Kako neshvaćeni treneri ‘bielsisti’ mijenjaju moderni nogomet

Autor:

Guliver Image/ imago images/Focus Images, Jorge Rodrigues / AGIF (via AP), David Klein/Sportimag

Marcelo Bielsa idejni je predvodnik nekolicine trenera koji mijenjaju pristup nogometu, ali čije metode rada nisu uvijek prihvaćene, još manje dobrodošle. Oni su neprilagođeni, a ovo je priča o trojici najzapaženijih

MARCELO BIELSA

Kada je tada 35-godišnji Pep Guardiola 2006. godine odlučio postati nogometni trener, tražio je mentora. Gabriel Batistuta, s kojim je Guardiola koju godinu ranije igrao zajedno u Romi, rekao mu je – potraži Marcela Bielsu. To što je argentinskom treneru Bielsi već tada nadimak bio El Loco (Luđak) nije mu uopće smetalo te je sjeo u avion i zaputio se na njegov ranč u argentinskom Rosariju. Posrednik između njih dvojice bio je David Trueba, španjolski filmski redatelj, jer je film druga Bielsina opsesija. Bielsa im je pripremio asado, čuveni argentinski roštilj. Trueba kaže kako, nakon što su počeli, nisu prestali pričati o nogometnoj taktici. Guardiola je, fasciniran onime što ga je Bielsa naučio, rekao da mu je žao što mu on nikada nije bio trener. I dan danas smatra ga najboljim trenerom na svijetu. I ne samo on.

Bielsa je nadimak Luđak dobio 1991. godine kada je, trenirajući Newell Old Boys, izgubio 6:0 utakmicu Copa Libertadoresa od San Lorenza. Dvadesetak bijesnih navijača došlo mu je pred kuću tražeći da izađe i suoči se s njima. Izašao je, držeći granatu u ruci. „Ako ne otiđete, povući ću okidač“, rekao im je Bielsa. Od 2009. godine stadion Newell Old Boysa zove se – Marcelo Bielsa.

Marcelo Bielsa trener je engleskog Leedsa, koji je nakon 16 godina vratio u prvu ligu. PHOTO: Guliver Image/ imago images/Focus Images

Proslavio se 1998. kada je s Vélez Sarsfieldom postao prvak Argentine, nakon čega je vodio Espanyol, reprezentacije Argentine i Čilea, Athletic Bilbao, Marseille, Lazio i Lille. Rad s posljednja tri kluba završio je katastrofalno. Marseille je napustio nakon 15 mjeseci jer su čelnici kluba u posljednji trenutak promijenili detalje ugovora koji je on trebao potpisati. Lazio je napustio dva dana nakon što je predstavljen kao novi trener, razlog je bio taj što mu klub nije mogao dovesti igrače koje su mu obećali i to u roku koji je on odredio. U Lilleu je proveo četiri mjeseca, nakon čega je dao ostavku tvrdeći kako ga je sportski direktor Luis Campos, ujedno i savjetnik predsjednika kluba Gerarda Lopeza, maltretirao kako bi ga prisilio na ostavku. A onda ga je 2018. godine angažirao Leeds čiji je vlasnik Talijan Andrea Radrizzani, sportski direktor je Victor Orta, dok je direktor kluba Angus Kinnear. Bielsina strast, njegovo insistiranje na detaljima i njegova poniznost dovela ih je do prve lige i ostanka u njoj. U ljeto 2020., nakon 16 godina, Bielsa je vratio Leeds United u prvu englesku ligu. Svi su mu vrlo odani pa su igrači Leedsa bili prvi u engleskoj prvoj ligi koji su, zbog pandemije koronavirusa, pristali na smanjenje plaća do 50 posto, zbog čega ni jedan od 272 zaposlenih u klubu nije dobio otkaz.

Zanimljivo, Bielsa ne dolazi iz sportske obitelji. Djed mu je pisao argentinske zakone, otac mu je bio odvjetnik, brat mu je bio ministar vanjskih poslova, sestra mu je arhitektica koja je također radila za argentinsku vladu. Bielsa je zaslužan što je Argentinu podijelio u 70 područja i u svakom je tražio najveće nogometne talente. Na taj način pronađen je Gabriel Batistuta kao i trener Mauricio Pochettino koji Bielsu smatra drugim ocem.

JORGE SAMPAOLI

Visok 167 cm, pasionirani bodibilder, poprilično istetoviran, Argentinac Jorge Sampaoli izgleda kao dizač utega a ne kao nogometni trener. I doista, svakog jutra Sampaoli odlazi u teretanu, a kako ima obrijanu glavu tako su ga neki novinari nazvali džepnom verzijom glumca Vina Diesela. Njega to ne smeta, uostalom, u teretani je upoznao i svoju suprugu koja je radila na recepciji.

Trenersku karijeru je počeo u devedesetima u nižerazrednim argentinskim klubovima, da bi s prvoligaškim klubovima počeo raditi početkom ovog stoljeća u Peruu. Nisu to bili najbolji klubovi Perua, a koliko mu je bilo teško govori podatak da je 2002. vodio klub Sport Boys. Kako nisu imali novca, ponudili su mu smještaj u malom stanu koji se nalazio u sklopu vatrogasnog doma u gradu Callao. Mjesečna plaća iznosila je dvije tisuće dolara, bonusa nije bilo. On je to prihvatio.

Već tada se vidjelo da je Sampaoli trenerski pod utjecajem četiri godine starijeg Marcela Bielse. Njih dvojica u mlađim danima igrali su za Newell Old Boys i od tada su se poznavali. No opsjednutost nogometom utjecala je na Sampaolijev privatni život pa ga je 2007. napustila supruga s kojom je bio u braku 20 godina i s kojom ima dvoje djece. Tada se još nešto moglo zapaziti, a to je da je Sampaoli uspješno vodio one klubove u Peruu koji su bili puni mladih igrača spremnih da slijede njegove rigorozne trenerske metode. U klubovima s pretežno starijim igračima nisu bili spremni prihvatiti njegove metode te su ga bojkotirali, što bi završilo njegovim otkazom. Sve se promijenilo nakon što je 2010. Sampaoli došao u Čile i postao trener kluba Universidad de Chile. U razdoblju do 2012. klub je osvojio tri prvenstva, dvije Aperture i jednu Clausuru, nakon čega 2012. postaje izbornik Čilea. Marcelo Bielsa bio je izbornik Čilea do 2011. i ostavio mu je sjajnu generaciju. Rezultat toga za Čile je bilo osvajanje Copa Americe 2015. godine, bila je to generacija Alexisa Sancheza, Artura Vidala i ostalih igrača, u finalu su nakon izvođenja jedanaesteraca pobijedili Argentinu predvođenu Messijem. Temelj uspjeha bila je disciplina, hrabrost i taktika koja se temeljila na onome što je Bielsa usadio u njih.

Jorge Sampaoli upamćen je kao izbornik Argentine koju je Hrvatska na SP-u u Rusiji porazila s 3:0. PHOTO: Guliver Image / Jorge Rodrigues / AGIF (via AP)

Nakon svađe s predsjednikom čileanskog nogometnog saveza, došlo je vrijeme da Sampaoli dođe u Europu, postao je trener Seville. Rezultatski, krenuo je vrlo dobro, dugo vremena bili su drugi u prvenstvu te su prošli grupnu fazu Lige prvaka. No početkom 2017. godine počelo se šuškati kako je Sampaoli, kojeg su tada već zvali El Loco 2, kandidat za izbornika Argentine, što je potvrđeno u travnju. Sampaoli je zanemario Sevillu i jedva čekao da se vrati u Argentinu. Pokazalo se to pogrešnim potezom jer ih je na Svjetskom prvenstvu 2018. Hrvatska porazila s 3:0, kasnije su ispali od Francuske u osmini finala. Sampaoliju se dogodilo ono što mu se događalo 15 godina ranije u Peruu, imao je stare igrače, Argentina je bila po godinama najstarija na tom svjetskom prvenstvu, a oni nikada nisu imali smisla za njegove inovacije.

Reputaciju je odlučio obnoviti u Brazilu, gdje je vodeći Santos osvojio iznenađujuće drugo mjesto u prvenstvu, nakon čega je vodio Atletico Mineiro. Napustio ih je kako bi preuzeo vođenje Marseillea i to na preporuku Marcela Bielse. Marseille je u 20 godina promijenio 21 trenera, a ovo je, kako bi Englezi rekli „Match made in Heaven“. El Loco 2 i najluđi navijači u Francuskoj. Vidjet ćemo koliko će trajati.

DIEGO SIMEONE

Diego Simeone mogao bi imati nadimak El Loco 3, ali njegov je nadimak El Cholo. Što je Cholo? Nitko ne zna, pa ni Simeone. U sedamdesetima postojao je igrač Carmelo Simeone kojeg su zvali Cholo. Sredinom osamdesetih, Simeoneov trener bio je Victorio Spinetto koji ga je jednog dana nazvao Cholo. I tako mu je ostao taj nadimak.

Simeone je postao trener 2006., nakon uspješne igračke karijere (prvak Španjolske s Atletico Madridom, osvajač Kupa UEFA s Interom, prvak Italije s Lazijom) te je 2006., vodeći klub Estudiantes de La Plata, postao prvak Argentine te je proglašen najboljim trenerom argentinske lige. Nije bio tako uspješan s klubovima kao što su River Plate i San Lorenzo pa je 2011. otišao u Italiju, gdje je postao trener Catanije da bi krajem te godine postao trener Atletico Madrida. Novinari su govorili da, dok igra, izgleda kao da drži nož među zubima. Tako se ponaša i kao trener. Kao igrač, bio je reprezentativac Argentine i u vrijeme kada je izbornik bio Marcelo Bielsa. Naravno da ga navodi kao svog trenerskog uzora.

Diegu Simeoneu trebale su samo tri godine da Atletico Madrid postane prvak Španjolske i igra u finalu Lige prvaka. PHOTO: Guliver Image/ David Klein/Sportimag

Samo tri godine trebale su mu da postane prvak Španjolske i da igra finale Lige prvaka, gdje je do sudačke nadoknade Atletico Madrid vodio 1:0 protiv Reala iz Madrida. Tada su primili gol i raspali se u produžetku. Sa Simeoneom na čelu, Atletico Madrid osam je puta zaredom bio među prve tri momčadi španjolskog prvenstva, osvojivši pritom dva puta Europa ligu, dva puta europski Superkup, dva puta su igrali u finalu Lige prvaka, dva puta su bili prvaci Španjolske. Za sve je „kriv“ Simeonov „mačizam“. Ali iza njegova mačizma i nastupa „s nožem među zubima“ stajao je ozbiljan plan. Prvenstveno plan skautiranja mladih igrača. Simeone je znao da se ne može nositi s Realom i Barcelonom bez kvalitetnog skautiranja. Odlučio se koncentrirati na nekoliko teritorija, prvenstveno na Urugvaj. Kupio je Ardu Turana za mali iznos od Galatasaraya te Jana Oblaka od Benfice, za kojeg tvrdi da je Messi među golmanima. Oblak mu je i te kako zahvalan. „Simeone na televiziji izgleda kao da je neprestano bijesan. Vjerujte mi, nije takav“, komentirao je svojedobno Oblak. Koliko god su bogatiji klubovi kupovali igrače Atletico Madrida, Simeone je uvijek pronalazio nove s kojima je osvajao titule. Obožava stvarati kvalitetne igrače od onih kod kojih drugi treneri ne vide osobit talent, primjer za to su Koke, Lucas Hernandez i Ángel Correa. I pored svega Simeone sebe smatra autsajderom, buntovnim autsajderom.

Autsajder koji stilom igre svog kluba pobjeđuje, stilom koji mnogi ne vole. Kada su prošle godine izbacili Liverpool iz Lige prvaka, Jurgen Klopp nije se mogao načuditi načinu na koji Atletico Madrid igra. Smatrao je da s tako kvalitetnim igračima ne može čuvati vlastiti gol i igrati na protunapade. Pridružio mu se bivši engleski reprezentativac Michael Owen tvrdeći da su Guardiola i Klopp trenerski genijalci, a postaviti 11 igrači da se brane i igraju na protunapade nije ni po čemu genijalno. Je li nemoralno tako igrati, je li Simeonova igra anti-nogomet, može svatko raspravljati. Na konferenciji za novinare nakon te pobjede Simeone je kazao kako su na njega utjecala tri trenera – Bielsa, Sven-Goran Eriksson i Alfio Basile, ali najviše Bielsa. Simeoneov nogomet nije umjetnost ili zabava, ali je funkcionalan. Ili kako je to rekao Felipe Louis nakon što je napustio Atletico Madrid: „Vjerujte mi, nije lako igrati za Diega Simeonea. On nema srce. Sve odluke koje donosi imaju samo jedan cilj, a to je pobjeda. Uspjeh ima jedno ime, a to je Diego Simeone“.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.