkrio da će se kao sljedeći korak u planiranoj normalizaciji odnosa nametnuti izraženije reguliranje ustaškog pozdrava „za dom spremni“ u javnom životu. O tomu je taj izvor rekao:

„Ovi najavljeni koraci pokazuju političku snagu partnera u aktualnoj vladi. Istodobno pokazuju kakav je stav prema Oluji, ali i prema svakom zločinu koji je bilo tko počinio, uključujući i hrvatske zločine u periodu neposredno nakon Oluje. To je svojevrsna najava da će s radom nastaviti Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. A u tom radu fokus će isprva biti na čvrstom ustrajanju na uvjetima pod kojima se može koristiti pozdrav ‘za dom spremni’. Odnosno, da mu nema mjesta u javnom prostoru, osim na komemoracijama. To je, uostalom, i dio službene politike Andreja Plenkovića, koji je njome pomeo konkurenciju u stranci i izvan nje pa je logično da na tome mora insistirati.“

Predstavnici srpske nacionalne manjine ostat će i nadalje čvrsti u onome što su i dosad javno govorili o prirodi pozdrava „za dom spremni“ iako je Boris Milošević u izjavi za N1 televiziju dao naslutiti da po pitanju ZDS-a treba poštovati odluku Plenkovićeva Vijeća. O tomu je visoki izvor blizak vrhu SDSS-a rekao:

„Bit će i dalje nulta tolerancija prema tom pozdravu. Pustimo sad pojedine izjave bilo njega bilo drugoga, relevantno je mišljenje Ustavnog suda, kao i povijesne činjenice. Postoje mišljenja Ustavnoga suda u nekoliko navrata, koja su obvezujuća i za sudove, i za Vladu, i za zastupnike, i za građane Republike Hrvatske – i, naravno, za nadležna državna tijela.“ A s druge strane, Vladina politika je pozivanje na zaključke tog Vijeća, a ne na odluke Ustavnog suda.

Isti izvor smatra da je preuranjeno procjenjivati hoće li i kada predstavnici srpskih vlasti odstupiti od svojih tvrdnji da je Oluja bila etničko čišćenje ili hoće li i kada Vučić doći odati počast žrtvama na Ovčari. Taj izvor je istaknuo:

„O stavovima i percepcijama ratnih posljedica, o tome su sigurno potrebni razgovori, ali ne vjerujemo da se to može postići u jednom razgovoru. Ono što je u ovoj fazi potrebno, to je da imamo snižene tonove.“

Na podjednako suzdržan način u vrhu SDSS-a promatraju i slušaju ono što u javnost plasiraju protagonisti tvrdo desne političke scene. Izjavu Ivana Penave iz Domovinskog pokreta da je „dogovor HDZ-a i SDSS-a duboki čin izdaje za svakog tko razmišlja nacionalno“, komentirao je ovako:

„Vidjet ćemo, slušamo, gledamo. U ovom trenutku posvećeni smo uspjehu toga što radimo. A nadam se da nećemo morati reagirati.“

U tom kontekstu ne čudi što su predstavnike SDSS-a iziritirale neke izjave predsjednika Zorana Milanovića. Posebice kada je na televiziji N1 istaknuo kako bi bilo dobro da Boris Milošević dođe u Knin te da bi ga on rado tamo vidio, ali da nije siguran imaju li kolege iz SDSS-a za to želudac. Milanović je, dakle, rekao sljedeće: „Mislim da je to gesta na gestu, e sad, hoće li on biti u stanju, imaju li kolege iz SDSS-a želudac za to, oni s tim imaju problem, u manjim dijelovima srpskog naroda to se gleda kao katastrofa, progon i genocid, a priča je malo kompliciranija i mislim da tu Hrvatska može biti ponosna u svemu kako je to planirano, kako je odrađeno, a nakon toga je bilo grešaka kojih smo svjesni i za koje je plaćena cijena.“

U SDSS-u su istaknuli da je Miloševićeva izjava kako „ima želuca doći u Knin“ zapravo bila odgovor na tu Milanovićevu izjavu te da je taj dio izjave hrvatskog predsjednika, u najmanju ruku, neprimjeren i neizbalansiran.

Sve navedeno već je počelo proizvoditi vidljive dramatične reakcije i na srpskoj političkoj sceni. Na dan izlaska ovoga broja Nacionala održava se komemorativni skup u Sremskoj Rači, mjestu na kojem su ljudi iz izbjegličke kolone nakon Oluje prelazili iz Bosne u Srbiju. Vučić je već koncem prošloga tjedna ondje najavio otkrivanje posebne spomen-ploče. Ali tek će se vidjeti što će se potom u političkom smislu razvijati u Srbiji.