Što dokazuje službeni dokument, zapisnik sa zajedničkog sastanka građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda u Zagrebu, s datumom izdavanja 26. studenoga ove godine? Taj zapisnik, u posjedu Nacionala, o važnom sastanku sudaca koji se bave isključivo građanskim parnicama, a to je više od 90 posto svih sudskih postupaka u Hrvatskoj, prošao je nezapaženo u javnosti, ali je zato zapalio društvene mreže. Posebno je postao popularan među onima koji su dizali kredite u švicarskim francima. Odmah je počela i razmjena mišljenja o očekivanim obeštećenjima nekadašnjih prevarenih dužnika. Počeli su obračunavati koliko će im više novca tužene banke trebati vratiti na ime obeštećenja za preplaćene kredite u švicarskim francima, a ne samo zbog nepoštenih klauzula u tim, također nepoštenim, ugovorima o kreditima.

Istodobno, taj zapisnik, o kojem se u odvjetničkim krugovima čula znakovita izjava svedena na samo jednu riječ – „vrh“ – što bi trebalo značiti odličnu ocjenu – pokazuje i da su sumnje u to da izbor suca Radovana Dobronića za predsjednika Vrhovnog suda već sam po sebi može popraviti dojam, a potom i poražavajuće stanje u hrvatskom pravosuđu – bile neopravdane. Više nije isključeno da će upravo sudac Radovan Dobronić svojim dolaskom na čelo Vrhovnog suda postati glavni reformator hrvatskog pravosuđa, a ne da to bude hrvatska vlada, a ni Zdravko Mamić koji uporno nastavlja prokazivati suce zbog navodne korupcije. Dobronić bi mogao i bez donošenja gomile novih zakona, samo ujednačavanjem sudske prakse u Hrvatskoj i kroz primjenu europskih standarda i europske sudske prakse, donijeti dugo očekivanu reformu pravosuđa. To bi, nepodijeljeno je mišljenje barem u pravničkim krugovima, konačno pomoglo i povoljnijoj investicijskoj klimi u Hrvatskoj. Svakako bi popravilo situaciju barem kada je riječ o građanskim parnicama, koje ionako dominiraju sudskim procesima u Hrvatskoj.

Dolazak suca Radovana Dobronića na čelo Vrhovnog suda mogao bi i bez donošenja gomile novih zakona, nego samo ujednačavanjem sudske prakse u Hrvatskoj, a kroz primjenu europskih standarda i europske sudske prakse, donijeti dugo očekivanu reformu pravosuđa. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Vratimo se na spomenuti službeni dokument, izvod iz Zapisnika sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske – održanog u velikoj dvorani Vrhovnog suda u Zagrebu 26. studenoga – koji je potom objavljen i na internim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. U točki 4. tog službenog dokumenta postoji i zaključak o „dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem“. Ta odluka, definirana suhoparnim pravničkim jezikom – koju ovoga puta nije potpisao predsjednik suda Radovan Dobronić osobno, nego jedan od njegovih bliskih suradnika, predsjednik Građanskog odjela Vrhovnog suda Damir Kontrec – promptno se proširila Hrvatskom putem društvenih mreža, donoseći olakšanje prevarenim dužnicima banaka. Onima koji su potpisali utvrđenih 125.000 ugovora o toksičnim kreditima u proskribiranoj i nesigurnoj stranoj valuti – švicarskom franku. Ipak, zaključak s tog zajedničkog sastanka građanskih odjela svih sudova u Hrvatskoj neće biti toliko blagotvoran kao što su u prvi čas mnogi oštećeni građani pomislili. Ukratko, stav o „dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva“ koji su zauzeli hrvatski suci, još uvijek ne znači da će automatizmom – bez nove tužbe za proglašenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditima u švicarskim francima oštećenicima koji su već podigli tužbe protiv banaka na temelju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u „švicarcima“ – biti vraćen otprilike 50 posto veći iznos nego što bi bio u postojećoj varijanti. Naime, procijenilo se da bi dužnici tako dobili toliko više novca od banaka nego kroz aktualne tužbe isključivo za dvije nepoštene klauzule iz ugovora o kreditu već utvrđene kolektivnom presudom Radovana Dobronića protiv osam banaka, a to su: ništetne promjenjive kamatne stope mijenjane jednostranom odlukom banaka i ništetne kompromitirane valute u švicarskom franku.

Zašto je ta odluka sa zajedničkog sastanka građanskih odjela hrvatskih sudova ipak još jedan korak naprijed u obeštećenju prevarenih građana u Hrvatskoj, u razgovoru za Nacional objasnio je Goran Aleksić, dugogodišnji koordinator ekonomsko-pravnog tima Udruge Franak upućen i u pravne finese obeštećenja nekadašnjih dužnika:

„Građanski odjel Vrhovnog suda donio je zaključak kako je nakon provedenog financijskog vještačenja moguće preinačiti tužbu po kreditu u švicarskim francima. To znači da ako je potrošač u tužbi postavio tužbeni zahtjev na niži iznos nego što će biti utvrđeno sudskim vještačenjem, onda on ima pravo promijeniti taj tužbeni zahtjev na viši iznos i sud će to prihvatiti. Osim toga, u duhu europske Direktive 93/13, ako bi se u međuvremenu utvrdila ništetnost cijelog ugovora u švicarskim francima na Vrhovnom sudu, bilo bi moguće promijeniti tužbeni zahtjev i za utvrđenje ništetnosti ugovora, unatoč tome što je zaključen prethodni postupak. No moram reći da se ovaj konkretni zaključak Vrhovnog suda ne odnosi na automatsko poništenje ugovora o kreditu u švicarskim francima, nego se odnosi samo na povećanje iznosa za isplatu koji je već prethodno bio zatražen u tužbi.“

No ono što svaki potrošač koji je podnio tužbu protiv banke može već danas, prema Aleksićevim riječima, jest prije zaključenja prethodnog postupka dodati i zahtjev za deklaraciju ništetnosti cijelog ugovora. A razlika između isplata za ništetnost kamate i valute s jedne strane i ništetnosti ugovora s druge strane, jest značajna. U slučaju ništetnosti odredaba o kamati i valuti, potrošač ima pravo dobiti samo razliku između naplaćenih anuiteta i anuiteta kakvi su trebali biti naplaćeni s početnim tečajem i početno ugovorenom kamatom. Ako bi imao pravo utvrditi ništetnost ugovora, obračun isplate radi se bitno drugačije. U tom slučaju banka mora vratiti sve što joj je potrošač platio, a potrošač je dužan banci vratiti samo ono što mu je banka isplatila prilikom podizanja kredita.

Aleksić je objasnio i kako bi u slučaju proglašenja cijelog ugovora ništetnim, izgledalo obeštećenje na njegovom vlastitom kreditu, koji je on osobno uzeo.

„U mojem konkretnom primjeru banka je meni isplatila 305.000 kuna kredita, od čega je sebi zadržala 4000 kuna ulazne naknade, dok sam ja banci uplatio 511.000 kuna do dana prijevremene otplate kredita. Ako bi banka zatražila prebijanje, nakon što bismo došli na nulu, ostatak od oko 210.000 kuna banka bi mi morala vratiti sa zateznim kamatama od svake pojedine uplate. Izračunao sam da bih za ništetne odredbe imao pravo dobiti, sa zateznim kamatama, oko 180.000 kuna, dok bih za ništetan ugovor o kreditu nakon prebijanja dobio, sa zateznim kamatama, oko 320.000 kuna. Razlika je očigledna.“

U točci 4. službenog dokumenta sa sastanka građanskih odjela hrvatskih sudova postoji i zaključak o ‘dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem’. FOTO: Nacional

Ono na što Aleksićeva Udruga Franak već godinama čeka od Vrhovnog suda, upravo je stajalište o ništetnosti kompletnih ugovora o kreditima u švicarskim francima. Goran Aleksić je u razgovoru za Nacional rekao da je od predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Damira Kontreca dobio i „službeno obećanje da će se to pitanje prioritetno riješiti“. Bude li tome doista tako, a Vrhovni sud još i cijele ugovore o kreditima u švicarskim francima proglasi ništetnima, pokazat će se i koliko je važno tko je predsjednik Vrhovnog suda: bivši predsjednik Đuro Sessa, koji je sve odluke o „slučaju švicarski franak“ odugovlačio, ili aktualni predsjednik Radovan Dobronić, koji je dva dana nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine imao hrabrosti donijeti kolektivnu presudu protiv banaka, a u korist hrvatskih građana kao potrošača, proglasivši ništetnima promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u švicarskom franku.

U jednom od ranijih razgovora s predsjednikom Vrhovnog suda Radovanom Dobronićem, Nacional ga je pitao zašto on sam još 2013. godine nije svojom presudom u povodu kolektivne tužbe Udruge Franak donio presudu o ništetnosti cijelog ugovora o kreditima u švicarskim francima, nego je ništetnima proglasio samo njegove dvije, doduše, najbitnije komponente: promjenjivu kamatnu stopu i valutu u švicarskim francima. Dobronić je tada odgovorio da su mu ruke bile vezane. Naime, kolektivne presude su poseban, izvanredan institut koji se primjenjuje u izvanrednim okolnostima i u suženom obliku, pa ne dozvoljava sucima da poništavaju cijele ugovore, nego samo njihove pojedine klauzule. Sada u pojedinačnim tužbama potrošača takva opcija, proglašenje cijelog ugovora o kreditu ništetnim, nije više nemoguća, a Radovan Dobronić je u međuvremenu postao i čelna osoba sudske vlasti u Hrvatskoj, s bitno širim ovlastima. Osim toga, on je i najupućeniji u „slučaj švicarski franak“ jer je u njemu osobno presuđivao, a i iznimno je upućen u europsku sudsku praksu.

Osim zapisnika sa zajedničke sjednice građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda od 26. studenoga ove godine, nagovještaj potencijalno nove sudske prakse u Hrvatskoj bila je i nedavna prvostupanjska presuda Marijana Glavaša, suca Općinskog suda u Zagrebu, koji je, pozivajući se na kolektivnu presudu Radovana Dobronića iz 2013. godine, poništio ugovor o eurskom kreditu podignutom u Zagrebačkoj banci 2004. godine, o čemu je Nacional objavio tekst 9. listopada ove godine. U međuvremenu je Nacional došao u posjed i jednog sudskog rješenja o odgodi ovrhe za kredit u švicarskim francima, s datumom 12. studenoga 2021. godine, koje svjedoči o toj potencijalno novoj sudskoj praksi u Hrvatskoj. U drugoj točki tog sudskog rješenja doslovce se navodi i sljedeće: „Podneskom od 9. srpnja 2021. ovršenik je podnio prijedlog za odgodu ovrhe u bitnome navodeći kako je ovršenik pokrenuo ovosudni parnični postupak poslovni … radi utvrđivanja ništetnosti ugovora koji je temelj ovog ovršnog postupka, i to Ugovor o namjenskom kreditu od 5. srpnja 2005. godine … te da je Ugovor ništetan pa bi ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu jer je predmet ovrhe tražbina iz ništetnog pravnog posla.“

Nakon ovih povoljnih vijesti za oštećene klijente banaka u Hrvatskoj, sada se još čekaju dvije važne odluke Vrhovnog suda, a obje su vezane uz Građanski odjel Vrhovnog suda. Jedna je vezana uz moguće proglašenje ovrha protuzakonitim na temelju vjerodostojnih isprava potpisanih u javnobilježničkim uredima, a druga uz obećanje predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Damira Kontreca Goranu Aleksiću da će rasprava o ništetnosti cijelih ugovora o kreditima u švicarskim francima biti među prioritetima njegova odjela na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.