Dokazali smo se znanjem i borbenošću, a u politiku prvi put ulazimo jer je za Hrvatsku minuta do dvanaest. Veliko iseljavanje mladih, sve veća nejednakost i politička korupcija trajna je ostavština vladajućih političkih garnitura. Nemamo više ni volje ni vremena za političare i politiku koji godinama uništavaju društvo i državu i ne nude nikakvu viziju. Mi možemo bolje! Možemo Hrvatsku učiniti pravednim i održivim društvom ˝u kojem svi dobro žive.”

Poruka je to političke platforme Možemo!, odnosno koalicije šest stranaka – Možemo!, Nova ljevica, Radnička fronta, OraH, Zagreb je naš! i Za grad – koja ne samo da sa svojim listama izlazi na parlamentarne izbore 5. srpnja nego toj lijevo-zelenoj koaliciji svi analitičari i stručnjaci političke komunikacije daju izgledne šanse za dobivanje najmanje tri mandata, odnosno osnivanje kluba saborskih zastupnika.

Nacional je istražio zašto je sad pravi trenutak za ovakvu koaliciju, što ona donosi novo, a što je privuklo birače ne samo lijeve provenijencije nego i one neodlučne, te koji su nedostaci budućih zastupnika te koalicije.

Nikolina Borčić, politička komunikologinja i predavačica poslovne komunikacije, političkih odnosa s javnošću i političke komunikacije kaže da je koalicija okupljena oko Možemo! u hrvatski politički život donijela aktivizam kao pozitivnu društvenu aktivnost koja za svrhu ima poticanje na promjene:

“Koalicija Možemo! donijela je kvalitetnu komunikaciju, sadržajnost i argumentiranost. U Hrvatskoj nažalost neki političari koristeći pojam ‘aktivist’ pokušavaju nametnuti negativnu konotaciju. Posebno kad taj aktivizam uključuje ukazivanje na propuste i mehanizme vladanja pojedinaca na vlasti. I to je zasad velika zasluga te platforme, posebno pojedinaca kao što su Tomislav Tomašević, Sandra Benčić, Vilim Matula, Danijela Dolenec i drugi. Potiču na promjenu percepcije, proaktivni su, a pritom sadržajni i argumentirani. Pazite, mi trenutačno imamo javnu predizbornu komunikaciju na krilima komodifikacije maternice. Komodifikacija označava proces kojim neka tema, pojava ili osoba postaje tržišna roba. Uslijed izbora 2020. kod nas je tako maternica postala tržišna roba koja donosi političke bodove. I upravo je danas vidljivo kako se jednostavnim porukama ljudima manipulira i evociraju razne emocije. Zato smatram da su ljudi u Možemo! odličan primjer da komunikacija može i treba biti o raznim temama, ali sadržajna i argumentirana.”

Nikolina Borčić objasnila je i da o prednostima i nedostacima iz perspektive komunikacije može govoriti samo temeljem diskursa onih koji su u medijima najvidljiviji, a to su pojedinci kao Tomašević, Sandra Benčić, Danijela Dolenec, Rada Borić i Ivana Kekin iz Nove ljevice, Katarina Peović iz Radničke fronte te Mile Kekin kao nezavisan. I prednost i nedostatak je to što diskursom obuhvaćaju različite publike:

“Pritom su pojedinci iz Možemo! i Nove ljevice više usmjereni na racionalno argumentiranje, što može povući glasače koji su odgovorni i razmišljaju, a nisu vrijednosno vezani za jednu od dvije velike stranke. No oni su u okviru koalicije različiti i nisu svi lišeni populističkog diskursa. Radnička fronta, primjerice, gleda prema krajnjoj ljevici pa je komunikacija više populistička, u smislu nuđenja okvira i zabrana, poput određivanja visine dozvoljene privatne štednje. Istraživanja su pokazala da je svaka krajnja komunikacija uglavnom dominirana narativom o zlikovcima i spasiteljima, ne samo kod nas. No smatram da javnost zasad još uvijek pojedine aktere platforme percipira odvojeno te da nije došlo do prelijevanja imidža jednih na druge. Za sada su svi zadržali svoju autentičnost.”

Nikolina Bor čić pojašnjava i razloge zbog kojih dosad u Hrvatskoj lijevo-zelena koalicija nije imala značajniji uspjeh. U Hrvatskoj smo, kaže stručnjakinja, uvijek birali ili-ili, vrijednosno, ljudi su uglavnom davali glas onima za koje su pretpostavili da mogu polučiti značajan rezultat. Dakle, skloni smo vrijednosnom, a ne programskom biranju. Članovi koalicije koji su na lokalnim izborima u Zagrebu ostvarili odličan rezultat pokazali su se nepokolebljivima, bili su prava oporba i nisu se dali potkupiti u zamjenu za prelazak u drugi tabor, iako je takvih pokušaja bilo. Nikolina Borčić objašnjava koliko im taj kredit sad znači na parlamentarnim izborima:

“Upravo je to u današnjem, ipak često površnom svijetu, najjača valuta. Dosljednost, predan i kontinuiran rad, sadržajno i argumentirano komuniciranje. Neovisno o tome na kojoj strani bili, takav pristup možda ne može brzo polučiti rezultate, ali kad-tad dođe i to vrijeme. Posvuda, ne samo u Hrvatskoj, dominantan je populistički narativ zlikovaca i pobjednika, ljudi su navikli na jednostavne poruke, vjeruju u mitove o ‘vraćanju kontrole, vraćanju dostojanstva i ponosa koji su izgubili uslijed izdaje’, ne propitujući kako. Vjerujem da će dio glasača koji je, primjerice, razočaran SDP-om ili koji uopće nije planirao glasati, dati glas njima.”

Iako neki političko neiskustvo navode kao ključan nedostatak predstavnika koalicije Možemo!, Nikolina Borčić smatra da to ne može biti problem kad se pogleda predloženi novi saziv Sabora, odnosno ljude na listama na visokim mjestima. Kako kaže, veliku većinu ljudi morala je guglati, ali čak ni guglajući nije pronašla govore ili izjave ili nešto što bi joj razotkrilo kakvu Hrvatsku dobivamo s njima. U konačnici, smatra stručnjakinja, ako članovi Možemo! dobiju mandat za Sabor, dobit će ga oni koji su prvi na listama, a obrazovanje i dosadašnji rad tih ljudi su njihova validacija.

Tomislav Tomašević iz stranke Zagreb je naš! istaknuo se kao vrlo aktivan gradski zastupnik u ovom mandatu, za njih prvome, pa ga vide i kao budućeg gradonačelnika Zagreba. Čak ga ljudi oko trenutačnog gradonačelnika Milana Bandića, kako je i sam rekao, vide kao njegovu najveću konkurenciju pa je primao neizravne prijetnje ne bi li se maknuo iz političkog života Zagreba. On ne samo da se nije maknuo nego je svoju kandidaturu na parlamentarnim izborima istaknuo kao nositelj liste u I. izbornoj jedinici. Kako kaže, lijevo-zelena koalicija, čiji je dio, u politički život Hrvatske donosi znanje i borbenost:

“Kao koalicija smo jedina zelena i jedina lijeva opcija u Hrvatskoj i ponudili smo program koji daje odgovore kako transformirati Hrvatsku prema zemlji koja ima zeleno otporno gospodarstvo, dostojanstvene uvjete rada, društvenu i ekonomsku jednakost, te koja osigurava demokratizaciju društva i sudjelovanje građana u donošenju odluka na svim razinama. Možemo! se osnovao neposredno prije izbora za Europski parlament i tada smo na nacionalnoj razini u koaliciji s Novom ljevicom i ORaH-om imali gotovo 2 posto glasova, a analizom izbornih rezultata na biračkim mjestima u I. izbornoj jedinici vidjelo se već tada da u njoj imamo oko 6 posto. Dakle, da se radilo o parlamentarnima, već bismo tad prešli prag. Za ove parlamentarne izbore smo okupili još širu koaliciju lijevih i zelenih stranaka, a i jači smo, vidljiviji i kapacitiraniji za ovu izbornu utrku, što se vidi i na anketama prema kojima smo peta politička opcija u zemlji. Velika podrška ljudi govori nam da je sazrelo vrijeme za jednu potpuno drugačiju politiku – usmjerenu na ljude i njihove probleme. To je politika koju mi nudimo i to građani prepoznaju i sigurni smo da će se to pokazati i na izbornom rezultatu.”

Tomašević je prokomentirao i činjenicu da su u zagrebačkoj Gradskoj skupštini zaista bili prava oporba, nepokolebljiva. Na lokalne izbore 2017., govori Tomašević, izašli su u vrlo sličnoj koaliciji, no tada nije postojala nacionalna platforma Možemo!, već samo Zagreb je naš!, fokusiran na lokalnu politiku u Zagrebu:

“Kada smo ulazili u Skupštinu, rekli smo da nakon toga ništa više neće biti isto. I to smo dokazali. Sada ćemo to isto napraviti u Saboru – nepokolebljivo i beskompromisno ćemo se boriti za javni interes, za radnička prava, za prava žena, za zaštitu prirodnih i zajedničkih dobara i za veću demokratizaciju Hrvatske od lokalne razine nadalje. Sjećam se poruka: ‘Ok ste vi, ali nemate iskustva, nećete uspjeti ući, glas za vas je bačen glas.’ Sve smo to demantirali i za početak ušli u Gradsku skupštinu kao jedno od najvećih iznenađenja lokalnih izbora. Pokazali smo da je najbolje političko iskustvo ono koje smo ispekli na ulici s građanima boreći se za Varšavsku, boreći se protiv bušenja nafte u Jadranu, protiv privatizacije upravljanja autocestama, boreći se za jednakost svih građana bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju ili etničko porijeklo. Pokazali smo da je u politici važan trud. Svi naši zastupnici se ozbiljno pripremaju za svaku točku dnevnog reda, ne propuštamo sjednice i ne prepuštamo Bandiću apsolutno ništa bez borbe. Prije su sjednice Gradske skupštine trajale nekoliko sati, a sad traju nekoliko dana. Takvim radom stekli smo povjerenje građana.”

Ono što će Zagreb je naš!, kaže Tomašević, ponuditi biračima je gradonačelnik koji će sanirati trostruku štetu koju Zagrepčani trpe: štetu od korone, štetu od potresa i onu za koju će trebati najviše truda: štetu od 20 godina vladavine Bandića. I u stranci Zagreb je naš! i u ostalim strankama zeleno-lijeve koalicije i ove parlamentarne izbore vide kao korak prema micanju Bandića s vlasti kako bi se Zagreb mogao ne samo obnoviti od potresa nego pretvoriti u zeleni, moderni, solidarni, otvoreni grad 21. stoljeća kakav zaslužuje biti. Za to je potrebno pobijediti osovinu Bandić-HDZ te građani Zagreba, smatra Tomašević, na ovim parlamentarnim izborima moraju biti svjesni da je svaki glas za HDZ u isto vrijeme i glas za Milana Bandića.

Tomašević je potvrdio ono što govore i čelnici ostalih stranaka u sklopu lijevo-zelene koalicije – koalicija oko Možemo! ni u kakvom scenariju i ni pod kojim uvjetima neće biti podrška vladi koju sastavljaju HDZ, Domovinski pokret ili Most. Ali isto tako naglašava da njihovu podršku ne smije podrazumijevati ni SDP.

Rada Borić iz stranke Nova ljevica nositeljica je liste koalicije Možemo! u 7. izbornoj jedinici. Ona kaže da svaka politička grupacija, ali i birači, ima svoj put sazrijevanja:

“Lijeve i zelene politike dugo su bile na margini, iako su upozoravale na pogrešan smjer vođenja nacionalne politike. No novi izazovi kao pandemije, klimatske promjene, elementarne nepogode, danas su prepoznati kao prijetnje koje traže politički odgovor – više jednakosti, društvene pravde i demokracije te novi tip ekonomije, zasnovane na zelenoj reindustrijalizaciji i lokalizaciji proizvodnje, i stvarnu brigu za okoliš i ljude. Jedino su zastupnice i zastupnici četiriju stranaka u zagrebačkoj Skupštini, stranaka koje danas čine koaliciju, pokazali dosljednost u borbi protiv lošeg upravljanja u gradu Zagrebu. Sve druge stranke zagadile su politički prostor prebjezima, zbog čega je opalo povjerenje građana u politiku i institucije. Često me ljudi na ulici zaustavljaju riječima ‘hvala vam, vratili ste nam nadu’, jer je ljudima važno da ih neće izdati oni koje će izabrati. Mi ćemo uvijek biti i ostati svoji, birači to znaju i spremni su to nagraditi. ‘Politički aktivizam’ jest politika, sviđalo se to premijeru ili ne. I nevladine organizacije i inicijative u kojima sam bila aktivna zagovarale su promjene javnih politika, branile socijalna i ljudska prava. Iskustvo nam govori da koaliranje na nacionalnoj razini ima jedino smisla među srodnim strankama, a sve političke trgovine završavaju neslavno. Nakon izbora, o mogućoj suradnji sa srodnom političkom opcijom pregovarat ćemo po točno određenim pitanjima, koja proizlaze iz zajedničkog programa naše koalicije. Birači zaslužuju da ih se čuje i da imaju više mogućnosti utjecaja na politiku – i to smo i do sada činili. Naša stranka i naša politička grupacija za prava i interese birača borila se na ulici, za očuvanje ljudskih, radnih, manjinskih i ženskih prava, kao i za očuvanje javnih dobara. Nema izdaje, nema predaje, što obećamo biračima, to ćemo im uz njihovu podršku i osigurati.”

Rada Borić objasnila je da će, iako mnogo toga treba napraviti da bismo ovu državu učinili dostojnom ljudi koji u njoj žive, prvi korak biti donošenje Zakona o obnovi Zagreba. Do kraja mandata Nova ljevica želi podignuti transparentnost rada javne uprave kako bi uvijek djelovala u korist građana, da građani vide svaku odluku i svaku transakciju javnih sredstava:

“Samo tako možemo spasiti ovu zemlju od razarajuće korupcije, koja je u privatne ruke zadnjih desetljeća nezakonito i uz neučinkovit pravosudni sustav od građana otuđila milijarde eura. Nova ljevica, kao ni naša zeleno-lijeva koalicija, neće podržati nijednu desnu vladu. Ako stranke lijevog centra dobiju mogućnost formiranja vlasti, procijenit ćemo hoćemo li u Saboru podržati Vladu ili ćemo ostati oporba. Vlada koju bismo eventualno mogli podržati a da ne sudjelujemo u njoj je ona koja je na duži rok spremna kreirati i provoditi politike temeljene na smanjenju nejednakosti, zelenoj ekonomiji i demokratizaciji u korist interesa birača, za dostojanstven rad, mlade i umirovljenike, za zemlju iz koje nitko neće željeti bježati, a mnogi će htjeti doći ili se zauvijek vratiti kako bi Hrvatska bila bolje mjesto za sve.”

Katarina Peović iz Radničke fronte kaže da se lijevo-zelena koalicija ujedinila oko bitnih stvari potrebnih da se zaustavi tridesetogodišnja devastacija društva, ekonomije i politike. Radnička fronta je u javni diskurs, smatra Katarina Peović, uvela teme i ideje koje se godinama nisu postavljale kao pitanja – poput onih što znače jednakost, solidarnost ili društvena pravednost. Odnosno, što nam to znači ako nemamo osigurane osnovne materijalne uvjete života i ako većina živi u bijedi i generacije ostaju obespravljene?

“Godinama polako i dosljedno, ali beskompromisno, radimo na otvaranju novih tema i preispitivanju neoliberalnih mitova – ne igramo na sigurno, već nas uistinu zanima mijenjati stvari nabolje, demokratski i sa širokim konsenzusom koji u tridesetogodišnjoj politici vladajućih elita nedostaje. Sada možemo reći da imamo puno više iskustva u političkom radu iznutra, ali aktivističko djelovanje na ulici nikada ne smije prestati biti sastavni dio naših politika – kao što je to slučaj s većinom parlamentarnih stranaka. RF vodi politike za umirovljenike, radnike, studente, iseljene. U tome nećemo ni pedlja odstupiti. Našim nastupom otvorilo se pitanje štednje najbogatijih i to ne one štednje koju netko stekne svojim radom ili štednje za stan ili kuću, već akumuliranog bogatstva koje u depozitima, prema HNB-u, drži 1,6 posto najbogatijih. Napadi na nas su, zbog upozoravanja da bi se to bogatstvo progresivnim oporezivanjem ili nekim sličnim mjerama trebalo preraspodijeliti, bili ispod pojasa – namjerno su se neke naše mjere tumačile kao mjere autoritarne ljevice. Radnička fronta se zalaže za dizanje minimalne plaće, proradničke izmjene Zakona o radu, ukidanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, zaustavljanje tržišne logike u zdravstvu, zaštitu voda, obale i šuma kao javnog dobra, zakon o porijeklu imovine, odustajanje od svih daljnjih privatizacija, ukidanje dopunskog zdravstvenog, ponovno pokretanje Imunološkog zavoda, progresivno oporezivanje.”

Predsjednik OraH-a Zorislav Antun Petrović smatra da ljudi okupljeni u koaliciji Možemo! imaju želju i energiju da nešto pokrenu. U proteklom sazivu Sabora, kaže, vidio se rekordan broj žetončića, od kojih je većina bila iz stranaka na centru ili lijevom centru tako da se dio birača okrenuo od njih i potražio opcije koje nude prava rješenja – a to su oni:

“Također, što je isto jako važno u politici, sad smo bolje organizirani i znamo kako privući birače. Na lokalnim izborima u Zagrebu smo se upoznavali pa na EU izborima uhodavali i sad već znamo jako dobro kako organizirati kampanju i poslati jasnu poruku biračima. Ljudi su prepoznali da se nas ne može kupiti i prepoznaju dosljednost i otvorenost. Naši vrijednosni stavovi su jasni i javni, premda to ima za posljedicu i gubitak nekih birača. Mi imamo dugogodišnje iskustvo u politici, točnije kreiranju politika, stečeno kroz brojne inicijative koje su trebale naše društvo i državu učiniti boljim. Imali smo inicijative za omogućavanje pristupa informacijama, zaštitu okoliša, bolje obrazovanje, zaštitu prava tražitelja azila, ženska prava… Godinama smo za realizaciju tih ideja tražili saveznike u politici koju su nas ili a priori odbijali ili, u boljem slučaju, podržavali, ali samo kad im je to odgovaralo.”

Petrović u suzbijanju korupcije ima više od dva desetljeća iskustva i to je tema kojom će se on i OraH baviti. Iskustvo s pandemijom covida-19 jasno je pokazalo da se postojeća gospodarska paradigma zasnovana na beskonačnom rastu vrlo lako može urušiti, tako da su trenutačni prioriteti osiguravanje energetske i prehrambene neovisnosti Hrvatske uz postupan prelazak na cirkularno gospodarstvo:

“Također smo pripremili i politiku obrazovanja koja predviđa digitalizaciju sustava učenja kao temeljnog preduvjeta napretka naše zemlje – na taj način će se ne samo učiniti cijeli obrazovni sustav otpornim na nepredviđene okolnosti, poput pandemije, koja je još uvijek tu negdje, već i omogućiti djeci stjecanje korisnih znanja. Kao koalicija smo definirali program na tri stupa, a to su zeleno gospodarstvo i dostojanstveni uvjeti rada, društvena jednakost te demokratizacija i borba protiv korupcije.”