Splitsko-dalmatinska županija početkom prošlog tjedna raspisala je krajnje neobičan javni poziv za usluge procijenjene na 100 tisuća kuna, za koji se već i letimičnim pregledom može uočiti da je predodređen za dodjelu novca unaprijed poznatoj tvrtki, dnevniku Slobodna Dalmacija. Dapače, iz uvjeta tog javnog poziva može se zaključiti da jedino Slobodna Dalmacija zadovoljava postavljene kriterije i uvjete kako bi na njemu uopće sudjelovala. Radi se o jednom u nizu poslova između struktura Županije, kojom puna tri desetljeća vlada HDZ, te splitskog dnevnog lista: na godišnjoj bazi na ovoj relaciji potroši se više stotina tisuća kuna javnog novca. Ovaj podatak značajan je zbog učestale prakse slijevanja javnih sredstava na račun određenih medija, što se u javnosti sve češće tumači pokušajem kupovine naklonosti, otupljivanja medijske oštrice ili čak njihova potpunog držanja pod političkom kontrolom. Upravo zbog otkrića ovakve prakse austrijski kancelar Sebastian Kurtz nedavno je podnio ostavku.

U konkretnom slučaju Splitsko-dalmatinska županija raspisala je poziv za provođenje projekta ”Kampanja o održivom razvoju, sprječavanju onečišćenja mora i primjeni ekologije u poslovanju koncesionara na pomorskom dobru”. Njegova procijenjena vrijednost jest 100 tisuća kuna, a kako se taj iznos nalazi ispod praga koji je postavljen za provođenje javnog natječaja od 200 tisuća kuna, provodi se po znatno labavijim uvjetima predviđenima za jednostavnu nabavu. Projekt predviđa tzv. ”native” kampanju s više novinskih članaka kojima je cilj povećati stupanj zaštite mora i priobalja od onečišćenja s brodova, platformi i kopna, informirati građane o održivom razvoju i sprječavanju onečišćenja mora i ”razviti shvaćanje kako se štićenjem pomorskog dobra ostvaruje prosperitetnija budućnost”. Premda zvuči isprazno, ova kampanja zapravo ne odstupa od sličnih koje se već godinama provode u nizu hrvatskih medija, za što se iz javnih izvoda izdvaja više desetaka milijuna kuna. Problematični su uvjeti po kojima se ona dodjeljuje.

Tako u javnom pozivu Splitsko-dalmatinske županije stoji da mediji koji se prijave u ovoj i prethodne dvije godine ne smije imati manje od jedne, niti više od dvije pružene slične usluge. Potom, traži se dokaz da raspolažu s minimalno jednim zaposlenim novinarom koji će biti zadužen za pisanje članaka. I na koncu, ključan citat: ”Gospodarski subjekt (ponuditelj) je dužan dostaviti izjavu da ima prosječnu nakladu tiskovine u 2020. godini na području Splitsko-dalmatinske županije od minimalno 20.000 primjeraka tiskanja svakog izdanja te da ima prosječni dnevni posjet portala u 2020. godini s područja Splitsko-dalmatinske županije od minimalno 150.000 pregleda”.

Ovakvim kriterijima, kada se radi o nakladi tiskanog izdanja, zadovoljava isključivo Slobodna Dalmacija, no u javnom pozivu objavljeno je da su – očito kako bi se zadovoljila forma – pozivi za dostavu ponude upućeni na adrese triju predloženih subjekata. Nacional je pokušao doznati o komu se radi i tko to tiska više od 20 tisuća primjeraka novine u ovoj županiji, no iz Splitsko-dalmatinske županije na to pitanje odbili su odgovoriti.

”S obzirom na to da je poziv još u tijeku, informacije o predloženim subjektima, temeljem propisa, ne smijemo iznositi. (…) Pravilnik o provedbi postupaka jednostavne nabave je u potpunosti ispoštovan tako da je poziv upućen na 3 adrese te je isti i javno objavljen na mrežnoj stranici Županije, što podrazumijeva da se Pozivu na dostavu ponuda može odzvati i onaj ponuditelj kojemu Poziv za dostavu ponuda nije izravno upućen”, odgovorili su za Nacional iz kabineta župana Blaženka Bobana (HDZ). Objašnjavaju i da je kao ”target grupa” određeno lokalno stanovništvo, a riječ je o 232 tisuće stanovnika, dok je kriterij o prosječnoj nakladi novina utvrđen ”s obzirom na potrebe vidljivosti projekta u okviru dosega”.

Splitsko-dalmatinska županija plodno surađuje upravo sa Slobodnom Dalmacijom pa je toj novinskoj kući u 2019. godini isplatila ukupno 609.778 kuna, godinu kasnije 402.847,50 kuna, a u ovoj godini dosad je utrošeno 314 tisuća kuna. Projekti koji se ugovaraju mahom su ispod iznosa od 200 tisuća kuna postavljenog kao prag za javnu nabavu: za promociju projekta ”Pomorsko je dobro” plaćeno je točno 199 tisuća kuna, za uobičajeni zakup medijskog prostora između 139 i 149 tisuća kuna svake godine, a nedavno je s 50 tisuća kuna plaćeno uređivanje, prelamanje i tiskanje knjige ”Malena mista moje županije”. Svake godine plaća se i 264 tisuće kuna za pripremu i distribuciju glasila Moja županija, propagandnog podliska koji se periodično distribuira sa splitskim dnevnim listom.

Nakon zaključenja najnovijeg javnog poziva bit će zanimljivo vidjeti kako je uopće ustanovljeno da Slobodna Dalmacija u ovoj županiji ima nakladu veću od 20 tisuća primjeraka, u što mnogi upućeni izvori već danas dvoje te tko su još najmanje dva misteriozna subjekta kojima je upućen poziv za dostavu ponude, čiji identitet u Bobanovu uredu kriju. Nakon provođenja šestomjesečnog projekta bit će zanimljivo i na koji način je dosegnuta ”targetirana grupa stanovništva” ako je kao kriterij postavljen broj tiskanih, a ne prodanih primjeraka te postoji li mjerenje jesu li željene poruke zaista dosegle ciljanu grupu ljudi. O kupovanju medijske naklonosti javnim novcem može se samo spekulirati.