Ruska invazija na Ukrajinu i ratna psihoza koja je zahvatila čitavu Europu utjecale su snažno na cijene svih energenata na europskom tržištu, posebno plina, i više nego ikad je ukazala na problem višegodišnjeg izostanka ulaganja u povećanje domaćih rezervi plina, što je Hrvatsku svelo na ovisnika o uvozu. Potvrda takvih riječi su astronomska povećanja cijena plina za domaće potrošače iz industrijskog sektora, a odlukom Vlade o paketu mjera za amortizaciju cjenovnog udara na domaćinstva državni će proračun biti dodatno ispražnjen. Prijašnje su vlade sve do prije koju godinu bile odgovorne za smanjena ulaganja u nova plinska ležišta zbog višegodišnjeg tretiranja plina kao socijalne kategorije čija se cijena prisilno držala na vrlo niskim razinama, što je dodatno demotiviralo investitore da ulažu u nova istraživanja. Ovakva se neizvjesna situacija mogla i morala izbjeći da je Hrvatska na vrijeme donijela strategiju poticanja ulaganja u nova plinska ležišta i povećanje rezervi. Energetski stručnjaci i dobri poznavatelji tržišta energenata u Hrvatskoj s kojima je Nacional razgovarao složili su se da ulaganje u povećanje vlastitih rezervi plina nema alternative želimo li energetski stabilno tržište. Naš pokušaj da istražimo što je Ina do sada učinila kako bi povećala rezerve domaćeg plina nije dao rezultata jer iz Ine nisu željeli odgovoriti kakve su konkretne poteze povukli u tom smjeru. Jedina pozitivna i svijetla točka u ovoj sumornoj hrvatskoj energetskoj slici jest LNG terminal na Krku koji je u samo godinu dana rada pokazao svoju vrijednost i koji je domaćem tržištu osigurao neophodne količine plina u situaciji kada Rusija prijeti zatvaranjem plinskih ventila prema članicama Europske unije.

Bivši predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević u nedavnom je intervjuu Nacionalu kazao da je sve do 2008. godine Hrvatska iz vlastitih plinskih polja u sjevernom Jadranu i u Molvama zadovoljavala čak 70 posto potreba za plinom, a svega je 30 posto uvozila. Danas je situacija dijametralno suprotna, vlastitom se proizvodnjom pokriva tek 30 posto domaćih potreba za plinom i taj postotak posljednjih nekoliko godina rapidno pada jer su plinska polja u sjevernom Jadranu pred gašenjem, a čak 70 posto se uvozi. Katastrofalne posljedice ovog omjera domaće stručne krugove posebno brinu u aktualnoj situaciji žestokih poremećaja na tržištu plina koje su nastale kao rezultat zaoštravanja krize na rusko-ukrajinskoj granici i početka ratnih operacija u Ukrajini. To je u nedavnom intervjuu za Nacionalov prilog Megawatt naglasio i predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin (HSUP) Dalibor Pudić, koji je kazao da energetska neovisnost svake države podrazumijeva značajno oslanjanje na domaće izvore. „Hrvatska je proizvođač plina i pripada grupi od samo nekoliko država članica EU-a koje na svojem teritoriju imaju izvore plina. Stoga trebamo valorizirati vlastite potencijale i ne povoditi se za interesima država uvoznica ma koliko one bile gospodarski snažne i politički utjecajne u EU-u. Iz tog su razloga ulaganja u domaće rezerve plina i nadalje nužna i bez prave alternative. Sigurno postoje potencijali da povećamo domaću proizvodnju plina i tako smanjimo sadašnji previsoki udio uvoza pri čemu mogu pomoći i nove istražne koncesije koje su nedavno dodijeljene“, kazao je tom prilikom Pudić.

Situacija s Putinovom invazijom na Ukrajinu potvrdila je opravdanost ulaganja u LNG terminal na Krku, što je investicija realizirana u vrijeme Plenkovićeve vlade, ali i otkrila da je Vlada dopustila da Ina domaću proizvodnju plina svede na 30 posto. FOTO: Nikola Cutuk/PIXSELL, Marko Mrkonjic/PIXSELL

Slično razmišlja i bivši predsjednik Uprave Ine i naftni stručnjak Davor Štern, koji je u izjavi za Nacional kazao da su rezerve plina na kopnu već u značajnoj mjeri iscrpljene, no potencijala u podmorju Jadrana još ima. „Preniske cijene plina do sada nisu motivirale na istraživanje novih rezervi u sjevernom Jadranu. Mislim da bi Agencija za ugljikovodike trebala provesti reviziju koncesija za to područje i potaknuti koncesionare da krenu u procese istraživanja, a to se može postići ako koncesionarima ponudite bolje uvjete i veće provizije. No treba pritom računati da je istraživanje novih ležišta plina uvijek neizvjesno i da su to aktivnosti na duge staze koje tek za osam ili 10 godina daju konkretne rezultate“, kazao je Štern. On vjeruje i da će početna istraživanja u Dinaridima, ako ih Ina kao koncesionar doista i provede, pokazati i značajno prisustvo nafte, što bi moglo osjetno smanjiti potrebu za uvozom derivata za domaće potrebe. Jasno, ako se eksploatirane količine domaće nafte ponovno budu prerađivale u rafineriji u Rijeci, umjesto da se izvoze na preradu u Mađarsku pod vrlo upitnim cijenama koje nesumnjivo, kako to pokazuju neki neslužbeni podaci, nanose veliku štetu Ini, o čemu je Nacional već u nekoliko navrata pisao.

No što je u Hrvatskoj do sada konkretno učinjeno kako bi se rezerve nafte, a posebno plina povećale i kako bi se negativan trend gubitka vlastitih rezervi ugljikovodika zaustavio ili čak i preokrenuo? Iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja odgovaraju da su od 2016. temeljem dvaju otvorenih nadmetanja dozvole za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika – uz Inu, koja je u tom razdoblju dobila dozvole za tri istražna prostora – dodijeljene kanadskoj tvrtki Vermilion, odnosno njenoj hrvatskoj podružnici Vermilion Zagreb Exploration na ukupno pet, te tvrtki Aspect Croatia, podružnici američke naftne kompanije Aspect Holdings, na jednom istražnom prostoru. Dio tih istražnih bušotina uskoro bi trebao krenuti u proizvodnju. Krajem 2022. očekuje se privođenje u proizvodnju eksploatacijskih polja Berak i Cerić koje je još 2019. otkrila tvrtka Vermilion, a početna eksploatacija dat će, prema procjenama, oko 250.000 kubnih metara plina na dan po bušotini, što je proizvodnja od nešto malo manje od 200 milijuna kubnih metara plina na godinu u obje bušotine. I Inino eksploatacijsko polje Severovci uskoro bi trebalo početi davati oko 55.700 kubnih metara plina na dan, odnosno oko 20 milijuna na godinu. I na sjevernom Jadranu ima još mogućnosti za nekoliko uspješnih razradnih bušotina od kojih se očekuju nove količine plina u domaćem plinskom sustavu, jer je Ina prošle godine u suradnji s Edisonom izbušila pozitivnu bušotinu Irena-2 jug i otkrila nove rezerve plina, navodi se u odgovoru Ministarstva.

U 2021. preko LNG terminala na Krku u Hrvatsku je uvezeno i u plinski transportni sustav utisnuto 1,6 milijardi prostornih metara plina, a Od toga je čak 95 posto plina ostalo u zemlji, odnosno namijenjeno je domaćoj potrošnji, što pokazuju podaci o količinama prirodnog plina koje su lani ušle i izašle iz transportnog sustava. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Uz plin, Ina uskoro planira privesti proizvodnji i naftno polje Jankovac-1 na kojem su otkrivene komercijalno isplative količine nafte i naftnog plina, a 3D seizmička snimanja na bloku Drava-3 pokazala su, prema tvrdnjama Ininih naftnih stručnjaka, rekordan volumen količina nafte i plina. „No unatoč spomenutim naporima, moramo biti svjesni kako su komercijalne količine na koje možemo računati u Panonskom bazenu i sjevernom Jadranu već dosta iscrpljene, što još više naglašava opravdanost realizacije LNG projekta. Terminal za UPP je važan strateški čimbenik u diversifikaciji opskrbe prirodnim plinom i povećanju sigurnosti opskrbe prirodnim plinom, ne samo za Hrvatsku već i za susjedne zemlje. U slučaju poremećaja na tržištu plina, njegova primarna uloga, kao alternativnog dobavnog pravca uvoza plina, ostvaruje se kroz omogućavanje pristupa različitim izvorima opskrbe plinom, odnosno pristupa globalnim tržištima UPP-a, uz istodobno smanjenje ovisnosti o uvozu ruskog plina“, zaključuje se u odgovoru Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja..

Naftni konzultant Jasminko Umićević također je komentirao situaciju na plinskom tržištu nakon ruskog napada na Ukrajinu. On vjeruje da aktualna situacija u Ukrajini ne bi trebala značajnije utjecati na opskrbu plinom u Europi sve dok plinovod normalno funkcionira i dok na njemu nema oštećenja uzrokovanih ratnim operacijama. “Rusija je najavila i da će povećati količine plina kroz ukrajinski plinovod i ako ne bude oštećenja, opskrba ne bi trebala doći u pitanje. U nekom kratkom roku problema s opskrbom ne bi trebalo biti, a bliži se i proljeće i završetak sezone grijanja, što Europi ide na ruku. Ono što može poremetiti opskrbu jest dugotrajnost ratnih operacija. Posve je drugo pitanje kako će se kretati cijena plina u ovoj situaciji. Nažalost, LNG terminali u Europi ne mogu u kratkom roku nadomjestiti veće količine plina iz drugih izvora ako Rusija odluči zatvoriti ventile svojih plinovoda prema Europi“, kaže Umićević i dodaje kako ga ne čudi neslaganje vodstva dijela europskih zemalja s prijedlogom da se Rusija isključi iz globalnog sustava međubankovnog plaćanja (SWIFT). „Ako se Rusija isključi iz SWIFT sustava, europske zemlje koje najviše ovise o ruskom plinu – a to su Njemačka, Francuska, Italija i brojne druge – neće više moći plaćati isporuke plina, što automatski znači da će im Rusija zbog neplaćanja uskratiti isporuke. A to je većini zemalja neprihvatljivo“, kaže Umićević. On kaže da je Njemačka, potaknuta ovom nestabilnom situacijom, već poduzela neke korake da ponovno pokrene proizvodnju energije iz svojih termoelektrana na ugljen, ali i iz nuklearki koje su već zatvorene, a njemački kancelar Olaf Scholz prošloga je tjedna izjavio da njegova zemlja namjerava ubrzati radove na izgradnji dvaju LNG terminala kako bi smanjila ovisnost o uvozu ruskog plina. „Ruski plin čini čak 60 posto ukupne potrošnje plina u Njemačkoj, pa bi odluka o gradnji dvaju terminala trebala zabrinuti Rusiju jer je to početak kraja njemačke ovisnosti o ruskom plinu“, upozorio je Umićević.

Komentirajući ulogu hrvatskog LNG terminala u novonastaloj situaciji, Umićević naglašava da se taj terminal pokazao iznimno vrijednim za Hrvatsku jer je donio sigurnost opskrbe. Njegove riječi potvrđuju i brojke koje je potvrdilo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Naime, tijekom 2021. godine preko LNG terminala na Krku u Hrvatsku je uvezeno i u plinski transportni sustav utisnuto 1,6 milijardi prostornih metara plina. Od toga je čak 95 posto plina ostalo u zemlji, odnosno namijenjeno je domaćoj potrošnji, što je vidljivo iz dostupnih podataka o količinama prirodnog plina koje su ušle i izašle iz transportnog sustava tijekom protekle godine. Umićević je na svom Twitter profilu protekloga tjedna prokomentirao navode pojedinih medija da se projekt terminala ispočetka činio promašenim. „Činio se (promašenim) onima koji ne znaju, a i jasno je zašto su ga Rusi i domaći suradnici godinama opstruirali“, napisao je Umićević u tweetu.

Umićević je Nacionalu kazao da su mu svojedobno mnogi zamjerali njegovo otvoreno zalaganje za LNG terminal, a njegova se važnost pokazuje upravo u ovakvim situacijama povećane nestabilnosti na europskom plinskom tržištu. On kaže da, unatoč pokušajima nekih HDZ-ovih ministara da sebi pripišu zasluge za taj projekt, najveće zasluge za izgradnju plutajućeg LNG terminala ima bivši premijer Tihomir Orešković koji je kao biznismen s američkim načinom razmišljanja bio jedini političar u Hrvatskoj u to vrijeme koji je slušao riječi struke, koji je na vrijeme shvatio što će takav projekt donijeti Hrvatskoj i koji je, kako kaže, imao dovoljno hrabrosti i odlučnosti da se othrva „ruskim lobistima“ i suprotstavi tadašnjem potpredsjedniku vlade Tomislavu Karamarku i njegovim bliskim suradnicima koji su nastojali spriječiti njegovu realizaciju. Slične zasluge, kaže Umićević, pripadaju i bivšem Mostovu ministru gospodarstva Tomislavu Paneniću te kasnije, u novoj vladi Andreja Plenkovića od 2016. i mostovcu Slavenu Dobroviću, bivšem ministru zaštite okoliša i energetike.

‘Za ovu plinsku godinu preostali slobodni kratkoročni kapaciteti nisu zakupljeni’, kazao je Hrvoje Krhen, direktor tvrtke LNG Hrvatska. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

A prema neslužbenim informacijama do kojih je došao Nacional, jedan od onih koji je pokušao opstruirati nastojanja tadašnjeg ministra Panenića da se projekt izgradnje LNG terminala, koji je 2016. preusmjeren iz kopnenog u novi, višestruko jeftiniji oblik plutajućeg, uvrsti na listu projekata od strateške važnosti za Europsku uniju, čime je otvoren put za apliciranje za nepovratna sredstva iz europskih fondova za realizaciju energetskih projekata, jest i tadašnji ministar poduzetništva i obrta Darko Horvat.

Panenić je u kratkom razgovoru za Nacional rekao kako je u njegovu ministarskom mandatu Horvat, kojeg je nazvao „neostvarenim ministrom energetike“, često na nižim ministarskim razinama lobirao za neke energetske projekte, posebno kada je u pitanju Ina, iako to nije spadalo u njegov resor. „To njegovo miješanje u moj resor išlo je do te granice da sam se na kraju obratio i premijeru Oreškoviću i od njega zatražio da razgovara s Horvatom kako bi ovaj prestao s takvom praksom. Stoga ostavljam mogućnost da je pokušavao na neki način utjecati i na projekt LNG terminala. No bez obzira na to što pokušavao, nije mu uspjelo i terminal je na kraju dovršen“, konstatirao je Panenić.

Kada je pak riječ o vlastitim rezervama plina kojima Hrvatska raspolaže, Umićević kaže da su nažalost rezerve zbog višegodišnjeg Inina odbijanja da ulaže u nova istražna polja drastično smanjene. „Do prije nekoliko godina Hrvatska je iz vlastitih plinskih polja zadovoljavala oko 70 posto domaćih potreba za plinom, danas je taj postotak pao na svega 30 posto. Danas praktički vadimo posljednje kubike plina iz postojećih ležišta. Preokrenuti te brojke nije lako i taj proces ne ide brzo. Kratkoročno se ne može učiniti ništa. Potrebne su godine ulaganja u istraživanje da bi se komercijalno isplativo ležište plina privelo proizvodnji.

Čak i u slučaju da ovog časa krenemo snažnije ulagati u istraživanje novih rezervi, što nije realno očekivati, prve bismo količine plina iz tih rezervi mogli očekivati tek za desetak godina. Sad se pokazuje koliko je štetna bila odluka da se gotovo polovina udjela u Ini proda, odnosno prepusti MOL-u kao inozemnoj kompaniji koja ima apsolutnu kontrolu ne samo nad Inom već i nad domaćim rezervama nafte i plina. MOL u nova istraživanja nije ulagao, a Hrvatska ovisi o uvozu“, tumači Umićević. Potaknuti tom konstatacijom poslali smo upit i u Inu kako bismo saznali može li Ina išta poduzeti kako bi promijenila aktualnu lošu situaciju i što je do sada poduzeto kako bi se povećale domaće rezerve nafte i plina i u kojim se vremenskim rokovima mogu očekivati konkretniji rezultati, no nikakav odgovor nismo dobili.

Zanimalo nas je također namjerava li Ina, jedan od zakupaca LNG terminala na Krku, iskoristiti mogućnost zakupa preostalih slobodnih kapaciteta na terminalu za uvoz dodatnih količina LNG-a, no i to je pitanje ostalo bez odgovora. Naime, Nacional je već pisao da je na krčkom terminalu preostalo još slobodnih kapaciteta za zakup, odnosno da postoji dodatni prostor za prihvat još jednog tankera za transport LNG-a. Uzevši u obzir moguće poremećaje koji se na tržištu plina mogu očekivati zbog ruske invazije na Ukrajinu, zanimalo nas je je li LNG Hrvatska, tvrtka koja upravlja LNG terminalom na Krku, dobio neke konkretnije upite za zakup preostalog slobodnog kapaciteta od 103 milijuna prostornih metara LNG-a.

Bivši premijer Tihomir Orešković bio je prema riječima Jasminka Umićevića jedini političar koji je slušao struku i shvatio što LNG znači za Hrvatsku. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

„Od kada je terminal započeo s komercijalnim radom, LNG Hrvatska zaprima mnogo upita o slobodnim kapacitetima i planiranim uslugama te je vidljiv interes zainteresiranih tvrtki, pogotovo za uslugu ponovnog pretovara LNG-a (reloading). Naša je tvrtka obavila mnogo razgovara o kapacitetima i mogućoj dugoročnoj suradnji s postojećim korisnicima terminala i potencijalnim novim korisnicima, no za ovu plinsku godinu preostali slobodni kratkoročni kapaciteti nisu zakupljeni“, kazao nam je Hrvoje Krhen, direktor tvrtke LNG Hrvatska. On je Nacionalu potvrdio kako se upravo u ovakvim situacijama pokazuje da je LNG terminal važan strateški čimbenik u diversifikaciji opskrbe prirodnim plinom i povećanju sigurnosti opskrbe prirodnim plinom ne samo za Hrvatsku, već i za susjedne zemlje. „U slučaju poremećaja na tržištu plina, njegova primarna uloga alternativnog dobavnog pravca uvoza plina se ostvaruje kroz omogućavanje pristupa različitim izvorima opskrbe plinom, odnosno pristupa globalnim tržištima LNG-a uz istodobno smanjenje ovisnosti o uvozu ruskog plina“, objasnio je Krhen.

Aktualna iznimno nesigurna i nestabilna situacija na europskom plinskom tržištu, koje se svim silama nastoji odmaknuti od ovisnosti o ruskom plinu i okrenuti se drugim dobavnim pravcima, zasigurno je u fokus interesa vratila i mogućnost povećanja kapaciteta prihvata plina na LNG terminalu na Krku kroz realizaciju druge faze toga projekta – izgradnje kopnenog terminala čiji bi kapacitet prihvata bio šest ili više milijardi kubnih metara LNG-a na godinu. Upitali smo stoga Krhena razmišlja li se o mogućnostima realizacije kopnenog dijela terminala kako bi se povećao kapacitet prihvata. „Sukladno Zakonu o terminalu za ukapljeni prirodni plin iz 2018. predviđena je gradnja kopnenog terminala za UPP u drugoj fazi.

S obzirom na to da je terminal za UPP počeo s komercijalnim radom tek prije nešto više od godinu dana, još je prerano govoriti o drugoj fazi, ali izuzetno smo ponosni na činjenicu da je projekt realiziran u roku unatoč izazovima uzrokovanim pandemijom covida-19 te svojim radom doprinosimo sigurnosti opskrbe prirodnim plinom Republike Hrvatske“, navodi Krhen. On je također objasnio i da LNG Hrvatska, iako je prema postojećoj metodologiji određivanja iznosa tarifnih stavki za prihvat i otpremu LNG-a predviđena i mogućnost izvanredne revizije tarifa, do koje može doći zbog neočekivanih promjena na tržištu koje su značajno utjecale na uvjete upravljanja terminalom, a koje operator nije mogao predvidjeti niti ih je mogao spriječiti, tvrtka u ovom trenutku ne razmišlja o povećanju tarifnih stavki za prihvat i otpremu LNG-a jer, kako je rekao, ova izvanredna situacija ne utječe direktno na uvjete obavljanja energetske djelatnosti. Drugim riječima, tarife za prihvat i otpremu LNG-a koje tvrtka naplaćuje zakupcima terminala neće se povećavati.

S potrebom intenzivnijeg i konkretnijeg razmišljanja o realizacije druge faze izgradnje kopnenog LNG terminala slaže se i predsjednik HSUP-a Dalibor Pudić. On je u prošlotjednom intervjuu za Nacionalov prilog Megawatt naglasio da potreba dugoročne sigurnosti opskrbe i osiguranja stabilnosti energetskog sustava nameće potrebu izgradnje većeg kapaciteta za ukapljeni prirodni plin od onoga koji Hrvatska ima danas na FSRU brodu. „Uz uvjet instaliranja većeg kapaciteta za ukapljeni prirodni plin, Hrvatska bi uz svoju vrlo povoljnu geografsku poziciju mogla postati i važan čimbenik energetske sigurnosti na širem području“, kazao je Pudić.

Predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin Dalibor Pudić kaže da energetska neovisnost podrazumijeva oslanjanje na domaće izvore. FOTO: Borna Filic/PIXSELL