Lov na Petra Pripuza, vlasnika C.I.O.S. Grupe, to jest optužnica kojom je USKOK još prošle godine pokušao Pripuza povezati s tvrtkama koje na nelegalan način izvlače novac od prodaje metalnog otpada, mogao bi se pretvoriti u jedan od većih državnih skandala i završiti kao u staroj narodnoj izreci „tjerali ste zeca, istjerali medvjeda“.

Nacional je došao do imena najmanje 50 tvrtki koje se bave otkupom i prodajom metalnog otpada, a čiji su vlasnici posljednjih nekoliko godina prema tvrdnjama detaljno upućenih izvora iz tih tvrtki izvlačili novac i u desetak godina oštetili državni proračun za najmanje 10 milijardi kuna – a sve uz prešutno toleriranje državnih institucija. Nekima od tih tvrtki, prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, institucije poput USKOK-a i Ureda za sprečavanje pranja novca počele su se baviti tek zbog činjenice da su neke od njih, i to jedan manji dio, otpad prodavale Pripuzovom C.I.O.S.-u.

No za razliku od C.I.O.S.-a, koji prema tvrdnji izvora iz njihove Uprave, o svim poslovnim transakcijama vodi urednu poslovnu evidenciju i na svaki pojedinačni otkup otpada državi uredno plaća porez, te tvrtke nisu vodile poslovnu evidenciju niti su državi plaćale porez. Vlasnici tih tvrtki izvlačili su iz njih gotovinu i to u milijunskim iznosima, dok su državi ostajali dužni enormne iznose za porez i druga davanja.

Kako taj biznis funkcionira opisao je Nacionalov izvor: „Mali sakupljači metalnog otpada prikupljaju uglavnom otpad iz kućanstava, od starih vešmašina do raznih vrsta željeznog ili drugog otpada. Među tim sakupljačima ima i puno maloljetnih Roma. Oni taj otpad prodaju tvrtkama čiji su vlasnici ili Romi ili Hrvati koji se bave tim poslom. Vlasnici tih tvrtki, koje često nemaju ni jednog zaposlenika, prvo ih zavaljaju jer im umjesto 100 kuna za komad nečega daju 50 ili 70 kuna, a onda još na to ne plate porez na dohodak od 12,5 posto, koji su dužni uplatiti u proračun kad otkupljuju otpad od građana. Tako prikupljene veće količine metalnog otpada ta tvrtka preko računa potom proda C.I.O.S.-u ili nekoj drugoj tvrtki koja se bavi obradom otpada. C.I.O.S. im plati preko računa cijenu koja uključuje porez od 12,5 posto, koji bi ta tvrtka onda trebala platiti državi. Međutim, oni taj porez u pravilu nikada ne plate, već rade tako par mjeseci, podižu gotovinu i onda nakon nekog vremena zatvore tvrtku i otvore novu. Znači, oni dvaput varaju državu na porezu. Prvo jer od malih sakupljača kupe robu na crno bez da plate porez, a onda kad robu prodaju preko firme te novac namijenjen za porez ne proslijede u proračun. A pritom su već u startu zaradili dvostruko jer su malim sakupljačima platili ispod cijene. Vlasnici tih tvrtki nisu neki siroti Romi, već opaki igrači, s vilama i BMW-ima. Tako funkcionira njihova ekonomija.“

Dio tvrtki sakupljača metalnog otpada prodaje taj otpad C.I.O.S.-u i drugim tvrtkama koje otkupljuju otpad i na njihov račun uplaćuju i 12,5 posto poreza, ali dio tih tvrtki taj novac ne uplati u državni proračun, već zatvore jednu tvrtku pa otvore novu i tako u krug. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Nakon što je Porezna uprava godinama dozvoljavala takvo pljačkanje državnog proračuna, USKOK je pokušao takvu rabotu povezati s Pripuzom, ali da u tome nije bio odviše uspješan svjedoči i činjenica da mu je Optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu još u listopadu prošle godine na dopunu vratilo optužnicu protiv Pripuza i ostalih optuženika, koje se tereti za stjecanje nematerijalne koristi od 39,8 milijuna kuna, jer ju je ocijenilo zbunjujućom i nejasnom. USKOK je, naime, Pripuza pokušao maltene prikazati kao šefa imaginarne zločinačke organizacije u razgranatom biznisu s metalnim otpadom na crno – iako u tom biznisu zapravo jedino Pripuzova tvrtka, kako sami tvrde, posluje uredno i plaća porez.

Međutim, prema saznanjima Nacionala, optužnica ni izbliza nije obuhvatila sve razmjere ogromne porezne pljačke koja se odvija već godinama, a za koju se USKOK po svemu sudeći zainteresirao samo zato što je s tim poslom htio povezati Pripuza. Da apsurd bude veći, riječ je o problematici na koju su upravo Pripuz i njegova tvrtka C.I.O.S. upozoravali državne institucije već godinama i to zato što im takve tvrtke, koje posluju ilegalno i ne plaćaju porez, predstavljaju nelojalnu konkurenciju. Pisma o tom problemu C.I.O.S. je slao svim vladajućim garniturama u posljednjih 14 godina i svim nadležnim ministrima financija i zaštite okoliša, od Slavka Linića do Zdravka Marića, od Mirele Holy i Mihaela Zmajlovića do Tomislava Ćorića. Naime, manji otkupljivači metalnog otpada, koji su dijelom zajedno s Pripuzom obuhvaćeni u optužnici koju USKOK tek treba doraditi, zapravo su tvrtke koje posluju na način da u pravilu uopće ne plaćaju porez ni druga davanja i time imaju povoljnije uvjete od C.I.O.S.-a i drugih koji posluju u skladu sa zakonom.

Kako bi dočarao razmjere tog enormnog biznisa, Nacionalov izvor upućen u tu problematiku opisao je o kojim se točno količinama otkupa radi:

„U Hrvatskoj se godišnje otkupi između 500 i 600 tisuća tona željeznog otpada, što je ekvivalent oko dvije milijarde kuna. Od toga sigurno 400 do 500 tisuća tona otpada na malootkup odnosno manje tvrtke koje se bave otkupom željeza, a tek cirka sto do dvjesto tisuća tona na C.I.O.S. Štoviše, C.I.O.S. metalni otpad mora dodatno uvoziti. C.I.O.S. taj otpad obrađuje na svojim postrojenjima i pretvara ga u takozvani uložak koji onda dalje prodaje željezarama, najčešće u izvoz, i od tog željeza se onda proizvode novi limovi, cijevi i ostali proizvodi. C.I.O.S. je prošle godine s uvozom otkupio oko 650 tisuća tona, ali samo manji dio toga je metalni otpad iz Hrvatske.“

Protiv vlasnika C.I.O.S. grupe Petra Pripuza USKOK je neuspješno pokušao podignuti optužnicu jer je dio tvrtki koje njemu prodaju metalni otpad izvlačio novac iz tih tvrtki, ali sud je smatrao da za to nema dokaza, a izvori iz C.I.O.S-a tvrde da godinama upozoravaju na nelegalnu praksu takvih tvrtki te da su pisali i aktualnoj vladi. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Drugim riječima, puno malih tvrtki unutar Hrvatske okrene puno više metalnog otpada nego jedan veliki C.I.O.S., za koji u javnosti vlada percepcija da ima apsolutni monopol u poslu s otkupom metalnog otpada.

Riječ je o izvrsno uhodanom biznisu kojim se najvećim dijelom bave poduzetnici romske nacionalnosti koji otvore tvrtke, neko vrijeme posluju preko tih tvrtki i okreću milijune kuna u pravilu bez ikakvih papira, redovno izvlačeći iz tih tvrtki gotovinu, pritom ne plaćajući porez ni druge obveze prema državi. Nacionalov izvor objašnjava:

„Oni izvlače gotovinu jer malim sakupljačima, uglavnom Romima, plaćaju otpad na crno. Oni bi kod svake isplate trebali uzeti ime, prezime i OIB i platiti državi 12,5 posto poreza na to. Oni taj porez ne plate, već otpad dalje isporuče C.I.O.S.-u ili nekoj drugoj firmi, ta firma im to uredno plati s porezom, ali oni opet ne plate porez državi.“

Kako to pravdaju u C.I.O.S.-u, objašnjava izvor blizak njegovoj Upravi:

„Te tvrtke uredno ispostave otpremnicu i fakturu C.I.O.S.-u, kamioni odu po robu i ta roba je evidentirana u knjigovodstvu C.I.O.S.-a i na nju je plaćen porez. Zato vlasnici tih tvrtki i otvaraju firme jer drugačije ne bi ni mogli u C.I.O.S.-u prodavati robu na veliko. Ako bi prodavali kao građani, dobili bi 12,5 posto manje jer kod otkupa od građana C.I.O.S. plaća izravno porez državi. Ovako si te tvrtke taj porez zadržavaju. Ali nije na C.I.O.S.-u da provjerava je li tvrtka od koje su oni kupili robu platila državi svoj dio poreza.“

Nakon nekog vremena, od mjesec ili dva pa do godinu ili dvije, tvrtka ode u stečaj, a isti vlasnik ili izravno ili preko sebi bliskih osoba osnuje novu tvrtku i nastavlja poslovati na isti način. Nacionalov izvor kaže da su pravi razmjeri tog biznisa nevjerojatni i da je po njegovoj procjeni na taj način osnovano između pet i šest tisuća tvrtki koje su nakon što bi obrnule određenu količinu novca u kratkom roku zatvorene.

Ministarstvo financija na čelu sa Zdravkom Marićem i Porezna uprava godinama žmire na tvrtke koje ne plaćaju porez na metalni otpad. PHOTO: Tomislav Miletic/PIXSELL

Samo mali dio takvog obrasca nezakonitog poslovanja otkriven je jer su neke, i to manji dio tih tvrtki, jedan dio metalnog otpada prodavale tvrtki C.I.O.S. u vlasništvu poduzetnika Petra Pripuza, optuženog zajedno s pokojnim gradonačelnikom Milanom Bandićem i u aferi Agram. USKOK je protiv Pripuza i još 11 suoptuženika u veljači prošle godine pred Županijskim sudom u Zagrebu podigao novu optužnicu u kojoj ih se tereti za stjecanje nematerijalne koristi od 39,8 milijuna kuna, ali je optužnica u listopadu vraćena na doradu, a nedavno je za još šest mjeseci produljen rok za doradu optužnice. Prema mišljenju suda, optužnica ne bi rezultirala osuđujućom presudom jer USKOK nije predočio dovoljnu razinu dokaza. Problem je u tome što USKOK nije dokazivao nelegalnu rabotu tih manjih tvrtki, nego što s takvom rabotom pokušava kao šefa organizacije prikazati Pripuza kao prvookrivljenog.Cijeli je slučaj ponovo postao aktualan nakon što je portal Telegram prošlog tjedna objavio da je Ured za sprečavanje pranja novca blokirao račun tvrtki Impor usluge, sa sjedištem u Sesvetama, preko čijeg računa je u manje od godinu dana, od travnja 2019. do veljače 2020., prošlo nešto više od 49 milijuna kuna. Poslovanje te tvrtke kao i izvlačenje novca iz nje USKOK je, izgleda, pokušao povezati s Pripuzom. Međutim, Nacionalovi izvori bliski Upravi C.I.O.S.-a tvrde da je riječ o običnoj manipulaciji:

„Promet između C.I.O.S.-a i tvrtke Impor usluge u 2019. bio je oko 700 tisuća kuna. U toj istoj godini ta ista tvrtka Impor usluge imala je prihode u iznosu od oko 80 milijuna kuna na koje nije platila porez. To znači da je samo u toj godini ta tvrtka uskratila državi porez u iznosu od oko 9,6 milijuna kuna. Ali, znači, od tih 80 milijuna kuna koliko je ta tvrtka imala prometa samo u 2019. godini institucije je zanimalo samo ovih 700 tisuća kuna koliko je imala promet s C.I.O.S.-om, što iznosi manje od 1 posto ukupnog prometa Impor usluga. Pa nije na C.I.O.S.-u kao kupcu da provjerava da li neka druga firma plaća porez i da li Porezna uprava kontrolira te firme.“

Prema pisanju portala Telegram, sumnje na to da tvrtka Impor usluge služi kao paravan za pranje novca otvorio je Ured za sprečavanje pranja novca. Vlasnici Impor usluga u tom su periodu 154 puta podigli novac s bankovnog računa svoje firme otvorenog u Zagrebačkoj banci. Radilo se, kako su izračunali istražitelji, o nešto više od 49 milijuna kuna. Provjeravajući dalje poslovanje Impor usluga i njezinog vlasnika istražitelji su utvrdili da je isti čovjek i u ranijem periodu podizao ogromne sume novca. Tako je od listopada 2018. do svibnja 2019. podigao gotovo 23,9 milijuna kuna s računa tvrtke Beta Tex promet. Njoj je pak tvrtka Svijet metala u prvom tromjesečju 2019. isplatila 29 milijuna kuna.

Prema podacima iz Sudskog registra, tvrtka Beta Tex u 2018. je imala oko 25 milijuna kuna prihoda, a od toga je oko 17,8 milijuna kuna bilo dano kao zajam vlasnicima. Tvrtka je ugašena. Tvrtka Impor usluge osnovana je 14. siječnja 2019., a već dvije godine kasnije, 18. ožujka ove godine, nad njom je pokrenut stečajni postupak, koji je još uvijek u tijeku. Kao osnivačica i direktorica društva navedena je Ismeta Husić iz Sesveta. Ista ta osoba povezana je i s tvrtkom Svijet metala iz Gornjeg Stupnika, koja je osnovana 31. svibnja 2013., a ove godine u srpnju je i nad njom započeo stečajni postupak. Posljednji javno dostupni financijski izvještaj te tvrtke odnosi se na 2018. , kada je tvrtka imala 84,7 milijuna kuna prihoda i gubitak od 50-ak tisuća kuna, dok je u 2017. imala 69,9 milijuna kuna prihoda i dobit od 642 tisuće kuna. Prvi osnivač tog društva bio je Huso Salkić, potom su slijedili Dario Beganović i Amir Husić, a nakon njih posao je preuzela Ismeta Husić, koja inače ima registriranu istu adresu kao i Amir Husić. Ismeta Husić bila je osnivačica još jedne tvrtke pod imenom Samanta i Almir metali, koja je poslovala od 2007. do 2012., kad je otišla u stečaj. Na pitanje koliki je ostao porezni dug tvrtki Impor usluge, Svijet metala i Samanta i Almir metali, iz Porezne uprave za Nacional do zaključenja broja nisu odgovorili, ali Nacionalovi izvori tvrde da je riječ o višemilijunskom iznosu.

No riječ je tek o jednom, po svemu sudeći, obiteljskom biznisu. Takvih obitelji koje se trgovinom metalnog otpada bave na način da varaju državu ima na stotine i imaju uhodane biznise.

Iz Porezne uprave nisu odgovorili ni na pitanje koliki je porezni dug i drugih pedesetak tvrtki za koje je Nacional dobio podatke da su uglavnom služile za privremeno obavljanje u biti ilegalnog biznisa odnosno izvlačenje novca.

Sve te tvrtke nemaju nikakve dodirne točke s tvrtkom C.I.O.S., ali je činjenica da se kao prodavatelj metalnog otpada u dvorištu C.I.O.S.-a može naći i neka od tih tvrtki. Što se događa u tom, kao i u bilo kojem drugom slučaju, objasnio je izvor blizak C.I.O.S. Grupi: „C.I.O.S. na sav otkupljeni otpad uredno plaća porez u iznosu 12,5 posto. Znači, ako imate sto kila starog željeza i odete u C.I.O.S., odnosno njegovu firmu CE–ZA-R, vi ćete kao građanin dobiti isplatu na blagajni ili na žiro račun, ali CE–ZA-R automatski na to plaća i porez u iznosu 12,5 posto. Riječ je o porezu na dohodak koji mi u žargonu zovemo porez na malootkup od građana. Kupac je taj porez dužan platiti u ime prodavatelja metala. Znači, ako netko za određenu količinu željeza dobije na blagajni ili na žiro račun tisuću kuna, CE–ZA-R na taj iznos još 125 kuna plaća državi. Od prodavatelja se uzima OIB i Porezna uprava o tome kroz JOPPD-obrazac ima evidenciju. Ako otpad C.I.O.S.-u prodaje tvrtka, onda C.I.O.S. tih 12,5 posto plaća toj tvrtki, ali one porez dalje ne prosljeđuju u proračun, već izvlače iz tvrtke, a tvrtke nakon nekog vremena likvidiraju. Isto tako, te tvrtke ne plaćaju porez u ime građana od kojih one otkupljuju metalni otpad, a to bi trebale raditi. To je konkurencija C.I.O.S.-u odnosno CE–ZA-R-u jer su u startu povoljniji kod isplate građanima u odnosu na CE–ZA-R. C.I.O.S. zato već godinama piše institucijama, i Poreznoj upravi i Vladi i svim drugim institucijama, ali nije bilo puno pomaka. Umjesto da sustavno riješe taj problem, sada se USKOK ponovno fokusirao na Pripuza, ne vodeći računa da im na drugoj strani nedostaje iznos od minimalno 10 milijardi kuna poreza koji te male tvrtke nisu platile državi samo u posljednjih desetak godina.“

Jedan od takvih dopisa C.I.O.S. je 26. travnja ove godine uputio na adrese Vlade Republike Hrvatske, to jest premijera Andreja Plenkovića, ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, ministra financija Zdravka Marića, ministra održivog razvoja Tomislava Ćorića i glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića. U predmetu dopisa naznačeno je „Jednakopravan tretman svih poslovnih sudionika na tržištu gospodarenja otpadom“.

U uvodnom dijelu dopisa naznačeni su općeniti podaci o poslovanju C.I.O.S. Grupe, koja posluje na 60 lokacija u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji i zapošljava 1200 ljudi, od toga njih tisuću u Hrvatskoj, te se navodi podatak da je grupacija prošle godine sakupila i obradila više od milijun tona otpada i ostvarila konsolidirani prihod od 1,8 milijardi kuna. Kao najznačajniju članicu C.I.O.S. Grupe naveli su tvrtku CE–ZA-R, koja je u prošloj godini skupila i obradila 600 tisuća tona različitih vrsta otpada i ostvarila 1,1 milijardu kuna ukupnih prihoda.

U Hrvatskoj se godišnje otkupi između 500 i 600 tisuća tona željeznog otpada, što vrijedi oko dvije milijarde kuna, ali neke tvrtke rade na crno. PHOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

U dopisu se potom ističe: „Neposredan razlog našeg obraćanja vezan je uz ponovno dovođenje u pitanje vjerodostojnosti nabave metalnog otpada u društvu CE–ZA-R kao i dokumentacije koja se odnosi na te poslovne događaje – bez obavljenog direktnog nadzora u samom društvu CE–ZA-R. Zašto se problem nekog s nama posve nepovezanog poslovnog subjekta, tek jednog od mnogobrojnih dobavljača članica C.I.O.S. Grupacije, njegovog propusta u vođenju poslovnih knjiga, njegove navodne nevjerodostojne dokumentacije i poslovanja, automatski, vrlo tendenciozno negativno reflektira na članice Grupacije?“

U dopisu se dalje navodi kako C.I.O.S. odbacuje bilo kakvu povezanost i odgovornost zbog činjenice da neki od njegovih dobavljača nisu platili porez te da njihovo društvo CE–ZA-R za sve isporuke ima urednu knjigovodstvenu dokumentaciju.

„Uprava C.I.O.S. Grupe već godinama i višekratno ukazuje na problematiku postojanja sivog tržišta u sustavu gospodarenja otpadom (naročito u dijelu otkupa otpada na malo od građana) u kojem brojni sudionici nelegalno djeluju i profitiraju na teret državnog proračuna, bez ikakve kontrole poreznih i drugih nadležnih tijela i potpuno izvan ‘radara’, a bez ikakvih posljedica. Svoja saznanja detaljno smo podijelili s brojnim državnim institucijama, uključujući i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i PN USKOK…“ Nacionalov izvor tvrdi da institucije nisu odmah adekvatno reagirale te da su nastavile prešutno tolerirati takvu ilegalnu praksu i neplaćanje poreza na otkup metalnog otpada od strane manjih tvrtki koje na tome ubiru milijune kuna, varajući državu. Da je riječ o ogromnim prometima na računima tih tvrtki, vidi se i iz preostalih dostupnih financijskih izvješća koje su te tvrtke predale prije odlaska u stečaj. Primjerice, tvrtka Suljic metali j.d.o.o. imala je u 2015. prihode od 45 milijuna kuna i iskazanu dobit od 39 tisuća kuna. Broj zaposlenih iznosio je – nula. Kao osnivačica i direktorica te tvrtke navedena je Sanja Suljić s adresom u Berlinu u Njemačkoj.

Tvrtka pod imenom Mirsad Husić d.o.o. imala je 2017. prihod od čak 171 milijun kuna, a u 2020. je izbrisana. Ako ta tvrtka na tih 171 milijun kuna nije platila porez u iznosu 12,5 posto, to bi značilo da je država samo od te tvrtke u godinu dana oštećena za oko 20 milijuna kuna. Među osnivačima te tvrtke bio je i jedan rumunjski državljanin.

„To su cifre da se čovjek smrzne i milijuni eura poreza koje državi netko otima. Osnovane su na stotine firmi koje su samo poslužile da bi se izbjegavalo plaćanje obveza prema državnom proračunu, to jest da bi se ukralo iz proračuna. A država na to cijelo vrijeme žmiri. Te su tvrtke osnivali velikim dijelom Romi i to ne samo domaći već i rumunjski, bosanski i srpski, ali i dio Hrvata koji su se dobro snalazili u krađi poreza pored ovakvih inertnih institucija. Jedna od tvrtki u samo jednoj godini imala je prihod 180 milijuna kuna, bez ijednog zaposlenog i bez ijednog dokumenta. To znači da je nije platio 21 milijun kuna poreza. Vlasnik ode u Njemačku, promijeni ime i prezime. I nikome ništa. Oni stalno mijenjaju tvrtke, imena tvrtki, ako treba i svoja imena. I kad ovi pusti istražitelji govore o pranju novca, tu nije riječ o pranju novca, već zapravo o porezu koji ti pojedinci izbjegavaju platiti. Umjesto toga, otjeraju tvrtku u stečaj i svaki put otvore novu“, objašnjava Nacionalov izvor.

No u periodu između 2006. i 2015. najveći dio takvih tvrtki ostao je dužan državi na ime PDV-a. Nacionalov izvor tvrdi da je riječ o više stotina milijuna kuna, pa i milijardama kuna na taj način ukradenih iz proračuna. Za koje nitko nikada neće odgovarati.

Porez na otkup svih vrsta otpada plaća se od 2015., ali brojne tvrtke varaju

Nacionalov izvor tvrdi da se od 2007. počelo intenzivno krasti PDV na prodaju metalnog otpada zato što su cijene bile znatno narasle. U to vrijeme na otkup metalnog otpada još se plaćao PDV.

„Cijene su tada narasle u nebo. Nije isto krasti 25 posto na cijenu od tisuću kuna ili na pet tisuća kuna. Samo na jednom šleperu bakra od 150 tisuća eura tvrtkama koje nisu platile PDV ostalo bi 37 tisuća eura. Takve tvrtke su po cijeloj Europi krale PDV na sličan način, ali uređene države tome su stale na kraj, samo Hrvatska nije“, tvrdi Nacionalov izvor. PDV na sve vrste otpada ukinut je krajem 2013. ili početkom 2014., jedno vrijeme radilo se u ‘zrakopraznom prostoru’ jer nije bio donesen ni pravilnik, a tada je 1. siječnja 2015. na snagu stupio novi pravilnik prema kojem se bez iznimke plaća 12,5 posto na otkup svih vrsta otpada od građana. Riječ je zapravo o porezu na dohodak koji u žargonu među otkupljivačima zovu porez na malootkup. Kad otpad prodaje građanin, taj porez tvrtka kupac mora platiti izravno u državni proračun, a kad otpad prodaje tvrtka, iznos poreza istaknut je na fakturi i tvrtka kupac isplaćuje tvrtki prodavatelju taj porez u cijeni računa. Mnoge tvrtke, međutim, taj porez ne plaćaju državi, nego njihovi vlasnici gase tvrtke i otvaraju nove.