U hrvatskim zatvorima trenutno se nalazi 3801 osoba lišena slobode, među kojima je 1274 zatvorenika koji se nalaze u istražnom zatvoru. Da je hrvatski zatvorski sustav već desetljećima potkapacitiran i da su u njemu uvjeti smještaja izrazito loši svjedoče i podaci iz 2012., kada je u najvećem zatvoru, Zatvoru u Zagrebu (Remetinec), kapaciteta 560 osoba bilo smješteno 904 zatvorenika. Iako iz Ministarstva pravosuđa i uprave, na čijem je čelu ministar Ivan Malenica, za Nacional tvrde da njihova Uprava za zatvorski sustav i probaciju kontinuirano radi na poboljšanju uvjeta smještaja te povećanju smještajnih kapaciteta u zatvorskom sustavu, osobito onih u zatvorenim uvjetima, činjenice govore suprotno.

Turska državljanka Ayca Kilinc dobila je na Općinskom sudu u Novom Zagrebu nepravomoćnu presudu protiv Republike Hrvatske zbog 85 dana provedenih u istražnom zatvoru u Remetincu (u ekstradicijskom pritvoru), a tužila je Republiku Hrvatsku navodeći, između ostaloga, da su u ćelijama u kojima je boravila WC-i bili bez vrata, da su bile premale u odnosu na broj zatvorenica, da je u njima bila pritvorena zajedno s osobama optuženima zbog ubojstva ili osuđenima zbog raznih kaznenih djela. U presudi joj je dosuđena odšteta od 29.750 kuna, a Hrvatska joj mora platiti i 8800 kuna sudskih troškova. Tihomir Mišić, odvjetnik koji je zastupao Aycu Kilinc, za Nacional kaže:

“Riječ je o presudi u kojoj se radi o povredi prava osobnosti. Ayca Kilinc je bila neosnovano lišena slobode, što je neosporno utvrđeno, ali isto tako, u tom postupku za neosnovano lišenje slobode neosporno je utvrđeno da je ona boravkom u pritvoru pretrpjela duševne boli, odnosno da je došlo do povrede prava osobnosti. I to tako da je boravila u skučenim i pretrpanim ćelijama s osobama iz kriminalnog miljea, u kojima nema nikakve intime i u kojima se nužda vršila na ‘čučavcima’ odvojenima jedino ‘kaubojskim vratima’.

O stanju u hrvatskim zatvorima Tihomir Mišić kaže: “Stanje u većini hrvatskih zatvora po pitanju uvjeta za boravak zatvorenika je izuzetno loše. Najgore stanje je Remetincu koji je prenapučen velikim brojem zatvorenika, u kojem su ćelije apsolutno neadekvatne i u kojem su higijenski uvjeti izrazito loši. Zbog loših uvjeta u zatvoru već je pokrenut niz tužbi protiv Republike Hrvatske koje su tužitelji uredno dobivali. Čak su i sudovi zauzeli stav da je stanje u hrvatskim zatvorima, posebno u Remetincu, iznimno loše. U Remetincu i danas boravi blizu tisuću zatvorenika, što daleko premašuje kapacitet ovog zatvora.”

Iz Ministarstva pravosuđa i uprave na upit Nacionala o ovoj presudi, iz koje je razvidno da je hrvatski zatvorski sustav potkapacitiran, da zatvorenici u istražnom zatvoru borave u istim ćelijama s počiniteljima teških kaznenih djela i gdje su teško narušeni higijenski i zdravstveni uvjeti, odgovaraju da oni kao tijelo izvršne vlasti nisu ovlašteni ocjenjivati zakonitost postupanja suca u pojedinom sudskom predmetu no naglašavaju: “Ističemo da se sukladno Zakonu o izvršavanju kazne zatvora sve osobe lišene slobode smještaju u sukladno odgovarajućim zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, u skladu s europskim standardima.”

Da je stanje u hrvatskom zatvorskom sustavu izuzetno loše, odnosno suprotno onome što tvrdi Ministarstvo pravosuđa i uprave, govori i izvješće pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter za 2020. koje je Sabor usvojio početkom lipnja ove godine, a u kojem je, između ostalog, naglašeno: “da su uvjeti smještaja zatvorenika i nadalje neodgovarajući te da je sve izrazitiji nedostatak prostora i službenika”. Ured pučke pravobraniteljice tijekom 2020. je postupao u 183 prijavljena slučaja, a od 150 pokrenutih predmeta samo njih 26 se odnosilo na ograničavanja prava uzrokovanih epidemijom, dok su ostali bili vezani uz probleme na koje je Ured ukazivao u ranijim izvješćima, a među kojima su i neodgovarajući uvjeti smještaja. U jednoj od pritužbi pučkoj pravobraniteljici piše: “…u zgradi ima šezdeset do sedamdeset ljudi, a rade samo tri tuša, a puno je ljudi tako da je teško održavati higijenu. Potrepštine koje dobijemo, znači sapun šampon, kalodont, wc papir dijele se svaka tri mjeseca, što je nemoguće da s par paketića šampona, jednim sapunom i četiri paketića wc papira držiš higijenu tri mjeseca…”

Na temelju ovih činjenica Nacional je Ministarstvu pravosuđa i uprave poslao upit je li u planu gradnja novih zatvora te zašto nije proradio sustav ‘’narukvica’’ s pomoću kojih bi osuđenici zatvorsku kaznu mogli odslužiti doma? Iz Ministarstva odgovaraju:

“Što se tiče smještajnih kapaciteta zatvorskog sustava, ističemo da je u okviru rekonstrukcijskih radova u Zatvoru u Osijeku koji su dovršeni u studenom 2020. uređeno 22 zatvoreničkih soba. U svibnju 2019. godine dovršeni su radovi u Zatvoru u Bjelovaru čime je povećan kapacitet tog zatvora za 9 mjesta. Uz to, u Kaznionici u Požegi je tijekom studenog 2019. godine formiran novi odjel sa smještajnim kapacitetom od dodatnih 50 mjesta. U tijeku su radovi na adaptaciji i proširenju prostora u Zatvoru u Požegi čime će se osigurati dodatnih 40 mjesta za smještaj zatvorenika u zatvorenim uvjetima, te adaptacijski radovi unutar Kaznionice u Požegi kojima će se omogućiti dodatni smještajni kapaciteti u zatvorenim uvjetima za oko 120 mjesta. Nastavno na Vaš upit o elektroničkom nadzoru, ističemo da probacijska služba već niz godina poduzima korake s ciljem uvođenja elektroničkog nadzora. Tako je u okviru projekta „Podrška daljnjem razvoju i jačanju probacijske službe u Republici Hrvatskoj“ kao jedna od komponenti projekta proveden je Pilot projekt elektroničkog nadzora od 1. veljače 2017. u trajanju od 100 dana od stavljanja prvog korisnika pod elektronički nadzor. U okviru iste komponente izrađena je analiza rezultata Pilot projekta s preporukama za trajno i održivo uvođenje elektroničkog nadzora. Na temelju tih uspješnih rezultata Pilot projekta, u sljedećem koraku su Ministarstvu pravosuđa i uprave dodijeljena sredstva Norveške darovnice u iznosu od 2.100.000 eura.”

Na pitanje Nacionala zašto se dio zatvorenika koji su osuđeni za lakša kaznena djela ili na kazne do jedne godine ne bi angažirao na obnovi od potresa ili na čišćenju okoliša, što bi bio puno korisniji i moderniji oblik služenja zatvorske kazne – a da se pritom pitanje Nacionala nije odnosilo ni na kakav prisilan rad već na mogućnost angažiranja zatvorenika i na takvim poslovima za one koji bi to htjeli – iz Ministarstva odgovaraju:

“Zatvorenici imaju pravo na rad te se tijekom izdržavanja kazne zatvora određeni broj njih radno angažira sukladno zdravstvenim i psihofizičkim sposobnostima, stečenim znanjima i vještinama te radnom iskustvu. Sukladno odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora, zatvorenika se potiče na rad radi održavanja i stjecanja stručnog znanja i iskustva, njegova osposobljavanja te njegovih tjelesnih i duševnih potreba. Na temelju liječničkog mišljenja i programa izvršavanja zatvorenika koji je pristao na rad raspoređuje se na rad kroz uobičajeno radno vrijeme. Osim u kaznenom tijelu, zatvorenik može, uz osobni pristanak, raditi za drugog poslodavca na poslovima koji se obavljaju u ili izvan kaznionice odnosno zatvora na temelju ugovora koji s poslodavcem sklapa kaznionica odnosno zatvor, a odobrava ga Središnji ured. Zatvoreniku se može uz pisani pristanak drugog poslodavca odobriti nastavak rada kod tog poslodavca ako mu je izrečena kazna zatvora u trajanju do jedne godine te ako uz nju nije izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti.”

U izvješću pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter za 2020. koje je Sabor usvojio početkom lipnja ove godine, naglašeno je da je sve izrazitiji nedostatak prostora i službenika u zatvorima. PHOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Kad je riječ o neodgovarajućim uvjetima prilikom izvršenja kazne zatvora, treba spomenuti slučajeve u kojima osobe koje su osuđene na najblaže kazne imaju jednak ili čak gori tretman nego osuđenici za teža kaznena djela jer dolaze iz mjesta u kojem najbliži zatvor nema poluotvoreni odjel. Naime, prema Zakonu o izvršavanju kazne zatvora sve osobe kojima je izrečena kazna zatvora u trajanju do šest mjeseci upućuju u najbliži zatvor prema mjestu prebivališta odnosno boravišta, a osuđenici osuđeni na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci upućuju se u Centar za dijagnostiku u Zagrebu gdje se predlaže program izvršavanja kazne zatvora.

To u praksi znači da osoba osuđena na kaznu zatvora do šest mjeseci, a dolazi iz područja Splita ili okolice ide na izdržavanje kazne u najbliži zatvor – u Okružni zatvor Split na Bilicama koji nema poluotvoreni odjel. Poznato je da je u zatvoru na Bilicama nesnosno vruće tijekom ljeta te da nema klima-uređaje, što znači da osuđenik za blaža kaznena djela mora trpjeti uvjete kao da je počinio neko teško kazneno djelo, boraviti u maloj ćeliji u nesnosnim uvjetima, s više ljudi. Ako pitamo bilo kojeg takvog osuđenika bi li radije išao u Pulu na poluotvoreni ili otvoreni odjel (ili neko drugo mjesto) ili bio u Splitu u maloj ćeliji na plus 45, bez obzira na to što bi u Splitu možda imao mogućnost posjeta, vjerujemo da bi odabrao Pulu.

Jesu li time osuđenici na blaže zatvorske kazne s područja Splita i okolice diskriminirani u odnosu na osuđenike za blaža kaznena djela iz mjesta u kojima je omogućeno izdržavanje blažih zatvorskih kazni u poluotvorenim i otvorenim odjelima? Iz Ministarstva pravosuđa u i uprave odgovaraju:

“Zatvor se osniva za područje jednog ili više županijskih sudova, a prema stupnju sigurnosti i ograničenju slobode kretanja zatvorenika zatvori su zatvorenog tipa te mogu u svom sastavu imati i poluotvorene i otvorene odjele za smještaj osoba lišenih slobode, ako za iste postoje prostorni, arhitektonski i sigurnosni preduvjeti. Ako zatvor ima ustrojen poluotvoreni ili otvoreni odjel, ne znači da će zatvorenik kojem je izrečena kazna zatvora do šest mjeseci ili kojemu neizdržani dio kazne ne prelazi šest mjeseci nužno izdržavati kaznu zatvora u poluotvorenom ili otvorenom odjelu.

Za raspored na odjel s blažim uvjetima izvršavanja kazne radi se procjena, pri čemu se uzimaju u obzir pokazatelji poput: vrsta i karakter počinjenog kaznenog djela, da li su protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupci, da li je ranije bio na izdržavanju kazne, način dolaska na izdržavanje kazne (da li je došao sam ili je priveden) kao i mnogi drugi stručni kriteriji. Nadalje, ako zatvor u svom sastavu nema poluotvoreni ili otvoreni odjel, upravitelj zatvora može sukladno procjeni, predložiti Središnjem uredu za zatvorski sustav premještaj zatvorenika u blaže uvjete izdržavanja kazne, o čemu pisanom odlukom odlučuje ravnatelj nadležan za zatvorski sustav uz prethodno mišljenje Povjerenstva za premještaje Središnjeg ureda, sve sukladno odredbama Okvirnih mjerila za upućivanje i razvrstavanje zatvorenika na izvršavanje kazne zatvora.”

Poznato je da je u zatvoru na Bilicama nesnosno vruće tijekom ljeta i da nema klimu, što znači da osuđenik za blaža kaznena djela iz Splita mora boraviti u maloj ćeliji u nesnosnim uvjetima, s više ljudi i nema pravo, osim ako ne dobije posebnu dozvolu, ići u zatvor poluotvorenog tipa poput Pule (lijevo). PHOTO: Dusko Marusic/PIXSELL, Miranda Cikotic/PIXSELL