Novu hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović dio profesora s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu želi uvući u svoje međusobne obračune i dovesti u pitanje njeno akademsko poštenje. Jedan dio profesora s tog fakulteta preko Kolinde Grabar-Kitarović želi se obračunati s Radovanom Vukadinovićem, dugogodišnjim predavačem na tom i brojnim drugim fakultetima te istaknutim stručnjakom za međunarodne odnose.

Kako bi se pokušali obračunati s Kolindom Grabar-Kitarović i Radovanom Vukadinovićem, neki su profesori s tog fakulteta Županijskom državnom odvjetništvu napisali i anonimno dostavili kaznenu prijavu protiv Kolinde Grabar-Kitarović, Vukadinovića i Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Nacionalu je dostavljena spomenuta kaznena prijava Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, koja je ondje zaprimljena 21. siječnja. Kaznena prijava podnesena je protiv Kolinde Grabar-Kitarović, Radovana Vukadinovića i Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. U njoj se navodi kako je podnesena zbog kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja (čl. 281.) i zloporabe položaja (čl. 291.) Kaznenog zakona Republike Hrvatske.
U kaznenoj se prijavi navodi kako je u proljeće 2000. na Fakultetu političkih znanosti Kolinda Grabar-Kitarović magistrirala radom “Američko-sovjetski odnosi u vrijeme administracije predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Ronalda Regana 1981 – 1989”.

Dalje se u prijavi navodi kako nisu zabilježeni njeni dolasci na predavanja na poslijediplomskom studiju Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, niti je viđena na Fakultetu kako bi regulirala svoje obveze te da se ne zna kada je polagala ispite, niti je li svladala poslijediplomsku materiju s kojom je stekla zvanje magistrice. U kaznenoj se prijavi čak izražava sumnja u moguće plagiranje njenog magistarskog rada i njegovo autorstvo.

“Osnovano se sumnja da je Radovan Vukadinović kao voditelj poslijediplomskog studija Međunarodni odnosi na FPZ-u u Zagrebu omogućio Kolindi Grabar Kitarović stjecanje zvanja magistrice politologije, čime je zloupotrijebio svoj položaj i ovlasti na FPZ-u, što je kažnjivo prema člancima 291. i 281. Kaznenog zakona”, navodi se u kaznenoj prijavi. Autori prijave navode da je nužno ispitati izvore financiranja udruga u kojima sudjeluje Vukadinović. Od udruga se u kaznenoj prijavi navode Centar za međunarodne studije, Atlantsko vijeće RH i Institut za mir u Beču.

Uz kaznenu prijavu Nacionalu je preko posrednika dostavljen i originalni primjerak magistarskog rada Kolinde Grabar-Kitarović. Nacionalu je dostavljeno i rješenje o imenovanju povjerenstva za ocjenu njenog magistarskog rada.

Nacional je tijekom proteklog vikenda uspio stupiti u kontakt s autorom kaznene prijave. Napisao ju je jedan profesor s Fakulteta političkih znanosti. Nacional je u ponedjeljak i službeno zatražio uvid u magistarski rad Kolinde Grabar-Kitarović na Fakultetu političkih znanosti, kao i u podatke o tomu kada je ona pohađala taj studij. Fakultetsko službeno osoblje reklo je da je taj uvid moguć tek za nekoliko dana te da je prije toga potrebno taj uvid službeno i pismeno zatražiti, kako bi postojao trag o tome komu se davao uvid u te inače javno dostupne podatke. Stoga se može zaključivati da bi se trebao moći pronaći pismeni trag o tomu tko je Nacionalu dostavio originalnu verziju magistarskog rada Kolinde Grabar-Kitarović, ili je do njega došao netko tko je imao privilegirani pristup arhivu i dokumentaciji zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.
Izvori koji su Nacionalu dostavili navedene materijale tvrde da su oni tijekom predizborne kampanje bili dostavljeni stožeru bivšeg predsjednika Ive Josipovića. Razočarani su što ih Josipović u kampanji nije upotrijebio.

Već u to vrijeme te su informacije dospjele i do stožera Kolinde Grabar-Kitarović. Koncem proteklog vikenda i tijekom ponedjeljka Nacional je uspio stupiti u kontakt s bliskim suradnicima Kolinde Grabar-Kitarović i suočio ih s dostavljenim materijalima i sadržajem kaznene prijave. Oni tvrde da se radi o podmetanju i neutemeljenim insinuacijama. Iznijeli su i svoja razmišljanja o tomu tko bi iza toga mogao stajati.

Bliski suradnici Kolinde Grabar-Kitarović tvrde kako je ona uredno pohađala poslijediplomski studij na Fakultetu političkih znanosti u vrijeme kad je radila u Ministarstvu vanjskih poslova. Tada je ministar vanjskih poslova bio Mate Granić. Isti izvori tvrde da je Kolinda Grabar-Kitarović magistarski rad pisala u vrijeme kada se nalazila u Ottawi u Kanadi, gdje je obavljala posao savjetnice u hrvatskoj ambasadi. Prema podacima iz njene službene biografije, ona je ondje boravila od kolovoza 1997. do prosinca 2000. Neovisni akademski izvor također tvrdi da u opisanoj situaciji ne vidi ništa sporno. Tvrdi da se na tom studiju moglo posve legalno steći uvjete za magisterij bez da se nužno moralo pohađati svu nastavu. Izvori bliski Kolindi Grabar-Kitarović tvrde da je ona iz Kanade najmanje dvadeset puta zvala tadašnjeg ministra vanjskih poslova Matu Granića kako bi se savjetovala oko sadržaja svog magistarskog rada. Zvala je i druge ljude kako bi se i s njima konzultirala o svom radu. Isti izvori tvrde da je ona tom poslu pristupila temeljito te da ga je sasvim sigurno pošteno odradila.

Rad ima 170 stranica i obrađuje jedno od prijelomnih razdoblja novije povijesti -završetak hladnoratovskih odnosa. Za magistarski rad korišten je dug popis strane literature. Navodi se da je korišteno 156 različitih izvora koji se u tom radu citiraju. Rad je podijeljen u 11 poglavlja.

U uvodu u glavnu temu autorica se bavi vanjskom politikom Sjedinjenih Država nakon Drugog svjetskog rata i Ronaldom Reganom, odnosno njegovom privatnom stranom, političkom karijerom i načinima političkog djelovanja. U radu se detaljno obrađuje institucionalni okvir i metodologija vanjskopolitičkog odlučivanja i procesa u Sjedinjenim Američkim Državama.

Kolinda Grabar-Kitarović jedno poglavlje magistarskog rada posvetila je političkim okvirima u kojima je djelovao Ronald Reagan u svoja dva predsjednička mandata. Ključna tema magistarskog rada obrađena je u poglavlju 8, gdje se analiziraju razlozi potpunog obrata u vanjskoj politici SAD-a prema tadašnjem SSSR-u. Autorica analizira i aspekt Reaganove vanjske politike koji je određivao ukupnost globalnih svjetskih odnosa. Nakon izrazito protukomunističke Reaganove administracije uslijedio je potpuni zaoakret prema SSSR-u, glavnom vojnom suparniku SAD-a, pri kraju prvog predsjedničkog mandata Ronalda Reagana. Time je uslijedio kraj hladnoratovskih odnosa u svijetu, odnosno između SAD-a i SSSR-a, navodi se u magistarskom radu Kolinde Grabar-Kitarović.

U nastavku magistarskog rada hrvatska predsjednica analizira i Reaganovu vanjsku politiku prema tzv. trećem svijetu, prije svega nesvrstanim zemljama. Posebno poglavlje posvećeno je i glavnom akteru završetka hladnoratovskih odnosa sa sovjetske strane, posljednjem predsjedniku SSSR-a Mihaelu Gorbačovu. Opširno je obrađeno i institucionaliziranje dijaloga super sila u posthladnoratovskom vremenu. Zadnje poglavlje magistarskog rada obrađuje ukupno naslijeđe Reaganove politike, prije svega vanjskopolitičke i ponovno definiranje strateških smjernica vanjske politike SAD u potpuno izmijenjenom globalnom okruženju.

Magistarski rad Kolinde Grabar-Kitarović ima i tri dodatka: “Glavni dužnosnici u području vanjske politike u vrijeme administracije predsjednika SAD Ronalda Reagana 1981 – 1989”, “Kratki kronološki pregled glavnih zbivanja u povijesti hladnog rata” i “Kratki popis terorističkih akcija 1985 – 1990”.

Uz magistarski rad hrvatske predsjednice, Nacionalu je dostavljeno i Rješenje o imenovanju povjerenstva za ocjenu njenog magistarskog rada. Iz njega se vidi da su u povjerenstvo odlukom dekana Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Vlatka Milete imenovani profesori tog fakulteta Radovan Vukadinović, Vlatko Cartan i sam dekan Vlatko Mileta. Rješenje je doneseno 14. travnja 2000. Izvori bliski Kolindi Grabar-Kitarović tvrde da se radi o profesorima koji su lijevo politički orijentirani te da oni zasigurno ne bi bili skloni tolerirati joj bilo kakve nepravilnosti.

Opisana situacija nije prvi slučaj akademskih obračuna u profesorskom miljeu na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Prije nekoliko godina Radovan Vukadinović također se našao na meti svojih kolega. Njegova fakultetska kolegica Mirjana Kasapović početkom 2012. u opsežnom dosjeu pod naslovom “Anatomija jednog plagijata i mreže u koju se plagijator upleo” pisala je o prijevarama koje se odnose na plagijate, sukob interesa, monopol, nepotizam i klijentelizam u dijelu te znanstvene zajednice. Tekst joj je objavljen na internetskim stranicama fakulteta i u Političkim analizama, znanstvenom tromjesečniku Fakulteta političkih znanosti. Povod za objavljivanje tog teksta bio je rad Jure Vujića, zaposlenika Ministarstva vanjskih i europskih poslova, koji je poslao zahtjev Fakultetu političkih znanosti da mu se omogući prijava doktorske disertacije bez završenog doktorskog studija, na što imaju pravo osobe koje su ostvarile znanstvena dostignuća koja svojim značenjem odgovaraju uvjetima za izbor u znanstvena zvanja.

Vujić je tada bio prijavio nekoliko znanstvenih članaka na hrvatskom i francuskom jeziku. Prvi članak na tom popisu nosio je naslov “Turski neootomanizam kao postmoderni islamski model”. Fakultetsko vijeće bilo je odabralo stručno povjerenstvo sa zadatkom da utvrdi ispunjava li Vujić uvjete da prijavi disertaciju bez završenog doktorskog studija. Jedan od članova tog povjerenstva bio je Dejan Jović, iz čijeg je rada “Nova turska politika i pitanje Bosne i Hercegovine” Vujić prepisao pune tri stranice. Taj je Jovićev tekst objavljen u časopisu Političke analize, a plagijatorov tekst u časopisu Međunarodne studije, čiji je glavni urednik Radovan Vukadinović. Fakultet je zbog utvrđenog plagijata nakon toga odbio zahtjev Jure Vujića za disertaciju, a Dejan Jović je poslao pismo Vukadinoviću u komu je naveo da se u tom slučaju radilo o neprofesionalnom i moralno nedopustivom činu.

Dio tog komentara Jović je svakako pripisivao i Vukadinoviću, komu je kao glavnom uredniku Međunarodnih studija promaklo da je Jure Vujić plagirao Jovićev rad.

Potom je Mirjana Kasapović napisala dosje o anatomiji plagiranja u čijem je zaključku navela da se u njemu “samo djelomice razobličuje oblike plagiranja, sukoba interesa, monopola, nepotizma i klijentelizam u jednom segmentu hrvatske akademske i znanstvene zajednice koji stvaraju savršen okvir za razvoj i bujanje ‘intelektualne korupcije’. Mirjana Kasapović je napisala da premda se našao u žarištu plagijatorskog skandala, Jure Vujić nije ni njegov jedini ni najvažniji akter. “On je kotačić u starijoj i široj klijentelističkoj mreži, segmentarnoj akademskoj hobotnici koja se hrani nesavjesnim znanstvenim i neodgovornim nastavnim radom, nezakonitim i nečasnim prisvajanjem akademskih zvanja, naslova-počasti, nagrada i povlastica, a u koju je izravno i nezravno uključen niz pojedinaca i interesnih skupina s više visokoškolskih i drugih državnih i privatnih institucija iz Hrvatske”, napisala je Mirjana Kasapović. Dio tih kritika bio je nedvojbeno upućen Radovanu Vukadinoviću i njegovoj životnoj suputnici Lidiji Čehulić Vukadinović.

Opisani događaji prilično dobro opisuju ozračje u miljeu iz koga je proisteklo i propitivanje akademskog poštenja Kolinde Grabar-Kitarović. Ta su propitivanja zapravo i nastavak obračuna nekih kolega s Radovanom Vukadinovićem.

On se rodio 1938. godine u Bitolju. Školovao se u Zadru. Završio je Pravni fakultet u Zagrebu 1961. gdje je 1964. i magistrirao na studiju Međunarodno javno i privatno pravo i međunarodni odnosi. Doktorirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1967. Nakon diplomiranja radio je pola godine na Institutu za društvena istraživanja, a 1962. godine postao je asistent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Tamo je 1976. izabran za redovitog profesora. U njegovim javno dostupnim biografijama navodi se da je među ostalim predavao na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova RH i na Vojno diplomatskoj školi, da je poslijediplomsku nastavu vodio na Florida State Universityju od 1985. te da je predavao na Sveučilištima u Varšavi, Budimpešti, Beču, Moskvi, Londonu, Parizu, Haagu, Utrechtu, Groningenu, Amsterdamu, Helsinkiju, Ateni, Pekingu, Šangaju, Berlinu, Hamburgu, Johannesburgu, Durbanu, Cape Townu, Seoulu, Tokiju, Sapporou, Teheranu te na brojnim američkim sveučilištima, među kojima su Columbia, George Mason University, UCLA, Princeton, Denver University, Arizona University.

Član je Međunarodnog instituta za strategijske studije u Londonu, Udruge za međunarodne studije ISA te Europskog konzorcija za političke znanosti. Član je uprave Međunarodne akademije za mir iz Berlina, Akademskog vijeća Međunarodnog instituta za mir iz Beča i Odbora za međunarodne studije Europskog konzorcija za političke znanosti. Bio je u Upravnom odboru Instituta East West u New Yorku 1986.–1990. Bio je i voditelj projekta “Položaj Republike Hrvatske u međunarodnoj zajednici”. Dobitnik je domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja, među ostalim nagrade Europski krug za znanstveni doprinos širenju europske ideje u Hrvatskoj 1997.

Vukadinović je u vrlo dobrim odnosima s Kolindom Grabar-Kitarović. U lipnju prošle godine zajedno su i snimljeni u Cavtatu u trenucima odmora. Tada se javno otvorilo pitanje zašto se Kolinda Grabar-Kitarović nije pojavila na zagrebačkom skupu na komu je HDZ slavio 25. rođendan. Tomislav Karamarko tada je izjavio da ona tom skupu nije mogla prisustvovati zbog obaveza koje je imala prema NATO-u. Kolinda Grabar-Kitarović tada je službeno boravila u Dubrovniku, gdje se u hotelu Uvala održavala konferencija NATO-a pod nazivom ‘’Where are the boundaries of NATO’s activities? The road to Cardiff’s Meeting’’. Konferenciju je organiziralo Atlantsko vijeće Hrvatske koje vodi Radovan Vukadinović. Protivnici Radovana Vukadinovića tvrde da udruge koje on vodi primaju i financijsku pomoć od NATO-a i da u tomu pomaže i Kolinda Grabar-Kitarović.

Ni u tomu ne mora biti ništa sporno, naročito ako nema nikakvih spornih okolnosti povezanih uz njen magistarski rad i stjecanje magistarskog zvanja. Kako se sve navedeno počelo događati u prvim danima njenog predsjedničkog mandata, može se tvrditi da protivnici Kolindi Grabar-Kitarović nisu ostavili ni minimalno prostora da počne bez pritisaka obavljati svoju predsjedničku dužnost.