Već dobro poznata hrvatska neorganiziranost, šlampavost, neodgovornost, površnost, bahatost, pohlepa i stihijski razvoj nautičkog turizma u kojem je proteklih 30-ak godina svatko radio što je htio ove nam godine stižu na naplatu. A ovaj će se nepovoljni trend idućih godina samo povećavati, jer dva primjera koje ćemo spomenuti u ovom tekstu nažalost nisu izuzetak već prije pravilo s kojim se naši gosti nautičari susreću na svakom koraku tijekom nautičke sezone.

Ove smo godine svjedočili slabijem interesu nautičara za najam plovila na Jadranu u srcu turističke sezone. Veliki broj brodova iz velike čarter flote  koji je ostao na vezovima u marinama upozorenje je koje mnogi nisu dovoljno ozbiljno shvatili.

Pad interesa nautičara proteklih su mjeseci intenzivno analizirali predstavnici nautičkog sektora i čartera, pokušavajući ga objasniti održavanjem svjetskog nogometnog prvenstva i olimpijskih igara, nepovoljnim vremenskim prilikama i visokim temperaturama, inflacijom, recesijom u zemljama iz kojih nam dolazi najviše nautičkih gostiju….

No tek su se neki od njih usudili spomenuti još jedan važan uzrok koji iz godine u godinu tjera sve više gostiju s Jadrana: pohlepa i neopravdani rast cijena svih usluga u nautici, od cijena vezova u marinama, najma brodova, popratnih usluga do beskrupuloznih poskupljenja u restoranima, kafićima i ostalim ugostiteljskim objektima koje nije pratio rast kvalitete usluge. A gosti to vide, ocjenjuju. I kažnjavaju.

GOSTI NISU DOŠLI Žgomba: ‘Strah me što će biti u kolovozu jer smo preskupi, ne može nas spasiti ni najbolja postsezona’

Primjer prvi: Portal CroatiaWeek ovih je dana objavio priču ogorčenih predstavnika tvrtke Sailing Passion iz Luksemburga koja već 14 godina u Hrvatskoj organizira korporativna jedriličarska događanja. Ova im je godina, po svoj prilici, posljednja takva na Jadranu.

Portal prenosi izjavu Ariane Roquebert iz Sailing Passiona koja je ispričala da su na Jadran prvi put došli 2008. godine.

“Bili smo očarani zadivljujućom obalom i područjima za jedrenje, toliko da smo se vratili 2009., unatoč našem prvotnom planu da svake godine istražimo različite dijelove Mediterana i Jadrana”, ispričala je za CroatiaWeek.

Sailing Passion: Preskupi ste, usluga je sve lošija, odlazimo iz Hrvatske!

“Godine 2010. smo plovili u Španjolskoj, ali je grupa jednoglasno izglasala povratak u Hrvatsku. Od 2011., pa sve do svibnja 2024., Hrvatska je naša destinacija svake godine u prvom tjednu svibnja. Unajmljujemo oko 29 brodova za približno 180 sudionika i svake godine u Hrvatskoj ostavimo otprilike 100.000 eura”, kaže Ariane Roquebert.

No, stvari su se drastično promijenile od uvođenja eura, što je, kaže Roquebert, potaknulo značajan i neopravdan rast cijena.

“Primjerice, večera koja je nekad koštala 25 eura sada u Zminjaku košta čak 50 eura. Jednostavan obrok od špageta, deserta i vode u Marini Hramina također je 50 eura. Isto vrijedi i za druge restorane na otocima, s cijenama koje su sada konkurentne ili čak premašuju one u Luksemburgu, gdje mi živimo”, kaže Roquebert.

“No osim cijena, usluga se znatno pogoršala. Imali smo problema s opskrbom tijekom godina, unatoč tome što smo na opskrbu namirnicama trošili oko 12.000 eura. Isporuke su stalno bile pogrešne, nedostajale su ključne stavke poput vode ili su narudžbe zamijenjene alternativama niske kvalitete.

Jednom su prilikom ostavili našu hranu na suncu na molu prije nego što smo stigli, ugrozivši naše zalihe neposredno prije isplovljavanja, a u svibnju su nam poslali 50 stranica računa, 1 red po artiklu. Unatoč brojnim pokušajima rješavanja ovih problema nismo dobili nikakav odgovor niti ispriku, pa čak ni potvrdu.

U 2023. smo se suočili sa sličnim frustracijama prilikom naručivanja kruha. Zatražili smo odgovarajuće pakiranje za skladištenje tijekom našeg putovanja, ali kruh je dostavljen u kutijama, zbog čega smo direktno na molu morali rukovati hranom, što je nehigijenski”, pripovijeda dalje Roquebert.

Ilustracija

U svibnju su se, kaže, prebacili na drugog opskrbljivača, no situacija nije bila ništa bolja.

“Zavladala je ista neorganiziranost i nehigijena. Svaka je posada dobila oko 10 kruhova, ali sa samo dva do tri kruha po kutiji, nije bilo praktičnog načina da ih pohranite na brodove. Kruh čak nije bio pakiran u plastične vrećice, koje bi ga lakše čuvale i održavale svježim.

Neprofesionalan pristup i grubo varanje gosta u Dubrovniku

Nije bilo naljepnica, pa smo morali pogađati koji kruhovi pripadaju kojoj ekipi, i što je još gore, sve ručno rukovati – potpuno nehigijenski! Kako da se žalimo kad je sve plaćeno unaprijed, a firma subotom ne radi?”, ogorčena je Roquebert.

Čini se da su šarm i gostoljubivost koji su nekoć definirali Hrvatsku nestali, zamijenjeni su ravnodušnošću i pohlepom.

“Hrvatska sve više liči na Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje je novac na prvom mjestu, a poruka je jasna: ‘Ako ti se ne sviđa, idi drugdje.'”, upozorava Roquebert i dodaje da je Sailing Passion, zbog izrazitog pada kvalitete usluga i drastičnog rasta cijena odlučio otići iz Hrvatske nakon više od desetljeća i pol vjernosti Hrvatskoj.

“Prvi put nakon 14 godina odlučili smo preseliti naše svibanjsko događanje u Italiju, a također razmišljamo hoćemo li nastaviti održavati naše studentsko događanje u Hrvatskoj”, zaključila je Roquebert.

Primjer drugi: Portal Morski.hr prošlog je tjedna, pozivajući se na službena izvješća Ministarstva turizma i Hrvatske turističke zajednice, upozorio da u Hrvatsku dolazi sve manje turista iz Njemačke, te da su razlozi za to vrlo ozbiljni: rast cijena usluga i pad kvalitete odnosa prema gostu.

Takvu tvrdnju potkrepljuje pričom Nijemca koji se portalu obratio kako bi ispričao vrlo neugodno iskustvo koje je doživio tijekom ovogodišnjeg odmora u Dubrovniku i kako bi se požalio na neprofesionalan odnos i nepoštenu poslovnu praksu predstavnika tvrtke za najam plovila.

DERE TKO STIGNE Iznajmljivač šokiran otkrićem koliko ‘platforma’ naplaćuje njegov apartman. I to ‘s popustom’!

Gost: Iznajmljivač nam je pokušao naplatiti dvostruko veći iznos za gorivo

Evo njegove priče: „22. kolovoza iznajmili smo brod od tvrtke Garitransfer. Prilikom vraćanja broda u večernjim satima, suočili smo se s problemom naplate goriva. Grubo sam procijenio potrošnju goriva na temelju pokazivača goriva, no zaposlenik nam je pokušao naplatiti gotovo dvostruko veći iznos. Budući da je benzinska crpka u dubrovačkoj luci u to vrijeme bila na održavanju, nismo mogli sami napuniti spremnik.

Zaposlenik je tvrdio, na temelju GPS-a i praćene udaljenosti, da smo potrošili 150 litara goriva. Kad sam ga pitao kako može izračunati potrošnju goriva samo na temelju prijeđene udaljenosti, rekao je da uvijek koriste prosječnu potrošnju. Objasnio sam da smo u brodu imali 4-mjesečnu bebu i da smo cijeli dan vozili oprezno, pa je bilo nemoguće da smo potrošili 150 litara goriva.

Nakon duge svađe i sa zaposlenikom i s njegovim upraviteljem, konačno nam je dopušteno natočiti gorivo na drugoj postaji. Na kraju smo napunili 87 litara po 1,50 eura po litri, dok nam je Garitransfer prvotno htio naplatiti 150 litara po 1,80 eura po litri. Razlika je značajna — pokušavali su nam naplatiti više za otprilike 140 eura“, pripovijeda državljanin Njemačke.

Nakon vraćanja broda gost je zatražio povrat pologa u iznosu od 1.000 eura, na što je dobio odgovor da je polog uplaćen, no da će proći neko vrijeme dok novac je „sjedne“ na račun.

Kako se to ni nakon tri tjedna nije dogodilo, gost je ponovo kontaktirao tvrtku kako bi upozorio da nije primio polog, no u razgovoru je doznao da ga neće ni dobiti.

“U odgovoru su tvrdili da smo prebrzo vozili na putu do benzinske postaje, što je rezultiralo kaznom koju su morali platiti policiji. Odmah sam zatražio dokaz o ovoj kazni, navodeći da bismo bili voljni pokriti troškove ako je kazna opravdana”, priča dalje Nijemac.

Ilustracija

No iz tvrtke su mu, kaže, odbili dati bilo kakve dokaze o postojanju kazne, iz čega je zaključio da ta kazna nikada nije niti postojala i da je to tek izgovor da tvrtka zadrži depozit od 1.000 eura.

‘Pristojni’, tipično balkanski odgovor vlasnika tvrtke: ‘Popuši mi …’

“Brod smo iznajmili do 18 sati i vratili se u 17.30. Zatim smo otišli u ured sa članom osoblja i razgovarali o situaciji s njim i njegovim šefom do otprilike 18.10. Odbili su pristati na kompromis o podjeli troškova goriva.

Kad sam predložio da nas njihov djelatnik otprati do benzinske crpke, a ja ću jednostavno platiti onoliko koliko je potrebno za punjenje rezervoara, također su to odbili. Umjesto toga, vratili su nam ključ i rekli da idemo sami.

Kasnije su tvrdili da nas je policija kaznila i da, kao rezultat toga, nećemo dobiti natrag naš polog, no onda su promijenili izgovor i rekli da smo kasno vratili brod. Sve to nije ništa drugo do drskost i prijevara”, ogorčeno tvrdi njemački gost čije ime portal ne navodi.

Morski.hr je kontaktirao i vlasnika tvrtke Garitransfer koja je njemačkom gostu iznajmila gliser, Nikšu Perovića, koji je potvrdio da kazne doista nije bilo i da je kaznu ispisao i naplatio on sam.

“Nije ispoštovao ugovor o najmu. Imao je dvije opcije plaćanja goriva; da ga sam natoči ili plati putem GPS-a. Došao je u ured da plati gorivo i učinilo mu se nešto skupo, pa je odlučio izvan vremena vlastitog najma otići na benzinsku.

To je potrajalo nekih sat i pol vremena, ali je vidio da će to potrajati i dulje, pa je vozio Rijekom Dubrovačkom 13-15 čvorova. Dobio sam video i snimke i sve ostalo što se protivi našem Ugovoru o najmu, on je jednostavno kažnjen”, ispričao je svoju verziju priče Perović, ne objašnjavajući pritom  s kojim se pravom samoinicijativno “igrao policije”.

Na traženje novinara da im proslijedi snimke i video iz kojih se vidi da je gost prebrzo glisirao Rijekom Dubrovačkom, Perović odgovara: “Ma neću ja ulazit u to, a druga stvar, mene to uopće ne interesira. Imam pravne osnove, a ne nikakve novine da se bavim s time”. Snimke, im, očekivano, nije poslao.

GOST KOLUMNIST Perpetuum mobile – kako je turizam sistemski uništen od idiota

Nažalost, ovakvih priča ima još…

Perović je razgovor s novinarom Morskog.hr, koji ga je obavijestio da će njegov odgovor prenijeti gostu, zaključio u tipično balkanskom stilu: „Pa jasno i onda mu napiši da mu ja, Nikša Perović, poručujem da mi popuši ku**inu! I to mu lijepo napišite na njemačkom, engleskom i hrvatskom. Na svim mogućim jezicima.“

Ovo su tek dvije drastične priče koje vrlo slikovito opisuju razinu usluge nautičkog turizma u Hrvatskoj i način na koji pružatelji tih usluga shvaćaju svoju ulogu u komunikaciji s gostima. Na sreću nisu sve tvrtke u nautičkom sektoru ovako neposlovne i neprofesionalne. Ima ih koje doista svoj posao rade na visokoj profesionalnoj razini.

No nažalost ovih je drugih puno. I previše. A to je jasno vidljivo svake godine tijekom nautičke sezone. I njihov se “glas” opet nažalost jako daleko čuje.

Nered, neorganiziranost i anarhija na svakom koraku plodno su tlo za sve one koji u toj mutnoj vodi žele nepošteno zaraditi  varajući goste. A pritom ne razmišljaju da takva “poslovna politika” donosi korist samo na kratki rok, a da su dugoročne štete daleko veće od kratkotrajne sitne zarade.

Stoga ne treba čuditi što nam je na Jadranu gostiju sve manje i što su prigovori i nezadovoljstvo sve češći. Na to možemo računati i idućih godina. Jer pohlepa i neposlovnost prije ili kasnije dođu na naplatu.

PREKOMJERNI TURIZAM U HRVATSKOJ Kolike mogu biti koristi od naplaćivanja ulaza?