U svijetu turizma”urbani safari” je već neko vrijeme poznat koncept: umjesto po afričkoj prirodi, domaćini vas voze gradom i nude vam drugi pogled na njega. Te su ture najčešće svedene na obilaženje navodno nerazvikanih lokala koji upravo zbog toga ubrzo postanu turistička lektira. Međutim, kolektiv SKROZ koji čine Nora Krstulović i Maja Sviben taj su koncept adaptirale i značajno radikalizirale, pa umjesto lova na velike afričke mačke ponudile su lov na ovdašnje političke životinje. I to redoslijedom i u terminima koji odgovaraju zainteresiranim turistima, bez potrebe da budu u grupi. Prvi Urbani safari bit će predstavljen u sklopu ovogodišnjeg festivala izvedbenih umjetnosti i nezavisne produkcije suvremenog kazališta, plesa i performansa Perforacije koji se održava u Rijeci, Zadru, Dubrovniku i Koprivnici od 29. lipnja do 24. srpnja i Zagrebu, gdje festival traje do 3. srpnja. Sve što vam je potrebno za odlazak na njihov Urbani safari su pametni telefon, malo dobre volje i vremena. Potom besplatno kreirate korisnički račun na stranici projekta https://safari.skroz.in i potom na mapi rute odaberete lokaciju koju želite osvojiti ili pak koristeći uslugu ‘‘radar” pronađete onu koja vam je trenutno najbliža. Kad stignete na lokaciju i to potvrdite check-inom, dobijete pristup njezinoj audiopriči. I onda u slušalicama na primjer čujete sljedeći tekst koji vas vodi do Slovenske ulice u Zagrebu. “Sadašnji i bivši predsjednik države, suprug tada još uvijek aktualne predsjednice, načelnik Glavnog stožera, predsjednik Županijskog suda, barem tri aktualna i niz bivših ministara, najdugovječniji zagrebački gradonačelnik, župani, ravnatelj državne kaznionice, brojni srednje i visokorangirani političari, najugledniji novinari, odvjetnici, umjetnici, sportaši… samo su neki od gostiju kluba koji se nalazi iza ovih vrata na broju 9, u kojem su oskudno odjevene hostese godinama protuzakonito točile potoke alkohola, pa i onda kad je to svima drugima bilo zabranjeno – usred najstrožeg pandemijskog lockdowna. Vlasnik kluba dugogodišnji je šef državnog sustava za prijevoz nafte, nedavno uhićen zbog niza korupcijskih skandala u kojima je – tvrdi DORH – priskrbio toliko novca da je milijune kuna i eura u vrećama za smeće morao skrivati po tuđim garažama, stanovima i vikendicama, čak i kod supruga državne tužiteljice u slučaju Agrokor.”

U razgovoru s autoricama ovog turističkog crnohumornog urbanog projekta Norom Krstulović i Majom Sviben saznali smo zbog čega su odlučili crnu stranu hrvatske politike i društva pretočiti u turističku atrakciju. “Pravo je pitanje zašto se toga nije dosjetio nitko prije nas. Malo je naših nacionalnih znamenitosti koje su tako zanemarene u turističkoj ponudi kao ovdašnji autohtoni kriminal i korupcija, a čak i zagrebački Spomenik domovini prodaje maglu. Ozbiljnih skijališta nemamo, ali svejedno zbog navodne turističke promocije financiramo FIS utrke u Zagrebu. Korupcije, pak, imamo napretek, a nikako da se njome pohvalimo turistima. Krajnji je čas da iskoristimo taj ekonomski potencijal. Recimo: zdravstveni turizam. Hrvatska je dušu dala za kliničku studiju štokholmskog sindroma, jer upravo one sredine koje je politika najtemeljitije zgazila u pravilu redovito, uporno i kontinuirano biraju opet tu istu politiku. Zato je turistička tura kultnim mjestima ovdašnjeg kriminala i korupcije možda najefikasniji oblik našeg društvenog angažmana. Pogotovo u zemlji koja svoju turističku ponudu nastoji u potpunosti diznilendizirati”, ispričala nam je Maja Sviben na koju se nadovezala Nora Krstulović. “A sad ozbiljno: o zajedničkom, društveno angažiranom projektu s Perforacijama smo počele razgovarati mjesecima prije lokalnih izbora i smrti Milana Bandića, a onda su nas ti događaji natjerali da koncept dodatno zaoštrimo. I vrlo smo brzo ustanovile da kolektivno pamtimo kao zlatne ribice, kao i da se kao društvo gotovo 30 godina nismo makli s mjesta. Osim možda par ozbiljnih koraka unazad. Primjerice: nijedna od priča u ovoj našoj prvoj turističkoj turi još uvijek nema konačan pravosudni epilog.”

Kazališna redateljica i aktivistica Nora Krstulović i dramaturginja Maja Sviben su 2005. godine osnovale umjetnički kolektiv SKROZ čiji rad nije ograničen jednim medijem, umjetničkom granom ili žanrom. Sastoji se od grupe autora unutar koje je opseg pojedinačnog autorskog djelovanja nemoguće odrediti, premda svaki od autora djeluje ponajprije u vlastitoj disciplini. Danas SKROZ okuplja veći broj suradnika iz raznih područja, producirajući radove u više medija: opere, predstave, performanse, predstave za djecu i mlade, ambijentalne izvedbe, hibridne radijsko-kazališne izvedbe i niz internetskih projekata kao što je i Urbani safari. Kolektiv je registriran kao umjetnička organizacija koja je surađivala i koproducirala projekte s HRT-om, Muzičkim biennaleom, HDS ZAMP-om, Teatrom &TD, ZKM-om i drugima. Jedna od prvih ponuđenih tura Urbanim safarijem nazvana je”K und K Lauf – Kriminal Und Korupcija Lauf”. S obzirom na to da su korupcija i kriminal u Hrvatskoj metastazirali u sve pore društva, pitali smo autorice projekta po kojim su kriterijima odabrali slučajeve odnosno lokacije i priče povezane s korumpiranim političarima, poznatim malverzacijama i korupcijom, restoranima u kojima se krojila visoka politika. “Korupcija i kriminal u Hrvatskoj tako uspijevaju da doista nije bilo lako odabrati samo deset njihovih primjera za ‘K und K Lauf’. Izdvojile smo one koji nedvosmisleno pokazuju da je korupcija ovdje sustavna i institucionalizirana, toliko normalizirana da je gotovo baština. Autorski izbor smo potom ‘začinile’ slučajevima koje je odabrala naša publika na društvenim mrežama. Neke priče, poput one o zagrebačkim prometnim stupićima, bile su izvor tolikih kolektivnih frustracija da ih je jednostavno bilo nemoguće preskočiti”, ispričala je Maja Sviben.

Maja Sviben i Nora Krstulović kažu da je urbani safari moguće osmisliti u svim gradovima. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Nora Krstulović je otkrila koliko je bilo teško pretočiti te”općepoznate” slučajeve u turistički zanimljive činjenice “Svemu je prethodilo opsežno istraživanje, kako činjenica u svakom od slučajeva tako i njihove percepcije. Vrlo brzo smo ustanovile da o tzv. ‘općepoznatim’ slučajevima široka javnost zna jako malo, odnosno pamti neke istaknute naslove, ali ne zna ‘povijest bolesti’, uzročno-posljedične veze, kontekst i kronologiju. Stranci, pak, ne znaju ništa od toga. Zato je izazov bio sažeti svaku od priča na ono bitno, vodeći pri tome računa da rezultat ne bude puko nabrajanje povijesnih činjenica, već da bude relevantan ovdje i danas. Domaćoj publici trebalo je pružiti novi, originalni kut gledanja na navodno poznate priče, a strancima objasniti ono što je ovdašnji politički folklor. I onda sve to ugurati u format od 3 do 5 minuta koji se pokazao optimalan. Kako u vrijeme pretprodukcije nismo znale hoće li nam epidemiološke mjere dozvoliti fizičke ture, materijal je morao imati dramaturgiju koja odgovara i izvedbi uživo i onoj u audio, odnosno radiofonskom obliku. Bilo je uzbudljivo, na trenutke krajnje frustrirajuće, a opet na crnohumoran način i prilično zabavno.”

Iako je riječ o brojnim nevjerojatnim i ponekad bizarnim slučajevima korupcije i kriminala koji su domicilnom stanovništvu postali dio svakodnevnog života i stava o politici, zanimalo nas je koliko će neupućeni stranci koji krenu na Urbani safari povjerovati u taj nadrealni život hrvatske politike, političara i poduzetnika. “Svaka od naših audiopriča započinje jinglom koji kaže: ‘U procesu kreiranja ovog projekta nije povrijeđena ni jedna biljka, životinja ili činjenica’. Istina, te su činjenice kao uostalom i cijela suvremena hrvatska stvarnost, zapravo potpuno sulude i gotovo da ih je nemoguće izmisliti. No ako itko to pomisli i povjeruje da smo tako izvitopereno maštovite, možda nas i zaposli, nikad se ne zna”, ispričala nam je Nora Krstulović i dodala da im se čini da će u većoj nevjerici biti domaći igrači Urbanog safarija, “kad u destiliranom i konciznom obliku čuju gdje, s kim i s čim već godinama žive, odnosno što je sve nekima u Hrvatskoj dopušteno i prolazi nekažnjeno”. Kako nije u pitanju klasičan turistički obilazak s turističkim vodičem ili pak kretanje gradskim ulicama uz tiskani vodič s preporukama, već tehnički prilično zahtjevan projekt, zanimalo nas je koliko je bilo teško tehnički realizirati ideju Urbanog safarija, s obzirom na to da je u skladu s modernom tehnologijom i zahtijeva veliki pripremni rad. “Svakako nije bilo lako”, naglasila je Maja Sviben i pojasnila proces. “Za početak, teško da bismo uopće mogle ostvariti projekt da Nora sama ne programira – to je veliki pothvat, pogotovo za projekt koji nastaje na nezavisnoj sceni, gdje je financiranje uvijek neizvjesno i nedostatno. O pandemijskim okolnostima da i ne govorimo. Zahvalne smo Perforacijama što su unatoč svemu tome prepoznale i podržale ovaj projekt, kao i našim izvođačima Ladi Bonacci i Svenu Jakiru. No ovog Safarija ne bi bilo bez potpore mnogih dobrih ljudi kao što su Saša Paparella, Coco Mosquito i njegov FunHouse, Zvonimir Dusper i njegov Dim Dam Dus, zatim Plavi film i Toni Lović te naravno cijeli tim radija Yammat koji su nam radosno pomogli savjetima, znanjem, ustupanjem tehničke opreme i prostora. S druge strane, Urbani safari logičan je korak u našem radu jer se SKROZ i prije bavio hibridnim, intermedijalnim projektima kao što su Registar izdajnika, Made of Moreška, @BetaSkroz, iako je u tom nizu tehnički najzahtjevniji. Uz istraživanje i pisanje tekstova, prevođenje, snimanje, montažu, programiranje, trebalo je osmisliti i cijeli mehanizam igre. Bilo nam je važno publici dati priliku za aktivno sudjelovanje, a ne tek poziciju pasivnog promatrača.”

Da bi dodatno nadogradile klasičan tip urbanog safarija, osmislile su i uvele u cijelu priču i nagrade za polaznike. “Nagradama smo htjele stimulirati ljude da obiđu lokacije jer osjećaj je posve drugačiji kad priče slušate in situ. No istovremeno nismo željele onemogućiti slušanje onima koji to ne mogu. Postoje različite opcije – za one koji možda ne uspiju ‘osvojiti’ neku pojedinačnu lokaciju, za one koji nisu u Zagrebu pa žele cijeloj ruti pristupiti na internetu… Postoji i razrađen sustav bodovanja jer želimo dodatno naglasiti da se sve to može gledati kao igra u kojoj neki tru dom preskaču prepreke i tako pobjeđuju, dok drugi naprosto svoju poziciju na semaforu – kupuju. Tako je uostalom i s našom svakodnevicom. Svaka akcija u igri donosi vam određene bodove, odnosno tisuće ili milijune njih, a u svakom trenutku na našem semaforu možete provjeriti gdje se nalazite u odnosu na ostale igrače. Ako vam nedostaje bodova, dodatne možete osvojiti šeranjem na društvenim mrežama, predlaganjem novih priča, lokacija, ruta itd”, ispričala nam je Nora Krstulović navodeći da su nagrade intelektualno poticajne: od knjiga u izdanju Domina, preko mogućnosti internshipa na Yammatu do besplatnih tura uživo ove jeseni. Uz prve lokacije koje će uz klub u Slovenskoj 9 obuhvatiti i slučajeve vezane uz središnjicu HDZ-a odnosno, kako su naglasile jedine hrvatske, a možebitno i europske političke stranke ikad osuđene kao koruptivne zločinačke organizacije, iako ne još uvijek s pravomoćnom presudom, maksimirski stadion, sljemensku žičaru, slučaj Zagrepčanka kao i kamerom zabilježeno primanje višemilijunskog mita Ive Sanadera vezanim uz prodaju Ine u restoranu Marcellino, za jesen se već pripremaju nove ture. Tako je u planu i obilazak Zagreba posvećen noćnim klubovima. Jer klubovi popu Kulušića, Lapidarija, Saloona i brojnih drugih popularnih okupljališta i nekadašnjih centara klupskog života Zagreba nisu prestali s radom jer im”nije išlo”, već su zatvoreni iz raznoraznih političkih razloga.

“Noćni klubovi samo su jedna od tura u planu, a i tamo nas, naravno, zanima politička pozadina. Želimo ukazati na to da i kultna mjesta urbane kulture, čak i ona koja su naizgled nastajala i opstajala mimo propisanih strujanja, uvelike ovise o kontekstu vremena i politika”, ispričala je Nora Krstulović i izrazila neskriveni optimizam pokretanjem Urbanog safarija. “Pod uvjetom da se mehanizam igre pokaže uspješnim i za njega bude interesa, planiramo širiti projekt u raznim smjerovima, jer vjerujemo da u svakom segmentu možemo ponuditi neki drukčiji okvir za otkrivanje i upoznavanje lokalnih priča, običaja i ljudi. Neke lokacije mogle bi se naći unutar više tura, jer je za Hrvatsku karakteristična kapilarna korupcija – lokacije koje sad nudimo međusobno su isprepletene i povezane akterima događanja, a ne sumnjamo da će se ista imena ponavljati i dalje.” Stoga nas je zanimalo hoće li se i Urbani safari širiti poput kapilarne korupcije prateći poznate i nepoznate tragove i slučajeve kojih je u Hrvatskoj nebrojeno. “Ako budemo u mogućnosti, što ovisi o velikom broju faktora – daljnjem financiranju, epidemiološkim prilikama, interesu publike – planiramo osim novih lokacija i ruta uvesti i vođene ture uživo. Tako su npr. u pripremi Tour de Franz, vezana uz prvog hrvatskog predsjednika, Giro di Milan, vezana uz najdugovječnijeg zagrebačkog gradonačelnika, a s obzirom na otvorenost projekta, moguće je da se pojave i neke rute koje se naizgled ne bi direktno bavile korupcijom i kriminalom i koje su po svojoj prirodi komercijalnije, što ne znači da nećemo istražiti i njihove politike. Sve je politika, odnosno sve je politično. Od izbora lokacija, njihova kombiniranja i spajanja, do stava koji se može pronaći u tekstovima, i naravno – pripovjedačke izvedbe”, rekla je Nora Krstulović.

Obje se slažu da je ovakav safari moguće raditi bilo gdje na svijetu jer svaki grad ima svoje specifičnosti, napominjući da obično za realizaciju ovakvog projekta treba provesti neko duže vrijeme u tom gradu da bi lokalni stanovnici počeli otkrivati ono autentično, na prvi pogled nevidljivo, ono što ispada iz okvira uobičajene turističke ponude. “Svatko će vas odvesti na glavni trg, ili omiljeni kvartovski birc, ali tko vam u startu nudi lokacije iza kojih ne stoje naslage turističkog marketinga, nego ponekad bolna i opsežna ‘povijest bolesti’? Ne mora to biti samo kriminal i korupcija, ovo je platforma koja ima puno šire mogućnosti i nadamo se da će zaživjeti i u tom smjeru”, rekla nam je Maja Sviben, na koju se nadovezala Nora. “Naš Urbani safari je društveno-kritički projekt, a ključna mu je odrednica da je demokratičan – publika sama bira vrijeme i trud koji želi uložiti u obilazak, nije invazivan – ne idemo autobusom po gradu i ne vučemo krdo ljudi od mjesta do mjesta, ne diktiramo tempo kojim se lokacije obilaze. Jednako tako, dobro se uklapa u sferu novog, digitalnog turizma jer moguće je sva ta mjesta posjetiti i iz udobnosti vlastitog doma. Izmještanje u druge sredine nije tehnički komplicirano sad kad platforma postoji, no nužno bismo u svakoj sredini radile s lokalnom zajednicom, ispitujući njihove frustracije, tražeći suradnike koji nam mogu otkriti točke kakve smo mi ponudile za Zagreb. Važna nam je ta suradnja jer turizam se prečesto svodi na kolonijalni pristup, a nas zanima kako svoj grad vide ljudi ‘iznutra’.” Zato su već i u pripremi ovih prvih ruta ispitale koja mjesta Zagrepčani vide kao neuralgične točke, a posebno ih veseli što su nekim sugrađanima otkrile da žive iza ugla nekog važnog događanja kojeg su bili svjesni samo u tragovima. Zanimalo ih je kakve su njihove reakcije, vide li svoju ulicu, svoj kvart malo drukčije i može li, u konačnici, ovakva tura, osim promijenjene vizure, donijeti i neki ekonomski učinak – ako potegnu do lokacija izvan uobičajenih turističkih tura, možda otkriju mali kvartovski dućan, galeriju, kafić itd. Mogućnosti su nepregledne, a Urbani safari kako su ga osmislile je originalna turistička ponuda koja iz prljavog veša našeg društva nudi neuobičajeni i nezaboravni provod kroz koji možete otkriti što to toliko smrdi na trulež u ovoj državi, doživjeti nevjericu, ali i iskreni smijeh – očajnika.