Sjeverna Koreja i nepredvidljivi vođa Kim Jong-un trenutno su najveća prijetnja svjetskom miru jer je nakon posljednjih testiranja balističkih raketa postalo jasno da ova država u svakom trenutku može napasti Južnu Koreju, Japan ili čak Sjedinjenje Američke Države raketama na kojima se nalaze nuklearne glave. Iako se takav rasplet prije nekoliko godina činio nemoguć, Sjeverna Koreja je u samo nekoliko godina uspješno razvila svoj nuklearni program.

Presudan trenutak za takav rasplet dogodio se prije pet godina, kada je veliki vođa Kim Jong-un nuklearni program predao u ruke Kim Jong-siku, raketnom inženjeru koji je prije toga bio zadužen za svemirski program Sjeverne Koreje te je najzaslužniji što u orbiti oko Zemlje trenutno kruži nekoliko sjevernokorejskih satelita.

Kim Jong-sik navodno ima 50 godina i o njemu je do posljednjih nekoliko mjeseci malo toga bilo poznato. No Kim Jong-un je nakon velikog uspjeha nuklearnog i balističkog programa odlučio javnost upoznati s čovjekom koji je najzaslužniji za taj uspjeh. Nakon što se često počeo pojavljivati s Kim Jong-unom u javnosti, počele su curiti i pojedinosti iz njegove biografije i izvan granica Sjeverne Koreje. Prije samo nekoliko godina, sredinom 2012., sjevernokorejski balistički program bio je na rubu propasti jer su se rakete redovno rušile nekoliko trenutaka nakon lansiranja i Kim Jong-un je bio prisiljen napraviti velike promjene na čelu tog programa. Za novog šefa izabrao je čovjeka koji je bio najzaslužniji za uspješno lansiranje vojnog satelita u zemljinu orbitu, što je bilo dovoljno da mu veliki vođa u ruke preda još značajniji program, program o kojem uvelike ovisi i sudbina sjevernokorejskog diktatora. Četiri godine kasnije Kim Jong-sik nositelj je najvišeg državnog odlikovanja, Reda Kim Jong-ila koje je dobio za uspješno provedeni program razvijanja interbalističkih raketa s nuklearnim glavama, s kojima Sjeverna Koreja danas prijeti svojim južnim susjedima, Japanu i SAD-u.

Michel Maiden iz organizacije “38 North” u razgovoru za Fox News potvrdio je da je Kim Jong-sik “ključna figura” nuklearnog programa Sjeverne Koreje.

“Kada je treće lansiranje u travnju 2012. godine propalo nakon deset sekundi, Kim Jong-un se riješio svih ljudi koji su dotad vodili program, a u prosincu iste godine Kim Jong-sik je postao šef balističkog programa. Time je završen njegov strelovit napredak od običnog činovnika do jednog od vodećih ljudi u Sjevernoj Koreji. Godinu dana nakon što ga je Kim Jong-un postavio za šefa programa, postao je i zamjenik direktora sjevernokorejske agencije za proizvodnju streljiva”, objasnio je Maiden uspon Kim Jong-sika. Ovaj znanstvenik karijeru je započeo kao civilni zrakoplovni tehničar, a sada nosi vojnu uniformu, ima čin generala i radno mesto u Odsjeku za proizvodnju streljiva, gdje trenutno obavlja funkciju zamjenika direktora. U Sjevernoj Koreji, kako objašnjava Maiden, često zamjenici direktora imaju veću moć od direktora. Nekoliko ljudi dijeli tu titulu, ali samo se Kim Jong-sik smatra “tehničkim čarobnjakom”. “Nekoliko ljudi još nosi tu titulu, ali oni imaju druge odgovornosti i obveze. Oni čak i ne rade u samoj gradi, već na drugom mjestu”, kazao je Maiden.

Kim Jong-sik je javnosti prvi put predstavljen u srpnju, nakon testa balističke rakete, kao dio pratnje Kim Jong-una. Nakon toga predvodio je i sljedeći test istog mjeseca, kao i jedan od posljednjih, kada je sjevernokorejska raketa preletjela japanski otok Hokaido. Zanimljivo je da Kim Jong-sik nije rođen kao dio elite Sjeverne Koreje, nego je do uspjeha došao svojim znanjem i uspjesima u svim programima u kojima je sudjelovao te je unaprijeđen u pokušaju da se ubrza tempo razvoja nuklearnog programa. “On je jedan od ljudi koje je Kim Jong-un izvukao iz anonimnosti i doveo u svoje okrilje. To se ponekad događa u Sjevernoj Koreji jer Kim Jong-un ima naviku unaprjeđivati osobe koje svojim znanjem i rezultatima zaslužuju unaprjeđenje, iako nemaju tradicionalne veze s elitom’’, kazao je Maiden, dok neki drugi poznavatelji politike velikog vođe smatraju da on tako stvara novu elitu, onu koja neće imati veze s elitom koju je naslijedio od oca. Tu tezu potvrđuju i druga imenovanja Kim Jong-una koji je za zamjenike Kim Jong-sika postavio bivšeg zapovjednika i generala ratnog zrakoplovstva Ri Pyong Chola i ravnatelja Središta za razvoj i nabavu oružja Jong Chang Haa, dvojicu vojnih dužnosnika koji također ne spadaju u sjevernokorejsku elitu.

Njih trojica su, smatraju zapadni obavještajci, miljenici sjevernokorejskog diktatora, a Kimova naklonost prema ‘’nuklearnoj trojki’’, kako ih nazivaju zapadni mediji, očituje se kroz učestale pozive diktatora da mu se pridruže tijekom turneja po zemlji na koje čelnik odlazi privatnim mlažnjakom nazvanim Jastreb-1, što je ujedno nacionalni simbol te azijske zemlje. “Kim Jong-un drži trojicu tehnokrata čvrsto uz sebe kako bi ih mogao kontrolirati i utjecati na njihov rad u raketnom programu’’, smatra An Chan-il, bivši sjevernokorejski časnik koji je pobjegao u Južnu Koreju, u kojoj vodi analitičku tvrtku. I An ističe kako ova trojka ne potječe iz obitelji koje čine sjevernokorejsku elitu, za razliku od dosadašnjeg najužeg kruga vladajuće klase te diktature te navodi kako je baš Ri Pyong Chol kao bivši zapovjednik ratnog zrakoplovstva i visokopozicionirani dužnosnik jedan od prvih koji se probio među visoke časnike sjevernokorejske vojske, a da nije pripadao jednoj od elitnih i utjecajnih obitelji u Sjevernoj Koreji. Ri je inače školovan u Rusiji i unaprijeđen je ubrzo poslije dolaska Kim Jong-una na vlast. Dosad je u njegovoj pratnji dvaput službeno posjetio Rusiju i Kinu te su razgledavali tamošnja vojna dostignuća. O trećem diktatorovu ljubimcu, Jang Chang Hau, najmanje se zna i zapadnim obavještajcima je poznato tek da je on predsjednik Akademije nacionalne obrane i sigurnosnih znanosti.

Ovaj trojac najzaslužniji je i za uspješan test hidrogenske bombe koji je Sjeverna Koreja izvela prije desetak dana i koji je šokirao zapadne stručnjake jer nitko nije očekivao da režim Kim Jong-una u rukama ima tako moćno oružje. Zato su mnogi stručnjaci sjevernokorejski nuklearni test ocijenili čak kao “iskorak” kad je u pitanju nuklearna strategija zastrašivanja koju provodi ta politički izolirana zemlja. Za predsjednika SAD-a Donalda Trumpa to je prvi nuklearni test njegova mandata, a za Sjevernu Koreju vrhunac šest desetljeća duge propagande protiv SAD-a. Propaganda je to koja prije svega funkcionira zato što je još živo sjećanje na američke zločine iz Korejskog rata 50-ih godina 20. stoljeća. Kada američki predsjednik Trump sada prijeti vatrom, bijesom i neobuzdanom silom i još dodaje da će se Sjevernoj Koreji “dogoditi stvari koje nikada nije smatrala mogućima”, onda se to dobro uklapa i u propagandu Pjongjanga, a potvrđuju je i povijesna iskustva. Isto vrijedi i za poruke koje je poslao američki ministar obrane James Mattis. On je upozorio sjevernokorejsko vodstvo na opasnost od “uništenja vlastitog naroda” jer te poruke ponovo oživljavaju nacionalnu traumu koju propaganda već desetljećima njeguje.

Kako bi svojim podanicima pokazao da misli ozbiljno i da će se jednom zauvijek riješiti vječitog neprijatelja, Kim Jong-un sva je sredstva uložio u razvoj nuklearnog programa te ga je predao u ruke vrhunskih stručnjaka poput Kim Jong-sika. No čak ni vrhunski stručnjak poput Kim Jong-sika ne bi mogao uspjeti bez velike financijske pomoći i bez pomoći nekih drugih država, čija se uloga u uspjehu sjevernokorejskog projekta polako otkriva. Poznato je da Sjeverna Koreja čitavu četvrtinu svog BDP-a daje za vojsku. Milijun i 150 tisuća Sjevernokorejaca je u uniformi pod oružjem i za domaće stanovništvo se redovito govori o “nepobjedivosti” tamošnje Narodne armije i njezinoj vrhunskoj tehničkoj opremljenosti. Profesor Robert Schmucker s Tehničkog sveučilišta u Münchenu u razgovoru za Spiegel rekao je da Sjeverna Koreja nikada ne bi uspjela u svom programu da nije imala pomoć drugih država. “Trošak i napor da se stvori sedam različitih raketa je jako velik. Za to vam treba sedam različitih timova koji će voditi projekt, pogoni za proizvodnju raketa potpuno drugačijeg kalibra, različite sirovine, različito gorivo, materijali i veličine. Potrebno je beskrajno mnogo alata, strojeva i propisa za proizvodnju. Velika je zadaća sve to voditi istovremeno i onda još kod prvog lansiranja biti i uspješan. To još nitko nije uspio – osim ako je raketa došla izvana”, tvrdi Schmuker koji nije želio spekulirati o državi iz koje bi rakete mogle doći. “To su ljudi koji to mogu nabaviti, otići tamo i pomoći u upravljanju, dakle pobrinuti se da sve funkcionira. Naravno da je to tehnologija iz šezdesetih i sedamdesetih prošlog stoljeća i to jasno vidimo na primjeru kod raketa Musudan ili Hwasong 10”, tvrdi njemački stručnjak.

Njegove riječi dobile su potvrdu krajem prošlog tjedna, kada su objavljeni rezultati istrage britanskog Ministarstva vanjskih poslova koja je navodno otkrila da Sjeverna Koreja nikada ne bi ostvarila svoj nuklearni potencijal bez pomoći Irana. Britanski obavještajci vjeruju da korejski znanstvenici na čelu s Kim Jong-sikom nisu mogli sami napraviti toliki tehnološki napredak u tako kratkom vremenu bez pomoći izvana.

Kao potvrdu svoje teze britanski dužnosnici naveli su i izjave iranskog predsjednika Hasana Rouhanija koji je izjavio da su prijetnje Sjedinjenih Američkih Država natjerale Sjevernu Koreju da testira svoje nuklearno oružje te je upozorio da su američke prijetnje “igra opasna za cijeli svijet”.

“Zašto je Sjeverna Koreja danas izabrala put koji zabrinjava narod u istočnoj Aziji? Zbog prijetnji protiv egzistencije Sjeverne Koreje. Pustite ih. Ne prijetite toliko Sjevernoj Koreji i ona će se okrenuti svom životu i životu svog naroda. Kada se jedna zemlja opskrbi atomskim oružjem, onda igra u kojoj joj prijetite postaje opasna za cijeli svijet”, izjavio je Rouhani, a britanski dužnosnici njegovu su izjavu protumačili kao dokaz za svoje tvrdnje o suradnji iranskih i sjevernokorejskih znanstvenika. I dok Britanci za uspjeh znanstvenog tima Kim Jong-sika krive Irance, u SAD-u za sve krive Kineze i smatraju da nisu učinili dovoljno kako bi ispoštovali sankcije Ujedinjenih naroda prema Sjevernoj Koreji. Međutim, čini se kako je posljednji test zabrinuo i Peking, iz kojeg su odmah stigle najave o zabrani uvoza nekih vrlo važnih sirovina iz Sjeverne Koreje. Kina je objavila kako potpuno obustavlja uvoz željeza, željezne rudače, olova, ugljena i morskih plodova iz Sjeverne Koreje. To je svakako udarac za tu zemlju jer 80 posto sjevernokorejskog izvoza ide u Kinu i već bi ove mjere značile da bi blagajna Pjongjanga ostala bez jedne milijarde dolara, što je gotovo trećina njezina ukupnog izvoza. Peking je i na druge načine pokazao kako je “okrenuo list” kada je riječ o Sjevernoj Koreji i njezinim upornim provokacijama raketnim pokusima te je dosadašnji posebni izaslanik Kine u Sjevernoj Koreji Wu Dawei “otpremljen u mirovinu”, a na njegovo mjesto je došao Kong Xuanyou, dosadašnji zamjenik kineskog ministra vanjskih poslova.

Međutim, gospodarski stručnjaci upozoravaju na to da usprkos ovim sankcijama Kina još uvijek nije izvršila najbolniji oblik pritiska za Sjevernu Koreju. Naime, Kina još uvijek isporučuje naftu Sjevernoj Koreji, a prekid isporuke bio bi ozbiljan udarac na režim Kim Jong-una jer je Kina najvažniji isporučitelj energenata za Sjevernu Koreju i bez te nafte Sjevernokoreanci više ne bi mogli unaprjeđivati svoj nuklearni program.

Ako se to doista i dogodi i ako Kina odluči prekinuti isporuku nafte Sjevernoj Koreji, moglo bi se dogoditi da Kim Jong-sik i ostatak ‘’nuklearne trojke’’ barem na neko vrijeme ostane bez posla.