Vrijednost eura pada već nekoliko mjeseci i početkom prošloga tjedna, prvi put nakon 20 godina, američki dolar bio je vrjedniji od zajedničke europske valute. Trenutno su dvije valute na približno jednakoj vrijednosti, a samo prije godinu dana jedan euro je iznosio 1,20 dolara, da bi početkom 2022. već pao na 1,13 dolara. Od tada se pad nastavio i kulminirao je većom vrijednošću jednog dolara u odnosu na jedan euro. Razloga za tako strmoglavi pad eura ima više, a prije svih takvo stanje tečaja je odraz opreza svjetskog tržišta kapitala prema stanju u zoni eura, jer je Europa puno teže pogođena poteškoćama u opskrbi energijom nego SAD. Usprkos već značajnim poskupljenjima, Europska središnja banka zaostala je u provođenju mjera za drugim bankama pa je tako tek prošloga tjedna digla kamatnu stopu, što su znatno ranije napravili i američki FED i središnje banke Velike Britanije i Švicarske. Zato vrijednost eura pada već tjednima, ne samo prema američkom dolaru nego i prema kineskom juanu i drugim valutama na svjetskom tržištu novca. Bolje rečeno, „klizi“ jer ipak se ne događa ništa dramatično budući da u europskom gospodarstvu zasad nema ozbiljnijih poteškoća. S druge strane, manja vrijednost eura ne mora biti nedostatak jer je roba proizvedena u eurozoni jeftinija na svjetskom tržištu, što bi zemlji-izvoznici – kao što je, primjerice, Njemačka – moglo biti čak i povoljno. Međutim, problem je u tome što se energenti – i većina sirovina na svjetskom tržištu – računaju u dolarima pa bi njihova vrijednost na europskom tržištu mogla još rasti. Stručnjaci su otkrili dva glavna razloga gubitka vrijednosti eura. Jedan je rastuća inflacija u eurozoni, rekao je Sushanta Mallick, profesor međunarodnih financija na Sveučilištu Queen Mary u Londonu te je dodao: “Inflacija u eurozoni u prosjeku je iznosila 8,6 posto u lipnju, s 14 malih ekonomija eurozone koje su doživjele natprosječnu inflaciju, do čak 22 posto u Estoniji. Samo je pet ekonomija eurozone ispod prosjeka. Ovaj trend povećanja uzrokovan je porastom cijena energije zbog rusko-ukrajinskog sukoba.“

Šefica Europske središnje banke (ESB) Christine Lagarde povećala je kamatne stope tek prošloga tjedna, dok je povećanje kamatnih stopa u SAD-u puno agresivnije i ide u korist tamošnjem gospodarstvu. FOTO: Wolfgang Rattay/REUTERS/PIXSELL

Američka ekonomija je dosta manje pogođena ratom u Ukrajini nego europska i do sada je ostala donekle imuna na nestabilnost na naftnim i plinskim tržištima, zbog naftnih rezervi i upotrebe alternativnih izvora energije, što objašnjava zašto američki dolar vrtoglavo jača u odnosu na euro. No jača i prema funti, jenu, pa i kineskom juanu. Kako raste strah da će europske ekonomije stati zbog nedostatka plina, dolar postaje sve privlačniji. Iskustvo govori da je ulaganje u dolar bilo dobro i u vremenima teških kriza, kada su druge valute propadale, a američka se održala. Ne bi zato bilo neko posebno iznenađenje da idućih dana tečaj bude još nepovoljniji za europsku valutu. Kako je nemoguće predviđati mjesece koji slijede, tako je nemoguće i prognozirati kakav će biti omjer između eura i dolara ako se političke, pa onda i ekonomske prilike još više zaoštre. Sada je potpuno jasno da rat u Ukrajini neće tako brzo završiti i da se sve više prelijeva i na ekonomski plan. Europska unija vukla je poteze koji nisu dali rezultat, a posljedica toga je najava da će Rusi obustaviti isporuku plina europskim državama. Za mnoge, prije svega Njemačku, to bi bila katastrofa, jer se njihovo gospodarstvo dugo ne bi oporavilo. A čim je u pitanju poslovanje Nijemaca, onda je tek pod znakom upitnika poslovanje svih onih koji su vezani za to tržište. Naravno, to je i Hrvatska.

Manja vrijednost eura ne mora biti nedostatak jer je roba proizvedena u eurozoni jeftinija na svjetskom tržištu pa bi izvoznicima to moglo odgovarati

O poziciji Hrvatske prošloga tjedna govorio je i glavni ekonomist HNB-a Vedran Šošić, koji kaže da tehnički prelazak na euro nije ono što će najviše odrediti standard stanovnika Hrvatske, već su to globalni financijski trendovi koji za Europu nisu baš najpovoljniji. Šošić kaže da tečaj dolara vrlo malo ili zanemarivo utječe na visinu hrvatskog vanjskog duga, jer je otprilike 5,5 posto inozemnog duga izraženo u dolarima, a oko 83 posto u eurima. Iznio je podatak da, prema podacima iz travnja, vanjski dug iznosi 48 milijardi eura te da ove promjene tečaja ne utječu na obveze države. U nastavku je Šošić dodao:

“Dug ima uglavnom država koja, kad se zaduži u dolarima, obično ‘hedgira’ – zaštiti se od valutnog rizika i odmah dolar zamijeni eurom. Što se tiče privatnika, dolar i euro su u svijetu podjednako zastupljeni što se tiče izražavanja cijena izvoznih roba (40/40 posto). I treće, zemlje koje ne trguju sa SAD-om i EU-om izražavaju svoje cijene u eurima ili dolarima. U Europi je otprilike 60 posto izvoza i 50 posto uvoza izraženo u euru. Ponekad su privatnici zaštićeni i time što izvoze u dolarima.”

Američka središnja banka kojoj je na čelu Jerome Powell, za razliku od spore Europske središnje banke, vodi spretnu politiku kamata. FOTO: ERIN SCOTT/REUTERS/PIXSELL

Pojasnio je i da kad se mjeri konkurentnost, onda se obično gleda realni efektivni tečaj. Kod tog tečaja, osim što se gleda prema košarici valuta – isključena je promjena cijena odnosno troškova. Ekonomski strateg HNB-a napomenuo je da se troškovi mogu gledati prema proizvođačkim ili maloprodajnim cijenama i troškovima rada te je ustvrdio da ako se tome pridoda inflacija, onda euro uopće nije tako slab. No većina stručnjaka zapravo se slaže u tome da su jedino važno područje na kojem tečaj eura i dolara može utjecati na životni standard u Hrvatskoj, cijene dijela energenata čiji se uvoz plaća u dolarima, jer drugog značajnog uvoza koji bi se plaćao u dolarima nema. To znači da kada dolar jača, kao što je slučaj u proteklih godinu dana, treba više kuna, odnosno eura, da bi se kupili dolari, što stvara pritisak na lokalne cijene.

S druge strane, dobra vijest za Hrvatsku mogla bi biti ta da će Amerikanci zbog jačanja dolara početi sve više putovati i cijene u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, bit će im sve prihvatljivije, što znači i veću zaradu domaćim turističkim djelatnicima baš od američkih turista. Amerikancima je tako ove sezone sve za oko deset posto jeftinije nego što im je bilo prošle sezone, kada su mogli dobiti oko 0,75 eura za dolar. Kada se tome doda i želja za putovanjima nakon dvije godine izolacije, sigurno je da bi hrvatski turizam mogao barem djelomično profitirati od jačanja dolara i rasta kupovne moći američkih turista.

Očekuje se da će FED i u srpnju povećati ključne kamatne stope za agresivnih 0,75 postotnih bodova

No za europska gospodarstva najveću opasnost predstavlja pad investicijske moći, a to se događa jer za razliku od Europe, kamatne stope u SAD-u rastu već nekoliko mjeseci, što čini investicije u zonu američkog dolara atraktivnijima. Porast kamatnih stopa u SAD-u privlači investicije u dolarska sredstva, a pored toga postoji snažna potražnja za dolarima zbog njegova statusa utočišta u vrijeme rata. Krajem siječnja je objava američkog Sustava federalnih rezervi (FED) da kreće u niz značajnih povećanja kamatnih stopa, uzrokovala jačanje dolara. Euro je, u međuvremenu, izgubio dodatnih deset posto vrijednosti. Europska središnja banka kamatne stope je povećala tek prošloga tjedna, ali povećanje kamatnih stopa u SAD-u je puno agresivnije i ide u korist tamošnjem gospodarstvu. To pokazuju i prognoze za kraj ovog mjeseca jer je prošloga tjedna objavljeno da je inflacija u SAD-u u lipnju dosegnula 9,1 posto, novu najvišu razinu u više od 40 godina. Zbog toga se očekuje da će američka središnja banka i u srpnju, drugi mjesec zaredom, povećati ključne kamatne stope za agresivnih 0,75 postotnih bodova, a neki čak špekuliraju da će FED podići kamate za cijeli postotni bod. Trenutno se na tržištima procjenjuje da postoji 75 posto izgleda da će FED povećati kamate za 0,75 postotnih bodova, a 25 posto da će kamate povećati za jedan postotni bod. Zbog toga je, među ostalim, cijena eura u nekoliko navrata prošloga tjedna skliznula ispod razine od jednog dolara. U konačnici, pad eura dodatno pogoršava problem inflacije uvozom dodatne inflacije zbog slabog eura. Naime, gotovo pola uvezene robe u eurozoni fakturirano je u dolarima tako da je prelazak sa slabog eura na visoku inflaciju neizbježan jer je potrebno više novca da se plati ta uvezena roba. Potrošači stoga mogu očekivati još veće cijene, i to prije svega energije i sirovih materijala. Ali, već po običaju, Europljani su čekali da vide što će se dogoditi, a Europska unija koju vodi mlako i slabo vodstvo povukla je poteze koji bi za ujedinjenu Europu mogli biti kobni. Padne li euro još više, rast će i nezadovoljstvo građana koji neće moći sačuvati novac koji su stekli. Iz Bruxellesa sada uporno ponavljaju da je bolje u kriznim vremenima biti zajedno, ali je pitanje koliko će se to “primiti” u zemljama koje će kriza najviše pogoditi.

Ostavka talijanskog premijera Marija Draghija i njegove vlade mogla bi dodatno oslabiti euro. FOTO: Lukas Barth/REUTERS/PIXSELL

Još jedno pitanje koje se otvorilo krajem tjedna i koje bi moglo dodatno oslabiti euro jest situacija u Italiji, odnosno ostavka premijera Marija Draghija i njegove vlade. Nestranački Mario Draghi, koji je poslije sloma ljevičarskih populističkih vlada – predvođenih antistranačkim Pokretom 5 zvjezdica – postavljen na čelo tehnokratske vlade nacionalnog jedinstva, zapravo je sve učinio kako treba. Izveo je Italiju iz koronakrize te osigurao visoko zaduženoj zemlji neviđeno visoka jamstva i kredite EU-a za obnovu. On je Italiji dao veću težinu u EU-u nego što su to činili njegovi euroskeptični prethodnici. Kao bivši predsjednik Europske središnje banke razumio se u gospodarstvo, ali nije mogao spriječiti dramatičan rast inflacije. Činjenica da vidno iscrpljeni Draghi sada odlazi loša je za Italiju, ali i za Europsku uniju. U nadolazećoj recesiji, u energetskoj krizi, u užasnom sukobu s Rusijom zbog njenog podlog rata protiv Ukrajine, potrebna je snažna, energična Italija, a ne zemlja koja će se sada opet mjesecima gubiti u unutarnjopolitičkim sitničavim sukobima i svom kompleksnom, potpuno rascjepkanom stranačkom sustavu i time dodatno slabiti eurozonu i cijeli EU.

Za europska gospodarstva najveću opasnost predstavlja pad investicijske moći jer su sad dolarske investicije privlačnije

Ako se zaustave reforme koje je Draghi nakon desetljeća konačno ponovo pokrenuo, to može biti samo loše za europsku privredu i društvo. Tržišta već reagiraju padom cijena dionica, pritiscima na već poljuljane talijanske banke i rastućim kamatama na državne obveznice. Sljedećoj vladi, posebno ako će je formirati desničarski populisti koji imaju razumijevanja za Rusiju, bit će teško voditi izuzetno zaduženu Italiju kroz predstojeća olujna vremena. Ali ako Italija bankrotira, zajednička valuta euro bit će pod pritiskom i Europska unija će se zaljuljati.

Kada je riječ o Hrvatskoj, sve to pokazuje da ulazimo u eurozonu u najnezgodnijem vremenu. Nijedna zemlja do sada nije postala članica u vrijeme inflacije, a sigurno je samo to da sa skupim dolarom postaju i viši troškovi uvoza. Dođe li do problema s plinom u Europi, nastavit će se negativni trendovi za europsko gospodarstvo, a vrlo brzo će se to odraziti i na hrvatsko. Sve ono čime se sada ponosimo, od podizanja kreditnog rejtinga nadalje, palo bi u vodu preko noći. Ostaje nada da se to neće dogoditi, bar ne u kratkom vremenu, pa da će biti novih inicijativa koje bi spasile nacionalne ekonomije, pa tako i hrvatsku. Ali činjenica je da se jaki i moćni uvijek brže i lakše snađu od siromašnih i slabih.

Glavni ekonomist HNB-a Vedran Šošić kaže da tečaj dolara vrlo malo ili zanemarivo utječe na visinu hrvatskog vanjskog duga. FOTO: Robert Anic/PIXSELL