Pandemija koronavirusa, osim očitih zdravstvenih i socioekonomskih posljedica, ostavlja značajne posljedice na naše mentalno zdravlje. Nadalje, zemlja demografski propada, ljudi iseljavaju i kronično nam nedostaje visokoobrazovnih stručnjaka, a hrvatska Vlada Konačnim prijedlogom Zakona o djelatnosti psihoterapije diskriminira i javno ponižava dio stručnjaka iz područja psihoterapije, onemogućujući im obavljanje djelatnosti, degradirajući njihove međunarodno priznate diplome i edukacije.

Pritom hrvatska Vlada ignorira stavove struke, prije svega, Hrvatsku komoru psihoterapeuta, Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske te glas ostalih stručnjaka iz strukovnih komora unutar sustava socijalne skrbi, oštro navode iz Hrvatske komore psihoterapeuta i Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH).

“Iako svi svjedočimo porastu nasilja te traumama djece i odraslih izazvanim posljedicama potresa te socijalnim i gospodarskim previranjima u zadnje dvije godine, istovremeno se u Republici Hrvatskoj predlaže Zakon koji onemogućava rad velikom broju stručnjaka u području psihoterapije”, navodi se u priopćenju kojeg potpisuju Jadran Morović, predsjednik Hrvatske komore psihoterapeuta i Vedran Korušić, predsjednik Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske.

Poriče se Deklaracija o psihoterapiji iz Strasbourga

Imajući u vidu novu odredbu čl.6. Konačnog prijedloga Zakona o djelatnosti psihoterapije – koja je ubačena između dva čitanja – vidi se da predloženi zakonski tekst u potpunosti ignorira odredbe Deklaracije o psihoterapiji iz Strasbourga, navodi se u priopćenju.

Deklaracija, naime, kaže da je “psihoterapija nezavisna znanstvena disciplina, a psihoterapijska praksa predstavlja zasebno i slobodno zanimanje. Priznaje se i jamči raznolikost psihoterapijskih škola i pristupa. Pristup psihoterapijskoj edukaciji imaju kandidati nakon završenog obrazovanja ili završenog studija, posebno studija iz humanističkih i društvenih znanosti…”

Isto tako, dalje se navodi, nije uvažena još jedna pravna norma, a to je sustav ESCO (Europske vještine, kompetencije, kvalifikacije i zanimanja) Europske komisije, koji radi jasnu razliku između psihoterapije, psihologije i psihijatrije.

Podsjećaju da se Poveljom Europske unije o temeljnim pravima jamči sloboda izbora zanimanja i sloboda poduzetništva. Međutim, konačni prijedlog Zakona o djelatnosti psihoterapije zajamčeno pravo na slobodu izbora zanimanja pretvara u prazno slovo na papiru.

Drugim riječima, obavljanje psihoterapeutske djelatnosti jamči se samo određenim strukturama.

“Stav Europskog udruženja psihoterapeuta jasan je već dva desetljeća. Ukupno psihoterapijsko školovanje mora trajati najmanje 7 godina, od čega se prve tri godine odnose na prethodno sveučilišno obrazovanje u rangu preddiplomskog studija, a nakon toga minimalno 4 godine specijaliziranog psihoterapijskog školovanja.

Još jedno kozmetičko uljepšavanje predlagatelja zakona nalazi se u članku 3. gdje se poziva na Europski certifikat iz psihoterapije (ECP) kao “najviši formalni stupanj potvrde psihoterapijske stručnosti i osposobljenosti”, a sada tim ljudima onemogućuju rad”, kažu iz Komore i SPUH-a.

Novi zakonski tekst, naime, rigidno postavlja koje sveučilišno obrazovanje i koji smjerovi mogu prethoditi psihoterapijskoj edukaciji.

“Suzi li se to na svega nekoliko sveučilišnih smjerova, dolazimo do situacije da novi Zakon ne uzima u obzir postojeću situaciju, a to je da sada imamo ljude koji su završili psihoterapijske škole u trajanju od četiri i više godine, dodatno se specijalistički školovali i rade kao psihoterapeuti.

Određen broj njih čak posjeduje i ECP – Europski certifikat iz psihoterapije – a to je status koji je najviša potvrda stručnosti pojedinca priznata od Europske asocijacije za psihoterapiju. Trenutni prijedlog Zakona, međutim, dokida njihovu daljnju mogućnost rada”, kažu u Komori i SPUH-u.

Prijedlog Zakona se naglo promijenio između dva čitanja

Situaciju je dodatno pojasnio psihijatar, gestalt psihoterapeut i predsjednik Hrvatske komore psihoterapeuta Jadran Morović.

Morović ponavlja da se oduzima pravo na rad psihoterapeutima. Naime, radno tijelo donijelo je Konačni prijedlog Zakona o djelatnosti psihoterapije, a u sklopu Zakona o socijalnom radu, za kojeg se samo čeka da bude službeno objavljen u Narodnim novinama. Na snazi je stari zakon iz 2017. godine, a ironično je da je sada izglasan novi, lošiji zakon, tvrdi prim. Jadran Morović, dr.med., psihijatar-psihoterapeut.

“Nisu se ispoštovale norme koje je propisala Europska unija, a to je da se odvoje psihijatrija, psihologija i psihoterapija. Da bi osoba bila psihijatar, mora završiti medicinu i potom specijalizaciju iz psihijatrije. Psihologija se diplomira na Filozofskom fakultetu ili Hrvatskim studijima, a da bi osoba postala psihoterapeut, mora imati sedam godina edukacije: Osnovni fakultet, potom edukaciju za psihoterapeuta s jedne od 18 škola u Hrvatskoj. Pritom oni koji na svom osnovnom fakultetu nisu imali propedeutiku psihoterapije, prvo moraju završiti dvogodišnju edukaciju kako bi dobili dopunska znanja iz psihologije i psihoterapije”, tumači Morović.

Novi zakon, kaže Morović, radi krivu distinckiju.

“Novi zakon priznaje samo medicinu, psihologiju, socijalni rad, edukacijsko-rehabilitacijski smjer i pedagogiju kao prvotno obrazovanje. Ako osoba završi jedan od tih fakulteta i potom dodatnu edukaciju iz psihoterapije, može biti psihoterapeut. Ako osoba završi bilo koji drugi fakultet i potom edukaciju iz psihoterapije, novi zakon mu ne dozvoljava da radi kao psihoterapeut, već samo kao savjetodavni terapeut”, tumači Morović.

To dovodi do cijele zbrke u protokolu. Nužno se, kaže, nameće pitanje kome je u interesu nametnuta obveza vođenja djece po bolnicama i institucijama te prolaženja kroz sustav etiketiranja liječničkim dijagnozama?

“Psihoterapeut, odnosno savjetodavni terapeut koji radi s djecom i adolescentima, ima potrebna znanja i tehnike procjene kako bi donio odluku koje dijete treba psihoterapijski tretman, a koje dijete treba uputiti drugom stručnjaku. A sada to neće raditi psihoterapeuti. Sada se ta odluka prebacuje na liječnike koji nisu specijalizirani za suptilnosti znakova problema emocionalne prirode i razvoja ličnosti. Pritom moramo naglasiti kako u Republici Hrvatskoj postoji izuzetno mali broj liječnika specijaliziranih za psihičke bolesti ili emocionalne teškoće djece i adolescenata, što djeci i adolescentima otežava pristup inicijalnoj procjeni pa onda i upućivanju na psihoterapeutski tretman”, navodi.

Pravilo se ne provodi u sustavu

Dr. Morović je ponudio konkretan primjer.

“Vrijeme pandemije krizno je za mnoge, pa tako, primjerice, za djecu i mlade. Prema Zakonu za djecu i adolescente njihovi roditelji ili skrbnici moraju ih odvesti prvo liječniku opće prakse da ustanovi problem. Liječnik opće prakse neće ustanoviti problem, nego će dijete poslati dječjem psihijatru. Na taj način stvara se gužva i odgađa intervencija. Komora psihoterapeuta bila je protiv toga da se ide liječniku opće prakse po dijagnozu. Zašto? Zato što s druge strane imamo školovane psihoterapeute koji će odmah procijeniti treba li dijete ići psihijatru. Ako ne treba, njime se kreće baviti psihoterapeut i puno brže smo u postupku”, opisuje dr. Morović koji je psihijatar i psihoterapeut.

Po novom zakonu, međutim, indikacije mora propisati psihijatar koji će dijete eventualno poslati psihoterapeutu.

“Umjesto obrnuto! Cijela radna skupina koja je radila na nacrtu zakona time je neugodno iznenađena. Ta nagla promjena dogodila se negdje između prvog i drugog čitanja, očito su zastupnici slijedili nečije upute”, kaže Morović.

Naglašava kako ta centralizacija ne koristi nikome.

“Korisnici su zbunjeni, nemaju jasan uvid tko smije obavljati psihoterapiju, a tko ne. Pravilo je jasno izvan zdravstvenog sustava, psihoterapiju može obavljati samo onaj tko je član Komore i ima dopusnicu za psihoterapijski rad. I tu se događa ironija – zakon se provodi izvan zdravstvenog sustava, a unutar zdravstvenog sustava se ne provodi. Unutar sustava, školovane psihoterapeute se na neki način zaobišlo, a psihijatri, psiholozi i neki zdravstveni djelatnici mogu raditi psihoterapijski postupak, a da za to nisu školovani”, tumači Morović nevjerojatnu ironiju.

Zakon je, kaže, izglasan i bit će objavljen u Narodnim novinama idući tjedan.

“Naravno da nismo zadovoljni tako manjkavim zakonom. Nije dobro da osoba školovana za psihoterapeuta, koja je nakon osnovnog fakulteta, prošla dodatne 2+4 godine edukacije, može biti tek savjetodavni terapeut, a postupak psihoterapije provodi netko tko nije za to educiran. Uspostavljeni su čudni odnosi. Osobno sam bio u radnoj skupini, napravili smo prijedlog zakona kojim smo bili zadovoljni, no između prvog i drugog čitanja, stvar se promijenila, neke snage su promijenile pojedine članke zakona. Kome to odgovara, ne bih spekulirao”, kaže Morović.

Spremni su podnijeti ustavnu tužbu

Ponavlja da je on i psihijatar i psihoterapeut.

“Završio sam medicinski fakultet, godinu dana stažiranja, tri godine specijalizacije iz psihijatrije, potom još četiri godine edukacije iz psihoterapije, Gestalt smjer, uz dodatne edukacije. Postoje, dakle, psihijatri koji su završili i psihoterapeutske edukacije. Jako je važno da se psihoterapijom bave psihoterapeuti. Jedna od razlika, evo, u edukaciji je i rad na sebi. U sklopu zahtjevne edukacije, da bi osoba postala psihoterapeut, mora raditi na sebi. Dakle, sam polaznik mora proći sto sati individualne terapije kod licenciranog psihoterapeuta, a psihijatar, primjerice, to ne mora”, kaže dr. Morović.

Hrvatska komora psihoterapeuta broji 240 članova, nisu zadovoljni novim zakonom.

Neovisno o tome što ima javne ovlasti, Komoru se, dodaju, ne može staviti u ulogu regulatora struke. Osnovna uloga Komore je zaštita i promicanje struke, a ne donošenje normi. Upitna je, kažu, i ovisnost Komore o prethodnim suglasnostima Ministarstva. Naravno da mora postojati nadzor nad radom Komore, ali neovisnost strukovne komore ne može se uvjetovati prethodnim suglasnostima Ministarstva, posebice ukoliko u tome ne sudjeluju vrhunski neovisni stručnjaci iz područja psihoterapije, kažu.

Konačni prijedlog Zakona stoga, tvrde u Komori, potvrđuje da svrha donošenja novog zakona nije usklađivanje s propisima Europske unije i Deklaracijom  o psihoterapiji iz Strasbourga, već se radi o – ‘usklađivanju’ s interesima odabranih ‘struktura’. Relativizira se dio struke i onemogućava se obavljanje djelatnosti psihoterapije osobama koje su to pravo već stekle prema odredbama Deklaracije o psihoterapiji iz Strasbourga, kažu.

“Ja sam predsjednik Komore, tu su pravni savjetnici, upravni i izvršni odbor te članovi. Vidjet ćemo kako će to idući tjedan izgledati u Narodnim novinama, kako će biti na papiru, a onda krećemo u akciju. Ako se sluša samo jedna strana, moramo ispitati ustavnost takvog zakona stoga smo spremni podnijeti ustavnu tužbu“, najavljuje dr. Morović.