Kartice i kartice teksta napisane su o nestajanju reportaže kao novinarske forme. Kako u medijski prostor vratiti tip teksta koji zahtijeva usredotočenost, poticati izražavanje koje je na granici književnog i publicističkog stila, u vrijeme koje je praktički istisnulo neku vrstu pozitivne sporosti? Bilo bi pretenciozno reći da je jedan entuzijast odlučio doskočiti odsutnosti reportaže, ali virovitički novinar, urednik portala Virovitica.net i predsjednik Županijskog ogranka Hrvatskog novinarskog društva Goran Gazdek napravio je važan korak u smjeru promišljanja važnosti reportaže u današnjim uvjetima. Virovitica je u iščekivanju drugog izdanja Festivala reportera i reportaže od 1. do 10. rujna, posvećenog poznatom virovitičkom novinaru i književniku Franji Martinu Fuisu (1908. – 1943). Brzo je prepoznat potencijal koji Gazdekova ideja ima ne samo za poticanje reportažnog novinarstva i podsjećanje na osebujno stvaralaštvo znamenitog Virovitičana, koji je najčešće pisao pod pseudonimom Fra Ma Fu, nego i za razvoj kulturne i turističke ponude toga kraja.

GORAN GAZDEK NOMINIRAN JE za prestižnu turističku nagradu POVELJA F.E.S.T. koju je prije 35 godina utemeljila Europska federacija turističkih novinara sa sjedištem u Rimu. Nagrada se dodjeljuje pojedincima za njihovu izvrsnost i zasluge u razvoju turizma a bit će dodijeljena u studenome u Solinu i to u sklopu Interstasa/Međunarodne smotre turizma, filma, krajobraza. Festival reportera i reportaže Fra Ma Fu organiziraju Studijski institut za novinarstvo, kulturu i obrazovanje (SINKO) iz Virovitice i Hrvatsko novinarsko društvo čiji predsjednik Saša Leković smatra da je Goran Gazdek zaslužio ovu nominaciju kao svojevrsnu krunu za tridesetogodišnji novinarski rad. “Dobio on tu nagradu na kraju ili ne, njegov doprinos pokretanju i održavanju Fra Ma Fu festivala bit će jednako važan. Uz to što je podsjetio na važnost Franje Fuisa u razvoju novinske reportaže, festival se pokazao značajnim u pokušaju vraćanja ovog gotovo izumrlog žanra u hrvatski medijski prostor. Naravno da festival kao takav ne može vratiti reportažu u medije ali već u ovom drugom izdanju bit će organizirana radionica reportaže za mlade novinare i studente novinarstva, a sljedeće godine uvest ćemo i nagradu za reportažu. Toj novinarskoj formi HND će posvetiti značajan prostor i sredstva i u sklopu razvoja Centra za razvoj medija, projekta koji ćemo započeti ove jeseni”, najavio je Leković za Nacional. Iza nominacije stoji predsjednica udruženja turističkih novinara FIJET Tina Eterović Ćubrilo i predsjednica Zbora turističkih novinara HND-a Karin Mimica koja je i sama prošle godine dobila istu nagradu za specijalizirane tekstove iz područja gastronomije. “Ovo je najbolje što je pokrenuto u našem turističkom novinarstvu, Goran Gazdek bio je na sto muka prošle godine s tim festivalom, ali već je prve godine napravio ogroman iskorak. Ovakva nagrada daje se samo onda kada je napravljen konkretan pomak u zajednici, nije poanta u tome da svake godine netko pod svaku cijenu dobije nagradu. Antonio Conte, predsjednik Europske federacije turističkih novinara koja s Međunarodnom federacijom turističkog filma dodjeljuje nagradu, naprosto želi tako potaknuti ljude koji čine dobre stvari u svojim sredinama da nastave tako djelovati. Naše male zajednice nerijetko ne razumiju što im se događa, bave se same sobom i ne primjećuju ljude koji svojim entuzijazmom pokreću stvari”, kazala je Mimica u razgovoru za Nacional i dodala da očekuje da će Goran Gazdek nagradu i dobiti jer mu nitko ne može konkurirati po pitanju ideje pokretanja jedinstvenog festivala posvećenog novinarstvu koji se ističe u poplavi festivalske ponude. Kako naglašava Mimica, reportaža je nezamjenjiva u prijenosu atmosfere i približavanju destinacije ljudima koji su pomalo postali ovisnici o sterilnim informacijama koje mogu pronaći na internetu.

PRIČA O FRANJI MARTINU FUISU kao danas središnjoj figuri u funkciji brendiranja Virovitice i Goranu Gazdeku kao strastvenom sakupljaču njegovih književnih i novinarskih tekstova, stripova i ostalih tragova njegove kreativnosti, zapravo je počela sredinom osamdesetih godina. Tada je, i danas aktivni, virovitički Strip club 85 organizirao Dane stripa, a nagrada koju je klub dodjeljivao za poseban doprinos u razvoju i afirmaciji jugoslavenskog stripa nosila je ime “Fra Ma Fu”. Te Dane, održane pet godina za redom, prekinuo je rat, da bi u Virovitici bio osmišljen Festival stripa Fra Ma Fu koji je zaživio samo 2009. godine. Kako je istaknuo Goran Gazdek u jednom intervjuu, riječ je o festivalima koji su obogatili kulturni život Virovitice i o kojima se i danas priča u kulturnim krugovima. Upravo zbog svestranosti Franje Martina Fuisa, koji je pisao pjesme, novele, songove za kabare, scenarije za film, kazalište i strip i, dakako, novinske tekstove, nije bilo teško današnji festival postaviti puno šire i osmisliti sadržaje koji uključuju izložbe fotografija, kazališne predstave, promocije knjiga,projekcije filmova, okrugle stolove, edukativne sadržaje, razgledavanje grada i okolice kao užeg i šireg zavičaja Franje Fuisa (dionice pod nazivom “Tragovima Fra Ma Fua”), a strip ostaviti kao integralni dio tako razgranatog festivala. U Virovitici će ovoga rujna u sklopu festivala, osim već spomenute radionice reportaže za mlade koju vodi Mirko Mlakar, biti održana i škola stripa za dvadesetak polaznika koju vodi Davor Šunk, pri čemu će naglasak biti stavljen ne samo na crtački dio nego i na pisanje scenarija za strip jer je Franjo Martin Fuis kao scenarist surađivao s velikanom svjetskog stripa Andrijom Maurovićem.

Goran Gazdek o zametku ove ideje i prvim koracima u realizaciji projekta, kaže: “Na početku nekima nije bilo jasno što točno želim dok nisu vidjeli projekt crno na bijelo. Prvo sam u travnju prošle godine tražio podršku središnjice HND-a, oni su to odmah prepoznali, ali nije bilo novca, a nije ga bilo ni u Gradu jer se proračuni rade znatno ranije. S obzirom na to da smo u avanturu krenuli s nula kuna, nisam noćima spavao od brige da nekome ne ostanemo dužni, a ljudi su se već počeli prijavljivati na festival. Zamislio sam da ga radimo u partnerskim odnosima i iskoristimo sve potencijale koji postoje u Virovitici, od strip kluba, Kazališta Virovitica, Turističke zajednice do gradskih vlasti. Nisam krenuo megalomanski niti sam mislio da nas čekaju kao da smo bogomdani. Vidjeli su da imamo plemenite namjere i da nismo to predložili kako bismo izvukli novac za sebe, vlastitih smo se honorara ionako odrekli”, kazao je Gazdek koji smatra da nije iluzorno u budućnosti očekivati i radna mjesta za ljude koji bi u sklopu udruge SINKO, koja planira baštiniti i Milana Nikolića, oca kriminalističkog romana na ovim prostorima, radili stvari vezane uz organizaciju i program festivala.

Primjer Gorana Gazdeka dobar je pokazatelj da se novinarsko ime, kredibilitet i poznanstva mogu iskoristiti i za apeliranje na lokalnu vlast koja može ali i ne mora stati iza dobro osmišljenih projekata. Ipak, ovaj novinar i urednik s tridesetogodišnjim iskustvom dobro zna koja se crta razgraničenja nikada ne smije prekoračiti. “Sinergija s lokalnom zajednicom je neophodna ako se išta želi napraviti ali treba biti oprezan. Ne treba zaboraviti da smo mi prije svega novinari koji rade u medijima, ako radimo s takvim institucijama to nam ne smije biti prepreka u normalnom obavljanju svakodnevnih poslova. Lokalni političar ne smije pristati na suradnju samo kako bi kupio novinara i nagnao ga da odustane od pisanja iole kritičkih tekstova koji ne znače automatski da su novinari neprijatelji lokalne vlasti”, smatra Gazdek.

GRAD VIROVITICA OVE JE GODINE namijenio 30.000 kuna za Festival reportera i reportaže Fra Ma Fu, a želja je da se taj iznos kroz godine povećava. Što se gradonačelnika Ivice Kirina tiče, on tvrdi da je, baš kao i Karin Mimica, svjestan potencijala koji putopisna reportaža ima za promociju nekog kraja, a ovakav tip novinarstva za otvaranje novih puteva, ubrzavanje uobičajeno sporih trendova i otkrivanje manje poznatih dijelova Hrvatske u skladu s neformalnim geslom Zbora turističkih novinara HND-a da nema ljubavi prema vlastitoj zemlji bez otkrivanja njezinih skrivenih predjela. No, za još jači festival za koji bi se u budućnosti moglo čuti i izvan Hrvatske i okolnih država, potrebno je, između ostalog, pojačati smještajne kapacitete u Virovitici koja u svojoj ponudi ima samo motele i neobnovljeni hotel. “Nema te PR agencije koja bi nam mogla napraviti reklamu kakvu nam je napravio Goran Gazdek. Obično ljudi dođu s idejom i zahtijevaju od grada potpunu realizaciju. Osobno bih bio najsretniji da se stvari inače ovako odvijaju, ne bi bili potrebni ni gradonačelnici ni načelnici ni župani, sve bi frcalo od razvoja. Zato ovo može biti pouka i drugima da dođu s idejom koju ćemo zajedno razviti do kraja. Prošle smo godine imali početničke greške ali sve se stavljalo na papir i sada se već u njegovom drugom izdanju ovaj festival popravlja i nadograđuje “, kazao je Kirin u razgovoru za Nacional i nastavio: “Prepoznali smo važnost ovakvog projekta jer toga u Hrvatskoj nema. U poplavi vijesti koje se izmjenjuju iz sekunde u sekundu pravo je osvježenje pročitati putopisnu reportažu u kojoj novinari bilježe svoje viđenje nekog mjesta. Ideja je obilježiti lik i djelo Franje Martina Fuisa i pokazati da i ovaj dio kontinentalne Hrvatske itekako ima svoje zaslužne ljude, znamenitosti i posebnosti, pogotovo ako ga drugi ljudi osjete onako kako su ga upoznali novinari u višednevnom druženju jer i čitatelji svijet gledaju očima novinara, pisana je riječ ono što ostaje. Virovitica može postati okupljalište novinara koji pišu putopise i reportaže, druže se i vraćaju novinarstvo u fokus, ali i mjesto otkud se prenose dobre vibracije na ostatak Hrvatske i pokazuje kako se ovdje živi i radi. Drago mi je da je ovo sastajanje novinara krenulo upravo u Virovitici u kojoj djeluje tek nekoliko diplomiranih novinara, u idealnom obliku na ovaj način možemo motivirati mlade ljude da se bave novinarstvom u ovoj regiji”, govori Kirin.

KATARINA ĐURĐEVIĆ, DIREKTORICA TZ Grada Virovitice, ističe zadovoljstvo vlastitim sudjelovanjem u organizaciji ovog festivala i za Nacional rezimira prošlogodišnje iskustvo: “Prvi Fra Ma Fu festival bio je izrazito uspješan, pokazali smo novinarima ljepote Virovitice, dali im uvid u projekte na kojima radimo. Obišli su mjesto na kojem se nalazi spomen ploča, a posebno ih je oduševio glumac Kazališta Virovitica Goran Koši koji je tih dana utjelovio lik Franje Fuisa, bio njihov “vodič” i nakon što je odložio bicikl servirao je novinarima na travi nareske lokalnih proizvođača i domaće vino. Odveli smo ih i na virovitičke ribnjake, a osim tog turističkog i zabavnog dijela festivala tu je bio i radni dio. Sudionici su bili iznimno zadovoljni i na krilima te energije radimo novi festival.”

A da je Goranu Gazdeku netko prije godinu dana u ovo doba rekao da će se priča oko festivala u ovoj mjeri razmahati i da će biti nominiran za nagradu, ne bi vjerovao: “Rijetko se događa da već nakon prvog festivala bude toliko pozitivnih povratnih informacija, ali mislim da smo svi u udruzi SINKO, HND-u i lokalnoj upravi entuzijastički prionuli tom poslu i da je to netko primijetio. Na početku nismo znali kako će odjeknuti među kolegama, novinari su nerijetko tašti ljudi pa ne vole ići okolo i slušati o drugim novinarima ali ljudima koji su došli bilo je fantastično, festival je bio medijski popraćen, a ove je godine mnogo više prijava ljudi koji žele biti sudionici i na tribinama i okruglim stolovima i sami nešto reći o reportaži”, objasnio je Gazdek i kazao da očekuju 30 do 50 sudionka. Odgovorio je i na pitanje može li festival koji je posvećen Fuisu biti katalizator za stvari koje se u Virovitici ionako trebaju riješiti: “Već su sada pokrenute neke stvari, recimo, oformit ćemo i odbor za podizanje spomenika Fuisu. Fra Ma Fu festival otvara neka pitanja i u lokalnoj zajednici koja se ne tiču samo novinarstva, dobili smo festival koji građanima pruža mogućnost da upoznaju neke ljude o kojima su samo čitali ili koje su gledali na televiziji. Na Festival dolazi novinar i publicista Veljko Krulčić čija je izdavačka kuća Vedis izdala nekoliko Fuisovh djela, a hrvatsko predstavljanje pustolovnog romana “Brod bez kompasa” bit će upravo u Virovitici. Na promociju knjige “Razgovori sa Smojom” doći će vrsni i nagrađivani reporteri Boris Dežulović i Predrag Lucić, ali i književnik Branislav Glumac i svi će oni pričati o tome zašto im je kao novinarima i književnicima važno Fuisovo stvaralaštvo. Mnogi su u Virovitici prvi put čuli za Fuisa baš na festivalu, postoji, doduše, ulica Franje Martina Fuisa u Virovitici ali ljudi se uglavnom ne pitaju po kome ulica u nekom gradu nosi ime. Moramo ga baštiniti kao zavičajnog autora jer je potekao iz Virovitice i često joj se vraćao, rekao je Gazdek i dodao da će na ovogodišnji Fra Ma Fu festival doći i novinari iz Srbije, Slovenije, Slovačke i Mađarske.

FRANJO MARTIN FUIS OBJAVIO JE KNJIGE “Tajna svjetionika svetoga Luke”, “Barek iz Šestina” i “Moja Trešnjevka”, a njegova je drama “U ime čovječanstva” izvedena u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 1979. Reportaže objavljene u zbirci “Podzemni Zagreb” 1953. godine i danas se navode kao uzorne u toj formi. Novinske je tekstove pisao za listove kao što su Omladina, Naš mornar, Hrvatski radiša, Zagrebački list, Foto revija, Mickey strip i Kulisa ali najistaknutiji dio njegova rada je serija fotoreportaža “Niz strminu bijede” koje je objavljivao u zagrebačkim Novostima i za koje je Marina Tenžera u članku pod naslovom “Car s biciklom” napisala da je riječ o najtragičnijim i najljepšim proznim radovima u povijesti hrvatskog novinarstva. Osim što je u jednom trenutku prekinuo školu u Virovitici, pobjegao s putujućim cirkusom, postao pilot hidroaviona, a inspiraciju za reportaže tražio obilazeći različite krajeve biciklom, život mu je prekinut u pomalo nerazriješenim okolnostima, pri padu aviona iznad Plitvičkih jezera. To sve čini njegov život dobrim predloškom za strip i filmsko djelo, barem ono čija cjelina ovisi od atraktivnih sastavnica tog tipa. Dokumentarni ili igrani film na temu njegova života i rada najambicioznija je stavka skrivenog festivalskog programa koji se već sada osmišljava za nekoliko godina unaprijed.

Ove je, pak, godine tematski i programski u velikoj mjeri usmjeren na položaj mladih u današnjem novinarstvu i njihovu (ne)mogućnost traženja vlastitog novinarskog izraza i sadržajnih preokupacija u generalno nepogodnoj klimi za dostizanje visokog profesionalizma. U tom smislu, bivša novinarka i današnja urednica u Profilu, Virovitičanka Sandra Pocrnić-Mlakar, smatra da je Franjo Martin Fuis brend kojem ne treba izmišljati sadržaj. “Mi u Virovitici samo smo prepoznali taj neiskorišteni potencijal i želimo podsjetiti da imamo standarde u pisanom novinarstvu, stripu i književnosti koji su ostali nenadmašeni tako da i danas mogu biti uzor mladim novinarima, književnicima i stripašima. Okupljanje novinara u Virovitici, u spomen na Fuisa, podsjeća sve talentirane mlade ljude, da trebaju hrabro težiti ostvarivanju svojih potencijala, kao što je to činio Fuis. Sretna je i povoljna okolnost što ta ideja dolazi baš iz malog grada kao što je Virovitica, jer talenti rastu posvuda, važno je samo omogućiti im dobre i poticajne uvjete za razvoj”, kazala je Pocrnić-Mlakar u razgovoru za Nacional i zaključila da reportaže Franje Martina Fuisa i danas fasciniraju čovjekoljubljem, slikovitošću i informativnošću pokazujući kako je moguće istodobno biti sažet i rječit, aktualan i vječan.