Zagrebačka startup tvrtka Mindsmiths proizvela je jednu od prvih tehnologija na svijetu koja omogućava tvrtkama da svoje digitalne aplikacije uz pomoć umjetne inteligencije učine autonomnima. Spajanjem na njihovu platformu digitalne aplikacije počinju samostalno donositi odluke i biti proaktivne u odnosu s korisnikom. Mindsmiths je prepoznao domaći investicijski fond Feelsgood koji je u ovu tvrtku uložio 1,2 milijuna eura. Riječ je o seed ili ranoj investiciji, na temelju koje će Mindsmiths nastaviti daljnji razvoj i širenje svoje platforme.

Nitko od nas ne zna sve o zdravlju, obrazovanju, financijama, tehnologiji, roditeljstvu i mnogim drugim stvarima i zbog toga ne donosimo uvijek najbolje odluke, ali to je nešto gdje bi nam suradnja s pametnim strojevima mogla pomoći, govori za B&B Mislav Malenica, osnivač i direktor Mindsmithsa. “Na primjenama u zdravstvu, bankarstvu i obrazovanju dokazali smo kako je na našoj platformi moguće izgraditi digitalne aplikacije, s visokim stupnjem samostalnosti u odlučivanje koje će korisnici obožavati. Kapital koji smo dobili od Feelsgooda iskoristit ćemo da našu platformu ponudimo kao alat svima koji proaktivnost i autonomiju vide kao način da kreiraju dodatnu vrijednost svojim klijentima. Autonomni sustavi podrške sljedeća su velika stvar koja će otključati nevjerojatan potencijal za povećanje kvalitete života u svijetu. Tehnologija za to je do sada bila dostupna samo najmoćnijim tehnološkim tvrtkama na svijetu. Mi vjerujemo da bi svatko trebao imati pristup takvoj tehnologiji, a Mindsmiths platforma upravo to omogućava.”

A što je zapravo autonomni sustavi podrške? “Do sada je tehnologija isključivo služila kao alat koji je čekao da ga upotrijebimo, koji je bez obzira na to koliko moćan bio čekao da čovjek dođe i pritisne neki gumb ili unese neke parametre. Autonomni sustav podrške dvadeset četiri sata dnevno analizira podatke i signale i traži način kako korisniku kreirati vrijednost. Kada pronađe način, nije pasivan, ne čeka da ga se uključi ili pita za pomoć, već se proaktivno javi s objašnjenjem i prijedlogom, a onda i pomogne s provedbom. To je razina usluge koja se danas očekuje u svijetu. To je već dugo godina trend, a pandemija je sada sve ubrzala”, pojašnjava Malenica i dodaje: “Primjerice, ako aplikacija razvijena kao autonomni bankovni sustav podrške primijeti da netko svoj novac ne koristi na najbolji način, ona ga upozori jer sadrži znanje najboljih bankara i financijskih stručnjaka. Isto tako je i u obrazovanju. Ako digitaliziramo mozak najboljih profesora i savjetnika, znanje tih ljudi putem aplikacije pomažu studentima kako da savladaju gradivo, ali i kako da bolje izgrade svoju karijeru – gdje da se usmjere, kako da napišu svoj CV, kako da se upoznaju s pravim ljudima. Dakle, ljudi imaju znanje, mi to znanje digitaliziramo, prebacimo ga u aplikaciju i onda ta aplikacija više ne pomaže jednoj osobi, nego pomaže tisućama osoba u isto vrijeme. To je razlika između autonomnog i reaktivnog sustava, dok reaktivni sustav stoji i čeka da netko postavi pitanje, autonomni sustav cijelo vrijeme prati osobu i usmjerava je. Kada je zdravlje u pitanju, takva aplikacija cijelo vrijeme nadgleda vitalne znakove i upozorava u slučaju nepravilnosti kako ne bi došlo do razvoja bolesti. To je Sveti gral koji se zove preventiva. Preventiva je rijetko moguća jer nikada nema dovoljno stručnjaka koji bi mogli nadgledati sve ljude i pomagati im oko preventive, no kada se u to uključi autonomni stroj koji to može istovremeno raditi s milijunima ljudi onda tu nastaje magija i stvari postane moguće. Dakle, možemo se prebaciti iz moda u kojem čekamo da se netko prvo razboli i onda ga liječimo u mod gdje uz pomoć autonomnih sustava podrške proaktivno pomažemo ljudima da se ne razbole”.

Osnivač i direktor Mindsmithsa Mislav Malenica kaže da su autonomni sustavi podrške sljedeća velika stvar koja će otključati nevjerojatan potencijal za povećanje kvalitete života u svijetu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Autonomni sustav podrške ima tri karakteristike. Prva je da mora imati ekspertizu, što znači da u njega morate ugraditi najkvalitetnija stručna znanja koja postoje na svijetu. Kada aplikacija daje savjet, taj savjet mora biti relevantan, ako savjet nije relevantan onda čitava ova priča ne vrijedi. Druga stvar, autonomni sustav podrške mora poznavati osobu kojoj pomaže. To znači da on ne može davati iste savjete svima, nego mora točno znati što želite u životu, što vas zanima, gdje idete, gdje se nalazite. Jedino tada vam može ponuditi relevantan savjet prilagođen točno vašoj situaciji. Treća stvar, autonomnom sustavu podrške mora biti stalo da vam pomogne. Dakle, on ne stoji i ne čeka da ga netko otvori i pita, nego cijelo vrijeme radi, sam traži i nudi rješenja prije nego ste toga svjesni. Ovo o čemu govorimo do sada je bilo rezervirano samo za najveće tvrtke na svijetu, za tehnološki najnaprednije divove – Google, Facebook ili IBM. Jedino su oni imali dovoljno inženjera, psihologa, sociologa, stručnjaka svih profila koji su potrebni da se tako nešto izgradi. “Ono što mi u Mindsmithsu smatramo je da pristup takvoj tehnologiji mora imati svatko na svijetu. Zato smo razvili alat, AI platformu za izradu autonomnih sustava podrške i preko naše platforme svaka banka, svaka bolnica, svaka škola, ustanova ili tvrtka može sama razviti svoj sustav koji će 24 sata dnevno razmišljati kako pomoći njihovu krajnjem korisniku. Njima više za to ne trebaju gomila inženjera i beskonačno novca i vremena, moraju se fokusirati isključivo na to što bi htjeli da takav sustav radi, a ostalih 90 posto posla mi smo za njih već odradili. Tvrtke budućnosti nisu one koje će pomoći korisniku tek kad im on uđe u poslovnicu ili kada ih sam pita za pomoć. Tvrtke budućnosti su brendovi koji cijelo vrijeme razmišljaju kako da svom klijentu pomognu. Upravo će u tome biti razlika između pobjednika na tržištu i onih koji će zaostati”, naglasio je Malenica.

Jedan od autonomnih sustava podrške koji je izgrađen putem Mindsmiths platforme je digitalna asistentica Megi. Riječ je o aplikaciji koja koristi umjetnu inteligenciju kako bi unaprijedila brigu o pacijentima koji boluju od hipertenzije. Megi je digitalna asistentica koja je kao pilot-projekt razvijena u suradnji s Klinikom Magdalena, a kombinira prednosti umjetne inteligencije i znanje medicinskih stručnjaka. Ona je digitalni mozak modeliran na znanju i upravo je ovaj projekt pokazao kako umjetna inteligencija može pomoći u medicini, a potencijalno i spasiti živote. Malenica kaže: “Megi u svojoj komunikaciji oponaša oblik i način konverzacije koju pacijent ima sa stvarnom medicinskom sestrom ili liječnikom, ali ide i korak dalje. Rijetke su situacije u kojima će vas medicinska sestra ili liječnik nazvati dok ste doma i pitati jeste li izmjerili tlak ili vas podsjetiti da popijete propisanu terapiju. Niti jedna zemlja na svijetu nije dovoljno bogata da omogući takvu uslugu svojim građanima. Međutim, kada imate Megi onda je svejedno je li se ona proaktivno brine za jednog ili milijun pacijenata. Megi zna kada pacijenti trebaju uzeti terapiju, kada trebaju izmjeriti tlak, koje dodatne podatke trebaju zabilježiti, može ih umiriti kada je situacija dobra, a alarmirat će liječnika i organizirati pregled kada nije. Uz pomoć Megi, pacijenti lakše vode evidenciju o svojoj bolesti, što u konačnici olakšava i praćenje pacijenta liječnicima te tako bolest stavlja pod kontrolu. Briga o kroničnim bolesnicima je rak-rana svjetskog zdravstvenog sustava zbog nedovoljnih resursa i nedostatka zdravstvenih radnika koji bi vodili brigu o kroničnim bolesnicima koji trebaju njegu kroz duže razdoblje. Takva je njega vrlo skupa i svaki je zdravstveni sustav teško podnosi. Zar nije logično pokušati stvoriti umjetnu inteligenciju koja kroz dulje vrijeme može konstantno pratiti određene parametre vašeg zdravlja – tjelesnu temperaturu, tlak, razinu boli koja će biti sposobna reagirati ako se u tim parametrima nešto poremeti. A kada nešto radi na jednom pacijentu onda to možete kopirati milijun puta i riješiti problem brige za milijun ljudi. Dobra strana umjetne inteligencije je demokratizacija pristupa znanju, odnosno mogućnost da svakom čovjeku bez obzira na status u društvu možete osigurati vrhunsku razinu brige.”

U Mindsmithsu osim inženjera za umjetnu inteligenciju rade i humanistički stručnjaci čija je zadaća sustavno pomicanje granica mogućeg kad su u pitanju odnosi čovjeka i stroja. Sociolozi, psiholozi i stručnjaci za modeliranje ljudskog ponašanja omogućuju da umjetno inteligentni sustavi građeni na Mindsmiths platformi pokazuju sposobnost razumijevanja potreba korisnika te pružanja emocionalne podrške u izazovnim situacijama.

Svjesni su, kažu, kako autonomni sustavi mogu stvoriti veliku vrijednost za čovječanstvo, ali kako isto tako, ako ih se loše napravi mogu nanijeti i mnogo štete. Donijeti odluku o tome da prepustite neke ozbiljne odluke u potpunosti autonomnim sustavima nije jednostavno. Tako veliku moć treba pratiti još veća odgovornost i kontrola. To je, ističu u Mindsmitshu, bio još jedan od razloga zašto su započeli suradnju s Feelsgoodom. Feelsgood je fond rizičnog kapitala koji ulaže u tvrtke s pozitivnim utjecajem na društvo. Mindsmiths se prilikom investicije obvezao na to da će se njihova tehnologija koristiti u skladu s UN-ovim ciljevima održivog razvoja i načelima razvoja pouzdane umjetne inteligencije koje preporučuje Europska unija. To je nešto što Mindsmiths mora kontrolirati i o tome redovito izvještavati, a nadaju se da će i njihovi klijenti to prepoznati kao jedan od dodatnih razloga zašto da surađuju s njima.

No što umjetna inteligencije jest, a što nije? Malenica na to kaže: “To je dosta teško pitanje jer sve što je čovjek stvorio istovremeno može biti i alat i oružje. No činjenica je da zablude i predrasude postoje već oko samog pojma umjetne inteligencije. Ako krenemo od općenite definicije inteligencije čovjeka, to je sposobnost da pojedinac u pravom trenutku napravi pravu stvar. No što ako možemo načiniti stroj koji će u pravom trenutku napraviti pravi potez? Možemo li ga nazvati inteligentnim? Ako vidimo da je takav stroj sposoban izvesti određene zaključke, prepoznati određene situacije i naučiti nešto iz njih, ako je sposoban učiti iz podataka, ali i pokušaja i pogreški, onda je to inteligentan stroj. Dakle, stvaramo sustav koji uči iz svoje okoline, iako to nije isti proces učenja kao kod čovjeka. Stoga treba jasno razlučiti stvaramo li umjetnu inteligenciju kako bismo replicirali čovjeka ili pak želimo u određenoj domeni ljudskog djelovanja načiniti stroj koji može jednim dijelom zamijeniti čovjeka i određene radnje vršiti efikasnije i brže. U mnogim domenama već sada stroj može biti puno efikasniji od čovjeka, no još smo daleko od toga da možemo stvoriti stroj koji osjeća, misli i djeluje kao čovjek. Još uvijek nema ni motivacije niti tržišta za razvoj ‘umjetnog čovjeka’ jer se smatra da takvo što nije moguće napraviti sve dok umjetna inteligencija ne posjeduje vlastito tijelo i nije sposobna osjećati bol koji je motivira na rješavanje problema. Stoga je vrlo teško proizvedeni stroj uspoređivati s čovjekom, pa je i pojam umjetne inteligencije prilično nespretno sročen. Ono što mi želimo jest kreirati autonomne sustave koji će ljudima pomoći da svakodnevno donose bolje odluke kako bi za sebe, svoje obitelji i svoju okolinu kreirali što bolje uvjete za život.”

‘Ako digitaliziramo mozak najboljih profesora i savjetnika, znanje tih ljudi putem aplikacije pomaže studentima da savladaju gradivo, ali i da bolje izgrade svoju karijeru’, kaže Malenica. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO