Klub koji od osnivanja igra samo s igračima rođenima na području Baskije tvrdoglavo čuva svoju tradiciju koja im donosi uspjehe te su i danas jedan od najboljih španjolskih klubova

U vrijeme dok novac vlada nogometom, dok čak i niželigaši diljem Europe angažiraju nebrojeno stranaca, dok svaki iole jači klub ima vojsku skauta razasutu po svijetu, jedan klub odolijeva svemu tome, drži se svojih principa i – što je najvažnije – u tome je jako uspješan. Athletic Bilbao je jedan od samo triju španjolskih klubova – ostala dva su Real Madrid i Barcelona – koji su sudjelovali u utemeljiteljskoj sezoni Primere Division 1929. godine, a koji od tada nikad nisu ispali u niži rang. Za razliku od Reala i Barcelone, koji svake godine na pojačanja troše milijune i milijarde, Athletic Bilbao od svog osnivanja igra samo s igračima rođenim na području Baskije, eventualno i s igračima drugog porijekla, ali uz uvjet da su nogomet u mlađim godinama naučili u nekom od baskijskih klubova.

Baskima kao narodu podrijetlo znanstveno nije jasno utvrđeno, jednako kao što su i jezično izolirani od Španjolaca, ali i ostalih europskih naroda. Prastanovnici Španjolske, odnosno Iberskog poluotoka, Iberi, nemaju s Baskima ništa zajedničko – ni jezično, ni tradicijski, ni etnički. Kroz povijest nisu izgubili ništa od svojih specifičnosti zahvaljujući činjenici da nisu pali ni pod rimski, ni germanski, ni ičiji utjecaj.

Baski tvrdoglavo čuvaju svoje tradicije, a to se možda više nego igdje može vidjeti na primjeru Los Leonesa, nogometnog kluba Athletic, koji je više od svega poznat po činjenici da crveno-bijeli dres mogu ponijeti samo igrači rođeni u Baskiji, španjolskom ili francuskom dijelu ove pokrajine.

Iker Muniain igra već 13. sezonu za Athletic Bilbao i nikada nije igrao ni za jedan drugi klub. FOTO: Alvaro Barrientos/AP/GuliverImage

Baskija se nalazi na sjeverozapadu Pirineja, veći dio je u Španjolskoj, manji u Francuskoj. Na 20 tisuća četvornih kilometara ukupno živi 2,5 milijuna ljudi, 2,2 milijuna u španjolskom, a 300 tisuća u francuskom dijelu, od kojih otprilike 800 tisuća tečno govori njihov lokalni jezik koji zovu euskara, a koji nema veze ni s jednim svjetskim jezikom.

Izvan nogometa Baskija je poznata po hrani – Baski se često hvale da nitko nema toliko Michelinovih zvjezdica po kilometru četvornom kao oni – zatim po Guggenheim muzeju i jedinstvenom zakonu o nasljeđivanju zahvaljujući kojemu Baski već stoljećima ne pišu oporuke. Poštuje se običaj da prvorođeno dijete, svejedno kći ili sin, nasljeđuje obiteljsku zemlju.

Athletic Bilbao je osnovan 1898. u blizini crkve San Mames, a pokrenuli su ga Baski koji su se vratili sa studija u Engleskoj. Otprilike u isto vrijeme engleski rudari i lučki radnici osnovali su Bilbao F.C. i ta su se dva kluba 1902. godine spojila u jedan koji je nazvan Club Vizcaya, a godinu kasnije preimenovan je u Athletic Club de Bilbao. Igrači su do 1910. godine nosili plavo-bijele dresove, a od tada tradicionalno crveno-bijele, kakve nose i danas. Dvije su verzije priče o promjeni klupskih boja, obje su čisto praktične: jedna govori da je crvena tkanina bila jeftinija od plave, druga da su lučki radnici iz Engleske donijeli Sunderlandove dresove u crveno-bijelim bojama, koji su tako postali tradicionalni.

Klub nije od svog osnivanja imao pravilo da samo Baski u njemu mogu igrati. Tek 1912. godine uvedeno je nepisano pravilo koje postoji do danas i koje se odnosi na igrače, ali zanimljivo – ne i na trenere. „Con cantera y afición, no hace falta importación“ – S domaćim igračima i navijačima nema potrebe za strancima. To je moto kluba koji će se po cijenu slabijih rezultata uvijek držati tradicije. Loših rezultata do sada zapravo i nije bilo, ali ipak je bilo sezona u kojima se teško živjelo. Dvije godine zaredom, 2005/6 i 2006/7, Athletic je jedva izbjegao ispadanje, međutim, nitko nije pomišljao da bi klub zbog toga odustao od svoje filozofije. Jedna anketa pokazala je da bi 80 posto navijača radije klub vidjelo u drugoj ligi nego u prvoj, sa strancima kao pojačanjima.

Najveća zvijezda je Inaki Williams čiji su roditelji iz Gane. Rodio se u Bilbau, nogometno je odrastao u Pamploni, u Athleticu je od 18. godine

„Nogomet je postao tako velik zahvaljujući dresovima koji su postali legendarni. Ono što je iznad svakog igrača su grb, klupske boje i stadion“, kaže Aitor Elizegi (55), predsjednik Athletic Bilbaa, 32. od osnivanja kluba. „Međutim, nogometna industrija je sada drukčije usmjerena. U cilju maksimalnog povećavanja prihoda, proces koji mi slijedimo se zaustavlja pa sada više nije važno odakle igrač dolazi. Sada je važan igrač pa tek onda klub za koji trenutno igra.“

Naravno da je takva klupska politika znala biti na meti kritika zbog diskriminacije, međutim, malo tko među Baskima mari za to. Uostalom, svaku pomisao o diskriminaciji izbija podatak da je trenutno najveća zvijezda kluba momak tamne boje kože koji se zove Inaki Williams, a čiji su roditelji iz Gane. Williams je napadač koji je upravo nedavno, u listopadu, srušio rekord španjolske prve lige zaigravši u 203. klupskoj utakmici zaredom, nijednu nije preskočio zbog ozljeda, kartona ili odluke trenera, a u svojim bi ga redovima htjeli vidjeti mnogi europski velikani koje predvodi Manchester United. Rodio se u Bilbau, nogometno odrastao u Pamploni, a u Athleticu je od svoje 18. godine.

S druge strane, Marco Asensio je sadašnji igrač Real Madrida koji je kao 17-godišnjak bio na pragu prelaska iz Mallorce u Athletic. Iako je Asensio po roditeljima Bask, u Bilbau su odlučili da neće uzeti talentiranog Asensija. Nije rođen u Baskiji, nije odrastao u Baskiji, rampa je spuštena. Athletic Bilbao je osam puta bio prvak Španjolske pa je četvrti najuspješniji klub, iza Reala (34), Barcelone (26) i Atletico Madrida (11), a čak 23 puta osvajali su Kup Kralja – samo Barcelona je osvojila više (31), dok je Real Madrid na 19 trofeja. Zadnji put prvaci su bili u sezoni 1983/84, kada su obranili titulu i usput osvojili i Kup Kralja. Iako bez trofeja, i dalje su igrali zapažene uloge. U sezoni 1997/98 osvojili su drugo mjesto i izborili Ligu prvaka u kojoj su sa šest osvojenih bodova u Skupini B ostali iza triju klubova s osam bodova: Juventusa, Galatasaraya i Rosenborga. Marcela „El Loco“ Bielsa preuzeo je klub iz Bilbaa 2011. godine i svojom 3-3-3-1 taktikom u Europskoj ligi stigao do finala gdje je Athletic poražen od Atletico Madrida s 3-0. Novi izlazak u Ligu prvaka dogodio se nakon četvrtog mjesta u sezoni 2013/14 pod Ernestom Valverdeom, a u Skupini H su sa sedam bodova ostali treći iza Porta (14 bodova) i Šahtara (9), a ispred BATE Borisova (3). Kao trećeplasirani su prošli u Europsku ligu gdje su odmah ispali od Torina.

Nekadašnji vratar Athletica Kepa Arrizabalaga prodan je u Chelsea za 80 milijuna eura. FOTO: Fran Santiago/imago/Action Plus/GuliverImage

Kako sve to Athletic Bilbau uspijeva? Ključna riječ je Lezama. Radi se o njihovoj Canteri, trening–centru i omladinskoj akademiji smještenoj u istoimenom selu 10 kilometara istočno od Bilbaa. Lezama je otvorena 1971. i o tome koliko je uspješna ne govore samo klupski rezultati, nego i nogometna imena koja su izašla iz te akademije, a u zadnjim godinama i odštetni iznosi koje je klub zaradio zahvaljujući prodaji tih igrača. Bilbaova organizacija u akademiji nije različita od rada u bilo kojem drugom ozbiljnijem klubu na svijetu. Selekcija kreće nakon desete godine, djeca napreduju do završetka juniorskog staža kad oni najbolji napreduju u trećeligaški Bilbao Athletic koji je zapravo druga momčad – ili četvrtoligašku Basconiju – a najbolji, jedan ili dvojica svake sezone, idu u prvu momčad. Postoji i suradnja s drugim baskijskim klubovima oko identificiranja talenata i slanja igrača na posudbe.

„Radimo li mi išta drukčije od ostalih klubova? Ne“, kaže u razgovoru za Financial Times Rafael Alkorta, 53-godišnjak koji je odigrao 414 utakmica za Athletic Bilbao i 54 utakmice za Španjolsku. „Naša metodologija je manje-više ista kao kod drugih. Tehnički i strateški mi ne izmišljamo ništa čarobno. Morate samo voljeti svoju momčad i vjerovati 100 posto u ono što radite.“

Ipak, ako ste toliko dugo uspješni i skoro se ravnopravno, nekad i više od toga, borite protiv španjolskih i europskih klubova – velikana, onda tu mora biti nešto čarobno. A i popis igrača koji su izašli iz Lezame i novac koji je zarađen njihovom prodajom, nije baš slučajan. Vratar Kepa Arrizabalaga je prodan u Chelsea za 80 milijuna eura, stoper Aymeric Laporte u Manchester City za 65 milijuna, Javi Martinez u Bayern za 40 milijuna, Ander Herrera u Manchester United za 36 milijuna…

U prošlih godinu dana prihod kluba iznosi 147,7 milijuna eura što im omogućava da igračima nude unosne ugovore i tako ih zadrže u Bilbau

„Mladi igrači znaju da kod nas imaju najveće šanse postati profesionalni nogometaši. Oni znaju za piramidu napretka koje se držimo jer igrači u našoj prvoj momčadi to dokazuju. Uz to, ne moraju se brinuti da ćemo kupiti nekoliko skupih stranaca koji će im uzeti mjesto u momčadi“, dodaje Alkorta. „Osjećaj pripadnosti lokalnoj zajednici je ovdje vrlo važan. Naši igrači znaju da igraju za svoje prijatelje, obitelji… ako itko iz nečije okoline igra za Bilbao, to je sjajan osjećaj za sve.“

Međutim, treba naglasiti da Athletic Bilbao nije klasični klub koji proizvodi igrače za prodaju. Athletic financijski stoji odlično, i to klubu ne omogućava samo da mirno živi, nego da svoje glavne zvijezde zadrži dovoljno dugo u sastavu, dok god eventualno ne dođe ponuda koja se ne odbija – kao što je to bio slučaj kod ranije navedenih igrača. Stoga je sasvim normalno da Bilbao svoje važne igrače zadržava godinama u sastavu. Iker Muniain upravo igra svoju 13. sezonu u klubu, Inigo Martinez petu, Raul Garcia sedmu…

Predsjednik Athletica Aitor Elizegi smatra da je klub iznad svakog igrača, iako je danas u mnogim slučajevima igrač bitniji od kluba. FOTO: Imago Images/Cordon Press/Miguelez Sports/GuliverImage

Bilbao je jedan od najbogatijih španjolskih klubova. Organiziran je po „socios“ modelu, jednako kao i, između ostalih, Barcelona, Real Madrid i Sevilla, dok u Hrvatskoj po tom modelu radi Hajduk. U prošlih godinu dana prihod kluba je 147,7 milijuna eura, na sličnoj razini je već godinama i to klupskom vodstvu omogućava da igračima nude unosne ugovore. To je važan razlog, ali ne jedini, što Inaki Williams i društvo ne žele što prije odjuriti u neki veći europski klub. Neslužbeno, Inigo Martinez ima 720 tisuća eura mjesečno, Raul Garcia 480 tisuća, Yuri Berciche 360 tisuća a Inaki Williams 300 tisuća eura. Mjesečno, ne godišnje. Sljedeće što igrače Bilbaa dugo drži u klubu su odštetne klauzule. Svi spomenuti transferi Bilbaa su bili takvi jer su igrači imali ugrađene odštetne klauzule u svoje ugovore. Inakiju Williamsu u ugovoru stoji 135 milijuna eura kao odšteta za koju može biti prodan, dok je druga aktualna zvijezda Bilbaa Iker Muniain odbio uvrštenje odštetne klauzule u ugovor. Ne zato što želi zagristi na prvu jaču ponudu, nego suprotno. „Ne želim biti na prodaju. Želim ostati u Bilbau do kraja. Presretan sam ovdje, načisto sam sa sobom o tome kako želim da mi se karijera razvija“, rekao je Muniain i tako ponovo dokazao da je Athletic zaista poseban klub.

Joseba Etxeberria, klupska ikona koji je do 2010. dugih 15 sezona nosio dres Bilbaa, kompletnu zaradu svoje zadnje sezone uplatio je u klupsku dobrotvornu zakladu. „Naš cilj nije biti bolji od drugih, naš je cilj biti autentičniji“, rekao je Etxeberria.

Nogomet kakav je nekad bio, to je Athletic Bilbao, klub koji prkosi modernom nogometu. Romantičari među nogometnim fanaticima imaju svog favorita.