Intervju u kojem je Nediljko Matić rekao da je aktualno vodstvo HDZ-a nesposobno i da na mjestu šefa stranke umjesto Tomislava Karamarka dio stranačkih veterana želi Andreja Plenkovića, aktualnog europarlamentarca i potpredsjednika Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta, potvrdio je zapravo informacije koje su do Nacionala prvi put došle prije više mjeseci.

Intervju u kojem je Nediljko Matić rekao da je aktualno vodstvo HDZ-a nesposobno i da na mjestu šefa stranke umjesto Tomislava Karamarka dio stranačkih veterana želi Andreja Plenkovića, aktualnog europarlamentarca i potpredsjednika Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta, potvrdio je zapravo informacije koje su do Nacionala prvi put došle prije više mjeseci. Te informacije govorile su da jedan dio članstva HDZ-a upravo Plenkovića vidi kao najozbiljnijeg kandidata za novog predsjednika stranke te da je on za preuzimanje te funkcije već počeo pripremati teren. Jedna od informacija koje su još tada, a bilo je to početkom godine, stigle do Nacionala, bila je ta da je Plenkoviću pritom glavni mentor Vladimir Šeks. Plenković je u neslužbenim razgovorima tada tvrdio da su te informacije preuveličane, da je on tek osvojio svoj drugi mandat zastupnika u Europskom parlamentu i istaknutu funkciju potpredsjednika Odbora za vanjske poslove EP-a te da, sve i da hoće, ne bi imao vremena baviti se takvim stvarima. Osim toga, smatrao je da svi u stranci trebaju dati svoj maksimalni doprinos kako bi HDZ nakon pobjede na europskim i lokalnim izborima te na izborima za predsjednika države, ostvario onu najvažniju pobjedu, a to je pobjeda na parlamentarnim izborima i preuzimanje vlasti. Priče o tome da bi mu Šeks pritom bio mentor, Plenković je također odbacio, ali nije odbacio mogućnost da će u daljoj budućnosti imati ambicija kandidirati se za šefa HDZ-a.

U proljeće ove godine, kada je razgovarao u jednom uskom prijateljskom krugu, smatralo se da je pobjeda HDZ-a na parlamentarnim izborima gotova stvar. Ankete su pokazivale prednost HDZ-a nad SDP-om koja se često mjerila u dvoznamenkastim brojkama, odnosno, premašivala je 10 posto. Kolinda Grabar-Kitarović uspjela je pobijediti Ivu Josipovića na predsjedničkim izborima, iako su svi predviđali sigurnu Josipovićevu pobjedu. Drugim riječima, bilo je samo pitanje dana kada će Karamarko zasjesti u Banske dvore.

No onda se počeo događati niz obrata koji su uzrokovali pad popularnosti HDZ-a i povratak otpisanog SDP-a u igru.

PRVIM U NIZU TIH PROPUSTA može se smatrati nastavak radikalne retorike Tomislava Karamarka koji nije na vrijeme shvatio da njegove izjave o jugofilima, komunistima, lustraciji i sličnim stvarima odbijaju biračko tijelo centra, koje je više puta bilo presudno za dobivanje parlamentarnih izbora. Nekako istovremeno došlo je do eskalacije prosvjeda branitelja iz Savske 66 na Markovu trgu, a scene nasilja koje su pratile taj događaj, kao i prijetnje plinskim bocama, i što je još važnije, reakcija premijera Zorana Milanovića na tu kriznu situaciju, doveli su do velikog preokreta jer jedan dio javnosti braniteljski prosvjed otpočetka povezuje s HDZ-om.

Otprilike u to vrijeme Karamarko je izrekao poznatu rečenicu da Hrvatsku nakon dolaska HDZ-a na vlast čeka ”dolina suza”, da bi u razmaku od samo nekoliko dana bio snimljen kako vozi skupocjeni Mercedes vrijedan pola milijuna kuna, pritom još u vlasništvu tvrtke koja je taj automobil dala u najam tvrtki njegove, u to vrijeme izvanbračne partnerice Ane Šarić. Karamarkova vjerodostojnost time je bila ugrožena jer je govorio o ”dolini suza” dok je sam živio u luksuzu, a korištenje tog automobila otvaralo je i ozbiljno pitanje o potencijalnom sukobu interesa. Umjesto da sanira štetu, Karamarko je još veći gaf napravio kad je njegov savjetnik za medije Miljenko Manjkas stvar pokušao riješiti objašnjenjem da Karamarko i Ana Šarić nisu izvanbračni partneri, da bi javnost desetak dana kasnije saznala da su se oni upravo vjenčali, i to kod svećenika koji je poznat kao egzorcist. Uskoro je uslijedio intervju Josipa Manolića za Nacional u kojem je on, odgovarajući na Karamarkove teze o lustraciji, rekao da bi onda Karamarko prvo sam sebe trebao lustrirati jer je bio doušnik Udbe. Izostanak pravodobne reakcije i potom pokušaj pritiska na pojedine medije ili novinare koji su o tome željeli izvještavati, negativno su se odrazili na Karamarkovu popularnost i unutar stranke. U međuvremenu, stranku je napustilo dvoje istaknutih pojedinaca, Martina Dalić i Drago Prgomet, jer se nisu slagali s politikom vodstva. Sve to, kao i činjenica da je javnost bila zbunjena višemjesečnim najavljivanjem gospodarskog programa iz Münchena koji nitko nije vidio, već je tada počelo pobuđivati sumnje u jednom dijelu članstva HDZ-a u Karamarkovu sposobnost da HDZ dovede do sigurne pobjede, o čemu je Nacional prvi pisao. Teza kojom su se pritom vodili je i ta da je HDZ na europskim, lokalnim i predsjedničkim izborima pobijedio zahvaljujući tome što je kandidirao kvalitetne pojedince, odnosno, profil političara kakvi su Andrej Plenković, Davor Stier, Ivana Maletić ili pak Kolinda Grabar-Kitarović. Pritom su procijenili da bi Karamarko, koji će se ovog puta morati osobno istaknuti u borbi jer je kandidat za premijera, mogao imati problema ako se njegove kvalitete, sposobnosti i vještina komunikacije budu uspoređivali s premijerom i šefom SDP-a Milanovićem.

Zato su se još ovog ljeta ponovno aktivirali pojedini stranački krugovi koji smatraju da će zapravo tek poraz HDZ-a biti prilika za raščišćavanje odnosa u stranci i da će aktualno vodstvo, na čelu s Karamarkom i Milijanom Brkićem, morati otići. U toj varijanti dio članstva tražio bi raspisivanje unutarstranačkih izbora u što je moguće kraćem roku nakon parlamentarnih izbora, a kao kandidata podržali bi Plenkovića.

DA SU TAKVA RAZMIŠLJANJA više nego ozbiljna ne samo u dijelu stranačkog članstva, nego i među jakim i utjecajnim pojedincima za koje se oduvijek smatralo da su iskonski HDZ-ovci, potvrdio je nedavni intervju s bivšim nogometašem Zvonimirom Bobanom u Jutarnjem listu, u kojem je ovaj rekao da će dati podršku Milanoviću iako nikad ranije nije mislio da bi to mogao učiniti.

“Ne glasa mi se za detuđmanizatore koji tuđmaniziraju. Ne želim utjecati ni na koga niti mogu, ali čini mi se da su ovi izbori strašno bitni za Hrvatsku pa sam napustio svoj odmak i političku intimu i osjećam odgovornost da kažem što mislim. Vjerujem kako je ključno da i zbog bolje desne opcije pobijedi lijeva. Jer možda tako dobijemo ‘praviju’ desnu koja mi je bliža u mnogim pogledima. Nažalost, ova sada – nije ni u jednom”, izjavio je Boban.

I Karamarkova biografija otvara pitanja na čijoj je on zapravo strani bio u nekim unutarstranačkim procesima, s obzirom na to da je bio čovjek od povjerenja Stipe Mesića i Josipa Manolića. Zato se u dijelu HDZ-a misli da je Karamarko nedosljedan i neiskren političar koji pretjeranu paradu s oživljavanjem lika i djela Franje Tuđmana, koji ničim nije ni bio ugrožen, pokušava iskoristiti kako bi riješio svoje stare komplekse iz prošlosti. Isti krugovi smatraju da je on taj koji je zapravo trebao dokazati članstvu da je iskreni tuđmanovac, pa je zato cijelu kampanju gradio na tome da optuži svoje prethodnike da su oni ”detuđmanizirali HDZ”, kako bi on mogao stranku opet ”tuđmanizirati”.

O tome da nije sporno na čijoj je strani Karamarko bio, javno je govorio i bivši predsjednik Stipe Mesić. U intervjuu za Nacional on je potvrdio da je Karamarko, dok je bio u njegovu stožeru i ekipi, o Tuđmanu imao identične stavove kao i on. Mesić je više puta rekao i da je Karamarko vrlo rado slušao viceve o Tuđmanu.

U dijelu stranke Karamarkovu vjerodostojnost narušila su i zbivanja povezana s dugo najavljivanim gospodarskim programom koji je HDZ trebao napraviti s partnerima iz njemačkog IFO instituta. Zasad je, umjesto programa, javnosti predstavljen pojednostavljeni nacrt liste želja koje bi HDZ želio ispuniti ako dođe na vlast, ali bez preciznih objašnjenja kako će u proračunu osigurati sredstva za njihovu provedbu. I još se k tome dogodilo da su taj program predstavili pod sloganom kakvim se koristila jedna politička općina u susjednoj Republici Srpskoj.

U dijelu stranke smatraju da nekonzistentni stavovi oko problema s kreditima u švicarskim francima, nejasni stavovi oko Ine te nejasni odnosi s ljudima bliskima MOL-u, kao i podrška mađarskoj i srpskoj strani u izbjegličkoj krizi, predstavljaju tek komadić mozaika koji Karamarku zadaje više štete nego koristi. Sve je to pridonijelo povećanju osjećaja panike i straha među članstvom da će HDZ izgubiti izbore.

Plenkovića ti krugovi smatraju puno bližim modelu osobe kakav bi trebao biti predsjednik HDZ-a, a to je obrazovani, moderni konzervativac širokih pogleda na svijet. Netko zapravo vrlo sličan Ivi Sanaderu, ali pošten i nekorumpiran. Sve je to Plenkovića, koji nikad s Karamarkom nije ni bio u bliskim odnosima, dovelo u vrlo nezgodan položaj. Izgleda da su ga drugi uvukli u igru koja njemu trenutno nikako ne odgovara. No stavljen je u položaj da uskoro mora odlučiti želi li da se ta igra nastavi s njim ili bez njega.

AKTUALNO VODSTVO STRANKE u Plenkoviću već duže vrijeme vidi svojevrsnu prijetnju. Ljudi iz stranačkih baza bliski njemu, a sličnog profila kao i on, zbog toga su degradirani sa svojih funkcija, a poznat je i slučaj najmanje jednog izbacivanja, i to predsjednika jednog velikog lokalnog stranačkog ogranka. Indikativno je i da HDZ na svojim službenim stranicama uredno objavljuje i prenosi u punom obliku intervjue i važne medijske istupe vodećih ljudi stranke, pa su tako samo u posljednjih nekoliko dana objavljeni intervjui koje su Karamarko, Brkić i Davorin Mlakar dali za različite medije. No za intervju koji je prošle nedjelje Plenković dao Večernjem listu, a u čijem se uvodu također spominju nagađanja o tome da on želi preuzeti HDZ i da mu pritom pomaže Šeks, nije se našlo mjesta na stranačkim stranicama. U tom intervjuu Plenković je zapravo potvrdio ono što je Nacional još ranije čuo od njemu bliskih izvora. Na pitanje ima li ambicija preuzeti HDZ, Plenković je odgovorio: “Puno je spekulacija. Parlamentarni izbori su 8. studenoga i jedino što trebamo je okupljajuća snaga HDZ-a i koalicije te pobjeda na izborima, a angažirano ću pridonijeti ostvarenju i tog cilja. Dvaput sam izabran za zastupnika u Europskom parlamentu i fokusiran sam na obavljanje zahtjevne dužnosti potpredsjednika Odbora za vanjske poslove i predsjednika delegacije za Ukrajinu. Svatko u politici ima svoj put i mora dati doprinos timskom uspjehu. O stranačkim izborima treba se raspravljati kad za njih dođe vrijeme.”

A to vrijeme i nije tako daleko jer unutarstranački izbori svakako će se održati u roku šest mjeseci od parlamentarnih izbora, samo je pitanje tko će se usuditi suprotstaviti Karamarku ako pobijedi na izborima i hoće li se on i njegova ekipa povući ako izgube. I hoće li u tom slučaju članstvo dati povjerenje Plenkoviću, unatoč tome što i njemu zamjeraju da se nije dovoljno glasno suprotstavio Karamarkovoj politici koja u konačnici možda umjesto u sigurnu pobjedu, HDZ odvede u poraz.