‘Projekt prijestolnice kulture ne propada, nego se uspješno razvija’

U tjedniku Nacional 19. veljače 2019, broj 1087, na stranicama 46 – 49, pod naslovom „Kako i zašto već sada propada projekt Rijeka 2020 EPK i tko je za to kriv“, koji potpisuje novinarka Kristina Olujić, iznesene su tvrdnje koje ne odgovaraju činjeničnom stanju jer projekt Rijeka 2020 EPK ne propada nego se uspješno razvija.

U članku su djelomično preneseni odgovori na pitanja koja je novinarka postavila meni kao direktorici tvrtke Rijeka 2020, gradonačelniku Rijeke, županu PGŽ, ravnatelju Muzeja Grada Rijeke i jednom zaposleniku Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci.

Unatoč svim prikupljenim informacijama, cjelokupna je oprema teksta, ton i temeljna poruka koja je člankom poslana zasnovana na „neformalnom saznanju Nacionala o kritičnim primjedbama na projekt Rijeka 2020 od strane dviju osoba koje nisu željele javno govoriti o tome“. 

Kritike Igora Žica nemaju veze s projektom Europske prijestolnice kulture

Jedini imenom i prezimenom predstavljen sugovornik, od ukupno 5 imenovanih sugovornika, koji se o projektu izrazio negativno je gospodin Igor Žic, zaposlenik Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci. On se, međutim, na projekt obrušio kritikama kroz tematiku koja s projektom Europske prijestolnice kulture nema nikakve veze.

Krenut ću redom, zgrada Teatra Fenice, za koju je gospodin Žic utvrdio da se 20 godina raspada, nije uopće javni objekt i ni na koji način nije sastavni dio projekta prijestolnice. Zgrada je u vlasništvu privatne tvrtke i, usput rečeno, svi dosadašnji napori Grada Rijeke da tvrtka prepusti vlasništvo nad zgradom i upravljanje njome Gradu, nisu uspjeli. A koliko mi je poznato, privatno vlasništvo ne može se oteti. Zgrada ni na koji način nije sastavni dio projekta prijestolnice kulture pa stoga uopće nije jasno na koji bi način propadanje zgrade Teatra Fenice moglo biti povezano povezano s izmišljenim „propadanjem projekta Rijeka 2020“.

Jednako tako, s projektom EPK nikakve veze nema stanje u brodogradilištu 3. maj. EPK to stanje ne može popraviti, niti je uloga Europske prijestolnice kulture sanirati poteškoće velikih gospodarskih subjekata u gradu. Isto se odnosi i na spominjanje Luke Rijeka i Luke Kopar, na željeznički i autobusni kolodvor, ali i mnoge druge pojedinosti koje gospodin Žic navodi kritizirajući projekt Prijestolnice kulture a koje s projektom nemaju nikakve veze.

Projekt EPK donosi Rijeci ukupno 6 kulturnih  infrastrukturnih objekata

Nadalje, ocjene gospodina Žica da je brod Galeb „bezvezna olupina“, a bivša tvornica Rikard Benčić (u kojoj se zgrade industrijske baštine prenamjenjuju u kulturne objekte u Rijeci) „hrpa ruševina“, potpuno su u suprotnosti s mišljenjem, primjerice, europskih stručnjaka koji su obnovi Galeba i obnovi vrijedne industrijske baštine u riječkom Benčiću namijenili preko 136 milijuna kuna bespovratnih EU sredstava i to kroz stroge propozicije procjena, ocjena i financiranja EU projekata.

Ocjena gospodina Žica da „nema infrastrukturnih projekata, osim panične sanacije barokne palače nekadašnje Rafinerije šećera“ također nije točna i mogu je tumačiti kao rezultat nepoznavanja projekta EPK ili kao rezultat pukog namjernog laganja. Naime, od infrastrukturnih projekata u sklopu projekta EPK, osim spomenute obnove Palače šećerane, u Benčiću se gradi i Dječja kuća, prva takva kuća u Hrvatskoj, a gradi se i nova zgrada riječke Gradske knjižnice. Za potrebe informativno-kulturnog centra u sklopu EPK projekta uređen je i RiHub u Grohovčevoj ulici u Rijeci, također kao infrastrukturni zahvat. Muzej moderne i suvremene umjetnosti dovršen je i useljen u Benčić u svojoj prvoj fazi, a od infrastrukture u obnovu uskoro kreće i brod Galeb.

Dakle, ispravljam gospodina Žica koji netočno kaže da osim Palače šećerane, nema druge infrastrukture. Ima. I to, povrh Palače, čak 5 velikih infrastrukturnih zahvata u sklopu EPK projekta.  Nadalje u svojem izlaganju gospodin Žic navodi podatke o povijesnom razvoju Rijeke, broju hotela u Rijeci u 1914. godini, stanju grada u 1945. godini, izgledu pojedinih objekata u Rijeci u razdoblju 1970-ih… i iako ovi podaci mogu biti povijesno zanimljivi – ne vidim kakve veze oni imaju s aktualnim riječkim projektom Europske prijestolnice kulture 2020 i okolnostima u kojima projekt uspješno razvijamo. Ne znam sugerira li gospodin Žic da trebamo kupiti kartu za neki vremeplov pa projekt prijestolnice kulture iz 2020. premjestiti u 1914. godinu.

 Slogan „Luka različitosti“  ne odnosi se na broj kontejnera u luci

I konačno, da ne nabrajam sve netočne navode gospodina Žica jer bi ovaj ispravak premašio mjeru strpljenja čitatelja, dopustite tek da ispravim njegovo nerazumijevanje slogana projekta – „Luka različitosti“. Slogan se ne odnosi na doslovno razumijevanje Luke Rijeka i broja kontejnera koji se u riječkoj luci pretovaruju. Slogan „Luka različitosti“ nosi poruku o suživotu različitosti u Rijeci, o otvorenosti ovog grada, njegovoj toleranciji i impulsu prihvaćanja koji je kao dio mentaliteta prisutan u svim Riječanima. Tim sloganom Europi poručujemo tko smo i podsjećamo Europu na njene izvorne vrijednosti zajedništva i solidarnosti. Nažalost, gospodin Žic u ovom sloganu doslovno broji lučke kontejnere, a na njegovom nepoznavanju EPK projekta, netočnim izjavama i krivim tezama bazirana je cjelokupna poruka članka. 

Zbog adekvatnog informiranja javnosti i vaših čitatelja, molim vas da objavljeni članak ispravite. Zahvaljujem na objavi ispravka i srdačno Vas pozdravljam,

Emina Višnić

Direktorica projekta Rijeka Europska

prijestolnica kulture 2020.