U povodu 25. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Države Izrael, u ponedjeljak, 11. studenoga, u Velikoj dvorani Hrvatskoga katoličkog sveučilišta održat će se konferencija koja će imati znanstvenu, teološku, društvenu i kulturnu dimenziju. Riječ je o programu na kojem su zajednički radili Veleposlanstvo Države Izrael u Republici Hrvatskoj i Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu, u suradnji s Apostolskom nuncijaturom i Zagrebačkom nadbiskupijom, a među predavačima bit će neki od najboljih poznavatelja judaistike i povijesti odnosa židovske i katoličke vjere. Konferenciju će otvoriti kardinal Josip Bozanić, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, apostolski nuncij Giorgio Lingua, izraelski veleposlanik u Republici Hrvatskoj Ilan Mor i rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta Željko Tanjić. Osim visokih uzvanika iz političkog, kulturnog i vjerskog života, skupu će nazočiti i studenti Katoličkog sveučilišta, što tom događanju daje i posebnu obrazovnu funkciju. Glavni govornici koje su, prema dogovoru, osigurale obje strane bit će Daniel Sperber, rabin iz Izraela, i monsignor Norbert Hoffman, dužnosnik Svete Stolice iz Vatikana. Na konferenciji će govoriti i teološki stručnjaci iz Hrvatske, Izraela i Austrije. 

U okviru jednako važnog popratnog kulturnog programa, na koncertu koji će se održati u Dvorani Vatroslava Lisinskog sudjelovat će Zagrebačka filharmonija uz sopranistice Tanju Ruždjak i Maju Vukoju i dječji zbor Zvjezdice, pod ravnanjem poznatog izraelskog dirigenta Ariela Zuckermanna. Uz njih će nastupiti i poznati svjetski violinist Itamar Zorman, a izvodit će se klasična i liturgijska glazbena djela. Treći dio proslave uspostavljanja diplomatskih odnosa Izraela i Vatikana odvijat će se u Požegi, u suradnji s tamošnjim biskupom Antunom Škvorčevićem, s kojim će izraelski veleposlanik otvoriti izložbu o posjetu pape Franje Izraelu. 

Tim povodom tjednik Nacional razgovarao je s izraelskim veleposlanikom u Republici Hrvatskoj Ilanom Morom i Željkom Tanjićem, rektorom Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu, koji već nekoliko mjeseci zajednički rade na projektu.

Veleposlanik Mor objasnio je da se ta proslava organizira na poticaj izraelskog ministarstva vanjskih poslova, ali i naglasio da je bio izuzetno ugodno iznenađen brzom i pozitivnom reakcijom predstavnika Katoličke Crkve. Prema njegovim riječima, svi su, gotovo instinktivno, shvatili značaj tog događaja, koji zahtijeva timski rad, a u koji su se obje strane uključile otvorena srca: 

 „Izrael smatra 25. obljetnicu diplomatskih odnosa s Vatikanom izuzetno važnom i vrijednom posebnog obilježavanja i proslave. Osobito ako uzmemo u obzir teške i komplicirane odnose koje su pripadnici židovskog naroda imali s Katoličkom Crkvom kroz stoljeća. Činjenica da smo nakon tako dugog razdoblja u mogućnosti zajedno proslaviti ovu obljetnicu, kao i da Izrael i Vatikan danas imaju normalne, srdačne i prijateljske odnose i na političkom i na vjerskom planu, nešto što ne možemo uzeti zdravo za gotovo.“

‘U dokumentu Nostra aetate iz 1965. godine objavljen je novi pristup židovskoj vjeri i židovskom narodu. Mi smo, nakon tisuća godina optuživanja, prestali biti ubojice Boga’, kaže veleposlanik Ilan Mor

Rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu kaže da mu se činilo posve prirodnim to prihvatiti kada mu se izraelski veleposlanik obratio sa svojom idejom. Naime, već prilikom prvog njegova dolaska na Sveučilište pokazao mu je stalni postav izložbe „Papa Franjo u Izraelu“, koja je nastala prilikom posjeta Pape Izraelu 2014. godine. Preko 30 fotografija koje prikazuju Papine susrete s izraelskim državnim dužnosnicima, između ostalih i s pokojnim Shimonom Peresom, posjet svetim mjestima i Yad Vashemu, krase zidove sveučilišne zgrade, kao zalog dobrih hrvatsko-izraelskih odnosa, odnosno kao pokazatelj dobrih odnosa Katoličke Crkve i Države Izrael. Fotografije su, kako je rekao, i izraz poštovanja prema židovskoj kulturi, tradiciji i vjeri. Podsjetio je i da je prilikom prigodne svečane proslave organizirane ovoga lipnja u Rimu, državni tajnik Svetog Oca kardinal Parolin naglasio da ta obljetnica ima veliki značaj u nekoliko aspekata. Jedan od njih svakako je zajedničko zauzimanje za slobodu vjerovanja, pa i slobodu djelovanja Crkve, na čemu Sveta Stolica i Država Izrael zajednički rade. Drugi važan aspekt je borba protiv antisemitizma i svijest o tome što se događalo u povijesti. A kao treće, istaknuo je važnost obrazovanja, osobito mladih generacija koje moraju učiti iz prošlosti i raditi na boljem međusobnom razumijevanju u budućnosti. Rektor Tanjić uvjeren je da je za mlade ljude izuzetno važno upoznavati različite religije, a za kršćane i katolike od posebnog je značaja učenje o židovstvu, bez kojeg se kršćanstvo ne može u potpunosti ni razumjeti:

„Uostalom, Isus je bio Židov, to je početna točka. Mi dijelimo Stari zavjet i svaki dan, osobito nedjeljom, na misi čitamo dijelove židovske povijesti – o kralju Davidu, o prorocima i mnogim drugim događajima i osobama iz povijesti spasenja. Mnogi u Hrvatskoj toga nisu svjesni i zato je obrazovanje važno. Jeruzalem i ostala sveta mjesta od posebnog su značaja za Katoličku Crkvu – za našu vjeru i za našu tradiciju – i zato bih spomenuo dokument koji je zapravo prethodio uspostavi diplomatskih odnosa između Države Izrael i Svete Stolice. To je ‘Nostra aetate’, dokument nastao za Drugog vatikanskog koncila iz 1965. godine, u kojem se govori o odnosima Katoličke Crkve i nekršćanskih religija, a osobito s našom, kako to volimo reći, starijom braćom – židovskom religijom.“

Veleposlanik Mor nastavlja: „Taj dokument koji je publiciran 1965. ključan je, zapravo revolucionarni korak, jer je u njemu objavljen novi pristup židovskoj vjeri i židovskom narodu. Mi smo, nakon tisuća godina optuživanja, prestali biti ubojice Boga. No takva se revolucija u svijesti ljudi ne može dogoditi preko noći, to je dugi proces za koji treba određeno vrijeme, to nije sprint, već maraton. Nije dovoljno da se promjena odražava u političkim odnosima dviju država, puno je važnije da ona rezultira boljim odnosima između katolika i Židova diljem svijeta, u njihovu svakodnevnom životu. Ovakvi događaji kao konferencija koju organiziramo zapravo su putokaz u kojem bi se smjeru ti odnosi trebali razvijati, i to u oba smjera.“

Obojica sugovornika slažu se da je, usprkos povijesnoj važnosti 1994. godine, zapravo ‘Nostra aetate’ iz 1965. bio prekretnica u međusobnim odnosima, o čemu obični ljudi vrlo malo znaju – ili ne znaju ništa. Veleposlanik Mor je uvjeren: „Od tada možemo govoriti o pozitivnom razvoju međusobnih odnosa, koji su kulminirali potpisivanjem Temeljnog sporazuma 1993. i uspostavom diplomatskih odnosa 1994. Jedan od razloga obilježavanja te obljetnice jest i podsjećanje na dokument ‘Nostra aetate’. Potpuno se slažem s gospodinom rektorom da je obrazovanje najvažnije. Obrazovanje je ključ u borbi protiv predrasuda, antisemitizma i svih bazično primitivnih strahova koje svatko od nas ima negdje duboko u sebi.“ 

Prema njegovom mišljenju, činjenica da je papa Franjo za svoj prvi državni posjet izabrao baš Izrael i da se tamo sastao s najvišim predstavnicima vlasti, bila je još jedno priznanje židovskom narodu i njegovu pravu na vlastitu državu. Rektor Tanjić je podsjetio: „Praktički su svi pape nakon Drugog vatikanskog koncila, prvo Ivan Pavao II., nakon njega Benedikt XVI. i sada papa Franjo, posjetili Izrael. Ivan Pavao II. je kao mladi poljski biskup sudjelovao na Drugom vatikanskom koncilu i glasao za ‘Nostra aetate’. Kao netko tko je svjedočio strahotama Holokausta u Poljskoj bio je duboko svjestan koliko je važno da se sjećanje na patnje židovskog naroda održi živim. Rekao bih da je u tome bio i njegov osobni doprinos, koji se nakon toga odrazio i na službenu politiku Svete Stolice prema Državi Izrael i uspostavu diplomatskih odnosa. Inače, te 1994. godine papa Ivan Pavao II. prvi put je posjetio i Hrvatsku, pružajući snažnu potporu njenoj samostalnosti i istovremeno pozivajući na ekumenizam, toleranciju i dijalog među pripadnicima različitih crkvi, religija i zajednica. A papa Franjo njegovao je posebno prijateljstvo s rabinom Skorkom iz Buenos Airesa, s kojim je napisao knjigu. Dakle, i ti osobni odnosi zasigurno su utjecali na politiku Svete Stolice.“ 

Temeljnim ugovorom koji je potpisan između dviju država posebno je regulirano pitanje vjerskih sloboda. Na pitanje kako su zadovoljni poštovanjem odredbi tog ugovora, veleposlanik Mor odgovorio je da je sloboda vjeroispovijesti u Izraelu zajamčena zakonom svima i nitko zbog svoje vjere nije i ne smije biti izložen bilo kakvoj diskriminaciji. Dodao je da je pristup svetim mjestima, koja su sveta za sve tri vjere – židovsku, katoličku i muslimansku, potpuno slobodan.

„Kršćani, kojih ima oko 175 tisuća, što je oko dva posto stanovništva Izraela, uživaju sve slobode. Ima ih i među Izraelcima i među Arapima. Točnije, oko 77 posto kršćana su Arapi. Oni su dio našeg društva, trudimo se da budu što bolje integrirani. Govorimo o zajednici koja je uživala pravo da prakticira svoju vjeru od samog osnivanja Države Izrael, a osobito otkad se nakon Šestodnevnog rata Jeruzalem ujedinio. Jeruzalem je oduvijek bio multikulturalan i multireligijski grad u kojem je vladala tolerancija. A odat ću vam i jednu tajnu – sve više pripadnika kršćanske vjere pridružuje se izraelskoj vojsci jer time žele dokazati da osjećaju Državu Izrael kao svoju domovinu“, rekao je veleposlanik Mor.

Zbog svega navedenog smatra da kršćani mogu biti zadovoljni svojim statusom u Izraelu, uz napomenu da situacija nije takva drugdje na Bliskom istoku. Upozorio je da kršćanima koji žive u arapskim zemljama – od Libije do Iraka – nije nimalo lako, dapače, uočava se pogoršanje njihovih ljudskih prava i zato oni u velikoj mjeri napuštaju ta područja i odlaze u EU ili SAD. Istovremeno broj kršćana u Izraelu raste. Iako predstavlja Hrvatsko katoličko sveučilište, a ne Svetu Stolicu, rektor Tanjić uglavnom se složio s izraelskim veleposlanikom:

„Istaknuo bih još jednu zanimljivost – u Izraelu postoje 53 katoličke škole koje, prema podacima iz 2017., pohađa oko 40 tisuća učenika, što je oko četiri posto ukupnog broja đaka i studenata u Izraelu. To vjerojatno mnogi ljudi ne znaju, a važno je da o tome budu informirani, pa i onda kada se kritizira postojanje katoličkih škola u Hrvatskoj. Katolici imaju slobodu u organiziranju svog obrazovanja u Izraelu, a time pomažu i širenju tolerancije i boljem međusobnom razumijevanju. Po tome se vidi da je Izrael dio demokratskog svijeta u kojem je sloboda vjerovanja zaštićena. Mislim da je važno da Sveta Stolica i Država Izrael zajedno rade na promicanju slobode vjerovanja, jer u svijetu još postoje zemlje u kojima se ljude proganja zbog njihove vjere. A što se tiče Hrvatske – ako govorimo o slobodi židovske vjere i pravima pripadnika židovske zajednice, siguran sam da i oni mogu biti zadovoljni. Ne govorim tu o nekim političkim pitanjima ili o činjenici da u Zagrebu još uvijek ne postoji sinagoga, što nije samo povijesno pitanje, već i tema važna za cijelo hrvatsko društvo.“ 

 Hrvatska je, kao katolička zemlja, u odnosu na Židove u specifičnoj situaciji zbog mračnog razdoblja ustaškog režima, tijekom kojeg su ubijene i protjerane tisuće Židova. Upitan kakav je odnos Katoličke Crkve prema tom periodu i kako gleda na pokušaje revizionizma koji su sve češći, rektor Tanjić odgovorio je da se doista radi o mračnom periodu povijesti u kojem su vladali nacizam i ustaški režim.

„Mi to ne smijemo i ne želimo zaboraviti i moramo zajednički raditi na sjećanju na strahote koje su se dogodile i jasno reći tko je za njih odgovoran. Mislim da je Katolička Crkva u Hrvatskoj, kao i Katolička Crkva općenito, vrlo jasna u svom stavu oko toga razdoblja. To pokazuje i činjenica da je prošloga siječnja, uoči Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta, na zvoniku zagrebačke katedrale izvješen transparent s natpisom Holokaust i citatom proroka Izaije: ‘Podići ću im u kući svojoj i među svojim zidovima spomenik i ime, dat ću im vječno ime koje neće biti iskorijenjeno.“ Prvi put se tako odala počast žrtvama Holokausta, na izričitu želju kardinala Bozanića. Smatram da to na simboličkoj razini dovoljno govori o stavu Crkve. A što se tiče revizionizma, treba imati na umu da u vrijeme komunizma nismo mogli slobodno proučavati povijest i činjenice vezane ne samo uz Drugi svjetski rat, nego i razdoblje komunizma, i to i danas izaziva prijepore. Nikako pritom ne želim jedno razdoblje opravdati drugim. Po mom mišljenju, nismo se dovoljno suočili s posljedicama svih totalitarnih režima koji su nas obilježili. Ako još uvijek raspravljamo o broju ubijenih ili spašenih za vrijeme Drugog svjetskog rata i nakon njega, očito je da nije sve istraženo. Vjerojatno se oko nekih povijesnih i političkih pitanja nećemo nikada potpuno složiti i zato smatram da je važna uloga znanstvene zajednice da nam pomogne doći do istine, ali i učiti se pomirenju i praštanju. Nažalost, ono što se događalo u Drugom svjetskom ratu i nakon njega zloupotrebljava se u dnevnopolitičke svrhe, kako bi se nekoga optužilo ili opravdalo. Potpuno je jasno da se mora osuditi nestanak većine pripadnika židovske zajednice za vrijeme NDH. Istodobno, mi nikada nismo dovoljno govorili o onima koji su spasili preživjele. Ti ljudi su bili heroji i trebamo na njih biti ponosni. A za mnoge od njih ni danas još ne znamo.“  

Veleposlanik Ilan Mor složio se s tom tvrdnjom i podsjetio na to da u Hrvatskoj postoji 117 Pravednika među narodima koje je proglasio Yad Vashem:  „Yad Vashem osnovan je nekoliko godina nakon proglašenja Države Izrael, a Knesset mu je posebnim zakonom, između ostalog, dao mandat da pronađe one koji su pomagali židovskom narodu i oda im priznanje. Postojanje te institucije dokaz je da je židovski narod, dižući se iz pepela Holokausta, osjećao potrebu izraziti zahvalnost svim onim hrabrim pojedincima nežidovske vjere koji su, riskirajući vlastite živote, spašavali Židove u paklu nacizma. Upravo to je ključni element za proglašenje nekoga Pravednikom među narodima.“

‘Ne dijelimo uvijek mišljenje o kardinalu Stepincu, ali znam i neke židovske povjesničare koji Stepinca smatraju svijetlim primjerom u ovom dijelu Europe’, kaže rektor Željko Tanjić

Na primjedbu da svi predstavnici Katoličke Crkve u Hrvatskoj ne osuđuju baš tako jasno ustaški režim, dok se mise za Antu Pavelića održavaju godinama, rektor Tanjić odgovorio je da je svjestan da postoje ekstremi, no smatra da su to pojedinci prema čijem ponašanju se ne bi smjelo prosuđivati stavove Crkve u cjelini. „Ako mnogi u Crkvi i na tragu Pisma hrvatskih biskupa iz 1995. jasno osuđujemo ono što se događalo za vrijeme NDH, zašto se stalno govori o tome da Crkva ne osuđuje počinjene zločine?“ upitao se rektor. Priznao je da o ulozi Crkve u Drugom svjetskom ratu postoje različita mišljenja i da se vode rasprave osobito o tome je li mogla učiniti više za spas nevinih. Govoreći o toj temi, veleposlanik Mor podsjetio je na obećanje pape Franje da će otvoriti vatikanske arhive. Tek onda će se moći ocijeniti prava uloga Katoličke crkve tijekom fašizma i nacizma: „Mi kao židovski narod imamo određenu perspektivu o ulozi Katoličke crkve u Drugom svjetskom ratu i pape Pija XII. ‘Nostra aetate’ je, po mom mišljenju, i odraz refleksije i unutarnjeg propitivanja same Crkve nakon rata. Industrija smrti i genocid nad milijunima Židova natjerali su brojne teologe u Vatikanu da ponovo razmisle o tome što su radili. ‘Nostra aetate’ na neki način znači ‘mea culpa’. To dokazuju riječi nekoliko papa, a osobito pape Franje, kao i potpuna promjena stava Crkve prema stradanju židovskog naroda. A što se tiče Crkve u Hrvatskoj, to se moglo iščitati 27. siječnja ove godine na transparentu koji je visio sa zvonika zagrebačke katedrale i čuti u govoru kardinala Bozanića. Bilo je to više nego ugodno iznenađenje za sve nas, za sve židovske organizacije i vladu u Izraelu. To je odličan primjer ispravnog stava prema židovskom narodu i prema prošlosti. S druge strane, točno je da svako malo možete čuti neke svećenike koji zloupotrebljavaju Crkvu i mise za revizionističke stavove. Ali ja doista želim vjerovati da jedna trula jabuka ne može pokvariti cijelu košaru. Zato i na ovom događaju želimo staviti naglasak na dobre odnose i sve ono pozitivno što je postignuto između Države Izrael i Svete Stolice, ne zaboravljajući komplicirane i bolne odnose između katolika i Židova tijekom stoljeća.“ 

Jedno od težih pitanja je i uloga kardinala Stepinca u NDH. Iako se hrvatsko svećenstvo zalaže za njegovu beatifikaciju, Yad Vashem ga nikada nije proglasio Pravednikom među narodima. Obojica sugovornika ističu da to nije tema ove konferencije i smatraju da takvi prijepori u medijima i u javnosti ne bi trebali biti stavljeni u prvi plan. Rektor Tanjić o tome je rekao: „No s druge strane, možda je baš dobro da o tome razgovaramo. Osobito zato što o tome imamo različite stavove i drugačije gledamo na činjenice. Meni nije problem sama rasprava, problem je ako to pokušamo ideološki upotrijebiti jedni protiv drugih. Moje mišljenje je vrlo jasno – uvjeren sam da je kardinal Stepinac u vremenu u kojem je živio napravio najviše što je mogao kao predstavnik Crkve, kako bi spasio pojedince te kolektivna prava i živote. Hoće li to biti prepoznato i hoće li on biti proglašen svetim ili ne, to je drugo pitanje. Znam da ne dijelimo uvijek isto mišljenje o kardinalu Stepincu, ali znam i neke židovske povjesničare koji smatraju Stepinca svijetlim primjerom u ovom dijelu Europe tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. Iako se ta tema zapravo često iskorištava za unutarpolitičke rasprave u Hrvatskoj, moramo sve učiniti da ne našteti odnosima između dviju religija i naroda, što Stepinac sigurno ne bi želio.“

Stepinac nije proglašen Pravednikom među narodima, a jedina institucija koja je to mogla učiniti je Yad Vashem.

„Yad Vashem jedini ima moralne i intelektualne kapacitete da odluči o tome tko je zaslužio naziv Pravednika među narodima. Na svijetu ih je oko 28 tisuća. Među njima ima običnih ljudi, političara, diplomata… koji su riskirali svoje živote da spase pripadnike židovskog naroda. A vi možete biti ponosni na, kao što rekoh, 117 hrabrih Hrvata koji su proglašeni Pravednicima. Ako postoje svjedočanstva o više takvih heroja, svakako ih treba dostaviti Yad Vashemu na procjenu. No moram dodati još nešto. Nemojmo nikada zaboraviti da je puno više energije i snage bilo posvećeno ubijanju i uništavanju Židova nego njihovu spašavanju. Sve moramo gledati unutar tih proporcija“, objasnio je veleposlanik Mor. 

A što se tiče očekivanja od Konferencije koja će se održati 11. studenoga na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, izraelski veleposlanik rekao je sljedeće:  

„Moja su očekivanja realna i ne mislim da možemo učiniti nemoguće – tko god je antisemit, ostat će antisemit i mi ga ovim događajem nećemo promijeniti. No obraćamo se onima otvorena duha, onima koji su spremni razmišljati.“