Izvori iz HDZ-a tvrde da je donedavni glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković, unatoč javnoj percepciji da spada u krug najpovjerljivijih ljudi predsjednika stranke Andreja Plenkovića, na neki način „ispao“ iz tog kruga. Kao dokaz tome vide imenovanje Krunoslava Katičića, dugogodišnjeg prijatelja Andreja Plenkovića još iz mladih dana, ali zapravo u stranačkom smislu gotovo potpuno anonimnog člana stranke, glavnim tajnikom. Iako je bio pozicioniran na visokom trećem mjestu na listi u 6. izbornoj jedinici, Katičić je osvojio još manje glasova nego na prošlim izborima Gordan Jandroković. Jandrokovićevih „čuvenih“ 808 glasova danas djeluje puno u usporedbi s Katičićevih 187 – i to iako je imao zasebnu promidžbenu kampanju. S druge strane, Jandroković je kao prvopozicionirani na listi u 2. izbornoj jedinici s osvojenih više od 17 tisuća glasova napokon dobio i puni izborni legitimitet, ono što su mu često ranije znali imputirati kao nedostatak. No, kao glavni razlog zašto je Plenković odlučio riskirati pozicioniranjem gotovo anonimnog Katičića na mjesto glavnog tajnika Nacionalovi izvori ističu da u tog „prijatelja s košarke“ ima potpuno i apsolutno povjerenje, što bi u prijevodu značilo da u dosadašnjeg tajnika očito nije imao „potpuno i apsolutno“ povjerenje.

Drugi izvori tvrde da je logično da Jandroković više ne bude glavni tajnik jer je u njegovom slučaju dolazilo do višestrukog preklapanja i dupliranja funkcija, s obzirom na to da je obnašao i funkciju predsjednika Sabora. To će nastaviti i u novom mandatu, ali ovaj put neće istovremeno biti i glavni tajnik stranke – što u jednom dijelu stranke doživljavaju zapravo kao njegovu degradaciju, odnosno smanjenje njegove stvarne moći koja je velikim dijelom proizlazila i iz njegove stranačke funkcije. To što ostaje predsjednik Sabora, što je po hijerarhiji u državi druga najvažnija funkcija, odmah iza funkcije predsjednika Republike, ne znači nužno da Jandroković možda nije imao neke druge ambicije.

Izvori bliski samom Jandrokoviću kažu pak da je on još ranije s Plenkovićem dogovorio da neće obnašati dvije funkcije, ali da s obzirom na složenu i burnu unutarstranačku situaciju u prethodnom periodu i na sve potrese u stranci nije mogao dati ostavku prije dovršetka parlamentarnih izbora.

“Jandroković je zadovoljan što je završio mandat glavnog tajnika stranke, to je bio prirodni korak jer slijede lokalni izbori i logično je da će glavni tajnik stranke sada ponovno morati obilaziti teren pa je logično i da to radi netko svjež i nov. Jandroković će se moći više posvetiti poslu predsjednika Sabora”, kaže izvor blizak bivšem glavnom tajniku HDZ-a.

Unatoč tome, izvor blizak vrhu HDZ-a i dalje tvrdi da odnosi između Jandrokovića i Plenkovića više nisu toliko idilični kao nekad. Nije obrazložio zbog čega je točno Jandroković „pao u nemilost“ Andreja Plenkovića, već je samo rekao:

„Plenković više nema sto posto povjerenja u njega. Sjedio je na dvije stolice.“

Što to znači i odnosi li se to još na period unutarstranačkih izbora, izvor nije dalje obrazlagao. Međutim, tvrdi da su se s Jandrokovićem razišli i neki od Plenkovićevih najbližih suradnika, poput njegova savjetnika Josipa Jelića i Marija Kapulice, predsjednika Zajednice utemeljitelja HDZ-a „Dr. Franjo Tuđman“.

Jedan od razloga zašto je tome tako neki Nacionalovi izvori iz HDZ-a skloni su vidjeti u tome što je upravo Gordan Jandroković, kako oni tvrde, u središnjicu stranke vratio Miljenka Manjkasa, nekadašnjeg glavnog savjetnika za medije bivšeg šefa stranke Tomislava Karamarka. Manjkas uživa reputaciju čovjeka koji je izniknuo iz struje nekad moćnog Tuđmanova savjetnika Ivića Pašalića koji ga je instalirao i u Ured predsjednika, kako bi preko njega osigurao dodatnu kontrolu. Zanimljivo je da je Večernji list, čiji je Manjkas od 2005. do 2006. bio glavni urednik, u nedjelju objavio članak u kojem se Manjkasa prikazuje kao „izbornog stratega HDZ-a“, „člana Plenkovićeva najužeg tima zaduženog za komunikacijsku strategiju HDZ-a na tek održanim parlamentarnim izborima“ i čovjeka koji je „svojedobno savjetovao Franju Tuđmana, Tomislava Karamarka i Tima Oreškovića“. Međutim, Manjkas se još ranije predstavljao kao analitičar u Uredu predsjednika, a ne kao njegov savjetnik, ali Nacionalovi izvori tvrdili su da čak ni to nije točno, već da je on bio službenik u Uredu za odnose s javnošću zadužen za press-clippinge te da je na temelju tih press-clippinga analizirao medijska izvješća.

Nakon toga Manjkas je dospio na HRT gdje je bio urednik emisije „Motrišta“, a istovremeno ga je Pašalić „instalirao“ i u Nadzorni odbor Večernjeg lista. Onamo je dospio kao Pašalićev kadar u kvoti članova iz Fonda za privatizaciju, i to u vrijeme kad je Pašalić pripremao privatizaciju tih novina. No, Večernji list ipak je preuzela austrijska Styria. Manjkas je isprva radio na nekim projektima u Večernjem listu, a potom je postao glavni urednik Plavog radija. Tijekom 2003. na funkciji glavnog urednika Plavog radija zamijenio ga je njegov bliski prijatelj, desno orijentirani novinar Tihomir Dujmović, a Manjkas je potom postao zamjenik direktora programa Nove TV. Kako je Nacional već pisao, zbog neslaganja s programskom koncepcijom i informativnim programom televizije koja se tada tek razvijala Manjkas je naprasno dao otkaz, a potom neko vrijeme radio u marketingu nogometnog kluba Dinamo. No s vremenom se ni ondje nije uklopio, a tih se godina u medijskim krugovima prepričavalo da Manjkas takoreći ucjenjuje velike hrvatske tvrtke da moraju sponzorirati Dinamo. Najveći njegov uzlet bio je u svibnju 2005., kad je s mjesta glavne urednice Večernjeg lista smijenjena Ružica Cigler, a on imenovan na njezino mjesto.

Premda su čelni ljudi austrijske Styrije vjerojatno mislili da će pod Manjkasovim vodstvom Večernji list povećati prodaju privlačenjem desno orijentiranih građana Hrvatske, to se nije dogodilo, nego je Manjkas u godinu dana te novine pretvorio u ksenofobno glasilo ekstremne desnice, a prodaja Večernjaka konstantno je padala.

Politika oživljavanja radikalne desnice dovela je i austrijske vlasnike Večernjeg lista na udar domaćih i inozemnih političara. Zbog svega toga već je potkraj studenoga 2006. Manjkas naprasno smijenjen s funkcije glavnog urednika.

Nakon toga zajedno s Josipom Majherom osnovao je tvrtku Cratis Retis d.o.o., koja je zamišljena kao krovna tvrtka cijele mreže Soundset. Unutar mreže našle su se radijske postaje u kojima su Manjkas i Majher pokupovali znatne vlasničke udjele. Majher je tako bio 90-postotni vlasnik zagrebačkog radija Plavi 9 i 100-postotni vlasnik krapinskog Radija 049. U politiku se Manjkas vratio u vrijeme tadašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka kao njegov savjetnik, a Nacional je pisao da se to dogodilo i zahvaljujući utjecaju lobista MOL-a Josipa Petrovića koji je bio privatno blizak s Karamarkom. Manjkas je bio osnivač i desničarskog portala direktno.hr preko kojeg su se uvelike plasirali u javnost politički stavovi Karamarku bliske opcije. No, Karamarko se nakon nekog vremena razišao s Manjkasom, a on se u tom periodu posvetio snimanju političko-povijesnih dokumentarnih filmova koji su se prikazivali na HRT-u, među kojima je i onaj o jugoslavenskim tajnim službama.

Sve dok ga u središnjicu početkom ove godine nije vratio, po jednoj verziji, tada glavni tajnik Gordan Jandroković. Moguće je da se to dogodilo i zahvaljujući njihovim bjelovarskim vezama, odakle obojica vuku korijene. Manjkas je, prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, zadržao određeni utjecaj i na neke radijske postaje, među kojima je i jedna bjelovarska.

S druge strane, izvori upućeni u odnose Gordana Jandrokovića i Miljenka Manjkasa tvrde da je istina da su njih dvojica u dobrim odnosima, ali da ga u stranku nije vratio Jandroković, već upravo Plenković. “Manjkasa u stranku nije vratio Jandroković, on je došao u dogovoru s predsjednikom stranke u vrijeme unutarstranačkih izbora i pomogao mu je u tome, a potom je nastavio raditi i u kampanji za parlamentarne izbore. Ne vidim u tome ništa mistično”, zaključio je taj izvor.

Da se Manjkas vratio u HDZ, prvi je otkrio Nacional prije nepuna dva mjeseca. Međutim, u razgovoru za Večernji list Manjkas je sada prvi put i sam otkrio da se u stranku vratio još u vrijeme unutarstranačkih izbora. On se u tom članku prezentirao kao stranački insajder koji je sudjelovao u svim zadnjim izbornim procesima, od unutarstranačkog do kampanje za parlamentarne izbore, i kojeg se može smatrati uvelike zaslužnim za pobjedničku izbornu strategiju. Nacionalovi izvori iz HDZ-a tvrde da je takav nastup nekog stranačkog operativca potpuno neuobičajen, da je u tom članku iznio niz imena ljudi koji su sudjelovali u kampanji, dok je neke očito namjerno izostavio, iako mu nitko nije dao odobrenje da takve detalje iznosi u javnost, te da je on taj članak dogovorio na svoju ruku. U tom članku, između ostalog, spominjao je i kampanju Gordana Jandrokovića i hvalio njegovu strategiju i uspjeh u 2. izbornoj jedinici.

Sugovornici iz HDZ-a smatraju da je Jandroković zapravo i angažirao Manjkasa ponajviše radi svoje osobne kampanje, a da si on sada maltene prisvaja zasluge za strategiju kojom je Andrej Plenković pobijedio na izborima i sebe prikazuje kao važnu kariku cijelog Plenkovićevog tima. To je potpuno neobično s obzirom na to da Plenković nikada službeno nije predstavio Manjkasa kao člana bilo kakvog tima, a njegov dolazak u stranku i sudjelovanje u kampanji prošlo bi potpuno nezapaženo da Nacionalovi izvori nisu prvi upozorili na to da je Manjkas ponovno dobio mjesto u središnjici. Ako je Plenković to i odobrio, bilo je očito da ne želi da se o tome priča na sva zvona, što je posve razumljivo zbog Manjkasove reputacije.

Međutim, Plenkoviću je očito promaklo da se u izbornoj noći, dok se on sa svojim timom popeo na malu improviziranu pozornicu u vrtu Arheološkog muzeja, gdje je bio izborni stožer HDZ-a, na pozornicu popeo i Miljenko Manjkas. U pojedinim trenucima na televizijskim kamerama u prvom su planu bile upravo glave Plenkovića i Manjkasa, što Plenković nije mogao vidjeti jer mu je Manjkas bio iza leđa. Potom je Plenković u svom govoru, izme đu ostalog, zahvalio i „onima koji su u kampanji pomogli u medijskom smislu“ – pa je netko neupućen sa strane mogao steći dojam da je možda mislio upravo na Manjkasa.

Nakon članka u Večernjem listu, koji je izašao u vrijeme dok se Plenković bavi sastavljanjem Vlade i dok je u Bruxellesu sudjelovao u dogovorima oko budžeta za svladavanje posljedica koronakrize, Manjkas se prezentirao upravo kao čovjek na kojeg se možda ipak odnosila ta Plenkovićeva rečenica iz izborne noći.