Nacional je s više sugovornika za koje se može reći da pripadaju vrlo utjecajnim osječkim društveno-političkim krugovima rekonstruirao kako je Drago Tadić, nekoć siromašni student ekonomije iz Hercegovine, došao do milijunskog biznisa, vinuo se u sam vrh hrvatske društvene elite i umalo postao čovjek o kojem ovisi sudbina zagađenog dijela hrvatskog pravosuđa – i to zato što će njegovo svjedočenje biti značajno za dokazivanje ne samo je li Zdravko Mamić podmitio pojedine visokorangirane suce, već i je li se politika izravno uplela da spasi Božidara Kalmetu, desetljećima jednog od najmoćnijih HDZ-ovaca, od osuđujuće presude u slučaju izvlačenja milijuna kuna iz HAC-a.

Prije desetak godina upravo je Tadić bio glavni akter afere s pokušajima podmićivanja sudaca Vrhovnog suda u slučaju Branimira Glavaša, a trag je vodio sve do tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina.

Ako bi DORH na temelju snimke priznanja Drage Tadića koju im je ustupio Nacional uspio dokazati da je on lažno svjedočio na suđenju Božidaru Kalmeti, to bi značajno, možda i presudno uzdrmalo piramidu pravosudno-političke moći koja je sazdana još 90-ih godina prošlog stoljeća. Na vrhu te piramide nalazi se Vladimir Šeks, HDZ-ov tvorac Ustava i čovjek za kojeg se smatra da i danas kadrovira u hrvatskom pravosuđu.

Na slučaju Drage Tadića ta bi se piramida moći mogla srušiti kao kula od karata jer njegov iskaz otkriva kako se uz pomoć raznih pravosudnih manipulacija, lažnih svjedočenja pa čak i pokušaja podmićivanja sudaca, a pod direktivom ljudi iz političkog vrha, dolazi do preokreta u sudskim procesima u kojima su osumnjičenici moćni političari. Svjedočenje Drage Tadića, ako bi se dokazalo da je na suđenju Božidaru Kalmeti lagao, imalo bi ogromne posljedice i na HDZ jer je Tadić godinama bio “nalinkan” na vrh HDZ-a.

Drago Tadić rođen je 27. travnja 1961. godine u okolici Tomislavgrada. Dok je bio u bijegu u Bosni i Hercegovini, boravio je u mjestu Kongora u općini Tomislavgrad. S dvije godine starijim Zdravkom Mamićem, gazdom Dinama s kojim se družio, kao i s kompromitiranim osječkim sucima i svjedočio njihovim spornim kontaktima, veže ga upravo zajedničko porijeklo jer je Zdravko Mamić, iako rođen u Bjelovaru, također porijeklom iz Tomislavgrada, samo iz općine Zidine, odakle je njegov otac. Međutim, karijere i putevi Drage Tadića i Zdravka Mamića bili su potpuno odvojeni. Ali je Tadića život zato spojio s jednim drugim čovjekom, porijeklom Hercegovcem koji će mu promijeniti život. Bio je to Branimir Glavaš.

Drago Tadić početkom 80-ih godina studirao je ekonomiju u Osijeku. Neki Nacionalovi sugovornici iz Osijeka sjećaju ga se kao siromašnog studenta. Prvi posao dobio je u Dravskoj plovidbi u Donjem Miholjcu. Dok je iz Osijeka putovao svaki dan na posao u Donji Miholjac, u autobusu je upoznao čovjeka koji će mu kasnije preokrenuti život. Taj čovjek bio je Branimir Glavaš. Glavaš je bio pet godina stariji od Tadića i njih dvojica nisu se poznavala iz vremena studija, a osim toga, Glavaš je studirao pravo. Iako je Glavaš rođen u Osijeku, njegovi su roditelji bili porijeklom iz Drinovaca u Hercegovini. On je također putovao iz Osijeka u Donji Miholjac jer je radio kao tajnik u srednjoj školi u Donjem Miholjcu. Glavašu je to bilo drugo radno mjesto, prije toga radio je u Sisku kao pravnik u mirovinskom osiguranju. Iako njih dvojica u tom periodu nisu bili ništa više nego poznanici iz autobusa, to poznanstvo nedugo potom preraslo je u čvrsto prijateljstvo pa čak i savezništvo. Glavaš je 1989. bio jedan od osnivača HDZ-a, a kad je počeo Domovinski rat, postao je zapovjednik obrane Osijeka. U travnju 1993. postao je prvi župan Osječko-baranjske županije. Tada je već Drago Tadić dospio u Osijek-Koteks, veliko društveno građevinsko poduzeće s tradicijom od 1946. Jedni izvori tvrde da je usponu Drage Tadića u tom poduzeću kumovao upravo Branimir Glavaš koji je kao “gospodar života i smrti u Osijeku” imao upliv i u privatizacijske procese, dok drugi tvrde da su se Glavaš i Tadić slučajno u tom periodu ponovno sreli, i to kad je Tadić već kroz radničko dioničarstvo “isplivao” kao jedan od dioničara Osijek-Koteksa. Moguće je da se preko Glavaša Tadić već tada povezao i s Vladimirom Šeksom jer su Glavaš i Šeks tijekom 90-ih bili neraskidivo vezani.

Iako je tada i sam već bio u vodećim strukturama Osijek-Koteksa, i formalno stvarnu moć Tadić je dobio 2004., kad je preuzeo mjesto predsjednika Uprave nakon što je njegov prethodnik na toj poziciji, Ivan Raguž, inače vlasnik još nekoliko firmi i hotela, skočio s balkona pod utjecajem droga i polomio se. Prema službenoj verziji, Raguž je to učinio jer je bio kokainski ovisnik te je imao halucinacije u kojima mu se priviđalo da mu netko prijeti i progoni ga pa je zvao policiju. A kad je policija došla ispred zgrade, skočio je s balkona. Večernji list pisao je kasnije da se u osječkim kuloarima tvrdi da je Ragužu podmetnuta opasna droga koja je dovela do halucinacija.

Koja god verzija bila točna, na njegovo mjesto došao je Tadić. Jedan od Nacionalovih izvora koji dobro poznaje prilike u Osijeku iz tog vremena rekao je da su Tadiću bili povjereni brojni veliki poslovi u gradu:

“U vrijeme dok su još Glavaš i Šeks živjeli u miru, Mate Radeljić vodio je Osječku televiziju koja je bila pod kontrolom Glavaša, a Tadić je imao obvezu financiranja te televizije, kao i svih izbora HDZ-a. Svi najveći građevinski poslovi, uključujući izgradnju koridora 5C, išli su preko njega ili je u njih bio uključen. Njega je zapravo stvorila politika, odnosno stvorili su ga 90-ih Šeks i Glavaš. Međutim, on je uvijek znao gdje mu je granica, nikad nije dizao glavu iznad vode, već je plivao u bazenu koji mu je bio ograničen. Kad su se Glavaš i Šeks razišli, Tadić je ostao visjeti u zraku, ali je bio naslonjen na HDZ i na Radeljića jer su svi oni na neki način izdali Glavaša.”

Glavaš i Šeks razišli su se 2005. godine i to kad je Glavaš raskrstio s HDZ-om i tadašnjim predsjednikom HDZ-a i premijerom Ivom Sanaderom i osnovao svoju stranku HDSSB koja je HDZ-u uzela velik dio glasova u Slavoniji. Ubrzo potom protiv Glavaša je podignuta optužnica zbog ratnih zločina 1991., odnosno slučajeva Garaža i Selotejp i on je ubrzo završio u pritvoru te je započeo njegov dugogodišnji sudski proces. Tadić, međutim, upravo tada dobiva neke od najunosnijih poslova i to u cestogradnji koja je u resoru moćnog ministra prometa Božidara Kalmete. Nacionalov izvor iz osječkih struktura blizak vrhu HDZ-a tvrdi da je Tadića i Kalmetu tada mogao povezati upravo Šeks.

Drugi izvor iz Osijeka opisuje i kako se Tadić, paralelno s poslovima koje je dobivao, penjao na društvenoj ljestvici: “Odjednom ste ga mogli vidjeti u ložama HNK, na novogodišnjim i božićnim koncertima, počeo se uspinjati u društvenim krugovima, postao je nekakav čimbenik, došao do osječkih i maksimirskih loža i života na visokoj nozi pa je postalo prestižno piti kavu s njim.”

Izgradnja osječke obilaznice, dijelova koridora 5C kroz Slavoniju, poput autoceste Beli Manastir – Osijek – Svilaj, visećeg mosta u Osijeku, dijela autoceste Zagreb – Split – Dubrovnik, graničnog prijelaza Bajakovo, samo su neki od poslova koje je radio Osijek-Koteks. Izvor blizak nekadašnjoj SDP-ovoj vladi u vrijeme kad je premijer bio Zoran Milanović kaže da je Tadić dobio posao izgradnje osječke obilaznice jer je išao s dumping cijenom, a onda nije imao novca za završiti projekt pa je Milanovićeva vlada morala iznaći dodatna sredstva da bi se projekt završio. Osijekom kruži i priča da je ta obilaznica već previše puta popravljana te se postavlja pitanje je li Tadić možda štedio na količini i cijeni asfalta. Jedan od poslova koje je Osijek-Koteks dobio bila je i izgradnja novog autobusnog kolodvora u Osijeku, vrijednog 24 milijuna eura, koji je bio rađen po modelu javno-privatnog partnerstva. Na otvorenju tog projekta u lipnju 2011. slučajno ili ne pojavio se i Vladimir Šeks, a on i Tadić tom su se prilikom rukovali. Bilo je to u vrijeme kampanje za parlamentarne izbore. Samo mjesec dana poslije toga, u srpnju 2011. Šeks i Tadić opet su se družili, ovaj put na polaganju kamena-temeljca za most preko Drave koji je bio nastavak koridora 5C i ujedno najskuplji dio te trase. Ugovor za njegovu izgradnju bio je vrijedan skoro milijardu kuna, a posao je dobio konzorcij domaćih građevinskih tvrtki koji su činili Viadukt, Osijek-Koteks, Konstruktor-inženjering, Skladgradnja i Hidroelektra Niskogradnja. Međutim, umjesto 2013., kad je trebao biti dovršen, bio je dovršen tek krajem 2018., dakle s pet godina zakašnjenja, a koštao je, kažu Nacionalovi izvori, skoro kao Pelješki most.

Prema snimci koju su objavili Nacional i Nova TV, Drago Tadić označio je upravo Vladimira Šeksa kao osobu u čije ime mu je došao posrednik tražiti da prilagodi svoje svjedočenje na suđenju Božidaru Kalmeti. Već tada pripremala se sudska abolicija Božidara Kalmete koji će se potom i formalno vratiti u vrh HDZ-a, odakle se jedno vrijeme bio povukao. A ključnu ulogu u pripremi te abolicije po svemu sudeći imao je Vladimir Šeks. O tome Nacionalov izvor kaže:

“Šeks je čuvao Kalmetu na nekoliko razina, preko Turudića na Županijskom sudu u Zagrebu, preko Vrhovnog suda gdje su neki suci vezani na njega još od vremena suca Ante Potrebice, a na Ustavnom sudu mu sve odrađuje Šepi, tako da je pokrio sve instance.”

Božidar Kalmeta dugo je vremena neformalno bio označivan kao metafora pljačke pod državnom kapom koja se odvijala za vrijeme gradnje hrvatskih autocesta. U aferi HAC-Remorker bio je optužen da je sa suradnicima iz svojeg ministarstva, Hrvatskih cesta (HC) i Hrvatskih autocesta (HAC) podijelio preko 15 milijuna kuna i 850.000 eura iz javnih tvrtki za održavanje i izgradnju cesta. Sudilo mu se i za krak afere Fimi media u kojem je optužen da je za 600.000 kuna naručio izradu spota „Prometna renesansa Hrvatske“ koji nikad nije prikazan.

U Završnoj riječi na suđenju Kalmeti i ostalim okrivljenicima u aferi HAC-Remorker, na Županijskom sudu u Zagrebu u rujnu 2019., zamjenik ravnateljice USKOK-a Saša Manojlović je rekao: “Kalmeta je izgradio kriminalnu piramidu unutar resora kojim je upravljao te je jasno da je kao nositelj državne vlasti u ključnom resoru za izgradnju prometne infrastrukture imao izuzetnu moć i utjecaj nad građevinskim tvrtkama koje su zbog svojeg poslovnog opstanak morale izvršavati njegove naloge.”

Tužitelj je naveo da su sve optužbe protiv Kalmete i ostalih optuženika dokazane i kako je cilj organizacije s Kalmetom na čelu bilo izvlačenje novca. Dodao je da su u sve sporne slučajeve kao investitori bile uključene Hrvatske autoceste, Hrvatske ceste i Lučka uprava Zadar, a čiji su poslovi pripadali Ministarstvu koje je tada vodio Kalmeta.

U završnim riječima tužiteljstva Manojlović je podsjetio na svjedočenje nekadašnjeg člana Uprave Hrvatskih autocesta Josipa Sapunara, koji je opisao kako se dijelio novac te kako mu je bivši državni tajnik u Ministarstvu prometa Zdravko Livaković kazao da dio izvučenog novca ”ide za Kalmetu i za Zadar”.

Slično je tvrdio i Tadić u svom iskazu USKOK-u 2013., ali se potom na suđenju čudnovato predomislio i zaobišao Kalmetu. Nije stoga čudo što je Kalmetin branitelj Krešimir Vilajtović u završnim riječima obrane rekao kako je USKOK-ova optužnica ”konfabulacija” jer ne postoje dokazi te da nitko od svjedoka i vještaka tijekom suđenja nije spominjao Kalmetu. Kalmeta je od početka odbacivao optužbe za korupciju i tvrdio da je žrtva političkog progona.

Tadić je pak svjedočio da je 2005. jednom od tadašnjih čelnika Hrvatskih autocesta (HAC), Josipu Sapunaru, kao “prijatelj firme” isplatio milijun kuna u gotovini koje je ubacio u prtljažnik njegova automobila. Dogovor da postaje “prijatelj firme” Tadić je sa Sapunarom postigao još 2001. kada se zaposlio u HAC-u. Tvrdio je da je Sapunar predložio da sponzoriraju neke tvrtke te plaćaju konzultantske usluge, no nije se mogao sjetiti naziva tih tvrtki. No na ispitivanju u USKOK-u 2013. Tadić je svjedočio ovako: “Sapunar mi je rekao da se novac plaća po nalogu iz Ministarstva, Kalmete i Livakovića”. Na suđenju u rujnu 2018., međutim, promijenio je iskaz i time spasio Kalmetu koji je prošlog tjedna, kako je prenijela Slobodna Dalmacija, izjavio da je Tadić bio potpuno nebitan svjedok u njegovu predmetu. Time je, naravno, Kalmeta pokušao umanjiti “težinu” sadržaja snimke Tadićeva priznanja da je lagao na suđenju. Suprotno Kalmetinu pokušavanju umanjivanja Tadićeve važnosti, naslovi novina iz 2018. ga demantiraju. A neki od njih, između ostalog na portalu Antena Zadar, glase ovako: “Ključni svjedok više ne tereti Kalmetu; Evo što je govorio 2013., a što danas”. Radi se, naravno, o Tadiću.

Koji su dokumenti otkrivali kako je Kalmeta namještao poslove u aferi Fimi media i kako se iz svega izvukao

Još u svibnju 2011. Nacional je objavio dokument koji je jasno pokazao kako je Kalmeta namještao poslove u aferi Fimi media. U tom tekstu objavljeno je da je Kalmeta organizirao inicijalne sastanke pripadnika Uprave Hrvatskih autocesta sa Sanaderovim neformalnim opunomoćenicima Mladenom Barišićem i Mariom Zubovićem, brižno pazio da se državni novac slijeva u Fimi mediju, a odatle u HDZ, i u krajnjoj liniji, znao sve što se događalo u toj aferi. Nacional je tada objavio da se to se može zaključiti kada se pročita desetak stranica svjedočenja Josipa Sapunara, nekadašnjeg člana Uprave HAC-a, koji je dva dana davao iskaze u USKOK-ovu sjedištu u Zagrebu. Sapunarovo svjedočanstvo koje teško optužuje Kalmetu i brojne druge osobe nalikuje na scenarij za kriminalistički film o hobotnici koja se proširila do vrha vlasti. Već na početku izjave Sapunar je eksplicitno prokazao ministra Kalmetu:

„Također moram kazati da Uprava HAC-a nije imala puno prostora za odlučivanje u angažiranju Fimi medije. Fimi media se morala angažirati, to su nam nametnuli, i to ministar Božidar Kalmeta i Mladen Barišić. Naime, negdje krajem 2005. ministar Kalmeta osobno mi je rekao da k sebi u prostorije HAC-a primim Nevenku Jurak. Ja tada nisam znao tko je Nevenka Jurak, ali sam znao da to moram učiniti, s obzirom na način na koji mi je to rečeno.”

Potom je opisao sastanak s Nevenkom Jurak koja je rekla da će Fimi medija ubuduće tiskati HAC-ova godišnja izvješća, ali i nabavljati novogodišnje darove i torte. Sapunar je i tu optužio Kalmetu:

“Ministar Kalmeta mi je u našem osobnom kontaktu koji je uslijedio nakon tog sastanka s Nevenkom Jurak, rekao da moramo angažirati Fimi mediju za bilo kakav posao pa smo putem narudžbenice naručili 50 komada torti pod nazivom Croatera. Znam da je tu narudžbenicu potpisao Mario Crnjak (tadašnji predsjednik Uprave HAC-a, op.a.).” Božidar Kalmeta je početkom 2006. Sapunara i člana Uprave Milivoja Mikulića pozvao na ručak u restoran Baltazar. U tom popularnom restoranu uslijedio je susret koji odlično opisuje kako je izgledala korupcijska hobotnica. Kada su Sapunar i Mikulić ušli u Baltazar, primijetili su da ih čekaju Kalmeta i Mladen Barišić. U iskazu za USKOK Sapunar je ustvrdio da je Barišić bio jako ljut i Kalmeta ga je pokušavao smiriti. „Barišić je rekao da HAC mora raditi s Fimi medijom, da trebamo tražiti od HAC-ovih izvođača da i oni rade s Fimi medijom te da HAC-ovi izvođači trebaju dati donacije za HDZ putem Fimi medije. Taj zadnji zahtjev obrazložio je činjenicom da se tako neće vidjeti tko je i koliko novca dao HDZ-u, jer se pripremao novi zakon o financiranju političkih stranaka koji je točno određivao koliko se novca može dati. Cijelo to vrijeme vidjelo se da je ministar Kalmeta podređen Mladenu Barišiću“, svjedočio je Josip Sapunar.

U rujnu 2017., uoči pripremnog ročišta na tom suđenju, Kalmeta je izjavio da je ovo „prvi dan kraja jednog mučnog razdoblja za njega i njegovu obitelj jer na sudu ne prolaze politikantstvo i kafanske priče nego argumenti, činjenice, brojke, svjedoci koji mu idu u prilog“. Trojica Kalmetinih suoptuženika u slučaju Remorker – Igor Premilovac, Josip Sapunar i Ivan Berket – sporazumno su osuđeni na godinu dana zatvora koju će zamijeniti radom za opće dobro nakon što su priznali sve USKOK-ove optužbe. Uz rad za opće dobro Sapunar na ime ostvarene nezakonite koristi državi mora vratiti 5,8 milijuna kuna, od čega 3,8 milijuna kuna u gotovini, a ostalo u nekretninama i automobilu, Premilovac četiri milijuna kuna i 350.000 eura u gotovini, dok je Berketu bio blokiran devizni račun sa 700.000 kuna koji će biti prebačeni u državni proračun. USKOK u ovom slučaju Kalmetu tereti da je povezao ljude iz svojeg ministarstva, Hrvatskih cesta (HC) i Hrvatskih autocesta (HAC) te da je sa suradnicima podijelio preko 15 milijuna kuna i 850.000 eura iz javnih tvrtki za održavanje i izgradnju cesta. Uz Kalmetu je optužnicom obuhvaćeno još 12 okrivljenika, među kojima su njegovi najbliži suradnici iz Ministarstva – bivši državni tajnik te predsjednik Nadzornog odbora HAC-a Zdravko Livaković i državni tajnik Milivoj Mikulić koji je također bio u upravi HAC-a. Bivši financijski direktor HAC-a Josip Sapunar još je u istrazi Livakovića i Mikulića prokazao kao osobe kojima je nosio novac što su ga HAC-ovi podizvođači uplaćivali na austrijski račun češke tvrtke Remorker International Igora Premilovca.