Objavljeno u Nacionalu br. 540, 2006-03-20

Nacional otkriva što se prošli tjedan događalo u pozadini ponude islandske Actavis grupe za preuzimanje Plive

Nakon sastanka premijera Ive Sanadera i direktora Plive Željka Čovića u ponedjeljak u Vladi posve je izvjesno da Actavis grupa neće preuzeti Plivu, bar ne pod uvjetima koje je navodno bila spremna ponuditi. Među ostalim, Sanader i Čović složili su se da se oko ponude Actavis grupe dosta manipuliralo, te da svaku ponudu za preuzimanje Plive treba razmotriti s velikim oprezom.
Nacional je prošlog tjedna uspio rekonstruirati što se sve događalo u pozadini ponude Actavisa za preuzimanje Plive, koja je nekim burzovnim mešetarima omogućila da značajno profitiraju. Jesu li povezani s Actavisom, teško će se moći dokazati.
Pliva se našla u središtu pozornosti nakon što je islandska Actavis grupa dostavila Željku Čoviću pismo s ponudom za njeno preuzimanje po cijeni od 1,6 milijardi dolara, odnosno 570 kuna po dionici. Željko Čović pismo je primio 13. ožujka, a na ruke mu ga je donio dostavljač. U pismu stoji da je ponuda Actavisa neobvezujuća i da vrijedi samo sedam dana. Nacional je iz upućenih poslovnih krugova doznao da u Plivi to pismo drže u najmanju ruku neozbiljnim, jer ga je u takvoj formi mogao poslati bilo tko. Ako bi se ponuda pojednostavnila, to znači da Actavis bez obzira na reakciju Plive zapravo i ne mora preuzeti Plivu po cijeni koju je ponudio. Utoliko su u Plivi s čuđenjem pratili pisanje Jutarnjeg lista koji je u prošli petak objavio tekst u kojem se navodi da je Pliva od Actavisa primila jedno vrlo ozbiljno pismo, s ponudom za prijateljsko preuzimanje. S obzirom na formu pisma, u Plivi to pismo ne smatraju ponudom za prijateljsko preuzimanje.

Nacional je iz više dobro upućenih poslovnih krugova doznao da se pisma sa službenim ponudama za preuzimanje doista najčešće šalju u obvezujućoj formi i s duljim rokom za njihovo razmatranje. Isti krugovi sumnjaju da je riječ o dobro koordiniranoj akciji manipuliranja cijenom Plivine dionice na kojoj su neki špekulanti dobro zaradili. Neki sumnjaju i da su tu akciju zapravo izveli krugovi bliski Actavisu, koji su prvo pokupovali Plivine dionice u više navrata u iznosima manjim od 5 posto, što je količina koju kupac ne mora prijavljivati nadzornom odboru kompanije i objašnjavati svoje namjere. Prema tom scenariju, oni bi potom prodali dionice i na njima jako dobro zaradili, jer su cijelu priču usmjeravali kroz medijsku kampanju u hrvatskim dnevnim novinama, kojima su prvo plasirali neslužbene informacije o ozbiljnoj službenoj ponudi za preuzimanje Plive.

Istodobno su do redakcije Nacionala dospjele zanimljive verzije koji su domaći konzultanti pomagali Actavis grupi. Po jednoj verziji u tu je transakciju bio umiješan Željko Perić, bivši Plivin financijski direktor koji danas ima konzultantsku tvrtku. Druga verzija navodi da su Actavis grupi pomagali Borislav Škegro i Mladen Vedriš, te da su oni praktično već neformalno dobili blagoslov premijera Sanadera za sklapanje tog posla. Krugovi bliski Vladi Nacionalu su u prošlu subotu izjavili da su čiste gluposti tvrdnje da su Škegro i Vedriš kod premijera Sanadera već praktično dobili blagoslov za sklapanje tog posla.

Treća verzija navodi da je tu akciju za Actavis usmjeravao Davor Štern, koji je bio savjetnik islandske kompanije Lyf&Heilsa, svojedobno zainteresirane za kupnju Medike. Štern to demantira. Međutim, navodno se Actavis grupa za Plivu inicijalno zainteresirala upravo zahvaljujući Lyf&Heilsi, koja je u Hrvatskoj u rujnu 2005. kupila 49 posto vlasničkog udjela u Ljekarnama Dvoržak. Štern je 2005. zajedno s predstavnicima Lyf&Heilse posjetio Željka Čovića u Plivi i neformalno se zanimao o mogućnostima da ta islandska tvrtka kupi Plivu, ili s njome surađuje, ali Čović za to nije bio previše zainteresiran. Zanimljivo je da je čelni čovjek Lyf&Heilse Karl Wernersson ujedno član boarda direktora i suvlasnik Actavis grupe.

Actavis grupa je kroz nekoliko članaka u domaćim dnevnim novinama prošlog tjedna predstavljena afirmativno, kao jedna od vodećih svjetskih generičkih kompanija. Istodobno se u domaćim medijima upozoravalo na neke nedostatke u upravljanju Plivom posljednjih godina, ali i na, po nekim procjenama, poražavajuće Plivine poslovne rezultate za 2005. Takvo medijsko praćenje inicijative Actavis grupe naljutilo je Plivine menadžment. Oni smatraju da je tako stvorena pogrešna predodžba da bi Plivi bilo najpametnije odmah prihvatiti Actavisovu ponudu. Pliva je prošlog tjedna službeno odbila tu ponudu, smatrajući je nedovoljno atraktivnom.

U Plivi neformalno tvrde da su Pliva i Actavis zapravo podjednake kompanije, te da se iz službeno dostupnih podataka na internetskoj stranici Actavis grupe može pronaći informacija da ta kompanija ima oko 1,7 milijardi dolara duga na ime svojih brojnih akvizicija. S druge strane, Pliva navodno svoje dugove može vratiti doslovno za nekoliko dana, ima dobre izglede u tekućoj godini značajno popraviti svoje poslovne rezultate i jača je od Actavisa na svim europskim tržištima osim Rusije. Osim toga, u Plivi neformalno smatraju da bi svaki ozbiljni kupac za njihovu dionicu već u ovom trenutku trebao ponuditi više od 600 kuna. Zbog visoke razine zaduženosti Actavisa, u nekim poslovnim krugovima sumnjaju da iza Actavisove ponude da preuzme Plivu možda stoji netko drugi, ili netko kroz Actavis na taj način želi oprati novac.

Čelnom čovjeku Actavisa takve insinuacije nisu novost. Zanimljivo je da su engleski mediji Thora Bjorgolfssona, čelnog čovjeka Actavis grupe, 2005. osumnjičili za veze s ruskom mafijom. Bjorgolfsson je završio studij financija na sveučilištu u New Yorku, danas ima 38 godina, prvi je islandski milijarder čije se bogatstvo procjenjuje na tri milijarde britanskih funti i prema procjeni Forbesa, 350. je najbogatiji čovjek na svijetu. Sredinom 80-ih, kada je imao 19 godina, otac mu je na godinu dana završio u zatvoru zajedno s još nekim direktorima iz Hafskipa, drugog po veličini islandskog brodogradilišta. Oni su optuženi da su to brodogradilište odveli u propast, što se u Islandu, zemlji sa samo 300 tisuća stanovnika, prometnulo u prvorazredni skandal. Prijatelji Thora Bjorgolfssona tvrde da je to zauvijek promijenilo njegov život, te da je on otad krenuo u borbu za poštovanje i rehabilitaciju obiteljskog imena. Sredinom 2005. veliku pozornost javnosti izazvao je tekst engleskog The Guardiana, koji je portretirao Thora Bjorgolfssona nakon što je jedna od njegovih tvrtki izrazila interes kupiti kompaniju Marks & Spencer. Naslov tog teksta glasio je ovako: “Oni imaju gotovinu da kupe velike britanske grupacije poput M&S. Ali otkud taj novac potječe?”

The Guardian navodi da je Bjorgolfsson svoj poslovni uzlet počeo u postkomunističkoj Rusiji u St. Peterburgu, koji smatraju prijestolnicom ruske mafije. Ondje se počeo baviti pivskim poslom kroz Bravo International Brewery. The Guardian tvrdi da su, dok su njegovi poslovni konkurenti 90-ih stradavali u atentatima ruske mafije, ili su im tvornice nestajale u zagonetnim požarima, Bjorgolfsson, njegov otac i još jedan njihov partner ušli među vodeće igrače na ruskom pivskom tržištu i 2002. prodali pivovaru Heinekenu za 400 milijuna dolara. Potom su tim novcem u kontroverznom postupku kupili kontrolni paket u Landsbanku, banci na Islandu. Thor Bjorgolfsson na čelo te banke postavio je svog oca. Banku su preuzeli pod čudnim okolnostima, iako su dali najslabiju ponudu, a poslije su ostvarili još neke neobične popuste pri toj kupnji. Potom su preuzeli kontrolu nad još nekim bankama i brojnim vodećim islandskim kompanijama.

The Guardian tvrdi da je nedugo potom u banke koje su preuzeli počeo ulaziti golemi kapital iz off-shore oaza gdje su te banke također imale svoje poslovnice. Navodi i da su potom samo u Velikoj Britaniji njegove tvrtke 2003. kupile tamošnje kompanije u vrijednosti 894 milijuna funti, dok su godinu prije na tom tržištu investirale samo 26 milijuna funti. Zbog takvog poslovanja počelo se sumnjati da njegove banke i tvrtke peru mafijaški novac. On je to demantirao, a dosad se nisu pojavili nikakvi dokazi za te sumnje.

Među ostalim, Thor Bjorgolfsson počeo je investirati u telekomunikacije, ali i u farmaceutske kompanije. Svojedobno je tvrdio i da nije specijalist za menadžment nego da mu snaga leži u prepoznavanju prilika i ljudi koji mogu voditi kompanije. Jednom je prilikom izjavio: “Kada netko investira nekoliko milijuna u neki prodajni lanac, to stvara novinske naslove, ali kada netko investira milijarde u kompaniju koja se bavi lijekovima, to jedva privlači pozornost i lijepo mi odgovara.” Zbog svega toga u Plivi s priličnim oprezom gledaju na pristiglu ponudu.

BANKOVNA GARANCIJA

U igri JP Morgan i HSBC

U ponedjeljak, 20. ožujka, objavljena je vijest da su banke JP Morgan i HSBC Actavisu izdale bankovnu garanciju za preuzimanje Plive. Iz JP Morgana potvrdili su nam da će s HSBC-om financijski pratiti tu transakciju, ali da garancija još nije izdana.