Hrvatska se posljednjih godina muči s nedostatkom radne snage, ali situacija se razlikuje od sektora do sektora.

Dok u “šljakerskim“ zanimanjima, poput turizma, ugostiteljstva, trgovine, prijevoza ili građevine, poslodavci ne mogu više naći ni minimalan broj radnika, radne snage u uredskim zanimanjima i dalje ne manjka.

Specifičan slučaj koji ipak pokazuje što i za koga Hrvati žele raditi

Koliko god to bio specifičan slučaj, budući da je riječ o poslu koji podrazumijeva specifična znanja iz područja ustavnog prava, a i gdje se eventualni nedostatak stručnjaka ne može nadomjestiti uvozom radnika iz drugih zemalja, ipak se može reći kako i “navala” na Ustavni sud dokazuje snažan interes Hrvata za uredskim poslovima za koje “jamči” država kao siguran i dobrostojeći poslodavac.

Naime, prema dosad dostupnim podacima, koji još nisu potpuni, na “natječaj za posao na Ustavnom sudu“, odnosno na javni poziv za odabir 10 ustavnih sudaca, stigle su 52 kandidature. Pojednostavljeno, to znači da za jedno mjesto ustavnog suca u prosjeku konkurira otprilike pet kandidata, među kojima su i oni koji su dosad obavljali tu dužnost.

Očito, raditi za državu za mnoge je u Hrvatskoj životni ideal. Posebno ako je posao tako atraktivan kao što je sudac Ustavnog suda.

Hotelijeri, ugostitelji i trgovci ne mogu naći radnike

S druge strane, podaci s burze rada su poražavajući, barem kada je riječ o kutu gledanja poslodavaca. Hrvatska ima najmanju nezaposlenost u novijoj povijesti.

Ona je rezultat masovnog iseljavanja, negativnog prirodnog prirasta i povlačenja mnogih s tržišta rada i okretanju sebi i svojim sposobnostima, bilo da je riječ o pokretanju vlastitih tvrtki ili obrta ili jednostavnom okretanju rentanju stanova i apartmana. Naravno, dio zasluga za to snosi i otvaranje radnih mjesta proteklih godina. Manje u privatnim sektoru, a više u državnom i javnom.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) od utorka, na burzi rada je prijavljeno 87.291 nezaposlenih. To je, vrijedi ponoviti, dobra vijest, budući da pokazuje da je nezaposlenost u Hrvatskoj sad na vrlo niskim granama.

S druge, pak, strane, u ovom je trenutku nepopunjeno 19.733 radnih mjesta. To znači da bi, statistički gledano, na jedno radno mjesto dolazilo samo četiri kandidata – dakle, manje nego što je sada slučaj na Ustavnom sudu! – uz pretpostavku da se radi o radnim mjestima koje mogu obavljati svi nezaposleni što, naravno, nije slučaj. Kao i do sada, najveća je potražnja za radnicima u turizmu, ugostiteljstvu i trgovini.

‘In’ su uredska radna mjesta, posebno ako su državna

Ukratko, veća je “navala“ na Ustavni sud, kao i na ostala “uredska“ radna mjesta, posebno ako ih osigurava država, nego radna mjesta koja podrazumijevaju fizički rad, ali i neizvjesnost koju nosi privatni sektor.

Ili, ako ćemo stvari promatrati s druge strane, državi kao poslodavcu i dalje je znatno lakše naći radnike, posebno za atraktivna zanimanja kao što su ustavni suci, nego tvrtkama koje se bave, primjerice, turizmom, ugostiteljstvom i trgovinom, trima ključnim djelatnostima za hrvatsko gospodarstvo.

Ovdje ponovno valja naglasiti kako je posao ustavnog suca specifičan. Ipak, i interes za obavljanjem te dužnosti potvrđuje staru tezu kakve poslove Hrvati žele raditi, a od kojih poslova, s druge strane, bježe.

‘OBRTNIČKA RENESANSA’ U Hrvatskoj se masovno otvaraju obrti, mnogi se drukčije ni ne mogu zaposliti

To je ujedno i putokaz kako će se stvari na hrvatskom tržištu rada kretati u budućnosti, kao i odgovor na pitanje hoćemo li nastaviti uvoziti radnike iz trećih zemalja. Za poslove na Ustavnom sudu i u tijelima državne i lokalne samouprave nećemo, dok za turizam, ugostiteljstvo, trgovinu i ostala zanimanja koja nisu rad u uredu hoćemo. U njih spadaju i, primjerice, rad u zdravstvu i socijalnoj skrbi, iako je riječ o poslovima u kojima je poslodavac uglavnom država.