Reprodukcije ilirskog ljekovitog bilja i rimskih kirurških instrumenata, materijali vezani uz svece zaštitnike od bolesti, medicinski instrumenti i fotografije iz arhiva najstarijih zdravstvenih ustanova, materijali o pučkim metodama liječenja travama, liječenju bjesnoće i puštanju krvi, originalni rukopisi vezani uz povijest epidemija i drugi stari medicinski rukopisi i knjige, priručna homeopatska ljekarna, putne ljekarne iz 19. i 20.stoljeća, fotografije vezane uz javno zdravstvo, zdravstveno prosvjećivanje i higijenu, portreti i fotografije liječnika, njihove disertacije i diplome… To je samo dio onoga što nudi Zbirka za povijest medicine i farmacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koja sadržava oko 2000 predmeta, 6000 knjiga i više kutija fotografija. Da je došao trenutak da se zbirka koja je desetljećima funkcionirala poput malog muzeja i kojom su se oduševljavali stručnjaci i studenti, što je zabilježeno u knjigama dojmova, napokon službeno pretvori u muzej, postalo je jasno 2006. kada je pokrenuta ta inicijativa. Ipak, moralo se čekati do 2014. da se Hrvatski muzej medicine i farmacije i osnuje, a dodatni uvjet ispunjen je 2015. dolaskom više kustosice Silvije Brkić Midžić. Time je zbirka koja je pretrpjela dvije selidbe, uključujući i onu na Gornjem gradu za vrijeme Domovinskog rata, kada je prilikom raketiranja Banskih dvora ostala neoštećena, poslužila kao polazišna građa za prvi znanstveni muzej HAZU i prvi te vrste u Hrvatskoj. Riječ je o instituciji koja je istodobno unikatna i usklađena s postojećim sadržajima pa će se nadovezati na rad Tehničkog muzeja “Nikola Tesla”, Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Muzeja Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu i Muzeja krapinskih neandertalaca. Hrvatski muzej medicine i farmacije trebao bi postati matičnom ustanovom koja će pružati stručnu muzejsku pomoć zbirkama kakve se nalaze u sklopu nekih znanstvenih fakulteta, a nisu adekvatno zaštićene i službeno popisane, pa su neki predmeti na rubu propadanja. Zbirka za povijest medicine i farmacije nastala je šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je građa iz farmaceutsko-historijske zbirke iz 1950-ih, i Muzeja za povijest zdravstva, osnovanog 1944. pri Hrvatskom liječničkom zboru, prešla u vlasništvo današnjeg Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU. Postupno se nadopunjavala tijekom 20. stoljeća, zahvaljujući entuzijazmu zainteresiranih za dokumentiranje razvoja struke i zdravstvene kulture Hrvatske, a posebno se naglašava doprinos Hrvoja Tartalje, Lavoslava Glesingera, Mirka Dražena Grmeka i Biserke Belicze. S vremenom će se ova velika zbirka strukturirati u više manjih zbirki, a za sada su katalogizirane Zbirka diploma i povelja te Zbirka narodne medicine koja će u travnju biti predstavljena javnosti.

‘Ljekarna na gornjem gradu iz 1935. zaštićeno je kulturno dobro, dok druge povijesne ljekarne u Zagrebu još nisu zaštićene, a postoji potreba za time’, smatra Stella Fatović-Ferenčić

Hrvatski muzej medicine i farmacije u potpunosti će zaživjeti kada se obnovi prostor koji je HAZU namijenio za to, onaj nekadašnje tiskare Mladost, u prizemlju zgrade u ulici Ivana Gundulića 24. Kao krajnji rok za dovršetak radova koji uključuju i projektiranje izgleda dvorišta – uz uređenje ulaza i veže ulične zgrade – spominje se 2020. U idealnom obliku, kako piše u muzeološkoj koncepciji koju je Nacional dobio na uvid, pristup muzeju trebao bi biti omogućen s Trga maršala Tita jer bi se tako više istaknuo na kulturnoj mapi grada. U međuvremenu je pristup koji su izabrale Nacionalove sugovornice Silvija Brkić Midžić, upraviteljica muzeja i Stella Fatović-Ferenčić, upraviteljica Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU, takav da će muzej biti aktivan te će one dijeliti sa zainteresiranom javnošću sve što se tiče “muzeja u nastajanju”, korak po korak, a ne komunicirati iza zatvorenih vrata jezikom visoke stručnosti. Zbog toga je ovaj muzej održao i “prvi ples”, kako je njihovu prvu izložbu “Kaštel na vrhuncu: Oglašavanje i ambalaža lijekova tvornice Kaštel u Zagrebu 1930-ih i 1940-ih”, nazvala Stella Fatović-Ferenčić. Povod je 95 godina od osnutka tvornice Kaštel, preteče Plive, a cilj je predstaviti muzej, pokazati da je počeo raditi profesionalno i izložiti dio dosad neprikazane građe. Izložba se može razgledati do kraja siječnja u knjižnici HAZU, što je privremeno rješenje dok se na pravom prostoru radi. Idejna začetnica ovako zamišljena muzeja, odnosno pokretačica inicijative iz 2006., Stella Fatović-Ferenčić u razgovoru za Nacional objasnila je kako je nastala ideja za izložbu. “U fundusu muzeja pronašle smo 34 reklamne razglednice tvornice Kaštel čiji je autor akademski slikar Pavle Gavranić i dosta ambalaža za lijekove. To je zapravo bila zanemarena i skrivena povijest marketinških napora tvornice Kaštel, do sada nezabilježena i u historiografiji same Plive. S obzirom na to da smo mi imali reklamne razglednice i ambalažu iz tog vremena, odlučili smo ispričati priču o svestranom umjetniku i grafičkom dizajneru Gavraniću, preko čijeg se rada mogu pratiti i sami počeci hrvatskog industrijskog dizajna”, rekla je Silvija Brkić Midžić, autorica izložbe.

Zvonko Kusić, predsjednik HAZU-a, naglasio je za Nacional da je Akademija danas otvorena, okrenuta budućnosti i uključena u rješavanje aktualnih društvenih pitanja te da Hrvatski muzej medicine i farmacije također pridonosi otvaranju javnosti i dijalogu koji je nužan u svim područjima javnog života. Marko Pećina, tajnik Razreda za medicinske znanosti HAZU-a, u razgovoru za Nacional rekao je da će muzej biti interaktivan prostor koji će pomoći da se javnost upozna s biomedicinskim stvaralaštvom. “Cilj je senzibilizirati mlađe naraštaje za medicinu i znanost općenito, podučavati i pomoći u razvijanju njihovih afiniteta prema ovim područjima. Muzej će biti otvoren za održavanje manjih simpozija i sastanaka liječnika i farmaceuta. Muzej mora živjeti kroz različite oblike komunikacije, ideja je da postane atrakcija za građane, ali i zanimljiv punkt za turiste koji posjećuju Zagreb”, rekao je Pećina.

I Stella Fatović-Ferenčić svjesna je potencijala koji ovakav projekt ima za turizam. Objasnila je da je Hrvatska, kada je riječ o razvoju farmacije, bila uz bok drugim zemljama. “Primjerice, za našu najstariju ljekarnu, onu u Trogiru, našli smo podatke iz 1271., a ubraja se u najstarije u Europi. Dubrovačka Ljekarna Male braće iz 1317. jedina je u svijetu koja radi sedam stoljeća u kontinuitetu, od srednjeg vijeka do danas. Ona već jest turistički značajna, ali me ljuti što imamo još takvih atrakcija, a da to nije prepoznato. Ne iskorištavamo potencijal kakav imaju naša mala mjesta poput Donje Stubice, primjerice, oni su imali tvornicu lijekova krajem 19.stoljeća, izvozili su u sve krajeve svijeta, a sada je ta zgrada neiskorištena. Ljekarna na Gornjem gradu iz 1355. zaštićeno je kulturno dobro, u Zagrebu postoje i druge povijesne ljekarne koje još nisu zaštićene, a postoji potreba za tim. Ovaj muzej može biti središte koje podupire ta nastojanja i čiji se djelatnici brinu za evidentiranje vrijedne baštine. Neće svi predmeti biti u muzeju, neki će ostati na svojim lokacijama, a one će komunicirati s muzejom preko zajedničkih projekata. Neizmjerno je važno umrežavanje relevantnih institucija koje rade na očuvanju baštine i žele napraviti iskorak u turističkom i kulturnom smislu”, rekla je Stella Fatović-Ferenčić. Navela je i jedan pozitivan primjer iz Italije: “Kada sam ušla u znamenitu ljekarnu u Firenzi koja se zove Santa Maria Novella, željela sam u njoj ostati satima. Oni su od stare ljekarne koja djeluje u kontinuitetu, napravili tradicijsko mjesto. Pretvorili su je u muzej i turističku atrakciju, a da istovremeno nisu ispustili klasičnu, prodajnu funkciju ljekarne. To je jedan od načina na koje se može prezentirati vrijedna baština tog tipa. U svijetu postoje različita rješenja, odvojeni ili spojeni muzeji za povijest medicine i farmacije, muzeji za povijest psihijatrije… Gotovo da nema europske zemlje koja nije pronašla odgovarajuću mogućnost za prezentiranje te vrste kulturnog naslijeđa, a mi smo morali čekati tako dugo. Točnije, još čekamo da se priča potpuno zavrti jer su potrebna velika financijska sredstva da se dovrše radovi i otvori stalni postav.”

Kako u razgovoru za Nacional kaže Silvija Brkić Midžić, njima dvjema, ali i drugima koji su okupljeni oko ovog projekta, uspjet će ono što su generacije pokušavale. “To je zapravo pokret koji već postoji među našim prijateljima, donatorima i suradnicima, pokret za spašavanje baštine. Imamo zdravstveni turizam kao sastavnicu ukupnog programa, tako se reklamiramo, odnosno potenciramo viziju zemlje pogodne za njegovanje zdravlja, imamo izvrsne liječnike i lječilišta, naši su prirodni resursi sami po sebi sanatoriji, u Hrvatsku dolaze autobusi puni Talijana koji koriste usluge naših stomatologa, a mi, što čekamo? Nemamo ni muzej u kojem bi se pokazalo kako su se liječili zubi u prošlom stoljeću”, naglasila je Silvija Brkić Midžić.

Muzeji koji čuvaju znanje s izvora prirodnih i tehničkih znanosti u muzejskom smislu kompleksniji su od nekih drugih. Potrebno je ne samo razumjeti te sadržaje, nego ih i na zanimljiv način prenijeti drugima i prezentirati pomoću predmeta, smatra Stella Fatović-Ferenčić. Silvija Brkić Midžić kazala je da muzeji uvijek trebaju nuditi nešto novo, u suvremenom kontekstu, a ne samo slijediti trendove, a ima ideju o tome kako zainteresirati ljude i za ono što ne razumiju u potpunosti. “Kada se neki eksponat uklopi u širu priču, to je pružanje spoznaja na zaokružen način. Tako se ljude može potaknuti na razmišljanje o važnosti očuvanja određenih predmeta koji govore manje izvan svog prirodnog konteksta. Muzejski djelatnici, baš kao i znanstvenici, interpretiraju i kontekstualiziraju stvari. Ako rekonstruiramo ordinaciju ili operacijsku dvoranu, ljudi mogu istražiti prostoriju iz prošlog stoljeća i to je ono što stvara doživljaj, a ne da se nešto tek izloži. Dodatni efekt dobiva se kada posjetitelj poveže uređaj s nekom značajnom osobom. Za usporedbu, ljudima nije zanimljivo vidjeti bilo koje nalivpero nego, primjerice, ono kojim je pisao August Šenoa”, rekla je Silvija Brkić Midžić.

Podaci iz 1271. govore o najstarijoj ljekarni, u Trogiru, jednoj od najstarijih u Europi. Dubrovačka Ljekarna Male braće iz 1317. jedina je u svijetu koja radi od srednjeg vijeka do danas

Nakon Strossmayerove galerije starih majstora, Gliptoteke, Kabineta grafike, Hrvatskog muzeja arhitekture i Zbirke Baltazara Bogišića u Cavtatu, ovo je šesti muzej HAZU, a predviđen je fleksibilni stalni postav. “Dosad su se muzeji rijetko odlučivali za takvu koncepciju. Određene ćemo dijelove mijenjati i ordinacija neće stalno biti ista. Na početku će ordinacija biti otorinolaringološka jer za to imamo predmete. Promijenit ćemo ju kada dovršimo prikupljanje drugih predmeta. Ono što će biti stalno je jedan sumarni pregled povijesti medicine i farmacije, od prethistorije do naših dana, završit ćemo s osnivanjem Medicinskog fakulteta u Zagrebu i pratit ćemo tijek zbivanja do kraja Drugog svjetskog rata. Nemamo prostora za suvremenu medicinu u najužem smislu, to će biti pokriveno kroz povremene izložbe. Stara ljekarna će biti postavljena fiksno i trajno”, objasnila je Silvija Brkić Midžić.

Stella Fatović-Ferenčić navela je jedan primjer iz devedesetih godina kako bi ilustrirala da interes za takve muzeje i izložbe postoji, samo ga je potrebno ponovno probuditi. “Tada je održana instruktivna i iznimno posjećena izložba ‘Znanost u Hrvata’, prvi put je javnosti predstavljena naša znanstvena baština, sudjelovali su istaknuti znanstvenici svih profila, a prezentirana je i medicinska i farmaceutska baština. Narod je tada, na krilima probuđene nacionalne svijesti, bio željan takvih sadržaja, a poslije toga nije bilo ničeg što bi se s tim moglo usporediti”, rekla je Stella Fatović-Ferenčić i dodala da su u muzejima koji pokrivaju ovo područje pokriveni samo neki aspekti biomedicinskih znanosti, i to sporadično.

Obje sugovornice u razgovoru su više puta naglasile, a to je poruka koju žele odaslati svi koji se trude finalizirati ovu ideju, da je i znanost dio kulture i nacionalnog identiteta, što se često zaboravlja. Umjesto da se cijeni taj aspekt kulturnog (samo)predstavljanja, priklanja se laičkom shvaćanju baštine prema koje se ona odnosi isključivo na umjetnost. “Baština je sve ono što čovjek stvara radom i znanjem. Ona strukovna je važna zato što pokazuje našu pamet, znanje, kreativnost i sposobnost asimiliranja znanja iz drugih sredina u našu. Sve to možemo pokazati kroz našu medicinsko-farmaceutsku baštinu te se tako možemo pozicionirati u odnosu na druge zemlje”, zaključila je Stella Fatović-Ferenčić u razgovoru za Nacional.