Nakon trinaest godina ponovo će se igrati ženski tenis na Ladies Bol Openu, a idućeg tjedna, kad turnir počinje, očekuje se dolazak najboljih tenisačica iz čak 11 zemalja. Organizacija turnira povjerena je Feliksu Lukasu

Punih i dugih trinaest godina vrhunski ženski tenis zaobilazio je Hrvatsku, da bi se ove godine na mala vrata u nju vratio: maleni Bol na Braču ponovno će ugostiti jedan WTA turnir, no za razliku od glamurozne prošlosti u kojoj je ovaj događaj promatran kroz prizmu isključivo velikog kapitala i imao status državnog projekta – ovog puta priča se gradi “odozdo”. Licencu za organiziranje turnira ženska teniska federacija iznenađujuće je dodijelila Feliksu Lukasu (29), mladom i perspektivnom sportskom menadžeru slabo poznatom u ovim krugovima.

TENISKE VLASTODRŠCE on je potpuno očarao novim konceptom i pristupom organizaciji natjecanja koji se posljednjih godinu dana pokazao kao pun pogodak: ponudio je mehanizam koji bi uveo puno veću protočnost u ženski tenis i suprotno ustaljenim običajima – ali i očekivanjima sponzora koji žele ista imena “zacementirana” u vrhu, kako bi njihovi dugogodišnji izdašni ugovori imali veći povrat – omogućio lakše probijanje siromašnijih tenisača i tenisačica s “dna hranidbenog lanca”. Lukas je proteklih godina organizirao serije malih “futures” turnira na kojima je nagrada bila više nego poticajna – pobjednici bi osiguravali direktan plasman u prvo kolo nekog jačeg turnira. To je motiviralo tisuće igrača i igračica koji su konačno vidjeli smisao nastupanja na “futuresima” koji dotad nisu nosili praktički ništa: niti su novčane nagrade bile poticajne niti su osvojeni bodovi značili išta. Osvajanje jednog takvog turnira honoriralo se jednako kao i ispadanje u prvom kolu na bilo kojem malo jačem natjecanju.

“Igrači i igračice konačno su prepoznali svoju priliku, a stvar je ispala dobra i za tenis jer brojke pokazuju da barem desetak posto njih koji nastupe na ovakvim događajima na koncu završe igrajući tenis na vrhunskoj razini”, rekao je Lukas u razgovoru za Nacional samo nekoliko dana uoči ponovnog održavanja “Ladies Bol Opena”. Brački turnir službeno je uvršten u 125K kategoriju koja označava nagradni fond do 125 tisuća dolara, a jedini je teniski turnir – uz onaj na Mallorci – koji se održava na otoku. To je svojevrsna nagrada teniskom entuzijastu čije brojke govore same za sebe: samo prošle godine on je organizirao više od pedeset “futures” turnira na kojima je nastupilo gotovo 1500 igrača iz 59 država. “To je ona skupina za koju nikoga nije briga, koja nema novca za putovanja i teško se probija kroz začepljeni sustav ženskog tenisa. Uspio sam s ovim pothvatom dijelom jer sam prošao ‘ispod radara’ velikim sponzorima i onima koji donose ključne odluke, dok je teniska organizacija uvidjela da projekt ima smisla”, otkrio je Lukas.

• U BOL DOLAZE tenisačice rangirane između 50. i 120. mjesta na WTA listi, a nijedna neće biti plaćena za svoj dolazak. Time se izbjeglo stvaranje umjetnog glamura

Idućeg tjedna u Bolu okupit će se tenisačice rangirane između 50. i 120. mjesta na WTA listi, što je podatak koji ovaj turnir naizgled čini prosječnim. Međutim, nijedna od njih neće biti plaćena za svoj dolazak, izbjeglo se stvaranje umjetnog glamura i umjesto toga posvetilo utjecaju turnira na lokalnu zajednicu. To je ono što Lukas naziva “receptivnim poduzetništvom u turizmu” koji objašnjava željom da što više zarade i koristi ostane u mjestu održavanja. Cijeli turnir prilagođen je Bolu i njegovim potrebama, a organizator potpuno otvoreno i iskreno progovara i o financijama: premda cjelokupni budžet iznosi između 6 i 7 milijuna kuna, uz izuzetak značajnog sponzorstva Atlantic grupe realizirat će se najvećim dijelom kreativnošću, maštovitošću i imaginacijom. Prevedeno na hrvatski: kompenzacijama, uslugama, povjerenjem partnera i silnom volonterskom trudu male ekipe iz organizacije. Mimo jednog umirovljenog suca, najstarija osoba uključena u projekt je njegova 31-godišnja sestra Tajana Lukas, inače tenisačica, dok je cijeli tim u prosjeku tek u srednjim dvadesetim godinama života.

“Nismo željeli plaćati velika imena ženskog tenisa, nekakvu Annu Kournikovu samo kako bismo stvorili šou; procijenili smo da je i za Brač i za Hrvatsku puno korisnije da se ovdje pojave najbolje tenisačice iz, recimo, Kine ili Skandinavije, odnosno one koje će proizvesti promidžbeni efekt i tako stvoriti lančanu reakciju. Siguran sam da ćemo imati uvjerljivo najbolji turnir ove kategorije na svijetu i da će se već sljedeće godine tenisačice ‘tući’ kako bi na njemu nastupile”, govori Lukas za Nacional. Suhi podaci pokazuju da će sljedećeg tjedna na Braču nastupiti najbolje tenisačice iz čak 11 zemalja, što je respektabilna brojka; ali bit će tu i uobičajenih popratnih detalja koji će stvoriti dodatan štimung. Ceremonija ždrijeba bit će praćena opernim koncertom na glavnom bolskom trgu otvorenim za sve građane, potom će dan kasnije biti organiziran egzibicijski susret Ive Majoli i Arantxe Sánchez Vicario, a zatim i jedinstveni VIP party na 25 milijuna eura vrijednoj 70-metarskoj jahti Katrina. Bit će tu još dosta toga, uključujući dolazak osam najboljih studenata sveučilišta iz Glasgowa koji će volontirati na turniru, ali i održati konferenciju o promoviranju poduzetničke kulture.

LUKAS JE KAZAO da su ga upravo poduzetnička ambicija i sustavan rad nagnali da se okuša u pothvatu organiziranja bolskog turnira i to je jedna od pouka koje je usvojio svojim boravkom u inozemstvu. U ranoj mladosti on se po završetku Ekonomskog fakulteta u Splitu – gdje je zapamćen i po brojnim aktivnostima u studentskim udrugama i klapama – otisnuo najprije dvije godine u SAD, a potom i tri godine u Luxembourg. Ondje je dobio posao u jednoj sportskoj grupaciji, ali je i uz pomoć Europske investicijske banke (EIB) detaljno proučio ono što opisuje kao “unutrašnju stranu sporta”. Shvatio je da obrazovanje i iskustvo predstavljaju najbolji kapital i teško prihvaća hrvatsku inertnost i nepoduzetnost.

“To je stvar opće klime, ali i odgoja unutar obitelji: mlade ljude trebalo bi učiti da se upuštaju u poduzetničke rizike, da pokušavaju i ustraju u svojim idejama koje jednom jednostavno moraju upaliti. Da sam ja organizator turnira na nekom drugom mjestu, možda bih vozio Ferrari umjesto automobila s 500 tisuća prijeđenih kilometara, ali Hrvatska nije zemlja za Ferrari i stvari treba promatrati dugoročno. Prije svega moramo se naučiti dobro i uporno raditi”, zaključio je Lukas.